Poslovni broj: P-354/2022.-27.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužitelja: ČGV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Vuksanović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika: ČG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnice Ksenija Grba i Maja Kovač, odvjetnice u Rijeci, radi utvrđenja ništetnim ugovora, nakon održane i zaključene usmene i javne glavne rasprave 2. listopada 2025, javno objavivši 28. listopada 2025,

p r e s u d i o  j e

I.) Utvrđuje se ništetnim darovni ugovor, što su ga 12. srpnja 1994, međusobno zaključili ŠG [adresa] te MG iz [adresa], kao darovatelji, s jedne strane i tuženica BG iz [adresa], kao daroprimateljica, s druge strane, na otpravku kojeg je upravno tijelo, 27. srpnja 1994. ovjerilo potpise darovatelja, a kojim su darovatelji, svaki od njih ponaosob, darovali obdarenici po 1/8 dijela, odnosno zajedno 2/8 ili 1/4 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama tog suda kao kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk.ul.1347k.o. Sveti Anton - kuća i dvor, a koja sada nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] [adresa] površine 451 m2, od čega dvorište 343 m2 i kuća kbr. 34 površine 108 m2, sveukupno 451 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337269 Malinska- Dubašnica.

II.) Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda, da na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] [adresa] površine 451 m2, od čega dvorište 343 m2 i kuća kbr. 34 površine 108 m2, sveukupno 451 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337269 Malinska- Dubašnica, u odnosu na suvlasnički dio tuženice, izvrši uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i to brisanjem uknjižbe prava vlasništva u korist tuženice, a koja je izvršena temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela donesenog pod brojem: Z-1516/94.

III.) Nalaže se tuženici: JG OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici:

ČGV OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove postupka u iznosu od: 1.375,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

I. Navodi tužitelja

1. Tužbom predanom sudu 28. ožujka 2022. predloženo je da sud, po provedenom dokaznom postupku, prihvati tužbeni zahtjev i donese presudu, kojom će se deklarirati da bi bio ništetan darovni ugovor, kojeg su 12. srpnja 1994, zaključili tuženica, BG, kao daroprimatelj te ŠG i MG, kao darovatelji. Tužbeni zahtjev, konačno je uređen podneskom od 28. ožujka 2022, a radi otklanjanja pogreške u pisanju.

1.1. U prilog tužbenom zahtjevu, navedeno je da bi tuženica sa danas pokojnim roditeljima, 12. srpnja 1994, zaključila darovni ugovor, a kojim su, joj isti, darovali suvlasnički udio, od ukupno ¼ dijela nekretnine, koja u zemljišnoj knjizi ovoga suda, nosi oznaku k. č. [katastarska čestica], a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom da je u međuvremenu na području katastarske općine [katastarska općina], koja se nalazi na području jedinice lokalne samouprave Općine Malinska- Dubašnica, proveden postupak reambulacije katastra i obnove zemljišne knjige, stara zemljišna čestica je utrnula te je u međuvremenu formirana nova, koja nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] [adresa] površine 451 m2, od čega dvorište 343 m2 i kuća kbr. 34 površine 108 m2, sveukupno 451 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337269 Malinska- Dubašnica. U nastavku teksta ovog obrazloženja, sud će se, kada je u pitanju nekretnina koja je bila predmetom pravnog posla tuženice i pokojnih roditelja, referirati isključivo na novu, odnosno sada važeću zemljišnoknjižnu oznaku nekretnine.

1.2. Nakon sklapanja darovnog ugovora, tuženica da je uknjižena u zemljišnim knjigama ovoga suda kao vlasnik darovanog suvlasničkog udjela na nekretnini na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, a koje je doneseno pod brojem: Z-1516/94 dana 24. kolovoza 1994.

