REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-676/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 46830600751, kojeg zastupa EŽ, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika IM Grading d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 67471038968, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Šupuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nenada Dolinara u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-113382/2022 od 23. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.543,09 EUR (dvije tisuće petsto četrdeset tri eura i devet centi) sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, zatim po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te po stopi koja se za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 96,77 EUR (devedeset šest eura i sedamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama od 28. listopada 2025. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) jedinstvenog identifikatora 515062-2022 javni bilježnik Nenad Dolinar u Zagrebu donio je 23. siječnja 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 113382/2022 (list 26 spisa) kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju isplatiti 2.543,09 EUR sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2022. do isplate. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (list 31-32 spisa) kojim pobija doneseno rješenje u cijelosti i to, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine. Ističe da do neovlaštenog korištenja električne energije nije došlo djelovanjem ovršenika, niti je on sam odgovoran za isto. Upućuje na to da je 28. srpnja 2022. podnio prigovor na predmetni račun. Čini nespornim da je prilikom izvida sastavljen zapisnik o utvrđenoj neovlaštenoj potrošnji električne energije, no da je ZŽ, kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, isti zapisnik potpisala prazan. Ističe da joj je pojašnjeno da je sve ispravno i da je vidljivo da se električna energija koristi iz stana S1 i da se vide žice koje povezuju stan S1 i spremište S1. Tuženik navodi da su djelatnici tužitelja naknadno samostalno ispunili zapisnik, utvrdivši pritom da se radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije, a o čemu tijekom izvida nije bilo riječi. Upućuje na to da se u konkretnom slučaju radi isključivo o propustu i greški tužitelja. Stoga predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je rješenjem od 6. travnja 2023. (list 39 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio kako će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj navodi da je 28. travnja 2022. zaprimio obavijest o kvaru na adresi u [adresa]. Pojašnjava da je prilikom intervencije utvrđena neovlaštena potrošnja električne energije na način da se ista koristi mimo brojila, odnosno bez mjernog uređaja koji služi za evidentiranje količine potrošene električne energije, o čemu je sačinjen zapisnik. Navodi da je potom tužitelj ispostavio obračun i račun za neovlaštenu potrošnju električne energije. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), prijepisa računa (list 9, 54 spisa), obračuna br. 456 za neovlaštenu potrošnju električne energije (list 10, 52 spisa), elektroničke pošte (list 34-35 spisa), izjava (list 36-37 spisa), zapisnika o utvrđenoj neovlaštenoj potrošnji električne energije (list 38, 50 spisa), opisa i prikaza građevine (list 46 spisa), obavijesti o kvaru (list 48 spisa) te je provedeno saslušanje svjedokinje ZŽ (list 71-72 spisa), svjedoka BŽ (list 72-73 spisa), svjedoka ĆŽ (list 73 spisa), zakonskog zastupnika tuženika NŽ (list 81 spisa) i svjedoka ĐŽ (list 90-91 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neovlaštenu potrošnju električne energije koju je tužitelj utvrdio i obračunao za razdoblje od 29. travnja 2021. do 29. travnja 2022. za prostor na adresi u [adresa].

8. Među strankama je sporno da li je na spomenutoj adresi doista došlo do neovlaštene potrošnje električne energije u odnosu na spremište koje je u vlasništvu tuženika, zatim da li je tuženik dužan platiti naknadu za neovlaštenu potrošnju, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9. Treba reći da je čl. 81. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 104/20, 80/21; dalje: Opći uvjeti), koji propis je bio na snazi tijekom utuženog razdoblja, propisano da je došlo do neovlaštene potrošnje električne energije (među ostalim) kad korisnik mreže troši električnu energiju bez mjerne opreme operatora sustava ili mimo postojeće mjerne opreme ili kada je mjerna oprema onesposobljena za ispravan rad.

10.1. Iz zapisnika o utvrđenoj neovlaštenoj potrošnji električne energije broj 152855 (list 38 i 50 spisa) proizlazi da je isti sastavljen od strane djelatnika tužitelja, da je isti utvrdio da je na predmetnoj adresi došlo do neovlaštene potrošnje električne energije, odnosno da se električna energija koristi bez brojila. Također, iz obavijesti o kvaru broj 2022116 od 28. travnja 2022. (list 48 spisa) proizlazi da se 28. travnja 2022. zapalio razvodni ormar od kućne instalacije u podrumu te da su djelatnici tužitelja zamijetili neovlaštenu potrošnju, odnosno da su zamijetili da je razvodni ormar spojen direktno na usponski vod.

10.2. Navedenu ispravu sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu.

10.3. Nadalje, iz iskaza svjedoka BŽ (list 72-73 spisa) proizlazi da je izašao na teren po dojavi dežurne pogonske službe i da je na licu mjesta utvrdio da je potrošač spojen bez mjernog uređaja odnosno brojila, odnosno da se radi o "nepovlasnoj" potrošnji. Iskazao je da je zatekao tehničku nepravilnost, odnosno da je utvrdio da je zatečeni potrošač spojen izravno na KP ormar. Pojasnio je da se u redovnom stanju stvari između potrošača i KP ormara mora nalaziti brojilo. Opisao je da se u suterenu na predmetnoj adresi nalaze dva prostora i da bi ista trebala biti spojena u KP ormaru na razvodnu ploču, da je predviđeno da bi se brojila za te prostore trebala nalaziti upravo u suterenu, no da istih nije bilo. Također, svjedok je iskazao da je zapisnik u potpunosti ispunio prije nego što ga je dao na potpis te da je ZŽ upoznao s činjenicom da se radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije, kako uvijek i postupa.

10.4. Iskaz svjedoka u skladu je s dokumentacijom u spisu i to prvenstveno sa zapisnikom o utvrđenoj neovlaštenoj potrošnji električne energije, koji je ispunio upravo svjedok kao ovlaštena osoba te obavijesti o kvaru iz kojih proizlazi da bi navedeni svjedok doista kao djelatnik tužitelja pristupio na mjesto događaja. Stoga sud iskaz svjedoka BŽ prihvaća kao istinit, životan i logičan.

10.5. Tužitelj je predlagao da se sasluša i svjedok ĆŽ, koji je bio jedan od prisutnih djelatnika tužitelja tijekom izvida i utvrđenja navodne neovlaštene potrošnje. Isti je tijekom postupka i saslušan, no iz njegovog iskaza ne proizlazi da ima bilo kakva saznanja koja su odlučna za odluku u ovom postupku. Isti je iskazivao o uobičajenoj praksi djelatnika tužitelja tijekom sličnih situacija, no (iako se sjećao da je bio prisutan) nije se sjećao ničeg vezano uz utvrđenje neovlaštene potrošnje i sastavljanja zapisnika o istome (iskaz na listu 73 spisa).

10.6. Sud stoga na temelju naprijed spomenute dokumentacije i iskaza svjedoka nalazi utvrđenim da je mjesto isporuke, odnosno potrošač bio spojen izravno na mrežu, bez brojila koje treba postojati između potrošača i spomenutog ormara, a što predstavlja jedan od načina neovlaštene potrošnje električne energije u smislu čl. 81. st. 1. Općih uvjeta.

11.1. S druge strane, iz iskaza svjedokinje ZŽ (list 71-72 spisa) u bitnome proizlazi da je bila zakonski zastupnik tuženika do 9. svibnja 2024., da je jutro nakon požara koji je izbio u spremištu djelatnik tužitelja g. BŽ pregledao strujni ormar i dao joj zapisnik (u kojem nije bilo ništa rukom napisano, već su postojali samo strojno napisani dijelovi, to jest dijelovi napisani računalom) na potpis. Iskazala je da je tuženiku tek kasnije uručen spomenuti popunjen zapisnik uz račun za neovlaštenu potrošnju. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da ju g. BŽ prilikom potpisivanja zapisnika nije upozorio na to da se u konkretnom slučaju radi o slučaju neovlaštene potrošnje, a da je tijekom potpisivanja bila u panici i potresena zbog nastale situacije jer joj je to bio prvi susret s intervencijom policije i policijskom istragom.

