REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1636/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženice VG (ranije DG) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 9079/2021 od 8. ožujka 2023. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 127,51 EUR (sto dvadeset sedam eura i pedeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2021. do isplate te se odbija tužbeni zahtjev.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 405,77 EUR (četiristo pet eura i sedamdeset sedam centa) sa zateznim kamatama od 28. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Na temelju prijedloga za ovrhu tužitelja (ranije ovrhovoditelja) jedinstvenog identifikatora 35580-2021 (list 17-21 spisa) javni bilježnik mr. sc. Jozo Rotim u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 9079/2021 od 8. ožujka 2023. kojim je tuženici (ranije ovršenici) naloženo isplatiti tužitelju 127,51 EUR (960,74 kn) sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2021. do isplate. Istim rješenjem tuženici je naloženo naknaditi tužitelju odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu 312,50 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Tuženica je protiv spomenutog rješenja o ovrsi podnijela prigovor (list 32-35 spisa) kojim upućuje na to da je prijedlog za ovrhu neuredan te osporava kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi imala bilo kakva nepodmirena dugovanja prema tužitelju te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženica navodi da, iako je doista vlasnica nekretnine na adresi u [adresa], nije u posjedu predmetnog stana, a niti korisnik tužiteljevih usluga isporuke električne energije na toj adresi. Pojašnjava da se u predmetnoj nekretnini zapravo nalaze bespravni korisnici MG, ĐG, GG i CG koji nemaju valjanu pravnu osnovu za korištenje stana, a da je prijašnji najmoprimac bio pokojni OG koji je prethodno bio i evidentirani korisnik mreže. Navodi da je o naprijed navedenom ranije obavještavala tužitelja i to u više navrata. Tuženica upućuje na to da se protiv spomenutih bespravnih korisnika pred ovim sudom vodi postupak radi predaje u posjed predmetne nekretnine poslovni broj Ps-18/16. Također, tuženica navodi da je MG izvršio neovlašteno ukapčanje električne energije na glavnom vodu, a što je tuženica tražila da tužitelj utvrdi izlaskom na teren. Tuženica navodi da je tužitelju podnijela i zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije sukladno čl. 95. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električne energije kojim je od tužitelja tražila da obustavi isporuku na glavnim osiguračima i glavnom vodu koji se nalazi u stubištu zgrade, a da je to u konačnici tužitelj učinio 15. prosinca 2022. Upućuje na to da je MG prije obustave isporuke električne energije uredno plaćao račune tužitelju pa čak i tijekom utuženog razdoblja. Predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici.
3. Sud je rješenjem od 11. svibnja 2023. (list 65-67 spisa) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 7. lipnja 2023. tužitelj u bitnome navodi da se njegovo potraživanje odnosi na dugovanje tuženice prema računima za razdoblje od 4. ožujka do 1. svibnja 2021. Ističe da je osnova za nastavak takvih troškova zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjestu od 8. prosinca 2020. Nadalje, tužitelj navodi da on nije u obvezi provjeravati da li je tuženica kao vlasnica nekretnine doista i u posjedu te iste nekretnine, već da je tuženica o takvim promjenama bila dužna obavijestiti tužitelja. Upućuje na to da se tuženica, nakon što bi kao krajnji korisnik podmirila svoju obvezu prema tužitelju, ima pravo regresno namiriti od bespravnih korisnika. Tužitelj također pojašnjava da je MG izvršio neovlašteno ukapčanje električne energije te da je poslao zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjestu. Ističe da spomenuti zahtjev nije proveden zbog utvrđenih nelogičnosti i pomanjkanja te da je isti "storniran". Naglašava da je tužitelj pokušao obustaviti isporuku električne energije, no da isto nije mogao učiniti zbog manjka ovlasti te zbog nemogućnosti neovlaštenog ulaska u predmetnu nekretninu pa da je stoga predložio ishođenje obustave sudskim putem. Stoga predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
5. Tijekom postupka tuženica navodi da je tužitelju više od dvije godine bio poznato da se u stanu nalaze bespravni korisnici jer je tužitelj stranka u postupku u kojem bespravni korisnici vode postupak protiv tuženice i tužitelja radi smetanja posjeda na predmetnoj nekretnini.
6. Tijekom postupka sud je izveo dokazni prijedlog čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (list 7, 23 spisa), dopisa društva HEP ODS d.o.o. (list 37-38, 49, 55 spisa), zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu (list 39, 72 spisa), ugovora o korištenju mreže (list 40- 42 spisa), ugovora o davanju u najam stana (list 43-45 spisa), izjave stvarnog posjednika (list 47 spisa), zahtjeva za privremenu obustavu (list 51-53 spisa), prigovora tuženice društvu HEP ODS d.o.o. (list 57-59 spisa), računa (list 73-84 spisa), rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-108/2022-17 od 7. travnja 2023. (list 90-105 spisa), podneska u tom istom predmetu (list 106-119 spisa), rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3923/2023-2 od 29. veljače 2024. (list 141-149 spisa), potvrde i privremenog rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine od 14. veljače 2025. (list 169-174 spisa), zatim uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-108/2022 (u priklopu) te saslušanjem svjedoka MG i svjedokinje ĐG (list 157- 159 spisa).
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu električnu energiju za razdoblje od 4. ožujka do 1. svibnja 2021. vezano uz obračunsko mjerno mjesto broj 1200113183 na adresi u [adresa].
9. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine, dok je s druge strane sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te postojanje pasivne legitimacije, s obzirom da tuženica navodi da nije u posjedu predmetnog stana (pa da tako nije niti korisnica usluga tužitelja), već da predmetni stan bespravno koristi MG s obitelji.
10. Tuženica je tijekom postupka promijenila ime i prezime iz DG (kako je naznačeno na prijedlogu za ovrhu) u VG, a koju činjenicu je ovaj sud utvrdio uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP).
11. U odnosu na navode tuženice u dijelu u kojem ista osporava da bi prijedlog za ovrhu bio uredan, treba reći da je ovaj sud, na temelju prigovora tuženice protiv predmetnog rješenja o ovrsi, rješenjem od 11. svibnja 2023. stavio izvan snage platni nalog sadržan u istom rješenju. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno i ovršno te se postupak nastavio kao parnični. Stoga sud u konkretnom slučaju odlučuje o osnovanosti zahtjeva za isplatom, odnosno sud u ovoj fazi postupka ne preispituje urednost prijedloga za ovrhu.
12. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, treba reći da je tužitelj opskrbljivač u smislu čl. 3. t. 80. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 111/21, 83/23, 17/25; dalje: ZTEE), odnosno da je opskrbljivač kupaca u okviru javne usluge opskrbe električnom energijom. Navedeno je vidljivo iz računa koje je tužitelj u svojstvu opskrbljivača izdao za isporuku električne energije u odnosu na predmetno mjerno mjesto (list 73-84 spisa). Stoga je tužitelj aktivno legitimiran, u slučaju da korisnici njegovih usluga uredno ne podmiruju svoje obveze, pokretati ovršne postupke kojima će se (u slučaju da je njegov zahtjev osnovan) nepodmirena dugovanja prisilno naplatiti.
13. Čl. 40. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/20, 80/21; dalje: Opći uvjeti) propisano je da naknadu za obračunsko mjerno mjesto plaća krajnji kupac ili kupac s proizvodnim postrojenjem.
14. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (list 7 i 23 spisa) i računa (list 73-84 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao tuženicu kao krajnjeg kupca električne energije u odnosu na obračunsko mjesto broj 1200113183 na adresi u [adresa].
15. Potrebno je spomenuti da niti izvod iz poslovnih knjiga, niti računi tužitelja, ne predstavljaju javnu ispravu u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). S obzirom da u tijeku postupka tuženica osporava istinitost podataka sadržanih u izvodu iz poslovnih knjiga (odnosno osporava pasivnu legitimaciju, kao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva) upravo je tužitelj dužan predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev (čl. 219. st. 1. ZPP-a), odnosno u prvom redu dokazati da je upravo tuženica krajnji kupac usluga tužitelja.
16. Tužitelj tijekom postupka ne dostavlja ugovor o opskrbi krajnjeg kupca, odnosno neku drugu ispravu, odnosno dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je tuženica doista osnovano zavedena u evidencijama tužitelja kao krajnji kupac.
17. Tužitelj doduše dostavlja zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu iz kojeg je vidljivo da je tuženica isti podnijela 8. prosinca 2020. (list 72 spisa), no s obzirom da se radi o zahtjevu za sklapanje ugovora kojim se uređuju prava i obveze između operatora sustava i korisnika mreže, tužitelj time nije dokazao da bi (čak i da je tuženica u konačnici sklopila takav ugovor, a što ne proizlazi iz preostale dokumentacije koju dostavlja tužitelj) tuženica doista bila krajnji kupac u smislu čl. 40. Općih uvjeta.
18. Tuženica pak dostavlja dokumentaciju iz koje je vidljivo da je MG u posjedu nekretnine za koje je vezano predmetno obračunsko mjerno mjesto pa tako primjerice iz dopisa društva HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. od 7. prosinca 2020. (list 37-38 spisa) proizlazi da je MG potpisao ugovor o korištenju mreže, da na predmetnom obračunskom mjernom mjestu električnu energiju koristi MG, koji u istom stanu živi te da ima pravni interes postati korisnik nakon svog oca OG. Također, iz zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu od 8. veljače 2021. (list 39 spisa) proizlazi da je MG naznačio da stanuje na adresi na kojoj se nalazi i predmetno obračunsko mjerno mjesto. Nadalje, iz dopisa HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. od 1. veljače 2021. (list 49 spisa) i od 4. ožujka 2021. (list 55 spisa) vidljivo je da je tuženica u dva navrata pokušala ishoditi obustavu isporuke električne energije, no da njenom zahtjevu za obustavom nije udovoljeno.
19. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, dok tužitelj nije osporavao vjerodostojnost i istinitost iste.
20. Dakle, sud na temelju spomenute dokumentacije koju je tijekom postupka dostavila tuženica nalazi utvrđenim da se predmetni stan nalazi u posjedu MG te da stoga isti, što je i logično, koristi električnu energiju na predmetnom obračunskom mjernom mjestu. Također, sud nalazi utvrđenim da je tuženica (kao vlasnica predmetne nekretnine) pokušavala prije utuženog razdoblja ishoditi obustavu isporuke električne energije, no da isto prije utuženog razdoblja nije učinjeno.
21. Dodatno treba uputiti da iz rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne mirovine klasa UP/I-371-01/24-13/1728, urbroj: 531-14-3-25-7 od 14. veljače 2025. (list 170-173 spisa) proizlazi da je MG do 1. siječnja 2025. uživao sa članovima svog kućanstva status zaštićenog najmoprimca, a da je nakon tog datuma započeo pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma.
22. Iako je tuženica navedeno rješenje dostavila u fazi glavne rasprave, sud je navedenu ispravu ipak cijenio u smislu čl. 299. st. 2. ZPP-a. Naime, prethodni postupak zaključen je na ročištu održanom 15. siječnja 2024., a s obzirom da je predmetno rješenje doneseno tek 14. veljače 2025. tuženica isto nije mogla dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.
23. Na temelju naprijed navedenog rješenja sud nalazi utvrđenim da je MG bio zaštićeni najmoprimac te da je koristio predmetni stan po navedenoj osnovi tijekom utuženog razdoblja. Dakle, u konkretnom slučaju ne može se reći da tuženica odgovara za dugovanja po osnovi neplaćenih računa za električnu energiju na temelju čl. 84. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).
24. Treba reći da je čak je i iz jednog od utuženih računa (list 79-80 spisa), a koji je izdan za tromjesečno razdoblje, vidljivo da je tužitelj, iako je kao kupca označio tuženicu, obračunsko mjerno mjesto vezao uz MG. Dakle, tužitelj je čak i prilikom obračuna iznosa i izdavanja računa za utuženo razdoblje bio svjestan da se na obračunskom mjernom mjestu nalazi treća osoba. Preostali računi koje je dostavio tužitelj su zapravo uplatnice za akontacijske rate za dio utuženog razdoblja na kojima se ne prikazuju cjelokupni podaci o obračunskom mjernom mjestu.
25. Dakle, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženicu osnovano zaveo u svojim evidencijama kao krajnjeg kupca, odnosno korisnika njegovih usluga na predmetnoj adresi. S druge strane, tuženica je dokazala da je predmetna nekretnina u posjedu treće osobe (MG) koja je tijekom utuženog razdoblja imala status zaštićenog najmoprimca, a da ta ista osoba koristi električnu energiju na predmetnom obračunskom mjernom mjestu. Slijedom navedenog, tuženica nije u obvezi platiti naknadu za isporučenu električnu energiju koja je tijekom utuženog razdoblja isporučena u odnosu na predmetno obračunsko mjerno mjesto.
26. S obzirom da tužbeni zahtjev iz naprijed navedenih razloga nije osnovan, sud nije razmatrao preostale navode tuženice (prigovor visini tužbenog zahtjeva, navod o plaćanju utuženog iznosa od strane treće osobe), niti je cijenio dokaze koji su predložene na navedene okolnosti.
27. Stoga je sud ocijenio prigovor tuženice osnovanim na temelju čl. 40. Općih uvjeta te je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev te odlučio kao u točki I izreke ove presude (čl. 451. st. 3. ZPP- a).
28.1. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, zatim na temelju odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba).
28.2. Tuženici je priznat trošak sastava prigovora te trošak zastupanja na četiri ročišta (održana 15. siječnja 2024., 23. rujna 2023., 3. travnja 2025. i 24. rujna 2025.) i to u visini 25 bodova po pojedinoj radnji (Tbr. 11/1 Tarife i Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 125 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu 2,00 EUR i uvećano za PDV u visini 25 % iznosi 312,50 EUR. Također, priznat joj je i trošak svjedoka MG (odmjeren rješenjem od 12. rujna 2025. – list 187 spisa) u iznosu 80,00 EUR i trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu 13,27 EUR (Tar. br. 1. Uredbe). Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 405,77 EUR. Prihvaćen je i njen zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni trošak od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP- a.
28.3. S druge strane, tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 10. listopada 2023. jer se isti ne nalazi u spisu, odnosno takav trošak tuženici nije niti nastao u ovoj parnici. Nije joj priznat niti trošak zastupanja na ročištu održanom 25. travnja 2024. jer je isto ročište održano u odsutnosti uredno pozvane tuženice. Također, tuženici nije priznat niti trošak za svjedokinju GG jer navedena nije saslušana kao svjedok jer je od takvog prijedloga tuženica odustala na ročištu održanom 3. travnja 2025. (list 159 spisa). Također, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.
28.4. Stoga je o troškovima odlučeno kao u točkama II i III izreke ove presude.
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženiku