P-3294/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Ivanu Vladiću, u pravnoj stvari tužitelja: SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Marijo Vuković, odvjetnik iz Splita, Lovretska 27, protiv prvo tuženika KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugo tuženika SŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i treće tuženika UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Jeleni Grbešić, odvjetnici iz Zagreba, V. Gotovca 1, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Vedrana Ceranića u zamjenu za odvjetnika Marija Vukovića, punomoćnika drugo i treće tuženika odvjetnice Jelene Grbešić te odsutnosti uredno pozvanog prvo tuženika, danom objave 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju i prijenosu poslovnih udjela zaključen između prenositelja-darovatelja KŽ i stjecatelja-obdarenica SŽL i UŽ, a predmet koje ugovora su darovanje jednog poslovnog udjela društva ZVONIMIR NEKRETNINE d.o.o. nominalne vrijednosti 2.016.700,00 kn tuženici RŽ SŽL i jednog poslovnog udjela društva ZVONIMIR NEKRETNINE d.o.o. nominalne vrijednosti 2.016.700,00 kn tuženici UŽ gubi pravni učinak u dijelu potrebnim za ispunjenje tražbine tužitelja u novčanom iznosu od 29.107,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Dužni su tuženici trpjeti da tužitelj namiri tražbinu u novčanom iznosu od 29.107,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prodajom poslovnih udjela društva ZVONIMIR NEKRETNINE d.o.o. OIB: 51230269581, MBS: [matični broj subjekta] sa sjedištem u [adresa].
III. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.046,25 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 4.375,00 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv prvo, drugo i treće tuženika da bi kasnije u sniženom tužbenom zahtjevu tražio sve navedeno kao u izreci presude. U tužbi tužitelj navodi da je temeljem izjave o priznanju duga dane u Zagrebu dana 22. travnja 2022. dane od strane prvo tuženika KŽ, a koja je ovjerena u potpisu od javnog bilježnika Vesne Pučar pod br. OV-5202/2022 prvo tuženik KŽ je priznao dugovanje spram tužitelja u iznosu od 370.000,00 kn te je izdao tužitelju ovršnu ispravu i to zadužnicu na iznos od 370.000,00 kn. Predmetna zadužnica je potvrđena od javnog bilježnika Vesne Pučar pod br. OV-5204/2022. Tužitelj tvrdi da je predmetnu zadužnicu po dospijeću tražbine pokušao naplatiti putem FINE ali prvo tuženik je bio blokiran odnosno u redoslijedu naplate postoje neizvršene osnove za plaćanje od trećih osoba slijedom čega tužitelj ne može naplatiti svoju tražbinu. Nadalje, tužitelj navodi da je još 2019.g. pozajmio prvo tuženiku novčani iznos od 370.000,00 kuna s dospijećem krajem 2021.g. ali kako tuženik nije vraćao zajam to je ovaj tuženik tek 2022.g. počeo davati izjave o priznanju duga kao i ovršnu ispravu. Tvrdi da je prvo tuženik u vrijeme primanja gore navedenog zajma bio osnivač društva ZVONIMIR NEKRETNINE d.o.o., OIB: 51230269581, MBS: [matični broj subjekta] sa sjedištem u [adresa] te imatelj poslovnih udjela u ukupnom iznosu od 4.033.400,00 kn. Pored toga, tužitelj tvrdi da je prvo tuženik nakon što je primio zajam od tužitelja u iznosu od 370.000,00 kuna, dana 07. prosinca 2020.g. prenio bez naknade (darovanje) jedan poslovni udio svojoj kćeri drugo tuženoj SŽL nominalne vrijednosti od 2.016.700,00 kuna te jedan poslovni udio svojoj kćeri treće tuženoj UŽ nominalne vrijednosti od 2.016.700,00 kuna. Tužitelj tvrdi da je navedenim postupanjem, odnosno zaključenjem gore navedenog ugovora o darovanju i prijenosu poslovnih udjela od 07.12.2020.g. prvo tuženik je onemogućio tužitelja u namirenju njegove tražbine s obzirom na nominalnu vrijednost poslovnih udjela koje je imao u svom vlasništvu prvo tuženik.
Tužitelj, također, tvrdi da su takvim postupanjem prvo tuženika ostvarene sve pretpostavke iz članka 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da prvo tuženik nije namirio dospjelu tražbinu tužitelja te istu ne može namiriti iz druge imovine budući da je blokiran, a na jedinoj njegovoj nekretnini se vodi ovršni postupak po zahtjevu drugih ovrhovoditelja te nije moguće naplatiti tražbinu tužitelja na drugi način.
2. Prvo tuženik u svom podnesku kojeg je sud zaprimio 04. travnja 2025. priznaje da mu je tužitelj u vrijeme dok su bili u dobrim odnosima posudio određenu svotu novaca kao i da je on tužitelju znao pomagati s tim da je prvo tuženik tužitelju po njegovoj izričitoj uputi uplatio iznos od 20.000,00 eur na račun njegove djevojke GŽ, a o čemu dostavlja i dokaz o uplati od 21.10.2022. te presliku njihove komunikacije gdje mu tužitelj dostavlja njezin broj računa za uplatu.
3. U odgovoru na tužbu drugo i treće tuženi osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Drugotužena i trećetužena tvrde da nemaju nikakvih neposrednih saznanja o pravnom odnosu između prvotuženika i tužitelja te se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izjavu o priznanju duga, povijesni izvadak iz sudskog registra i ugovor o darovanju i prijenosu poslovnog udjela. Uvidom u izjavu o priznanju duga (list 5 spisa) sud je utvrdio da prvo tuženik KŽ priznaje da je tužitelju dužan iznos od 370.000,00 kn što u protuvrijednosti iznosi 49.107,44 eur i da će isti iznos vratiti tužitelju kao vjerovniku najkasnije do 31.12.2022.
Uvidom u povijesni izvadak (list 10-14 spisa) sud je utvrdio da je tuženik KŽ bio jedini član društva ZVONIMIR NEKRETNINE d.o.o. iz [adresa], te da su sada članovi društva SŽL drugotužena i UŽ trećetužena i to nakon prijenosa poslovnog udjela u navedenom društvu na svoje kćerke tj. drugo i treće tužene.
Uvidom u ugovor o darovanju i prijenosu poslovnog udjela (list 61-67 spisa) sud je utvrdio da je prvo tuženik KŽ iz [adresa] prenio poslovne udjele na SŽL i UŽ, koje je imao u društvu ZVONIMIR NEKRETNINE d.o.o. Zagreb. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da je isti ugovor potvrdio javni bilježnik u skladu sa čl. 412. st. 3. ZTD-a.
5. Prema čl. 66. st. 1. i 2. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svakog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika te se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
Prema čl. 66. st. 3. ZOO-a kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
6. Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su tuženici znali da prvo tuženi poduzima radnju kao dužnik tužitelja kojom se nanosi šteta tužitelju, jer se radi o besplatnom raspolaganju. Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su tuženi poduzeli sve radnje kako bi prvo tuženi izbjegao plaćanje svog duga prema tužitelju. Pored toga, prvo tuženik priznaje da mu je tužitelj posudio određenu svotu novca te da mu je jedan dio vratio u iznosu od 20.000 eur, ali sudu ne dostavlja nikakav dokaz da je tužitelju vratio i preostali dug u iznosu od 29.107,43 eur. Kao što je navedeno tužitelj je tražio iznos od 49. 107.43 eur, da bi kasnije snizio tužbeni zahtjev i traži iznos od 29.107, 43 EU, jer mu je međuvremenu tuženik platio iznos od 20.000,00 eur.
7. Prvo tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je u cijelosti vratio dug koji ima prema tužitelju. Kao što je sud utvrdio u ovom slučaju prvo tuženik je darovao drugo i treće tuženima poslovni udio u društvu ZVONIMIR NEKRETNINE d.o.o. U ovom slučaju radi se, kao što je sud utvrdio, o besplatnom raspolaganju koje su poduzeli tuženi na štetu vjerovnika, tj. tužitelja (čl. 67. st. 3. ZOO-a).
8. Sud nije prihvatio prijedlog za saslušanjem stranaka iz razloga što sud može donijeti odluku na temelju dokumentacije u spisu. Pored toga stranke su predložile da se saslušaju upravo na on što postoji u dokumentaciji u spisu.
9. Zbog kašnjenja u plaćanju tužitelj ima pravo na zateznu kamatu prema 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( NN br. 35/ 05 – 155/23. ) i to od dana dospijeća tj. od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate.
10. Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te je u skladu sa čl. 70. ZOO-a donio odluku kao u toč. I. i II. izreke presude.
11. Odluka o sudskom trošku temelji se na članku 154. st. 1 ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, podnesak 16.05.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, ročište 14.01.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup ročištu 08.04.2025. u iznosu od 500,00 eura, ročište 16.09.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, PDV 25% u iznosu od 1.125,00 eura, ili sve ukupno 5.625,00 eura.
12. Tužitelj je podnio tužbu kojom je tražio iznos od 49.107,43 eura da bi kasnije snizio tužbeni zahtjev i sada traži iznos od 29.107,43 eura pa se za iznos od 20.000,00 eura smatra da je tužitelj povukao tužbu.
13. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio u parnici sa 59,3%, a tuženici sa 40,7% i kada se od postotka od 59,3% odbije postotak od 40,7%, dobije se iznos od 18,6% prema kojem postotku tužitelj ima pravo na trošak.
Trošak postupka iznosi 5.625,00 eura i 18,6% od navedenog iznosa iznosi 1.046,25 eura.
Tužitelj s obzirom na uspjehu u parnici ima pravo na trošak u odnosu na tuženike u iznosu od 1.046,25 EUR.
14. Stoga je sud odlučio o trošku u skladu sa člankom 154. st. 2 ZPP –a i donio je odluku kao u toč. III. izreke presude.
15. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška u ukupnom iznosu od 4.375,00 eura, a koji se sastoji od troška
- troška podneska od 19.05.2025. u iznosu od 1.000,00 eura jer takav podnesak tužitelj nije dostavio sudu
- troška ročišta 02.07.2024. u iznosu od od 1.000,00 eura jer je navedeno ročište odgođeno
- troška ročišta od 26.11.2024. u iznosu od od 1.000,00 eura jer je navedeno ročište odgođeno
- trošak ročišta 08.04.2025. u iznosu od 500,00 eura jer se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a sud je priznao tužitelju trošak zastupanja na navedenom ročištu u iznosu od 500,00 eura. Tužitelj je za navedeno ročište tražio 1.000,00 eura, a prema tarifnom broju 9. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada mu 50% nagrade iz tar. broja 7. toč.1., 4., 7. i 8.
- troška PDV-a u iznosu od 875,00 eura koji je krivo obračunat.
16. Stoga je sud za navedeni iznos od 4.375,00 eura odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška i donio je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a odluku kao u toč. IV. izreke presude.
U Zagrebu, 28. listopada 2025.
S U D A C
Ivan Vladić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, a ulaže se putem ovog suda.
DNA:
1. tužitelju uz pristojbu na presudu u iznosu od 338,44 eura
2. prvo tuženiku
3. drugo tuženiku po odvj.
4. treće tuženiku po odvj.