1.3. Međutim, darovni ugovor zaključen dana 12. srpnja 1994, da je ništetan pravni posao, a to iz razloga jer se radi o ugovoru, bez prave predaje nekretnine u posjed, a koji nije bio zaključen niti u formi sudskog zapisnika, a niti javnobilježničkog akta, iako je tada, prema važećim propisima, morao biti zaključen u zakonom strogo propisanoj formi, da bi stvarao pravne učinke. Ugovor nadalje, i da nije nikada realiziran, jer da tuženica, kao daroprimatelj, nije stupila u posjed darovane nekretnine.

1.4. Uvažavajući prethodno navedeno, tužiteljica, kao osoba koja ima pravni interes, zatražila je od suda utvrditi ništetnim darovni ugovor, kojeg su 12. srpnja 1994, zaključili tuženica, BG, kao daroprimatelj te ŠG i MG, kao darovatelji te posljedično, da se naloži

zemljišnoknjižnom odjelu uspostava zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije nego li je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, a koje je doneseno pod brojem: Z- 1516/94 dana 24. kolovoza 1994, a na temelju ništetnog pravnog posla, tuženica uknjižena kao vlasnica darovanog suvlasničkog udjela na nekretnini koja nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] [adresa] površine 451 m2, od čega dvorište 343 m2 i kuća kbr. 34 površine 108 m2, sveukupno 451 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337269 Malinska- Dubašnica.

II. Navodi tuženika

2. Nakon što je naredbom suca izdanom 1. kolovoza 2022, naloženo tužbu proslijediti na odgovor tuženici, s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, tuženica je podneskom predanim sudu 3. listopada 2022, sadržajno odgovorom na tužbu, osporila tužbene navode. Pri takvim navodima, tuženica je ustrajala i u podnesku od 13. rujna 2023.

2.1. U bitnome, tuženica BG, osporila je navode tužiteljice, ističući kako su darovatelji nekretnine, njezini pokojni roditelji, u trenutku sklapanja pravnog posla- ugovora o darovanju od 12. srpnja 1994, bili u posjedu nekretnine. Tuženica da je sa roditeljima, postigla dogovor oko korištenja nekretnine u [adresa], a slijedom čega da su joj roditelji, nakon sklapanja darovnog ugovora, u naravi, predali u posjed stan u prizemlju, dok da su roditelji, nastavili koristiti stan na katu obiteljske kuće. Tuženica da je koristila stan u prizemlju prilikom dolazaka iz Njemačke, gdje je radila i živjela sa svojom obitelji.

2.2. Nakon izvršenog darovanja, između tuženice i njezinih pokojnih roditelja, da nije bilo sporova oko vlasništva na nekretnini, tako da je svako, koristio točno određeni dio obiteljske kuće. Međutim, do osporavanja prava tuženice, da je došlo nakon smrti tužiteljičine majke MG, i to nakon što se je otac tužiteljice ŠG, drugi puta oženio, i to za tužiteljicu. Tužiteljica da je iskoristila nemoć oca tuženice, pokrenuvši niz sudskih postupaka, a koji je nastojala osporiti darovanja nekretnina, koje su za života, u korist tuženice, izvršili njezini pokojni roditelji, majka MG i otac ŠG.

2.3. Uvažavajući prethodno navedeno, tuženica je, osporila tužbene navode, predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da tuženici odmjeri naknadnu prouzročenog parničnog troška.

III. Tijek postupka

3. S obzirom na kontradiktorne navode stranaka, nužnim se je u ovome postupku, ukazalo provesti dokazni postupak, a slijedom čega su pripremna ročišta održana 21. rujna 2023. i 14. ožujka 2024.

3.1. Nakon što je na pripremnim ročištima, raspravljeno je o dokaznim prijedlozima stranaka, činjeničnim navodima i pravnoj osnovi spora, na drugom pripremnom ročištu održanom 14. ožujka 2024, zaključen je prethodni postupak, da bi u nastavku ove pravne stvari, na ročištu za glavnu raspravu, održanom 15. svibnja 2025, bio proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

3.2. U konačnici, nakon što je na ročištu održanom 2. listopada 2025, izvršen uvid u sve isprave priležeće spisu te u zapisnike o izvedenim dokazima, odlučeno je odbiti sve daljnje dokazne prijedloge, obzirom da je sukladno odredbi članka 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP-a), ovaj sud bio stava da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.

IV. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza

4. Radi razjašnjenja bitnih činjenica za ovaj postupak pročitane su sve isprave priležeće spisu te zapisnici o izvedenim dokazima pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev osnovan.

4.1. Ono što između stranaka ovog postupka nije bilo sporno, to je da bi tuženica ŠGV i njezini, sada pokojni roditelji; MG i ŠG, **.**.1994., zaključili darovni ugovor, a predmet kojeg ugovora je bilo darovanje, ukupno ¼ idealnih suvlasničkih udjela na nekretnini koja je do obnove zemljišne knjige i reambulacije katastara, nosila oznaku k. č. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na predmetnom ugovoru, nadležno upravno tijelo je, 27. srpnja 1994, ovjerilo potpise stranaka, pod brojem ovjere: 3079. Prethodno se može utvrditi na temelju uvida u ispravu, koja prileži na listu 9 i 10 spisa.

4.2. Tijekom postupka, između stranaka nije se ukazalo niti spornim da bi darovana nekretnina, ranije oznake k. č. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], danas, nakon obnove zemljišne knjige i reambulacije katastra, nosila oznaku: k. č. [katastarska čestica] [adresa] površine 451 m2, od čega dvorište 343 m2 i kuća kbr. 34 površine 108 m2, sveukupno 451 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337269 Malinska- Dubašnica. S obzirom na navedeno, tijekom postupka, nije se ukazalo potrebnim provoditi uviđaj lokacije prijepora ali niti pribavljati isprave na okolnost identifikacije nekretnina. Na prethodno navedenoj nekretnini, koja se nalazi na lokalitetu naselja Vantačići, na području jedinice lokalne samouprave Općine Malinska-Dubašnica, se nalazi sagrađena kuća, na adresi [adresa].

4.3. Također ne bi trebalo biti sporno, niti da darovni ugovor od 12. srpnja 1994, ne sadrži ugovornu odredbu, iz koje bi proizlazilo da su roditelji tuženice, kao darovatelji, tuženici kao daroprimateljici, predali u posjed darovanu nekretninu. Ta činjenica može se, jednostavno utvrditi čitanjem ugovora koji prileži spisu na listu 9 i 10.

4.4. Ugovor o darovanju nekretnine je formalni pravni posao, a što znači da je za njegov nastanak potrebno da suglasnost volja bude izražena u zakonom predviđenom obliku. Hrvatski pravni sustav, ranije za vrijeme dok su u primjeni bila

pravna pravila Općeg građanskog zakona, ali i nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima (1. siječnja 2006), a koji zakon je i danas u primjeni, poznaje dvije vrste darovanja; i to darovanje s predajom i darovanje bez predaje u posjed nekretnine. S obzirom da je sporni ugovor bio zaključen 12. srpnja 1994, njegovu valjanost trebalo je sagledati u kontekstu tada važećeg Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list FNRJ br. 26/1954, 19/1955, 48/1958, 52/1958, 30/1962, 53/1962, Službeni list SFRJ br. 15/1965, 57/1965, 17/1967, Narodne novine br. 52/1973, Službeni list SFRJ br. 11/1974, Narodne novine br. 27/1991 i 91/1996) te Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine“ br. 78/1993), a koji je bio u primjeni od 31. ožujka 1994. Radilo se je o tranzicijskom vremenu kada je još bio u primjeni i Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa („Narodne novine“ br. 06/74, 47/90, 72/94 i 80/22), a kojim je bilo propisano kako će ovjeravanje potpisa, rukopisa i prijepisa obavljati uredi, ispostave i gradski ured, sve dok ne započne s radom onoliki broj javnih bilježnika koliko ima tih ureda i ispostava, te područnih ureda u Gradu Zagrebu, u kojima su se obavljali ti poslovi na području pojedinog općinskog suda do stupanja na snagu ovoga Zakona, a iznimno sve dok ne započne s radom najmanje po jedan javni bilježnik za područje pojedinog općinskog suda. Slijedom navedenoga, sporni darovni ugovor od 12. srpnja 1994, bio je ovjeren 27. srpnja 1994, pri nadležnom upravnom tijelu Županije Primorsko-goranske, a ne pri javnom bilježniku.

4.5. Međutim, kako iz spornog ugovora od 12. srpnja 1994, ne proizlazi da bi nakon darovanja, odnosno sklapanja ugovora, došlo do predaje nekretnine, takav ugovor je, u trenutku kada je bio zaključen, da bi se smatrao valjanim, morao biti sastavljen pri sudu, u formi sudskog zapisnika, a sve sukladno odredbi članka 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada. No, ako je ugovor o darovanju nekretnine bio realiziran, a što znači da je prije ili nakon njegovog sklapanja došlo de facto, do predaje u posjed, unatoč tome što takav ugovor nema potrebnu formu sudskog zapisnika, pravna praksa je bila pri stajalištu, da se takav ugovor ima tretirati kao valjan pravni posao.

4.6. S obzirom na navedeno, ovaj sud odlučio je provesti dokazni postupak, a kako bi utvrdio, da li je nakon što su MG i ŠG, darovali kćeri MGV idealne suvlasničke udjele, došlo i do faktičke predaje u posjed nekretnine. Nakon što su na ročištu održanom 15. svibnja 2025, saslušane stranke, cijeneći taj dokaz, zajedno sa svim ispravama priležećim spisu, uključivši i spisu priklopljene parnične predmete, ovaj sud je stava kako darovni ugovor od 12. srpnja 1994, a koji ima nedostatak u formi, nije realizirani pravni posao, a slijedom čega se ima smatrati ništetnim pravnim poslom.

4.7. Naime, iz iskaza tuženice, BGV, sa ročišta od 15. svibnja 2025, proizlazi kako je, tuženica, sa roditeljima, postigla dogovor o nadogradnji obiteljske kuće, slijedom čega je, prijenos suvlasničkih udjela roditelja na kćer, ovdje tuženicu, bio izvršen sa ciljem kako bi tuženica, izvršila nadogradnju objekta, a koji se je, inicijalno, sastojao od prizemlja i kata. Ta intencija, može se utvrditi i čitanjem točke 4.) darovnog ugovora od 12. srpnja 1994, a u kojem se navodi, kako se darovanje odnosi na potkrovlje, unutar kojeg prostora je tuženica, kao obdarenica, imala izvršiti uređenje krovišta, kako bi se uredio mansardni stan. Međutim, po riječima tuženice, a koja činjenica opet, ne bi trebala biti sporna, nadogradnja kuće,

nije nikada izvršena, tako da u osnovi, tuženica, nije mogla stupiti u posjed darovanog dijela nekretnine i realizirati pravni posao, obzirom da prostor u posjed kojeg je trebala stupiti, nije nikada stvoren, odnosno izgrađen. U svojem stranačkom iskazu, tuženica je vrlo jasno iskazala kako se zgrada sagrađena na darovanoj nekretnini, u [adresa] (Općina Malinska- Dubašnica), na adresi [adresa], sastoji od prizemlja i jednog kata. Dakle, mansardni stan nije nikada izgrađen, obzirom da zbog urbanističkih razloga, a kako to opet proizlazi iz iskaza tuženice, nadogradnja objekta nije bila dopuštena.

4.8. Prethodno navedeno, stava je ovaj sud, upućuje na zaključak kako darovni ugovor od 12. srpnja 1994, nije mogao biti realiziran, obzirom da stan u posjed kojeg je trebala stupiti tuženica, nije nikada izgrađen.

4.9. Tuženica je, u svojem stranačkom iskazu, sudu i protivnoj strani, dalje ukazala kako je, sa roditeljima, postigla dogovor, prema kojem, dok se ne izvrši nadogradnja objekta, da bi ona mogla koristiti stan u prizemlju. Međutim, takvo korištenje, a u koje ovaj sud ne dvoji da je bilo realizirano i izvršavano, nema karakter realne predaje vlasničkog posjeda od strane roditelja kao darovatelja na tuženicu kao obdarenicu, obzirom da intencija roditelja, nije bila darovati tužiteljici stan u prizemlju.

4.10. Daljnje navode tuženice, prema kojima je sa roditeljima, kao darovateljima, a nakon što je postalo razvidno da nije moguće pristupiti nadogradnji objekta, postigla dogovor da joj pripadne stan u prizemlju, ovaj sud odbija kao neuvjerljive i konstruirane. Naime, provedeni dokazi, upućuju na zaključak, kako su pokojni roditelji tuženice, imali namjeru, istoj darovati, točno određeni dio kuće, odnosno stan, koji se tek imao izgraditi, nakon rekonstrukcije krovišta. Pokojni roditelji tuženice, istoj nisu imali namjeru darovati, niti stan u prizemlju, ali niti stan na katu zgrade. O tome je, u svojem stranačkom iskazu na ročištu održanom 5. svibnja 2003, u parnici vođenoj pod poslovnim brojem: P-3936/02, pri Općinskom sudu u Rijeci, jasno iskazao pokojni otac tuženice (i suprug tužiteljice), ŠG. Navedeno se može utvrditi čitanjem raspravnog zapisnika, koji se nalazi na listu 41 do 59 (prijepis na listu 62 do 65), ovome spisu priležećeg spisa predmeta Općinskog suda u Rijeci koji je vođen pod brojem: P- 3936/02.

4.11. Prethodno izneseni zaključak ovoga suda, potvrđuje ne samo činjenica, što je pokojni otac tuženice, ŠG, koristio, nakon smrti supruge MG, prizemlje kuće za stanovanje (a čime se jasno opovrgavaju navodi tuženice da se radi o prostoru koji su joj roditelji predali u samostalni vlasnički posjed), već i pravomoćna odluka ovog suda, donesena u postupku koji je vođen radi smetanja posjeda, pod poslovnim brojem: P-582/08, a u kojom je, tužiteljici ČGV, kao supruzi ŠG, pružena pravna zaštita posjeda stana u prizemlju kuće u [adresa], na adresi [adresa], kao dijela nekretnine, u kojoj je otac tuženice živio, sve dok nije smještan u dom. Dakle, stava je ovaj sud, provedeni dokazi upućuju na zaključak, kako pokojni roditelji tuženice, istoj nisu predali, stan u prizemlju, u samostalan vlasnički posjed. Da je tome tako, otac tuženice, ne bi, nakon smrti supruge MG te nakon što je onemoćao, uselio u taj stan. Tuženica je, izvan svake sumnje, kao dijete ŠG i MG, dolazila u kuću svojih roditelja u [adresa], ista je koristila dijelove te kuće, zajedno sa obitelji i prijateljima, prilikom dolazaka iz Njemačke, međutim, to korištenje kuće, odnosno boravci u istoj, prije ili nakon sklapanja darovnog ugovora od 12. srpnja 1994, nisu one okolnosti koje bi imale značenje prave predaje nekretnine u neposredan posjed, a kako se je o tom pravnom pitanju izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci donesenoj pod poslovnim brojem: Rev 2066/2015.

4.12. Slijedom navedenoga, na ročištu održanom 2. listopada 2025, ovaj sud odbio je kao nebitne za odluku o tužbenom zahtjevu, daljnje dokazne prijedloge, i to kako one iznesene po tužiteljici, tako i one koje je predložila tuženica, U situaciji, kada je, na temelju iskaza stranaka, utvrđeno da nije došlo do predaje u posjed darovane nekretnine, odnosno da darovni ugovor od 12. srpnja 1994, nije realiziran, obzirom da nije nikada izvršena nadogradnja objekta i tako stvoren prostor u posjed kojeg je imala stupiti tuženica, kao obdarenica, provedba daljnjih dokaza se ukazala nepotrebnim. Naime, saslušavati svjedoke, na okolnost korištenja dijelova kuće, po stavu ovog suda, ukazalo se je nepotrebnim, jer, kao što je navedeno, činjenica da je tuženica povremeno koristila dijelove kuće, ne može se smatrati radnjom, koja bi već samo za sebe, ukazivala na izvršenu pravu predaju nekretnine, u neposredan vlasnički posjed. Uvažavajući izneseno pravno stajalište, primjenom odredbe članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a koja se odredba u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a u svezi s propisima navedenim u točki 4.4. ovog obrazloženja, odlučeno je kao u točki I.) izreke ove presude.

4.13. S obzirom na utvrđenu ništetnost darovnog ugovora od 12. srpnja 1994, valjalo je naložiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a koje je, prethodilo rješenju zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, a koje je doneseno pod brojem: Z-1516/94 dana 24. kolovoza 1994. Donoseći odluku o uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, sud je imao u vidu i pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je izneseno u odluci broj: Rev 1332/08 od 14. travnja 2015. Međutim, uvažavajući stav Vrhovnog suda, ovaj sud utvrđuje kako se, na temelju darovnog ugovora od 12. srpnja 1994, tuženica ne može pozvati na zakonom stečeno pravo vlasništva, obzirom da, kada je u pitanju darovani suvlasnički udio (na temelju pravnog posla od 12. srpnja 1994), tuženica de facto, nije nikada stupila u posjed nekretnine, a sve iz razloga jer mansardni stan, nikada nije izgrađen. Dakle, tuženica nije mogla posjedovati nepostojeću stvar. Opet se naglašava, posjeti roditeljima, ljetovanje u kući u [adresa], sa obitelji i prijateljima, bez obzira koliko bilo učestalo izvršavano, nema karakter savjesnog i poštenog posjedovanja (bilo stana na katu bilo stana u prizemlju), obzirom da se radi o dijelovima kuće, koje pokojni roditelji tuženici, istoj nisu namjeravali niti su darovali, ugovorom od 12. srpnja 1994, a koja činjenica je bila poznata tuženici.

V. Troškovi postupka

5. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. istog Zakona. Prilikom dosude parničnog troška ovaj sud vodio se zahtjevom za nadoknadu parničnog troška kojeg je punomoćnik tužiteljice predao na ročištu 2. listopada 2025. (list 139 spisa) i utvrđenom vrijednošću predmeta spora od:

2.654,46 EUR. Prilikom odlučivanja o nadoknadi parničnog troška ovaj sud vodio se je i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23: u nastavku teksta; Tarifa).

5.1. Troškovi priznati tužiteljici sastoje se od troškova zastupanja po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku na ročištima održanim: 21.09.2023, 14.03.2024, 15.05.2025 i 02.10.2025, u vrijednosti od 100 bodova za svako, prema Tbr. 9. t.1. Tarife. Dodatno, tužiteljici je priznato i pravo na nadoknadu troška za sastav tužbe, u vrijednosti od 100 bodova prema Tbr.7.t.1. Tarife i jednog podneska, i to onog od 18.04.2024, u vrijednosti od 50 bodova.

5.2. Dakle, s osnove zastupanja po punomoćniku odvjetniku, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova u vrijednosti od sveukupno 550 bodova pa kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tužiteljici pripada pravo na naknadu iznosa od: 1.100,00 EUR (550 bodova x 2,00 EUR = 1.100,00 EUR).

5.3. Konačno, na navedeni iznos od 1.100,00 EUR, valjalo je obračunati i iznos PDV- a punomoćnika tužitelja od 25% sukladno odredbi Tbr. 42. Tarife, a koji iznosi 275,00 EUR. Dakle tužiteljici, pripada pravo na novčanu naknadu parničnog troška u iznosu od sveukupno 1.375,00 EUR, s osnove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovome postupku, a slijedom čega je odlučeno kao u točki III.) rješenja.

Krk, 28. listopada 2025.

S u d a c:

Anton Hlača

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama-a.