Broj: Ppž-5519/2023

                                                              -1-

 

 

                             

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                     P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.C.N., zbog prekršaja iz članka 181. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. travnja 2023., broj:56 PpP-8008/2020, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.

 

 

             p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbija se žalba okr. M.C.N.kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II                Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik M.C.N. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura) / 226,04 kn[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

    Obrazloženje

 

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. M.C.N.proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 181. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa, i uz primjenu instituta ublažavanja, izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura / 3.013,80 kuna.

 

1.1.   Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

 

1.2.              Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura / 150,69 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu putem branitelja D.V., odvjetnika u XX, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Suprotno paušalnim žalbenim navodima, kojima žalitelj citira dio zakonskog teksta odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski  sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Pobijana presuda sadrži sve potrebne i dostatne razloge, koji su dani jasno i određeno, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.                Neosnovno žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, navodeći da u prvostupanjskom postupku nije primijenjena odredba članka 87. stavka 2. citiranog zakona, jer da je okrivljenik državljanin Kenije i da ne razumije hrvatski jezik, pa da nije bio svjestan što mu se stavlja na teret i da nije mogao iznijeti obranu bez prisutnosti branitelja. Suprotno tvrdnji žalitelja, okrivljenik se u postupku, na zapisnik kod suda, izrijekom očitovao da razumije hrvatski jezik i latinično pismo te da mu nije potreban prevoditelj, a bitna povreda odredaba postupka postoji samo ako je sud okrivljeniku uskratio pravo da se služi svojim jezikom protivno njegovom zahtjevu. Pogrešno žalitelj ističe i da u tom slučaju nije mogao biti ispitan bez branitelja, budući da iz zapisnika o glavnoj raspravi od 12. travnja 2023. proizlazi da je uredno upozoren o svim pravima i dužnostima u postupku, pa je tako pravilno upozoren i o pravu na branitelja budući da se radi o prekršaju za koji je alternativno propisana kazna zatvora, s time da je iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta razvidno da je prethodno već angažirao branitelja, da je izabrani branitelj uredno pozvan na raspravu, međutim pozivu se nije odazvao, dok se okrivljenik izrijekom očitovao da će obranu iznijeti u odsutnosti uredno pozvanog branitelja. Stoga je žalitelju omogućeno da se brani uz nazočnost izabranog branitelja, pri čemu je imao i mogućnost izabrati način na koji će se braniti.

 

8.              Ispitujući osnovanost navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 181. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom drugostupanjskom sudu.

 

8.1.              Neosnovano žalitelj sada paušalno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata prekršajnog postupka i to izrijekom danog jasnog priznanja u pogledu svih odlučnih činjenica imao valjane osnove zaključiti da su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 181. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

8.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.    

 

9.              Razmatrajući odluku o kazni sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama i da s obzirom na težinu i značaj djela, stupanj krivnje počinitelja i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud vrednujući olakotne okolnosti, poznate materijalne i životne prilike okrivljenika te ranije primjereno ponašanje u prometu, kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane najniže mjere kazne, smatrajući da će se u predmetnom slučaju tako ublaženom kaznom djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takva ocjena prihvatljiva je i ovom sudu, dok žalitelj ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

 

9.1.    Prvostupanjski sud je već pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

 

10.               Ispitujući nadalje, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, odluku  o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja. Zaštitna mjera je određena u zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja i ranije neosuđivanosti, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.

 

11.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

12.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 28. rujna 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.