REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3788/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ante Grlić-Radman, odvjetnik u Zagrebu, Hercegovačka 17, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi sufinanciranja troškova režija stanovanja za vrijeme privremenog stambenog zbrinjavanja, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/24-15/284, URBROJ: 531-06-3-24-2 od 25. srpnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-000-06/24-15/284, URBROJ: 531-06-3-24-2 od 25. srpnja 2024., odbačen je tužiteljev zahtjev za sufinanciranje troškova režija za korisnike privremenog stambenog zbrinjavanja, podnesen dana 15. svibnja 2024.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je tuženik zahtjev odbacio uz tvrdnju da tužitelj u vrijeme potresa nije stanovao u predmetnoj nekretnini, što je jedan od uvjeta za ostvarenje prava. Tužitelj tvrdi da na toj adresi živi trajno od 2007., podmiruje režije i ima prijavljeno prebivalište, što prema Zakonu predstavlja dokaz stanovanja. Navodi da je zakonodavac pojam stanovanja definirao po uzoru na pojam prebivališta, a ne boravišta. Upozorava da bi tumačenje u korist osoba s boravištem, a na štetu onih s prebivalištem, bilo diskriminatorno i nelogično. Smatra da tuženik primjenjuje strogo formalistički pristup koji nije u skladu sa svrhom Zakona – pomoći osobama trajno nastanjenima na potresom pogođenim područjima. Ističe da Zakon predviđa pravo i za osobe koje nisu imale formalno prebivalište, ali su faktično živjele u nekretnini. Tužitelj tvrdi da se u vrijeme potresa nalazio u obiteljskoj kući, što mogu potvrditi svjedoci. Ističe da je policijska terenska provjera provedena tek krajem 2022., gotovo dvije godine nakon potresa te da tužitelju nije dana mogućnost očitovanja o nalazima policije, čime je povrijeđeno njegovo pravo na izjašnjenje. Predlaže poništiti osporavano rješenje te riješiti upravnu stvar, podredno predmet vratiti na ponovni postupak te tuženika obvezati na naknadu troška upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je temeljem uvida u sustav eObnova i izvješća MUP-a utvrđeno da je tužitelj u relevantno vrijeme imao prijavljeno boravište u [adresa], gdje mu borave članovi obitelji i gdje je vlasnik nekretnine. Dodatno, ističe da je sam priznao da radi u inozemstvu i da se u [adresa] zadržavao koliko mu je posao dopuštao. Ukazuje da prema čl. 4. st. 1. t. o) Zakona o obnovi, stanovanje podrazumijeva mjesto stvarnog života i ostvarivanja životnih interesa, što nije bilo ispunjeno u slučaju tužitelja. Tuženik smatra da izjave svjedoka koje tužitelj predlaže nisu relevantne jer činjenice već proizlaze iz dokumentacije. Također ističe da je tužitelj imao priliku očitovati se na činjenice (što je i učinio dopisom od 14. ožujka 2024.), te da sudska praksa Ustavnog suda na koju se poziva tužitelj nije primjenjiva. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Podneskom od 12. svibnja 2025. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu.

5. Sud je rješenjem od 27. svibnja 2025. pozvao stranke očitovati se: a) Je li pravomoćno obustavljen postupak o tužiteljevu zahtjevu za privremeno stambeno zbrinjavanje u montažnom objektu? b) Može li se meritorno odlučivati o sufinanciranju troškova režija ako je pravomoćno obustavljen postupak o zahtjevu za privremeno stambeno zbrinjavanje u montažnom objektu? c) Je li postojanje rješenja o privremenom stambenom zbrinjavanju preduvjet za ostvarivanje prava na sufinanciranje režijskih troškova?

6. U podnesku od 6. lipnja 2025., zaprimljenom u Sudu 11. lipnja 2025., tuženik u bitnom navodi da se, prema Zakonu o obnovi i Odluci o organiziranom privremenom smještaju stradalnika potresa na području Grada Zagreba, Krapinsko- zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije 22. ožujka 2020., te 28. i 29. prosinca 2020. (Narodne novine, broj 33/2024.), odluka o privremenom smještaju u montažnim objektima ne smatra upravnim aktom. Ministarstvo je dopisom od 25. srpnja 2024. obavijestilo tužitelja da ne ispunjava uvjete te je postupak o zahtjevu za privremeno stambeno zbrinjavanje obustavljen i time završen. Nadalje, tuženik ističe da je donošenje odluke o privremenom stambenom zbrinjavanju nužan preduvjet za ostvarivanje prava na sufinanciranje režijskih troškova, pa se o njima ne može meritorno odlučivati bez pozitivne odluke o privremenom zbrinjavanju.

7. U podnesku od 10. srpnja 2025. tužitelj u bitnom navodi da odluka o privremenom smještaju u montažne objekte prema čl. 91. st. 2. Zakona o obnovi nije upravni akt, pa se na nju ne primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku i ne može nastupiti pravomoćnost. Dopis Ministarstva od 25. srpnja 2024. nije rješenje, nego samo obavijest, te postupak stoga nije pravomoćno obustavljen. Ističe da Odluka o sufinanciranju režija predviđa dvije osnove za ostvarivanje prava: (a) postojanje formalnog rješenja o smještaju ili (b) faktičko privremeno zbrinjavanje „na drugi način“. Ukazuje da odluka o montažnom objektu nije upravni akt, pa zakonodavac nije htio uvjetovati režije formalnim rješenjem. Smatra da je važno utvrditi postoji li stvarna potreba i trošak, a ne postojanje formalnog akta. Smatra da Sud stoga može meritorno odlučiti o zahtjevu. Smatra da tuženik pogrešno tvrdi da je postupak pravomoćno obustavljen i da bez formalnog rješenja nema osnove za režije. Time se zanemaruje sama odredba Odluke i zabrana pretjeranog formalizma potvrđena ustavnosudskom praksom (npr. U-III/5808/2021).

8. U podnesku od 29. kolovoza 2025. tužitelj u bitnom navodi da se u [adresa] trenutno provodi dodjela stanova za privremeni smještaj, a kako sam nema smještaj, smatra da ispunjava uvjete za dodjelu stana. Ukazuje da iz Ureda za obnovu obaviješten da se u njegovom slučaju postupak zaustavio zbog vođenja ovog upravnog spora. Smatra da je takvo postupanje nezakonito jer spor ne može biti razlog za ograničavanje njegovih prava, te moli sud da žurno zakaže ročište i odluči u predmetu. Dostavlja izjavu kojom potvrđuje da je za vrijeme potresa stanovao na adresi [adresa], što dodatno potvrđuju svjedoci svojim potpisima ovjerenim kod javnog bilježnika (izjava od 31. srpnja 2025.).

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 27. svibnja 2025. i 28. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

9.1. Sud nije proveo dokazne prijedloge tužitelja na okolnost da je u vrijeme potresa stvarno stanovao u obiteljskoj kući na adresi [adresa], jer se navedena činjenica u konkretnom slučaju ne smatra pravno odlučnom iz razloga koji se navodi u nastavku.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženik je utvrdio:

- da je tužitelj 15. svibnja 2024. godine podnio zahtjev za sufinanciranje troškova režija za korisnike privremenog stambenog zbrinjavanja;

- da je tužitelj uz zahtjev je priložio izjavu da je na dane potresa stanovao u

[adresa] na adresi [adresa];

- da je tužitelj vlasnik kuće u [adresa] na adresi [adresa];

- da je tužitelj na dane potresa imao prijavljeno prebivalište u [adresa], ali je i imao prijavljeno boravište u [adresa];

- da tužitelj na dane potresa nije stvarno prebivao na adresi [adresa].

12. Tuženik je odbacio tužiteljev zahtjev primjenom članku 41. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka na temelju činjeničnog utvrđenja kako tužitelj na dane potresa nije stanovao u [adresa] na adresi [adresa], zbog čega ne ispunjava jedan od kumulativnih uvjeta za ostvarenje prava na sufinanciranje.

13. Prema odredbi članka 77. stavka 1. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj: 21/23; u daljnjem tekstu: Zakon o obnovi), vlasniku stana odnosno srodniku vlasnika stana u kojem je vlasnik odnosno srodnik vlasnika ili zaštićeni najmoprimac stanovao u vrijeme nastanka nepogode ili katastrofe iz članka 1. ovoga Zakona u višestambenoj zgradi, stambeno-poslovnoj zgradi i obiteljskoj kući na području Grada

Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije koja se obnavlja na temelju ovoga Zakona, a za vrijeme obnove nije podobna za stanovanje, [adresa] odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave ili jedinice lokalne samouprave na području tih jedinica područne (regionalne) samouprave dat će na istom području, na njegov zahtjev, u najam stan odgovarajuće veličine do završetka obnove njegove zgrade.

13.1. Prema odredbi članka 90. stavka 1. Zakona o obnovi, privremeno stambeno zbrinjavanje osoba pogođenih potresima može se izvršiti i dobavom i montažom privremenih, pokretnih i montažnih objekata odgovarajuće energetske učinkovitosti.

13.2. Prema odredbi članka 90. stavka 2. Zakona o obnovi, privremeno stambeno zbrinjavanje iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća najam, kupnju, transport i montažu privremenih, pokretnih i montažnih objekata te druge potrebne radnje za njihovo postavljanje u svrhu privremenog stambenog zbrinjavanja.

13.3. Prema odredbi članka 91. stavka 1. Zakona o obnovi, privremeni smještaj osoba pogođenih potresom u objektima iz članka 90. ovoga Zakona provodi se na temelju odluke Ministarstva.

13.4. Prema odredbi članka 91. stavka 2. Zakona o obnovi, odluka iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt.

13.5. Prema točki I. prvoj rečenici Odluke o sufinanciranju troškova režija za korisnike privremenog stambenog zbrinjavanja (Narodne novine, broj 87/23. - u daljnjem tekstu: Odluka o sufinanciranju troškova režija) troškovi režija za stanovanje sufinancirat će se osobama kojima je rješenjem odobreno financiranje najamnine za privremeno stambeno zbrinjavanje temeljem Odluke o financiranju najamnine za privremeno stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine oštećene odnosno uništene u potresima na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020. (»Narodne novine«, broj 51/23.), počevši od dana stupanja na snagu ove Odluke odnosno od dana donošenja rješenja o privremenom stambenom zbrinjavanju.

13.6. Prema točki I. drugoj rečenici Odluke o sufinanciranju troškova režija, troškovi režija za stanovanje sufinancirat će se osobama koje će biti privremeno stambeno zbrinute na drugi način predviđen Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (»Narodne novine«, broj 21/23.), počevši od dana stupanja na snagu ove Odluke odnosno od dana donošenja rješenja o privremenom stambenom zbrinjavanju.

14. Iz podatka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 15. svibnja 2024. podnio zahtjev privremeno stambeno zbrinjavanje u montažnom objektu, a taj zahtjev u sebi sadrži i zahtjev za sufinanciranje troškova režija za korisnike privremenog stambenog zbrinjavanja. Tuženik je aktom (u formi dopisa), KLASA: 361-01/24-01/1385, URBROJ: 531-06-3-24-2 od 25. srpnja 2024., utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o privremenom stambenom zbrinjavanju jer tužitelj nije stvarno prebivao na adresi [adresa] te je obustavio postupanje po zahtjevu za privremeno stambeno zbrinjavanje u montažnom objektu od 15. svibnja 2024. Predmetni akt tužitelj je preuzeo 6. kolovoza 2024.

15. Za ostvarenje prava na sufinanciranje troškova režija stanovanja, jedan od materijalnopravnih uvjeta je da je osoba bila privremeno stambeno zbrinuta sukladno Zakonu o obnovi.

16. Odluka o privremenom stambenom zbrinjavanju u privremenim, pokretnim i montažnim objektima prema odredbi članka 91. stavka 1. Zakona o obnovi nije upravni akt. Ne ulazeći u pitanje ustavnosti te zakonske odredbe, odluka o privremenom smještaju u montažne objekte nedvojbeno predstavlja akt javnopravnog tijela. Dopis tuženika kojim je tužitelj obaviješten da ne ispunjava uvjete za donošenje odluke o privremenom stambenom zbrinjavanju, predstavlja akt kojim nije usvojen tužiteljev zahtjev za privremeno stambeno zbrinjavanje u montažnom objektu, neovisno o tome proizvodi li taj akt pravne učinke upravnog akta.

17. Točka I. Odluke o sufinanciranju režija predviđa dvije skupine korisnika: (1) osobe kojima je rješenjem odobreno financiranje najamnine za privremeno stambeno zbrinjavanje i (2) osobe koje će biti privremeno stambeno zbrinute na drugi način predviđen Zakonom o obnovi. U oba slučaja preduvjet za sufinanciranje režija jest da osoba ima status korisnika privremenog stambenog zbrinjavanja na temelju akta donesenog sukladno Zakonu o obnovi. Ako takav akt ne postoji, nedostaje pravna osnova za pokretanje postupka o sufinanciranju režijskih troškova.

18. U konkretnom slučaju takav akt nije donesen, jer je tuženik dopisom od 25. srpnja 2024. obavijestio tužitelja da ne ispunjava uvjete za privremeno stambeno zbrinjavanje te je obustavio postupanje po zahtjevu. Slijedom toga, tužitelj nema status korisnika privremenog stambenog zbrinjavanja, pa nedostaje pravna osnova za pokretanje postupka o sufinanciranju troškova režija. Stoga je zahtjev pravilno odbačen, iako iz razloga različitih od onih navedenih u osporavanom rješenju.

19. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u osporavanom rješenju.

20. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS).

21. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Ante Grlić-Radman – elektroničkim putem

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – elektroničkim putem

3. U spis