11.2. Nadalje, iz iskaza sadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika NŽ (list 81 spisa) proizlazi da je vidio da je g. BŽ njegovoj kćeri dao na potpis prazni zapisnik, koji zapravo predstavlja neispunjeni obrazac tužitelja, a da je čuo i kad je isti izjavio da je predmetno spremište uredno spojeno i povezano sa stanom S1 koji je bio i još uvijek jest u vlasništvu tuženika.

11.3. Iz iskaza ĐŽ (list 90-91 spisa) proizlazi da je u predmetnom prostoru prethodno izvodio manje radove (montirao lampe, prekidače i slično) i da je s ZŽ i UŽ u dobrim odnosima. Nadalje, iskazao je da ga je ZŽ pozvala nakon izbijanja požara da dođe na mjesto događaja, što je i učinio. Iskazao je da je vidio da su dva djelatnika tužitelja dali ZŽ zapisnik na potpis, da isti nije bio popunjen, da ga je ZŽ potpisala, a da ju je djelatnik HEP-a upozorio da se radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije, što je ona opovrgnula.

11.4. Prvo treba reći da je ranije spomenuti zapisnik o utvrđenoj neovlaštenoj potrošnji zapravo obrazac tužitelja na kojem su ostavljene praznine gdje treba popuniti potrebne podatke prilikom utvrđenja neovlaštene potrošnje, no preostali sadržaj zapisnika je unaprijed strojno ispisan. Nije uopće niti životno, niti uvjerljivo da bi bilo koja osoba potpisala ispravu koja nije u potpunosti sastavljena, odnosno iz koje je sasvim jasno da su ostavljene praznine koje je potrebno popuniti. Još je manje uvjerljivo da bi tako postupila zakonska zastupnica pravne osobe, koja bi baš zbog toga trebala ulagati pojačanu pažnju u svom radu i postupanju. Međutim, čak i da je ZŽ postupila na način kako navodi u svom iskazu (a koji iskaz sud nikako ne može prihvatiti) treba reći da je predmetnim zapisnikom djelatnik tužitelja naprosto konstatirao zatečeno stanje. Treba naglasiti da obveza tuženika platiti tužitelju iznos za neovlašteno korištenje energije nije za tuženika nastala zbog potpisivanja zapisnika i u trenutku potpisivanja zapisnika, već je nastala u razdoblju tijekom kojeg je tuženik koristio električnu energiju bez da je za to bio ovlašten. Dakle, čak i da je tuženik dokazao da je njegova tadašnja zakonska zastupnica potpisala nepopunjen zapisnik (a što nije dokazao), to ne bi uopće bilo od utjecaja na odluku u ovom postupku. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da djelatnik tužitelja nije ZŽ upozorio na to da je utvrđena neovlaštena potrošnja, treba reći da iz iskaza svjedoka BŽ, a koji iskaz je sud prihvatio kao logičan i životan, proizlazi da je isti ZŽ pojasnio da se električna energija u predmetnom prostoru koristi neovlašteno. Čak i iz iskaza svjedoka ĐŽ (list 90-91 spisa), čije saslušanje je predlagao tuženik i koji je sa sadašnjim zakonskim zastupnikom tuženika, a i sa bivšom zakonskom zastupnicom u dobrim odnosima, proizlazi da je ZŽ prisutni djelatnik tužitelja upozorio da se radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije. Pritom treba reći da je nelogično da bi ovlaštena osoba dala korisniku na potpis zapisnik na kojemu je naznačeno da se radi o zapisniku o neovlaštenoj potrošnji, a da toj istoj osobi govori da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Treba još dodatno reći da je u samom zapisniku jasno istaknuto (dio obrasca) da se radi o zapisniku "o utvrđenoj neovlaštenoj potrošnji električne energije" te je u istome navedeno "električna energija koristi se neovlašteno" pa je ZŽ u svakom slučaju, u trenutku kad joj je bio predočen spomenuti zapisnik, mogla iz unaprijed otisnutog sadržaja već znati da se radi o neovlaštenoj potrošnji, čak i da joj djelatnik tužitelja to nije posebno pojašnjavao. Uz sve već naprijed navedeno treba reći da su NŽ (sadašnji zakonski zastupnik tuženika) i ZŽ (kao bivša zakonska zastupnica tuženika) u svakom slučaju osobno zainteresirani za uspjeh u ovoj parnici zbog čega njihove iskaze ovaj sud niti iz tog razloga, uz sve već naprijed navedeno, ne može prihvatiti kao istinite. Slijedom svega navedenog sud ne prihvaća kao istinite iskaz zakonskog zastupnika tuženika, a niti iskaz svjedokinje ZŽ jer isti nisu niti životni, niti uvjerljivi. Sud ne prihvaća niti iskaz svjedoka ĐŽ u dijelu u kojem je isti iskazao da je ZŽ potpisala zapisnik koji nije bio popunjen. Treba reći da sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika u dijelu u kojem su isti iskazivali o zatečenom stanju prostora, odnosno da su se u istom nalazili električni uređaji, da je prostor koristila treća osoba, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o činjenicama koje tuženik nije iznio do zaključenja prethodnog postupka, a nije niti navodio, niti dokazivao da bez svoje krivnje nije mogao iste iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka u smislu čl. 299. st. 2. ZPP-a.

