REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-329/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku AD, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dijani Juriša, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika AD, te tuženice osobno i zamjenice punomoćnice tuženice Tamare Mikac, odvjetnice, dana 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici ĐD da tužitelju VD isplati iznos od 23.985,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 369,00 EUR od 15.2.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.3.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.4.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.5.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.6.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.7.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.8.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.9.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.10.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.11.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.12.2020. do isplate
- 369,00 EUR od 15.1.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.2.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.3.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.4.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.5.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.6.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.7.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.8.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.9.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.10.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.11.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.12.2021. do isplate
- 369,00 EUR od 15.1.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.2.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.3.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.4.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.5.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.6.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.7.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.8.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.9.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.10.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.11.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.12.2022. do isplate
- 369,00 EUR od 15.1.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.2.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.3.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.4.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.5.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.6.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.7.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.8.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.9.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.10.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.11.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.12.2023. do isplate
- 369,00 EUR od 15.1.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.2.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.3.2024. do isplate,
- 369,00 EUR od 15.4.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.5.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.6.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.7.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.8.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.9.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.10.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.11.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.12.2024. do isplate
- 369,00 EUR od 15.1.2025. do isplate
- 369,00 EUR od 15.2.2025. do isplate
- 369,00 EUR od 15.3.2025. do isplate
- 369,00 EUR od 15.4.2025. do isplate
- 369,00 EUR od 15.5.2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023., za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1.1.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
1/ Utvrđuje se da je tužitelj VD povukao tužbu za iznos od 1.015,00 eura, sa pripadajućom kamatom.
2/ Nalaže se tuženoj ĐD da tužitelju VD naknadi parnični trošak u iznosu od 2.600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1/ Tužitelj u tužbi podnesenoj 5.4.2024. godine navodi da je vlasnik stana koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 1-9, [adresa] ukupne površine 1506 m2, izgrađenoj na zk.č.br. 1314/4 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stana na I (prvom) katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika površine 33,31 m2. Nadalje navodi da je u posjedu predmetnog stana bez ikakvog pravnog temelja tuženica, te da je na taj način bez osobe stekla iznos u visini najamnine koju bi morala plaćati za korištenje predmetnog stana.
Navodi da su navedene činjenice već utvrđene u parničnom postupku koji se vodio pred ovim sudom i to u pravomoćnoj presudi Ps-14/18 od 9.4.2023. godine, kojom je naloženo tuženoj da iseli iz predmetnog stana, te da slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelja. Također navodi da je istom presudom naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 25.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na ime najamnine zbog neovlaštenog korištenja stana (1/2 predmetnog stana), u razdoblju od 15.1.2018. do 15.1.2020. godine.
S obzirom da je tuženica i nakon 15.1.2020. ostala u posjedu predmetnog stana, bez pravne osnove, to potražuje od tuženice isplatu iznosa od 25.000,00 eura (za period od veljače 2020. do ožujka 2024.), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a kako je to detaljno navedeno u izreci.
Potražuje također i naknadu parničnog troška, također sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 14.5.2025. tužitelj je proširio tužbu i na naknadno dospjele mjesečne iznose naknade (do svibnja 2025. godine), tako da konačno uređenim zahtjevom potražuje naknadu za period od veljače 2020. do svibnja 2025. godine, koju preinaku je sud dopustio kao svrsishodnu, imajući u vidu čl. 190. st. 3. ZPP-a (tužena se nije protivila).
Međutim, tim konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj je tužbeni zahtjev snizio na način da za cijeli utuženi period potražuje isplatu naknade u ukupnom iznosu od 23.985,00 eura, što znači da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.015,00 eura. Kako se tužena povlačenju tužbe nije protivila, to je primjenom čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod I.
3. U odgovoru na tužbu tuženica u bitnom navodi da nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnog stana, ali tvrdi da je ona u isti uselila zajedno sa tužiteljem i njihovim tada mlt. sinom odmah po kupoprodaji tog stana i da su svi u njemu živjeli do razvoda braka, a da su ona i sin stranaka ostali u stanu živjeti i dalje, dok je tuženik povremeno također u istom boravio i držao svoje stvari, kao što je to i sada, pri čemu mu tužena to nikada nije sprečavala. Također navodi da joj tužitelj nije sprečavao da živi u tom stanu, pa smatra da iz te činjenice proizlazi njeno pravo na posjed stana i činjenica da je ona pošteni posjednik istog. Navodi također da cijelo vrijeme ona snosi sve režijske troškove za taj stan. Ne sporni da je presuda ovog suda na koju se poziva tužitelja Ps- 14/2018. pravomoćna, ali navodi da je ona podnijela prijedlog za dopuštenje revizije o kojem još nije odlučeno. Tvrdi da i dalje koristi samo dio stana, odnosno ½ dijela zajedno sa zajedničkim sinom stranaka, kao i prije, dok preostali dio stana koristi tužitelj. Osporava visinu zahtjeva.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao zemljišnoknjižni izvadak za predmetni stan (list 6-14 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinskopravne poslove od 31.10.2024. godine (list 40 spisa), pravomoćnu presudu ovog suda Ps-14/2018-38 od 9.4.2021. godine, te je saslušana tuženica (list 59 spisa).
4.1. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za svojim saslušanjem. Tužena je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje SD.
5. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 800/22 i 114/22- dalje: ZPP), sud je utvrdio je konačno uređeni tužbeni zahtjev osnovan.
6. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev radi isplate naknade za korištenje predmetnog stana od strane tuženice i to u visini najamnine za predmetni stan, u periodu od veljače 2020. do svibnja 2025. godine.
7. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni stan proizlazi, a nije niti sporno među strankama da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, kako sada tako i u utuženom periodu.
8. Također među strankama nije sporno, a proizlazi i iz pravomoćne presude ovog suda, posl. br. Ps-14/2018-38 od 9.4.2021., da je tuženoj naloženo da se iseli iz predmetnog stana, te da ga preda u posjed tužitelja. Također je istom presudom tuženoj naloženo da plati tužitelju iznos od 25.000,00 kn kao naknadu za korištenje predmetnog stana za period od siječnja 2018. do siječnja 2020. godine.
8. Dakle, tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da se tužena i dalje, nakon siječnja 2020. (nakon razdoblja koje je obuhvaćeno pravomoćnom presudom Ps-14/2018-38 od 9.4.2021.), nalazi u posjedu predmetnog stana zajedno sa sinom stranaka, a da on više predmetni stan ne koristi.
10. Tužena u svom iskazu na ročištu 10.10.2025. godine, navodi da je u predmetnom stanu u [adresa] živjela sve dok nije dobila presudu radi iseljenja, odnosno koristila je taj stan dok presuda nije postala pravomoćna, a iselila se tijekom 2022. ili 2023., ne može reći točno kada. Navela je da i dalje ima ključ od tog stana, u njemu ima nešto garderobe i kozmetike, ali da u tom stanu živi zajednički sin stranaka, a ona dođe skuhati mu i povremeno s njim boravi u tom stanu, a inače živi kod roditelja u Baradinom prilazu u Utrinama. Stan u [adresa] ima oko 33 m3 i sastoji se od hodnika, dnevnog boravka, koji je pregrađen, kuhinje i balkona. Navela je da je tuženik povremeno dolazio u taj stan dok su ona i sin tamo živjeli u njemu nakon rastave, jer i on ima ključeve tog stana ima neke svoje stvari i neku odjeću. On ne spava u tom stanu. Ona je plaćala i režije za taj stan, a sada ih plaća sin. Na pitanje kako to da je u listopadu 2024. godine tražila odgodu izvršenja ispražnjenja tog stana, a kada je odbijena sa tim zahtjevom je uložila i žalbu na to rješenje, a tvrdi da se iselila 2022. ili 2023. godine, odgovara da su ona i sin razgovarali sa tužiteljem da bi kupili taj stan od njega, ali da je on od prodaje odustao.
11. Sud ne vjeruje tuženoj da je ona potpuno iselila iz stana nakon pravomoćnosti presude u predmetu Ps-14/18, (presuda je pravomoćna 20.9.2023.), jer i sama tvrdi da u stana drži neke svoje stvari i povremeno boravi jer ima ključ, a osim toga nije logično da bi u listopadu 2024. tražila odgodu ispražnjenja tog stana. Dakle, iz iskaza tuženice proizlazi da je ona i dalje u posjedu predmetnog stana, jer ima ključ od istog, u stanu drži nešto od kozmetike i garderobe, te povremeno u istom boravi. Pri tome valja reći da tužena nema pravo na posjed tog stana, što je pravomoćno utvrđeno u postupku Ps-14/2018. u kojem joj je naloženo da iseli iz tog stana i preda ga u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari.
Činjenica što zajednički sin stranaka također taj stan koristi ne utječe na njeno pravo na posjed, isto kao i činjenica što je plaćala režije za isti, a pogotovo ne što tužitelj ima ključ od stana.
11.1. Tužena je nepošteni posjednik tog stana u smislu čl. 18. st. 4. ZV-a, jer je tužitelj još 2018. godine podnio tužbu za njenim iseljenjem iz tog stana i predajom u posjed tužitelju, (koju je ona zaprimila 2.6.2018., što je utvrđeno uvidom u podatke u e-spisu), te je ona već tada doznala da joj ne pripada pravo na posjed.
Naime, navedena zakonska odredba propisuje da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov posjed je nepošten od časa kada je primio tužbu.
12. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
13. Slijedom navedenog, tužitelju kao vlasniku predmetnog stana bi pripadala naknada u visini najamnine za taj stan i to za cijeli utuženi period u kojem je tuženica bila u posjedu predmetnog stana i koristila ga u svoju korist, iako je znala da joj ne pripada pravo na posjed.
14. Iz dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove od 31.10.2024. je utvrđeno da prosječna cijena najma za razdoblje od 1.1.2024. do 31.10.2024. koji se po površini, položaju, opremljenosti i lokaciji može usporediti sa predmetnim stanom iznosi 369,00 eura mjesečno, odnosno 11,10 eura/m2.
14.1. Na ročištu 10.10.2025. stranke su učinile nespornim da visina najamnine za predmetni stan u cijelom utuženom periodu iznosi 369,00 eura mjesečno.
15. Slijedom navedenog, naloženo je tuženici da tužitelju isplati ukupno iznos od 23.985,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od 15. - tog dana svakog mjeseca za tekući mjesec (kada bi najkasnije dospijevala najamnina za tekući mjesec), pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, te presuditi kao u izreci.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh tužitelja u sporu i njegov zahtjev, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje: Tarifa).
16.1. Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu 15.10.2024., 22.5.2025. i 10.10.2025. u iznosu od 500,00 eura za svako (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu 6.12.2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/4), sastav podneska od 14.5.2025. u iznosu od 500,00 eura, što je ukupno 2.600,00 eura.
16.2. Tužitelju nije priznat i dosuđen trošak sudskih pristojbi, jer nije jasno odredio sukladno čl. 164. st. 2 ZPP-a, o kojim se sudskim pristojbama radi, već je paušalno naveo da traži „sudske pristojbe po odluci suda“.
16.3. Tužitelju sukladno njegovom zahtjevu pripada i zakonska zatezna kamata na parnični trošak i to od dana donošenja ove presude, a imajući u vidu čl. 151. st. 3. ZPP- a.
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Sutkinja
Martina Klanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
