REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-837/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Katarina Džimbeg, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d. OIB: 81793146560 iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9., kojeg zastupa odvjetnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž R- 386/2023-3 od 12. prosinca 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-3366/2019-15 od 4. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Operater te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao uz nalog da ga se vrati na rad i isplati trošak postupka (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi na ime parničnog troška iznos od 586,42 Eur (toč. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1723/2025-2 od 30. travnja 2025. dopušteno je tuženiku podnošenje tužbe u odnosu na pitanje;

„Ima li poslodavac nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme zbog povećanja opsega posla, autonomno pravo ocijeniti postoji li i nadalje povećanje opsega posla zbog kojeg postoji potreba za radom radnika?“

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 1. u vezi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja za koje ističe da je važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije žalba tužitelja uz naknadu parničnog troška.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da naznačeno pitanje nije primjenjivo u ovom predmetu pa njegovo rješenje nije važno za odluku u konkretnom sporu. Predlaže potvrditi tumačenje drugostupanjskog suda i odbiti reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.

8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je na temelju zakona s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Operater te da njegov radni odnos kod tuženika nije prestao uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na rad, na poslove Operatera tehničke podrške privatnim korisnicima.

10. Među strankama nije sporno da su tužiteljevi ugovori o radu na određeno vrijeme s tuženikom trajali kraće od tri godine i tužitelj nakon isteka posljednjeg ugovora o radu nije nastavio raditi kod tuženika. Također nije sporno da se poslovi radnog mjesta operater na kojem je radio tužitelj kontinuirano obavljaju kod tuženika te da postoji stalna potreba tuženika za radnicima na tom radnom mjestu.

10.1. Među strankama je sporno pitanje je li privremeno povećanje opsega posla predstavlja stvaran – objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno je li u vrijeme sklapanja sva tri ugovora o radu na određeno vrijeme postojao povećan opseg poslova na radnom mjestu operater te je li to povećanje opsega poslova bilo objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

11. Prvostupanjski sud zaključuje da ugovori o radu na određeno vrijeme nisu sklopljeni protivno odredbi čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje ZR) jer su njegovi ugovori o radu na određeno vrijeme s tuženikom trajali kraće od tri godine i da je u svim ugovorima o radu naveden objektivan razlog sklapanja ugovora, a to je povećanje opsega posla.

11.1. Pri tome prvostupanjski sud obrazlaže da okolnost što se poslovi koje je tužitelj obavljao kod tuženika kontinuirano obavljaju kod tuženika, ne dokazuju da u vrijeme sklapanja tužiteljevih ugovora o radu na određeno vrijeme, nije došlo do povećanja opsega poslova na tom radnom mjestu. To stoga što je poslodavac ovlašten samostalno odlučiti koliko radnika mu je potrebno za obavljanje poslova određenog radnog mjesta i u tom smislu ovlašten je sklapati ugovore o radu na određeno vrijeme.

12. Drugostupanjski sud navodi „da se doista poslovi radnog mjesta operater, na kojem je radio tužitelj, kontinuirano obavljaju kod tuženika te da postoji stalna potreba tuženika za radnicima na tom radnom mjestu, proizlazi, ne samo iz, među strankama, nesporne činjenice, već i iz činjenice da tuženik uopće tijekom postupka nije predložio dokaz na okolnost da je došlo do stvarnog i privremenog povećanja obujma posla, niti je naveo a ni dokazivao u čemu se to privremeno povećanje posla sastoji, a što je navodio kao formalni razlog ugovora o radu na određeno vrijeme koje je zaključivao s tužiteljem“.

13. Budući da je tuženik u sva tri ugovora o radu na određeno vrijeme naznačio da ih sklapa zbog „privremenog povećanja obima poslova“ a da pri tom u ugovorima a niti tijekom ovog postupka nije konkretizirao poslove čiji je obujam privremeno povećan, to je sa shvaćanjem drugostupanjskog suda suglasan i ovaj revizijski sud.

13.1. To stoga što je čl. 12. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014 - dalje: ZR) propisano da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi i sklopljenom ugovoru mora navesti.

13.2. To proizlazi iz činjenice što poslovi za koje se sklapaju ugovori o radu na određeno vrijeme ne bi mogli biti poslovi koji su trajni i stalni, nego oni koji su vezani uz određeni rok, određeni posao, događaj koji ima ograničeno trajanje.

14. Ako se ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa zbog povećanja posla i to na radnom mjestu koje se kod poslodavca redovito obavlja (radno mjesto operatera) tad je poslodavac dužan, kao što ispravno zaključuje drugostupanjski sud, navesti u čemu se to privremeno povećanje posla sastoji te dokazati, odnosno predložiti dokaze na okolnost da je došlo do stvarnog i privremenog povećanja obujma posla.

15. Nasuprot tome, tuženik tijekom postupka i u reviziji navodi da je poslodavac autonoman u određivanju o tome radi li se o privremenom povećanju opsega posla i koliko je trajanje takvog povećanja.

15.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada na način na koji on smatra da mu najviše odgovara. Međutim, pitanje opravdanog razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu njegovog navođenja u ugovoru i dokazivanja u sudskom postupku, odnosi se na zaštitu radnika od zloupotrebe instituta ugovora o radu na određeno vrijeme, tako da tu poslodavac nema autonomiju već mora poštivati kogentne odredbe čl. 12.-a. Stoga je, radi sprječavanja zloupotrebe ovog instituta, poslodavac „privremeno povećanje posla“ dužan konkretizirati (i u slučaju potrebe dokazati) a ne samo paušalno izjaviti da je prema njegovoj procjeni došlo do povećanja posla i da se to ne može ispitivati jer je „autonoman u određivanju o tome radi li se o privremenom povećanju opsega posla i koliko je trajanje takvog povećanja“.

16. Stoga je odgovor na postavljeno pitanje da poslodavac ima autonomno pravo ocijeniti postoji li i nadalje povećanje opsega posla zbog kojeg postoji potreba za radnom radnika (doduše ne nakon isteka ugovora o radu) ali je pri tome za valjanost ugovora o radu na određeno vrijeme potrebno postojanje opravdanog razloga (povećanje potrebe posla) pri sklapanju ugovora, koji razlog je poslodavac, radi propisane zaštite radnika konkretizirati u ugovoru i dokazati tijekom postupka.

16.1. Navedeno proizlazi i iz čl. 12. st. 7. ZR-a kojim je propisano da će se smatrati da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama tog Zakona, dakle između ostalog ako poslodavac nema opravdan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

17. Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tuženika na temelju čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić