REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5000/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Mučnjak, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o., Zagreb, Nova ves 3, protiv tuženika Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Maksimirska 63, radi teže povrede službene dužnosti, nakon usmene i javne rasprave, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-114-02/24-01/02, URBROJ: 514-31/03-24-03 od 1. srpnja 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-114-02/24-01/02, URBROJ: 514-31/03-24-03 od 1. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Službeničkog suda, KLASA: UP/I-114-04/20-01/80, URBROJ: 514-30/01-23-52 od 20. lipnja 2023.

2. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju događaja i ističe da nije odgovoran za povrede koje mu se stavljaju na teret, iz razloga što je sam inicirao postupak izuzeća u navedenom predmetu, te je sve druge radnje vršio ili nije vršio po nalogu nadređenog službenika, a koji je o svemu pravodobno obaviješten.

3. Smatra da je povrijeđeno načelo neposrednosti iz razloga promjene sastava suda, a u postupku nisu ponovno ispitani svjedoci ŽJ i OJŠ, obzirom da je podnositelj zahtjeva povukao prijedlog za njihovim ispitivanjem, te je umjesto toga izvršen uvid u njihove izjave, a tijekom ponovljenog postupka pred Službeničkim sudom samo su pročitani raniji iskazi svjedoka HJ, ŽJŠ i ĆJ, te su na raspravi dopunski ispitani jedino MJ i ZJ, te vijeće nije moglo cijeniti životnost, vjerodostojnost i logičnost iskaza tužitelja i pojedinih svjedoka.

4. Njegovo postupanje se moralo okarakterizirati kao neizvršenje službene zadaće obzirom da je riječ o jednom događaju, pa se eventualno radi o povredi iz članka 98. stavka 1. točke 10. Zakona o državnim službenicima odnosno o lakoj povredi službene dužnosti, odnosno nesavjesnom ili nemarnom izvršenju službene zadaće ili izvršenju službene zadaće protivno pravilima struke.

5. Njegove radnje su isključivo posljedica naloga nadređene ŽJŠ, pa je tako u navedenom predmetu umjesto zapisnika sastavljena službena bilješka, te je ista decidirano i navela da se sjeća da se tužitelj jednom prilikom vratio s terena i rekao da je imao problem na lokaciji jer je naišao na otpor bivšeg supruga HJ, pa mu je rekla da o tome napiše zapisnik ili službenu bilješku i ako je potrebno pozove stranku u ured uz prisustvo još jednog inspektora, te ukoliko inspektor dođe na teren i ne zatekne stranku, tada je dužan napisati zapisnik ili o tome ostaviti obavijest na terenu, a što je tužitelj i učinio, instruiravši zatečenu osobu da mu dostavi zatraženu dokumentaciju.

6. Kontradiktoran je navod da tužitelj nije izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju koju mu je ĆJ imao namjeru dostaviti, a obzirom da nije moguće vršiti uvid u nešto što nije dostavljeno, a tužitelj je kasnije u mjesecu srpnja 2020. prebačen na drugo područje i više nije pokrivao područje Dubrave gdje se nalazila nekretnina.

7. Skreće pažnju da sud nije utvrđivao prirodu osobnih odnosa između tužitelja i kolegice HJ, jer iskaz ponovno ispitane HJ dokazuje da je postupak kojim je tužitelj proglašen odgovornim za navedene povrede izravna posljedica neprimjerenog ponašanja HJ prema njemu kao kolegi, te iako se odnos HJ pretvorio u uznemiravanje tužitelja, jer se ista ponadala da njihov odnos može biti više od prijateljstva, tužitelj ju nije želio prijaviti Etičkom povjerenstvu, već je nastojao zadržati kolegijalan odnos, te nabraja e-mail i WhatsApp komunikaciju HJ i ispis poziva mobilne mreže.

8. Propušteno je utvrditi da je tužitelj pravodobno podnio zahtjev za izuzeće, a koji e-mail od 28. rujna 2020. je predočen ŽJŠ koja je odgovorila da je smatrala da se to odnosi na vrijeme neposredno nakon veljače 2020., iako je znala da je tužitelj još u ožujku 2020. usmenim putem prvi put zatražio svoje izuzeće, a o čemu je svjedočila i OJŠ.

9. Kontradiktoran je i iskaz svjedoka ĆJ koji je prvo naveo da je komunicirao s tužiteljem putem telefona vezano za kupnju automobila da bi kasnije naveo da njemu osobno tužitelj nije rekao da mu proda automobil ili da mu smanji prodajnu cijenu automobila niti je ikada s njim o tome osobno razgovarao.

10. Sud je propustio kao olakotne okolnosti cijeniti činjenicu proteka vremena od preko tri godine i šest mjeseci i da je tužitelj godinama ocjenjivan ocjenom izvrstan.

11. Navodi da je o postupanju sačinio samo službenu bilješku jer se prije svega htio konzultirati s naređenima o daljnjem postupanju odnosno izuzimanju iz predmeta, te HJ nikada nije dao na uvid predmet za čije odavanje službenih tajni se tereti i to unatoč njezinom inzistiranju, ali skreće pozornost kako je HJ pristup njegovoj radnoj sobi bio moguć, te nije isključeno da je ista mogla po isteku radnog vremena tamo tražiti spis ne bi li se uvjerila u sadržaj eventualne prijave, a obzirom da je tužitelj tada već prekinuo svaku komunikaciju s njom.

12. Tijekom postupka tužitelj je naveo kako mu naknadno nikakva dokumentacija od strane izvođača nije niti mogla biti dostavljena jer građevinska dozvola nije nikada ishođena pa se nije niti mogao izvršiti uvid u takvu dokumentaciju, a neovisno o postavljenom zahtjevu za izuzeće o kojem nije odlučeno, tužitelj nije niti mogao postupati po predmetu i izvršiti terećena djela jer je napustio lock down zbog korona virusa, a potom je uslijed potresa radio kao statičar na tom području pa nije niti mogao raditi inspekcijske poslove.

13. U rujnu 2020. odlukom načelnika sektora ZJ tužitelju je predmet oduzet radi zaštite tužitelja, a 7. srpnja 2020. je na sastanku voditelja odjela građevinske inspekcije Područnog ureda Zagreb odlučeno da tužitelj više neće pokrivati područje Dubrave, a tako je i ostalo.

14. Tužitelj na navedene okolnosti iz tužbe predlaže svoje saslušanje.

15. Predlaže sudu poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

16. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te ističe da je tužitelju temeljem članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena novčana kazna u iznosu od 20% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojemu je kazna izrečena na vrijeme od tri mjeseca.

17. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

18. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), a o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu, te je tuženik sudu dostavio podnesak u kojem predlaže da se rasprava održi u odsutnosti tuženika.

20. Na raspravi sud je saslušao tužitelja na okolnosti iz tužbe, te je opunomoćenik tužitelja u sudski spis priložio troškovnik u kojem je zatražio trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur.

21. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

22. Prema podacima spisa predmeta, drugostupanjskim rješenjem od 26. siječnja 2023. poništeno je prvostupanjsko rješenje Službeničkog suda od 1. rujna 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak iz razloga jer je izreka rješenja bila nerazumljiva te u postupku nije bilo vođeno računa o pravilima postupka koja su bila od utjecaja na rješavanje stvari, a sukladno članku 117. stavku 1. točkama 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21).

23. U ponovljenom postupku prvostupanjskim rješenjem od 20. lipnja 2023. tužitelj je utvrđen odgovornim što je 26. veljače 2020. obavio inspekcijski nadzor na lokaciji u [adresa] na gradilištu pored kojeg se nalazi auto salon trgovačkog društva Fenoliga d.o.o., a da o tome nije sastavio zapisnik, a čime je počinio tešku povredu službene dužnosti nezakonit rad ili nepoduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj: 92/05, 140/05, 142/06, 77/07,107/07,27/08, 34/11,49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22), te da je tijekom siječnja i veljače 2020. u više navrata tražio od HJ da mu kod bivšeg supruga sredi popust pri kupnji osobnog automobila Audi A4 iz prodajnog asortimana auto salona Feonoliga d.o.o. [adresa], pri tome navodeći kao ozbiljnu prijetnju da će u protivnom na gradilištu na toj lokaciji obaviti inspekcijski nadzor jer za istu ima zaduženu prijavu od 1. ožujka 2019. u kojoj se ukazuje na bespravnu gradnju objekta, a čime je počinio tešku povredu službene dužnosti zlouporabe položaja ili prekoračenje ovlasti u službi iz članka 99. stavka 1. točke 4. navedenog Zakona, te je 12. veljače 2020. u uredu HJ omogućio uvid u prijavu BJ od 25. veljače 2019., te time otkrio identitet podnositeljice prijave, lokaciju obavljanja inspekcijskog nadzora i sadržaj prijave, a čime je počinio tešku povredu službene dužnosti odavanja službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe iz članka 99. stavka 1. točke 7. navedenog Zakona, pa mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke a) navedenog Zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 20% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojemu je kazna izrečena na vrijeme od 3 mjeseca.

24. U obrazloženju se navodi da okolnosti povrede službene dužnosti tužitelja kojemu se stavljaju na teret proizlaze iz iskaza ispitane svjedokinje HJ koja opisuje na koji način je tužitelj na nju vršio pritisak kako bi ishodio popust za automobil, te je i svjedok ĆJ naveo da ga je bivša supruga obavijestila da ima problema s kolegom na poslu koju ju traži da mu sredi popust za kupnju automobila, a čime posredno potvrđuje vjerodostojnost iskaza svjedokinje HJ.

25. Nadalje, prijava BJ je podnijeta 25. veljače 2019., a u veljački 2020. je uočeno da su radovi u punom jeku i tužitelj odlazi u nadzor po službenoj dužnosti, ali o toj radnji ne sačinjava zapisnik koji je evidentno bio dužan sačiniti već HJ **.**.2020. traži popust za vozilo i istovremeno joj pokazuje prijavu BJ te prema iskazu svjedoka ĆJ mu govori da zaboravi na dokumentaciju za koju mu je rekao da će ju trebati dostaviti i na njoj ne inzistira.

26. Iz izjave OJŠ od 8. svibnja 2020. proizlazi da joj se 12. veljače 2020. obratila HJ kao neposredno nadređenoj te joj rekla da joj je u ured došao tužitelj i prijetio joj prijavom pristiglom građevinskoj inspekciji za bespravnu gradnju njenog bivšeg supruga i rekao joj da će na prijavu zaboraviti ako mu ona dogovori popust kod bivšeg supruga, na koji način je također potvrđen iskaz svjedokinje HJ.

27. Izjava tužitelja je ocjenjena nevjerodostojnom i usmjerenom otklanjanju odgovornosti, jer je puna nelogičnosti i kontradiktornosti, pa tužitelj daje različita obrazloženja zbog kojih nije sačinio zapisnik, da je tražio izuzeće u predmetu što je opovrgla svjedokinja ŽJŠ, da mu je ZJ rekao da više ne postupa u predmetu da ga zaštiti, a što svjedok ZJ također opovrgava te navod da je HJ njega prisiljavala da kupi to vozilo s jedne strane, dok s druge strane navodi da ju je tražio da ona plati veći dio cijene vozila, pojašnjavajući da ju je to tražio da učini ako ga toliko voli.

28. Odlučujući o izboru kazne sud je kao olakotne okolnosti cijenio da tužitelj do sada nije kažnjavan za stegovna djela, da je otac dvoje maloljetne djece i da svojim postupanjem nije ostvario nikakvu imovinsku korist, a otegotnim je cijenio iskazanu upornost i volju u postupanju.

29. Osporavanim rješenjem tuženika od 1. srpnja 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja s obrazloženjem da je u ponovljenom postupku Službenički sud izmijenio činjenični opis iz točke I. rješenja, te je iza svake točke činjeničnog opisa dodao o kojoj teškoj povredi službene dužnosti se radi, te su tijekom ponovljenog postupka pročitani iskazi svjedoka HJ, ŽJŠ i ĆJ, HJ je dodatno ispitana kao i svjedok ZJ te je izvršen uvid između ostalog i u izjave ŽJ i OJŠ, za koju je podnositelj zahtjeva na usmenoj raspravi 2. lipnja 2022. povukao prijedlog za saslušanjem u svojstvu svjedoka.

30. U rješenju se obrazlaže da se u konkretnom slučaju tužitelja tereti da je obavio inspekcijski nadzor na gradilištu po prijavi BJ u kojoj se ukazuje na bespravnu gradnju objekta, a da o tome nije sastavio zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, a što tužitelj nije osporio, a čime su se ostvarila obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima, a u odnosu na postupanje službenika navedeno u točki II. izreke rješenja tj. zlouporabe položaja ili prekoračenje ovlasti u službi iz članka 99. stavka 1. točke 4. navedenog Zakona, Službenički sud je iste razmotrio u vremenskom slijedu događaja i detaljno obrazložio u odnosu na točku I. propuštanje izrade zapisnika o inspekcijskom nadzoru i točke III. izreke rješenja omogućavanje uvida u prijavu BJ, pa utvrđenja prvostupanjskog suda drugostupanjski sud prihvaća kao ispravna i potpuna.

31. Nadalje se obrazlaže da je iskaz ponovno ispitane svjedokinje HJ sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je detaljno i vjerodostojno opisala sve bitne okolnosti događaja, a iskaz je potvrđen i izjavom svjedoka ĆJ i izjave nadređene službenice OJŠ.

32. Obrazloženo je i da sud nije dužan utvrđivati činjenice koje se ne odnose na predmet postupka, te okolnost da je prvostupanjski sud pročitao izjave svjedokinje ŽJ i OJŠ, iako je predlagatelj odustao od njihovog ispitivanja, ne znači povredu načela neposrednosti, jer je sud dužan provesti sve dokaze koje smatra potrebnim pri čemu službenik nije prigovarao provedenim dokazima niti predlagao njihovo neposredno ispitivanje.

33. Odredbom članka 99. stavka 1. točke 2., 4. i 7. Zakona o državnim službenicima propisano je da su teške povrede službene dužnosti nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi, odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe.

34. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

35. U prvostupanjskom rješenju nabrojan je sav dokazni materijal, te su dani razlozi za utvrđenja prvostupanjskog suda, a u drugostupanjskom rješenju ocijenjeni su žalbeni navodi tužitelja, a koje razloge sud prihvaća kao razumne i logične te utemeljene na činjeničnom stanju spisa i u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, te su u konkretnom slučaju pri izricanju kazne uzete u obzir i olakotne i otegotne okolnosti, te je u disciplinskom postupku pravilno ocijenjen utjecaj navedenih okolnosti na izrečenu kaznu i svrha individualne i generalne prevencije.

36. Naime, sud nije ocijenio uvjerljivim obranu tužitelja u kojoj navodi da je još u veljači 2020. usmeno zatražio da ga se izuzme iz vođenja postupka nadzora nezakonite gradnje u Zagrebu na adresi [adresa] po prijavi BJ iz 2019. zbog osobne povezanosti s kolegicom HJ i njenim bivšim mužem ĆJ, a obzirom da je e-mail sa zahtjevom za izuzeće nadređenoj voditeljici ŽJŠ poslan tek u 28. rujna 2020., te obzirom da iz komunikacije HJ i tužitelja ne proizlazi da bi se radilo samo o jednostranoj komunikaciji, a iz kojeg razloga sud nije ocijenio uvjerljivom niti obranu tužitelja da je do činjenično utvrđene situacije iz koje proizlazi da se radi o više teških povreda službene dužnosti koje je počinio tužitelj, došlo samo iz razloga osobne osvete HJ.

37. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

38. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Marko Mučnjak, e-kom

2. Viši službenički sud Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Maksimirska 63

3. U spis