Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja
HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu, OIB
84397956623, Split, Obala kneza Branimira 15, protiv prvotuženika GRAD SOLIN,
OIB 40642464411, Solin, Stjepana Radića 42, kojeg zastupa Tomislav Sesartić,
odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8 i drugotuženika CESTAR d.o.o.,
OIB 27471262195, Split, Matice hrvatske 1, kojeg zastupa Tihomir Luetić, odvjetnik u
Splitu, Starčevićeva 24D, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave
zaključene 11. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Irene Martinis,
punomoćnika prvotuženika Tomislava Sesartića i punomoćnika drugotuženika
Tihomira Luetića, 28. rujna 2023.

p r e s u d i o je

I Nalaže se tuženicima solidarno u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju štetu u
iznosu od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn1 sa zateznim kamatama koje na taj iznos
teku od 25. rujna 2019. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 25. rujna 2019. do

31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po
stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

II Odbija se tužiteljev zahtjev u dijelu kojem je tražio da mu tuženici plate zatezne
kamate na iznos od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn u razdoblju od 1. lipnja 2019. do

24. rujna 2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. svibnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu
tuženik naknadi štetu u iznosu od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn sa zateznim
kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2019. do isplate.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

2. Izjavio je da je osiguranik tužitelja Miro Milaković 16. siječnja 2006.
sudjelovao u prometnoj nesreći u Solinu, na kolniku ulice Don Frane Bulića 185, da
je te prigode ozlijeđen, radi čega da je nastao gubitak radne sposobnosti, pa da je
rješenjem broj 193481 od 4. lipnja 2007. osiguraniku tužitelja priznato pravo na
invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 21. siječnja 2007.

3. Izjavio je da je do prometne nesreće došlo zbog propusta tuženika u
održavanju kolnika jer da je u to vrijeme bio prekriven ledom, neposut i klizav, zbog
čega je došlo do klizanja i prevrtanja vozila. O postojanju odgovornosti tuženika da je
već pravomoćno odlučeno u parnici koju je osiguranik tužitelja Miro Milaković vodio
protiv tuženika pred Općinskim sudom u Splitu (poslovni broj spisa I P – 1283/06).
Izjavio je da je u tom postupku utvrđeno da su tuženici suodgovorni za nastanak
štete u omjeru od 70 %.

4. Tužitelj je istaknuo tužbeni zahtjev navodeći da isplatom invalidske mirovine
trpi štetu koja u razdoblju od 1. svibnja 2014. do 31. ožujka 2019. iznosi 8.299,07
EUR / 62.529,36 kn odnosno 70% od isplaćene mirovine u iznosu od 11.855,81 /

89.327,66 kn.

5. Predložio je tužitelj da sud izvede dokaze čitanjem rješenja broj 193481 od

4. lipnja 2007., nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka od 21. veljače 2007., mišljenja
stručnog povjerenstva za reviziju broj 229 od 6. ožujka 2007., čitanjem isprava
sadržanih u spisu Općinskog suda u Splitu broj I P – 1283/06, zapisnika o očevidu
broj 511-12-36-KU-6/2006 od 10. veljače 2006., obračuna isplata na teret tužitelja od

9. travnja 2019.

6. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu i
to stoga što smatra da ne postoji njegova odgovornost za nastanak prometne
nesreće, pa niti kao suodgovornost u omjeru od 70%. Izjavio je da je osiguranik
tužitelja isključivo odgovoran za nastalu prometnu nesreću jer da vožnju nije
prilagodio uvjetima na cesti. Izjavio je da je osiguranik vozio maksimalnom
dopuštenom brzinom da do udara u zid ne bi došlo, a time ni do nastanka invalidnosti
kod osiguranika. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prometne struke Ive
Filipovića, izrađenog za potrebe postupka koji se vodi pred Općinskim državnim
odvjetništvom u Splitu pod brojem K-DO-428/06 da je utvrđeno da je osiguranik
tužitelja pred poduzimanjem radnje vozio brzinom od 100 km/h iako je ograničenje
brzine na dionici ceste 50 km/h, a da bi se vozilo zaustavilo i izbjeglo sudar da se
kretalo brzinom od 77 km/h. Predložio je da sud izvede dokaz čitanjem isprava
sadržanih u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod brojem K-DO-
428/06.

7. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom
zahtjevu. Izjavio je da opća nesposobnost za rad osiguranika tužitelja nije nastala
kao posljedica propusta drugotuženika u održavanju kolnika već da je nastala
isključivo radnjom samog osiguranika tužitelja, a što da potvrđuju činjenice utvrđene
u postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod brojem I P – 1283/06 i to
činjenice da je osiguranik tužitelja na mjestu gdje je brzina ograničena na 50 km/h
vozio brzinom od 100 km/h, da bi se zaustavio da je vozio brzinom od 77 km/h ili da

3 Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

je vozio brzinom od 65,8 km/h, a što su izračunali vještaci Filipović i Ugrina, odnosno da do nesreće ne bi niti došlo da je vozio dozvoljenom brzinom od 50 km/h.

8. Prvotuženik i drugotuženik su predložili da sud izvede i dokaz prometno-
tehničkim vještačenjem radi utvrđenja okolnosti prometne nesreće u kojoj je
sudjelovao osiguranik tužitelja.

9. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, sud je izveo dokaze čitanjem
isprava rješenja broj 193481 od 4. lipnja 2007., nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka
od 21. veljače 2007., mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju broj 229 od 6. ožujka

2007., čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-920/2017,
čitanjem presude Županijskog sua u Zagrebu poslovnog broja Gž-4896/2016-2,
zapisnika o očevidu broj 511-12-36-KU-6/2006 od 10. veljače 2006., obračuna isplata
na teret tužitelja od 9. travnja 2019. te vještačenjem koje je obavio vještak prometno-
tehničke struke.

10. Sud nije izveo dokaz čitanjem isprava sadržanih u spisu Općinskog
državnog odvjetništva u Splitu pod brojem K-DO-428/06 jer nije bilo potrebe za
izvođenjem dokaza čitanjem tih isprava, s obzirom da je sud bitne činjenice za
rješenje stranačkoga spora utvrdio iz izvedenih dokaza.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadnom štete u iznosu
od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine u
razdoblju od 1. svibnja 2014. do 31. ožujka 2019. svome osiguraniku Miru Milakoviću,
koji je stradao u prometnoj nesreći 16. siječnja 2006.

12. Prethodno je između osiguranika tužitelja Mira Milakovića i tuženika vođen
parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu radi naknade štete nastale kao
posljedica sudjelovanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. siječnja 2016.

13. Taj postupak vodio se pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim
brojem P-1283/06 i P-920/17. U tom postupku utvrđene su okolnosti nastanka
prometne nesreće, odnosno slijedeće činjenice:

- da se 16. siječnja 2006. oko 02,20 sati u Solinu, na kolniku Ul. Don Frane Bulića
kod kbr. 185 dogodila prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja koji je
tom prilikom upravljao vozilom marke Daewo Lanos reg. ozn. br. ST-683-MR;

- da se prometna nesreća dogodila u naselju, na lokalnoj cesti u nadležnosti Grada
Solina, da je brzina kretanja na tom dijelu ceste ograničena na 50 km/h, a kolnik da
je bio mokar, zaleđen, neposut i klizav (zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinske
od 10. veljače 2006.)

- da je na udaljenosti od 35,20 metara od PTM u smjeru zapada na samom
sjevernom rubu kolnika ceste Ul. Don Frane Bulića utvrđen početak zaleđenog i
ledom prekrivenog neposutog dijela kolnika čiji je završetak od PTM u smjeru zapada
udaljen za 78,40 metara, a završetak mu je bio na samom južnom rubu kolnika Ul.
Don Frane Bulića, odnosno da je kolnik prekriven cijelom površinom

4 Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

- da je dio ulice Don Frane Bulića u dužini od 3,00 km sukladno Odluci o izmjenama i
dopunama Odluke o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske i lokalne
ceste ("Narodne novine" broj 143/2002.), razvrstan kao lokalna cesta br. 67065 koja
se proteže od ŽC 6137 (Stara kaštelanska cesta) do Solina (ŽC 6253 Stara cesta
Solin-Klis)

- da je prvotuženik kao naručitelj s drugotuženikom kao izvođačem sklopio Ugovor o
održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina 20. siječnja 2005. za
poslove održavanja navedenih cesta za razdoblje od tri godine

- da se Ugovorom o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina
srugotuženik obvezao obavljati radove na održavanju nekategoriziranih cesta na
području Grada Solina u skladu s Programom radova ili pak pojedinačnim nalozima
od strane naručitelja

- da je Ugovorom o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina
ugovoreno da je izvođač radova dužan nadoknaditi eventualnu štetu koji trpe
korisnici nekategoriziranih cesta Grada Solina koje održava ukoliko bi šteta istima
nastala kao posljedica nestručno izvedenog rada s njegove strane

- da je Grad Solin 20. siječnja 2006. donio Program održavanja komunalne
infrastrukture za svoje područje za 2006., koji obuhvaća i Ul. Don Frane Bulića kao
nekategoriziranu cestu

- da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-428/06 od 19.
studenoga 2007. odbačena kaznena prijava postaje prometne policije br. 511-12-36-
KU-6/2006 od 10. veljače 2006. podnesena protiv Cestara d.o.o. i odgovorne osobe
te tvrtke zbog kaznenog dijela izazivanja prometne nesreće na štetu tužitelja Mira
Milakovića uz obrazloženje da uzrok prometne nesreće nije zaleđen kolnik, već
neprilagođena brzina vozača, koja je bila dvostruko veća od ograničene, a prema
izračunu vještaka vozilo bi se zaustavilo i izbjeglo sudar da se kretalo brzinom od 77
km/h

- da je u kaznenom postupku (istražne radnje) Županijskog suda u Splitu pod br. I
KIR-1044/07 izveden dokaz prometno–tehničkim vještačenjem na okolnost uzroka i
načina nastanka predmetne nezgode te da je vještak prometne struke ing. Ivo
Filipović dao nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tužitelj na udaljenosti od ledene
plohe imao brzinu kretanja od 100 km/h, da je prije traga kočenja vozilo prešlo 10 m
ledene plohe, pa da je zbog niskog koeficijenta trenja došlo do proklizavanja vozila, a
potom kočenja. Granična brzina izbjegavanja udara iznosila bi maksimalnih 77 km/h,
no budući je vozilo pred kočenje imalo brzinu od 100 km/h nije moglo izbjeći sudar.
Vještak također navodi da je ledena ploha na kolniku površine cca 246 m2 nesporno
odvela vozilo na udar, ali s druge strane, brzina kretanja vozila od 100 km/h da je
stvorila dugi put kočenja s efektima udara koji se zbio pri brzini od 72 km/h.

14. Zaključiti je da se prometna nesreća dogodila na cesti položenoj u Gradu
Solinu, na nerazvrstanoj cesti kojom upravlja jedinica lokalne samouprave, a koja je
povjerila održavanje cesta na svom području drugotuženiku.

5 Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

15. Propisano je člankom 4. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj
180/2004., 82/2006.,138/2006., 146/2008., 152/2008., 38/2009. i 124/2009.,
dalje:ZJC) da su javne ceste ceste koje se ovisno o njihovom društvenom,
prometnom i gospodarskom značaju razvrstavaju u jedne od četiri skupine:
autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Prema članku 19. ZJC-a
dio javne ceste koji prolazi kroz naselje održava se kao sastavni dio te javne ceste
osim: sustava za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske mreže, javne rasvjete,
zelene površine, pothodnika i nathodnika u funkciji pješačkog prometa, biciklističke i
pješačke staze, tramvajske, odnosno željezničke pruge, čišćenja javnih cesta, osim
čišćenja snijega, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se slivnici uz javnu
cestu u naselju koji nisu vezani na mjesnu kanalizacijsku mrežu, te zamjena i
popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste
održavaju kao sastavni dio te javne ceste.

16. Propisano je člankom 3. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu
("Narodne novine" broj 36/1995., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000.,
59/2001., 26/2003., 82/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 193/2009.,
49/2011., 84/2011., 90/2011., 144/2012., 94/2013., 153/2013., 147/2014. i 36/2015.,
dalje:ZKG) da je komunalna djelatnost između ostalog i odvodnja i pročišćavanje
otpadnih voda, odlaganje komunalnog otpada, održavanje javnih površina i
održavanje nerazvrstanih cesta. Pod odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda
razumijeva se odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odvodnja atmosferskih voda
te crpljenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz septičkih, sabirnih i crnih jama (stavak 3.).
Pod održavanjem čistoće razumijeva se čišćenje javnih površina te sakupljanje i
odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđenima prema posebnim
propisima (stavak 5.), dok se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva
održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih
odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te
dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao
javne ceste prema posebnom zakonu. Propisano člankom 4. ZKG-a da komunalne
djelatnosti u skladu s odredbama ovog Zakona mogu obavljati pravne i fizičke osobe
na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

17. Nerazvrstane ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedince
lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Upravljanje, građenje i održavanje
nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih
djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo ako
zakonom nije propisano drukčije.

18. Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o razvrstavanju javnih cesta u
državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 143/2002.) dio
gradske Ulice don Frane Bulića u Solinu u dužini od 3 km razvrstano je kao lokalna
cesta br. 67065, i ista se proteže od ŽC 6137 (Stara kaštelanska cesta) do Solina
(ŽC 6253 Stara cesta Solin–Klis) te predstavlja nerazvrstanu cestu kojom upravlja
jedinica lokalne samouprave, tj. prvotuženik GRAD SOLIN odnosno trgovačko
društvo kojem je povjereno održavanje cesta, dakle drugotuženik CESTAR d.o.o.

19. Dakle, za održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina odgovorne su
jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine, pa su dužni osigurati da se
komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete

6 Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

građanima. Prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge
osobe, jedinice lokalne samouprave se ne oslobađaju obveze vršenja nadzora i
poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađaju se
niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovu radu. S obzirom na
to tuženici su odgovorni za štetu koja nastane korištenjem nerazvrstane ceste.

20. Spor je među strankama nastao u odnosu na to je li uzrok nastanka prometne nesreće stanje kolnika ili pak radnja osiguranika tužitelja.

21. U postupku koji se vodio između osiguranika tužitelja i tuženika pred
Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-1283/06 i P-920/17 tuženicima je
naloženo naknaditi osiguraniku tužitelja štetu u omjeru prema njihovoj krivnji.
Utvrđeno je da je led na kolniku ceste nastao zbog slijevanja vode na kolnik i
zaleđivanja, a zbog nepostojanja sustava odvodnje ispod i sa strane kolnika, pa da
se sva voda s makadamskog sjevernog prilaza slijevala i zadržavala na kolniku. No,
utvrđeno je i to da je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štete u omjeru od 30 % jer
se kretao neprilagođenom brzinom.

22. Tuženici su tvrdili da je za nastanak prometne nesreće i kasnije štete
isključivo odgovoran osiguranik tužitelja, pa su predložili izvesti dokaz vještačenjem.
Sud je izveo dokaz vještačenjem koji je obavio stalni sudski vještak za strojarstvo,
promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije Neven Kralj. Iz mišljenja sudskog
vještaka zaključiti je da se osiguranik tužitelja predmetne prigode kretao
neprilagođenom brzinom kolnikom koji je bio iznimno nepovoljan za vožnju. Međutim,
iz tog mišljenja proizlazi i zaključak da do prometne nesreće ne bi došlo da kojim
slučajem stanje kolnika nije bilo kakvo je bilo. Naime, sudski vještak je iznio mišljenje
da bi, da se vozilo kretalo brzinom ograničenja od 50 km/h, najveći dio svoje brzine
intenzivnim kočenjem poništilo neposredno prije dolaska na zaleđenu površinu, pa
da bi najvjerojatnije završilo na zemljanom proširenju, odnosno da se bi se zaustavilo
prije naleta na betonski ogradni zid izvan sjevernog kolnika, da se kretalo brzinom do
50 km/h uz poduzimanje intenzivnog kočenja. Dakle, očito je iz ovog mišljenja da se
u okolnostima urednog stanja kolnika i uz kretanje brzinom kojom se kretao
osiguranik tužitelja, prometna nesreća ne bi dogodila. Utoliko je, jednako kao i u
prethodno vođenom postupku ovaj sud zaključio da su tuženici odgovorni za štetu
nastalu kao posljedica prometne nesreće u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja,
kao i da je oštećenik, osiguranik tužitelja doprinio nastanku štete u omjeru od 30 %.

23. Propisano je člankom 161. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju
("Narodne novine", broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016.,
18/2018. i 62/2018., dalje: ZMO) da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za
novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje
isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

24. Propisano je člankom 161. stavkom 2. ZMO-a da naknada stvarne štete
koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZMO-a obuhvaća ukupne svote
davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja
isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok
traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za
ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

7 Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

25. Nije bilo spora između stranaka o tome da je osiguraniku tužitelja priznato
pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane
ozljeđivanjem u prometnoj nesreći nastaloj zbog propusta tuženika u obavljanju
poslova održavanja kolnika nerazvrstane ceste.

26. Činjenicu umirovljenja osiguranika tužitelja uostalom potvrđuje rješenje
tužitelja Klasa: UP/I 141-02/07-01/03480230525, URBROJ:341-18-05/3-06-058957
od 4. svibnja 2007.

27. Propisano je člankom 162. stavkom 1. ZMO- da zavod ima pravo na
naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz
preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti,
tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

28. Dakle, sukladno članku 162. stavku 1. ZMO-a tuženik je dužan platiti
tužitelju štetu koja mu je nastala isplatom razmjernog dijela mirovine osiguraniku -
kojemu je invalidnost uzrokovana propustom tuženika.

29. Tužitelj je dostavio ispravu u kojoj je utvrđen iznos mirovine isplaćen
osiguraniku tužitelja kroz razdoblje obuhvaćeno tužbom, dakle iznos od 11.855,81
EUR / 89.327,66 kn (potvrdu o isplati invalidske mirovine osiguraniku Miru Milakoviću
od 9. travnja 2019.).

30. Tuženici se o sadržaju ove isprave u kojoj je jasno navedeno koji iznos
invalidske mirovine je u razdoblju obuhvaćenom tužbom tužitelj isplatio osiguraniku
nisu uopće izjasnili, niti su osporavali vjerodostojnost ove isprave te pravilnost
obračuna isplaćene mirovine. Stoga je sud iz sadržaja ove isprave utvrdio da je
tužitelj osiguraniku isplatio 11.855,81 EUR / 89.327,66 kn. S obzirom na utvrđenje o
doprinosu oštećenika šteti u omjeru od 30%, pa dakle i odgovornosti tuženika u
omjeru od 70 %, nastala je obveza tuženika naknaditi tužitelju 70 % isplaćenog
iznosa invalidske mirovine osiguraniku, odnosno 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn.

31. Tužiteljev zahtjev da mu tuženici naknade 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn je
stoga, a nakon utvrđenja o postojanju odgovornosti tuženika za ozljeđivanje
osiguranika tužitelja, koje je potom za posljedicu imalo umirovljenje osiguranika
tužitelja, temeljem članka 161. i 162. ZMO-a sud prihvatio kao osnovan.

32. Propisano je člankom 165. stavkom 3. ZMO-a da zavod ima pravo na
zateznu kamatu na svotu potraživanja naknade štete, u visini određenoj zakonom
koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave
poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

33. Tužitelj je tražio da mu tuženici plate zatezne kamate na iznos od 8.299,07
EUR / 62.529,36 kn od 1. lipnja 2019. do isplate. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz
da se prije ove parnice obratio tuženicima kao odgovornim osobama da mu naknade
štetu.

34. Tuženici su poziv na davanje odgovora na tužbu primili 6. i 9. rujna 2019.
stoga zatezne kamate duguju od 25. rujna 2019. kao prvog idućega dana nakon
isteka roka od petnaest dana nakon kojega su obojica tuženika primili poziv za

8 Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

davanje odgovora na tužbu, u kojoj je sadržan tužbeni zahtjev kojim se traži naknada
štete. Utoliko je zahtjev za plaćanje zateznih kamata trebalo odbiti u onom dijelu u
kojem je traženo da se zatezne kamate na iznos od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn
plate u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 24. rujna 2019.

35. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, međutim nije tražio naknadu troškova parničnog postupka.

U Splitu 28. rujna 2023.

Sudac Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila
uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi
Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske.

DNA:

- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
- Odvjetnik Tomislav Sesartić
- Odvjetnik Tihomir Luetić
- U spis

Broj zapisa: 9-3085d-65c83

Kontrolni broj: 05aa4-91ea3-d3ee2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.