12. Tuženik tijekom postupka svojim navodima te predloženim i izvedenim dokazima nije doveo u sumnju sadržaj i utvrđenja predmetnog zapisnika, odnosno da bi u konkretnom slučaju došlo do neovlaštene potrošnje u smislu čl. 81. st. 1. Općih uvjeta pa je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za neovlaštenu potrošnju.

13.1. Čitanjem računa za neovlaštenu potrošnju (list 9 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj naplatio tuženiku naknadu za neovlaštenu potrošnju u iznosu 19.160,88 kn. Nadalje, čitanjem obračuna za neovlaštenu potrošnju električne energije (list 10 spisa) sud je utvrdio da je obračun sačinjen na temelju Općih uvjeta, odnosno da je konačni obračun dobiven umnoškom potrošnje i cijene električne energije uz primjenu koeficijenta 1,25 i PDV-a u visini 13 %.

13.2. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu. Treba reći da tuženik tijekom postupka (iako je osporio visinu tužbenog zahtjeva) nije osporavao pravilnost obračuna naknade, odnosno da predmetna naknada ne bi bila učinjena na temelju odredbi Općih uvjeta.

13.3. Na temelju naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da naknada za neovlaštenu potrošnju električne energije u predmetnom prostoru iznosi 2.543,09 EUR (19.160,88 kn).

14. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, odnosno održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) na temelju čl. 81. st. 1. u vezi s čl. 82. st. 1. Općih uvjeta te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Odluka o stopi zateznih kamata donesena je na temelju čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

15.1. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te na temelju odredbi Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik o nagradama i naknadi) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba). Spomenuta odluka donesena je i u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.543,09 EUR) te s troškovnicima stranaka (list 105 i 107 spisa) te je donesena sukladno Zaključku broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

15.2. Tužitelj stoga ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to na trošak javnog bilježnika u iznosu 24,89 EUR (čl. 5. Pravilnik o nagradama i naknadi) te na trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 71,88 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Stoga je tužitelju priznat trošak u iznosu 96,77 EUR. S druge strane, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

15.3. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se podnosi pisano putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku