REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3957/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici ĆL, zaposlenica po punomoći, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica ZAGREB I, Zagreb Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja ĆL, zaposlenice i punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika, dana 28. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva isplatu s osnova naknade štete u visini iznosa od 5.343,05 EUR (40.257,23 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. godine pa do isplate te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.099,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja VL, smrtno stradala u prometnoj nezgodi dana 21. veljače 2010. godine kao pješak u naletu motocikla a koju prometnu nezgodu je skrivio osiguranik tuženika IL kao vozač motocikla registarskih oznaka [registarska oznaka] a odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS- 256/10 od 27. svibnja 2011. godine. Navodi kako je na osnovu navedene nezgode rješenjem HZMO broj 761446 od 03. svibnja 2010. godine suprugu i djeci pokojne VL priznato pravo na obiteljsku mirovinu, da je tužitelj za prethodna razdoblja do zaključno 31. listopada 2015. godine ishodio pravomoćne presude kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1068/14 i dok je postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-468/18 i dalje u tijeku povodom žalbe tuženika. Tužitelj ističe da se mirovina i dalje isplaćuje i da je za razdoblje od 01. studenog 2017. godine do 30. rujna 2019. godine s osnova obiteljske mirovine ukupno isplaćen iznos u visini od 40.257,23 kn a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja. Navodi da se u mirnom postupku obratio tužitelju, ali je tuženik otklonio svoju odgovornost pozivom na odredbe ZOOP-a koji se ne primjenjuju u ovoj konkretnoj pravnoj stvari već se primjenjuju odredbe čl. 161. do 170. ZOMO. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, osporava odgovornost tuženika, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi kako sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti, a na koje okolnosti tužitelj ne predlaže provođenje dokaznog postupka, a teret dokaza je na tužitelju. Ističe prigovor zastare budući se štetni događaj zbio dana 21. veljače 2010. godine, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 20. veljače 2020. godine, osporava da bi tužitelj izvršio isplate s osnova obiteljske mirovine kako to tvrdi u činjeničnim navodima tužbe. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja presudom poslovni broj P-944/2021-12 od dana 01. lipnja 2021. godine. Povodom žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3492/2021-6 od 14. svibnja 2024. godine ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-944/2020- 14 od 01. lipnja 2021. godine zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. U ponovljenom suđenju sud je pročitao Izvješće PU Zagrebačke od 13. 04.2010.g. (list 3-8 spisa), Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS-256/10 od 27.05.2011.g. (list 9-16 spisa), rješenje tužitelja od 03.05.2010.g. (list 1719 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1068/14-28 od 30.01.2017.g. i poslovni broj P-21/16 od 26.10.2016.g. (list 20-30 spisa), dopis o isplaćenim naknadama od 29.10.2019.g. uz podatke o doznačenim mirovinskim primanjima (list 31- 41 spisa), zahtjev na naknadu štete od 30.10.2019.g. (list 42-43 spisa), dopis tuženika od 31.12.2019.g. (list 44 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018-2 od 25.08.2020.g. (list 71-73 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6876/2019-2 od 25.09.2020.g. (list 76-79 spisa), Zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu od 08.03.2010.g.,smrtni list i vjenčani list, rodne listove, elektronički zapis o statusu studenta, Potvrdu poljoprivredne škole, Potvrdu od 26.09.2017.g. Fakulteta prometnih znanosti (list 87-103 spisa), odluke Županijskih sudova, odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 149-205, list 208-210, list 227-254 spisa)

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti da je osiguranica tužitelja VL smrtno stradala u prometnoj nezgodi kako to navodi tužitelj u činjeničnim navodima tužbe. Između stranaka sporna je odgovornost osiguranika tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Tužitelj u tijeku postupka navodi da je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS- 256/10 od 27. svibnja 2011. godine, pa tuženik neosnovano osporava odgovornost u ovoj pravnoj stvari. Osporava navode tuženika koji se odnose na osnov i visinu tužbenog zahtjeva budući tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu temeljem pravomoćnog rješenja tužitelja broj 761446 od 03. svibnja 2011. godine kojim je članovima obitelji pokojne VL priznato pravo na obiteljsku mirovinu. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ističe da je uz tužbu dostavljena dokumentacija na okolnost visine tužbenog zahtjeva, a koja je javna isprava u smislu odredbe čl. 140.a.st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, a kojim ispravama se dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje (čl. 230. ZPP-a). Tužitelj ističe da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu već odredba č. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, a u ovoj konkretnoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu štete nastalu isplatom obiteljske mirovine, a ne invalidske mirovine kako to tuženik navodi u odgovoru na tužbu. Protivi se prigovoru zastare. Navodi kako se tuženik neosnovano poziva na stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. godine jer se radi o štetnom događaju iz 2010. godine kada su na snazi bile odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju iz 1998. godine koje su se u više navrata mijenjale, pa se svaka izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju primjenjuje nakon 2005. godine kao i nakon donošenja Zakona o obveznom osiguranju u prometu iz 2005. godine, pa kako se radi o dva zakona koja reguliraju sličnu materiju primjenjuje se kasniji zakon iz razloga specijalnosti Zakona o mirovinskom osiguranju, te se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju iz 2014. godine.

Tuženik u tijeku postupka navodi da prema podacima u spisu imajući u vidu životnu dob osoba kojima se isplaćuje obiteljska mirovina tj. djeci pok. VL i to VL IL i VL ŠL tužitelj nije dokazao da isti imaju pravo na ostvarenje obiteljske mirovine a u odnosu na supruga pokojnice isti je u sustavu osiguranja što proizlazi iz rješenja tužitelja pa je pitanja da li je isti ostvario pravo na obiteljsku mirovinu.

U postupku do donošenja prvotne presude ovog suda poslovni broj P-944/2020 tuženik predlaže da sud naloži tužitelju da dostavi relevantnu dokumentaciju kako bi se utvrdilo jesu li bili ispunjeni uvjeti za isplatu obiteljske mirovine, a podredno predlaže saslušanje korisnika obiteljske mirovine. Tužitelj se protivi saslušanju korisnika obiteljske mirovine. Sud nije proveo dokaz saslušanjem korisnika obiteljske mirovine pokojne VL, supruga i djece, budući je tužitelj u tijeku postupka dostavio relevantnu dokumentacije na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, a tuženik je povukao prijedlog za saslušanjem korisnika obiteljske mirovine.

7. U ponovljenom suđenju tuženik predlaže da sud provede dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine štete u ovoj pravnoj stvari tj. da vještak utvrdi da li u konkretnom slučaju visina štete koja je isplaćena za razdoblje od 01.11.2017. do 30.09.2019. korisnicima tužitelja je veća ili manja u odnosu kada bi se isplaćivala invalidska mirovina zbog ozljede na radu a sve s obzirom na odredbe čl. 27. ZOOP-a.

Tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka povlači prijedlog za provođenjem dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem jer da je teret dokaza na tužitelju (podnesak tuženika od 24.02.2025.g. – list 225-226 spisa).

Tužitelj ističe kako nema dokaznih prijedloga jer nisu sporne pretpostavke odgovornosti za štetu već je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik u tijeku postupka ističe prigovor zastare tražbine tužitelja. Sud je ocijenio prigovor zastare tuženika kao neosnovan. Predmet ovog spora je naknada štete za isplaćenu obiteljsku mirovnu članovima obitelji pokojne VL. Pravilno tužitelj ističe da šteta za tužitelja nastaje svakom isplatom mjesečnog iznosa obiteljske mirovine računajući tri godine unazad od podnošenja tužbe. Tužitelj potražuje naknada štete za isplaćene mirovine za vremensko razdoblje od 01. studenog 2017. godine pa do 30. rujna 2019. godine pa zastara za najstarije potraživanje tužitelja bi nastupila dana 01. studenog 2020. godine, a kako je tužitelj podnio tužbu dana 20. veljače 2020. godine to je zahtjev za naknadom štete podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

9. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je naknada štete tužitelju u visini iznosa koji je isplatio s osnova obiteljske mirovine članovima obitelji svoje osiguranice pokojne VL.

10. Između stranaka sporna je odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva te je sporno da li se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na pravni odnos stranaka odredba čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ili čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju.

11. U tijeku ovog postupka sud je u bitnom utvrdio da je osiguranica tužitelja pokojna VL smrtno stradala u prometnoj nesreći (Izvješće PU Zagrebačke, I. postaja prometne policije - list 3-8 spisa), da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika IL iz [adresa] (pravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS-256/10 od 27. svibnja 2011. godine - list 9-16 spisa).

12. Sud je nadalje utvrdio da je tužitelj rješenjem oznake Klasa: 140/03/10-01, Urbroj : 341-25-05/3-10-037779 od dana 03. svibnja 2010. godine priznao UL, udovcu VL i djeci AL i ŠL počevši od 21. veljače 2010. pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 1.480,86 kn, time da će isplaćivati obiteljska mirovina određena za dva člana obitelji u iznosu od 1.316,32 kn mjesečno, uz koji će se isplaćivati i dodatak na mirovinu (rješenje tužitelja od 03.05.2010.g. - list 17-19 spisa).

13. U tijeku ovog postupka tuženik osporava osnov i visinu štete te ističe kako dokumentacija koju tužitelj dostavlja uz tužbu na okolnost osnova i visine štete nije dokaz za utvrđivanje odgovornosti i osnova štete imajući u vidu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj navodi da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

Sud je sukladno čl. 288.a. stavak 2. ZPP-a upozorio stranke da je potrebno provesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo da li postoji razlika između isplaćenih iznosa koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku i iznosa koje bi tužitelj trebao isplatiti osiguraniku tj. pretpostavljene starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u utuženom vremenskom razdoblju da nije bilo štetnog događaja.

14. Između stranaka sporno je da li je nastala stvarna šteta tužitelju, a koji osnov i visinu štete tuženik osporava.

Nadalje je sporno između stranaka da li tužitelju pripada naknada štete s osnova isplate invalidske mirovine primjenom odredbi čl. 160. do 162. Zakona o mirovinskom osiguranju te da li je tužitelj isplatom invalidske mirovine pretrpio stvarnu štetu sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima.

15. Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplate koje je tužitelj vršio svom osiguraniku, u odredbi čl. 160. st. 1. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje ta isplata. Stavkom 2. članka 160. citiranog Zakona propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti i troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe dok je čl. 163. st. 1. citiranog Zakona propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 160. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete primjenjuju se odredbe ovoga Zakona (čl. 163. st. 7. Zakona).

Odredbom čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

16. Sud nije prihvatio navode tužitelja kako se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji definira stvarnu štetu kao štete koja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu. Sud je u ovoj pravnoj stvari primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 27. ZOOP, a ne čl. 161. st. 2. ZOMO, na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev. U ovoj pravnoj stvari tužitelj zahtjeva isplatu naknade štete od tuženika u visini iznosa od 5.343,05 EUR (40.257,23 kn) za vremensko razdoblje od 01. studenog 2017. godine pa do 30. rujna 2019. godine koju štetu je u utuženom razdoblju isplatio korisniku tj. svojom osiguraniku koji je u prometnoj nezgodi stradao, a koju je skrivio osiguranik tuženika. Sud ističe kako između tužitelja i tuženika ne postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu jer osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Naime odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelju u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP.

Sud je pri tome imao u vidu i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na primjenu materijalnog prava. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023. odlučujući o pitanju tuženika „Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode)“ iznio sljedeće shvaćanje: „Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanom u brojnim odlukama (Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020, Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev- 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.) za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina.“ U navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske izričito je navedeno da se na ovakve slučajeve primjenjuje Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (isplate mirovine) a radilo se o slučajevima u kojima su isplate mirovina vršene i u razdoblju nakon 2013. kada je stupio na snagu ZOMO, pa zapravo nema dvojbe kako Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se primjenjuje ZOOP.

Tako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.g., poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. g. poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine stvarna štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do stjecanja prava na invalidsku mirovinu i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

Pri tome sud ističe da između različitih stajališta koje su zauzeli viši sudovi, a što proizlazi iz odluka Županijskih sudova i Vrhovnog suda stajališta je kako se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari stajalište zauzeto u citiranim odlukama kao i stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023. godine iz razloga kako je prethodno navedeno i obrazloženo.

17. Tuženik u ovoj pravnoj stvari tvrdi kako tužitelj nije dokazao da bi pretrpio stvarnu štetu dočim tužitelj tvrdi da mu je tuženik u obvezi isplatiti utuženi iznos sukladno čl. 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju.

18. Kako je prethodno navedeno i obrazloženo tuženik je povukao prijedlog za provođenjem dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem jer da je teret dokaza na tužitelju. Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) ne predlaže provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja sporne činjenice visine pretrpljene stvarne štete za razdoblje od 01.11.2017. godine do 30.09.2019. godine te da li postoji novčana razlika između obiteljske mirovine koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svojim osiguranicima tj. da li je manji od iznosa mirovina koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku pok. VL da nije bilo štetnog događaja. Tužitelj je stajališta da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odreda čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju a ne odredba čl. 27. ZOOP-a, pa u tom smislu navodi da sud može utvrditi osnov i visinu tužbenog zahtjeva na temelju dostavljene dokumentacije koja prileži u spisu.

19. Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokazanog postupka na okolnost utvrđivanja visine stvarne štete, a koju činjenicu je tužitelj na kojem je teret dokaza trebao dokazati imajući u vidu da se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje čl.27. 27. ZOOP-a kako je prethodno navedeno i obrazloženo.

Slijedom navedenog kako tužitelj nije dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva to je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan sve kao pod točkom I. izreke presude.

20. Sud je odlučivao o troškovima parničnog postupka sukladno čl. 154. stavak 1. ZPP- a te je tuženiku priznat trošak sastav odgovora na tužbu od 24.03.2020.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 24.03.2020.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 29.10.2020.g. u iznosu od 50,00 EUR (Točka 8. točka 4. OT-a), pristup na ročište dana 21.01.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.04.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav žalbe od 15.06.2021.g. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 21.02.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 22.02.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 18.09.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 1.600,00 EUR te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 400,00 EUR, ukupno, 2.000,00 EUR, priznat je i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 99,88 EUR, ukupno je priznat trošak tuženiku u iznosu od 2.099,88 EUR.

Sud nije priznao tuženiku sastav četiri podneska od 28.10.2022.g. svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), budući je tuženik podneske dostavio nakon uložene žalbe tj. u žalbenom postupku te isti nisu bili nužni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Nije priznat tuženiku niti sastav podneska od 24.02.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), jer u spisu ne prileži podnesak tuženika sastavljen dana 24.02.2025.g. (dostavljen podnesak sastavljen dana 22.02.2025.g. koji je trošak sastava podneska je priznat tuženiku).

Na dosuđeni iznos sud je tuženiku dosudio i zateznu kamatu tekuće od dana presuđenja do dana isplate (čl.151. stavak 3. ZPP-a).

U Zagrebu, 28. listopada 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Zagrebu, pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku