Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kzd-4/2025-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca za mladež mr. sc. Sanje Voller-Jakšić, kao predsjednice vijeća za mladež i suca Damira Krahuleca te sudaca porotnika za mladež TV, Darije Stanković i Jasmine Koić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tihane Mikolin, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐV, zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24

- dalje u tekstu KZ/11) u vezi članka 34. KZ/11 i kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-1/2025 od 10. veljače 2025., nakon rasprava održanih dana 8. srpnja 2025., 9. rujna 2025., 13. listopada 2025., 14. listopada 2025. i 23. listopada 2025., s kojih je javnost bila isključena, u prisutnosti zamjenice za mladež Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, KV, optuženog ĐV i njegovog branitelja Filipa Glavaša, odvjetnika iz Osijeka te opunomoćenice ošt. CV, Nikoline Karpati, odvjetnice iz Osijeka, dana 28. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

ĐV, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ČV i RV rođ. T, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, oženjen, otac dvoje djece starosti 22 i 12 godina, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju autoelektričar, nezaposlen, trenutno bez prihoda, suvlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta u 1/2 dijela, vlasnik osobnog automobila marke Opet Astra, godina proizvodnje 2008., vojsku služio 1999.-2000. u Požegi, po činu razvodnik, bez odlikovanja, prekršajno kažnjavan, neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku

k r i v  j e

što je:

1. dana 14. kolovoza 2024. u [adresa], oko 22,00 sata, u obiteljskoj kući, u alkoholiziranom stanju, u nakani da liši života sina JV, verbalno ga napao prijeteći mu i gađao ga staklenom bocom, a kada je oštećenik izašao iz kuće krenuo za njim, te nakon što ga je sustigao, kuhinjskim nožem žute drške kojeg je ponio iz kuće, ukupne dužine 35 cm i dužine oštrice 18,5 cm, snažno ga ubo u desnu potkoljenicu nanijevši mu tom prilikom ubodnu ranu desne potkoljenice s ozljedom mišića i ogranaka živaca koji podižu palac i prste desnog stopala, koja ozljeda se kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda, te kada je oštećenik uspio pobjeći, ponovno krenuo za njim s drugim kuhinjskim nožem ukupne dužine 33 cm i dužine oštrice 20,5 cm, ali u dovršetku djela nije uspio jer je oštećenik ušao u dvorište kuće EV gdje mu je pružena prva pomoć do dolaska hitne medicinske pomoći,

dakle, s namjerom da ubije blisku osobu poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva,

2. točno neutvrđenih dana u vremenu od početka 2023. godine pa sve do 14. kolovoza 2024. u [adresa], u svojoj obiteljskoj kući, kao otac djeteta CV, rođenog 2011., učestalo u alkoholiziranom stanju, iako svjestan da svojim ponašanjem ugrožava pravilan fizički i emocionalni razvoj svog djeteta, unatoč tome, u prisutnosti sina CV, s namjerom da zastraši i ponizi svoju suprugu OV, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, verbalno je vrijeđao govoreći joj da je kurva i da je gluha, da je neradnik i da nema nikakve koristi od nje, te joj psovao različite psovke i snažno je povlačio za ruke, a tijekom mjeseca lipnja 2024. na kraju školske godine na svoga sina CV agresivno vikao jer nije uspješno završio sedmi razred osnovne škole, uslijed čega su imenovani zbog straha morali odlaziti od kuće i spavati kod roditelja okrivljenika,

dakle, grubo i učestalo kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost te zlostavio dijete,

čime je počinio kaznena djela i to pod točkom 1. kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), a pod točkom 2. kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i povredu djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. stavak 1.KZ/11

pa se opt. ĐV

za kazneno djelo iz točke 1. izreke presude - teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, na temelju članka 111. točka 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 te uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU

OD 6 (šest) GODINA

za kazneno djelo iz točke 2. izreke presude - nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11, na temelju članka 179.a KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (jedne) GODINE

za kazneno djelo iz točke 2. izreke presude - povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (jedne) GODINE

te se primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 opt. ĐV

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U

TRAJANJU OD 7 (sedam) GODINA i 6 (šest) MJESECI.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 opt. ĐV se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2024. pa nadalje.

III. Na temelju članka 69. KZ/11 opt. ĐV izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

IV. Na temelju članka 76. stavak 1. i 4. KZ/11 opt. ĐV izriče se sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do tri godine pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust. Na temelju članka 76. stavak 2. KZ/11 nadležno tijelo za probaciju će odmah nakon izlaska počinitelja iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. KZ/11.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08, opt. ĐV u cijelosti se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, a isti padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 opt. ĐV dužan je naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenog djeteta CV, Nikoline Karpati, odvjetnice iz Osijeka, o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, budući da nedostaju podaci o visini troškova.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KOz-DO-1/2025 od 10. veljače 2025. protiv opt. ĐV zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, počinjenog na štetu sina JV i kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, počinjenog na štetu supruge OV i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, počinjenog na štetu sina CV, sve uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11.

2. Nakon zaključene rasprave, sud je na temelju provedenih dokaza i sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, izvršio djelomičnu izmjenu činjeničnog opisa kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, počinjenog na štetu sina JV, opisanog pod točkom 1. izreke presude (budući na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno da je optuženik svog sina JV verbalno napao uz psovke), kao i djelomičnu izmjenu činjeničnog opisa kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, počinjenog na štetu djeteta CV, opisanog pod točkom 2. izreke presude (budući na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno da bi optuženik na kraju školske godine svoga sina CV vrijeđao), na način da je konkretizirao i specificirao radnje počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, ne dirajući pri tome u identitet optužbe niti prekoračujući sudske ovlasti kod izmjene činjeničnog opisa kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret.

3. Očitujući se o podignutoj optužnici, opt. ĐV izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret te je isti sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08 ispitan na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je neposredno ispitao svjedoke ošt. žrtve OV (strana 545-548 spisa), JV (strana 549-552 spisa), svjedoke ČV (strana 586-587 spisa), RV (strana 587-589 spisa), GV (strana 589-591 spisa), EV (strana 591-592 spisa), TVO (strana 639-641spisa), FV (strana 642-643 spisa) i ĐVO (strana 643-646 spisa).

4.1. Na temelju članka 330. stavak 3. ZKP/08 u vezi članka 292. stavak 2. ZKP/08 i članka 115. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje u tekstu ZSM), reproducirana je DVD snimka ispitivanja ošt. žrtve djeteta CV na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-d-84/2024-6 od 4. listopada 2024. (strana 195 spisa) te je na temelju članka 329. stavak 3. ZKP/08 pročitan zapisnik o ispitivanju ošt. žrtve djeteta CV od 4. listopada 2024. (strana 194 spisa) i prijepis snimke ispitivanja (strana 202-205 dio spisa).

4.2. Također je neposredno ispitan sudsko medicinski vještak dr. Boris Dumenčić (strana 651-654 spisa) te je pročitan njegov nalaz i mišljenje od 18. prosinca 2024. (strana 335-336 spisa), kao i dopuna nalaza i mišljenja za ošt. JV od 15. rujna 2025. (strana 607-608 spisa), kojem vještaku je od strane suda naloženo provođenje sudsko medicinskog vještačenja tjelesnih ozljeda utvrđenih u medicinskoj dokumentaciji za opt. ĐV (strana 7, 36 i 398-402 spisa). Osim toga, ispitan je i sudsko psihijatrijski vještak dr. Ivan Požgain (strana 654-655 spisa) te je pročitan njegov nalaz i mišljenje od 10. prosinca 2023. (strana 344-356 spisa). Nakon što je na kraju dokaznog postupka opt. ĐV iznio svoju obranu (strana 656-659 spisa), dodatno su ispitani sudsko medicinski vještak dr. Boris Dumenčić (strana 660 spisa) i sudsko psihijatrijski vještak dr. Ivan Požgain (strana 661 spisa).

4.3. Na temelju članka 430. u vezi članka 329. stavak 3. ZKP/08 pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to zapisnik o očevidu PU osječko-baranjske, Službe za očevide i kriminalističku tehniku Osijek broj KU-167/24 od 15. kolovoza 2024. (strana 4-8 i 141-145 spisa), službena zabilješka o dojavi PU osječko-baranjske, PP Đakovo od 14. kolovoza 2024. (strana 32 spisa), službena zabilješka policijskog službenika PP Đakovo od 15. kolovoza 2024. u svezi pružene intervencije povodom dojave (strana 33-34 spisa), prijava ZHM Osječko-baranjske županije - [adresa] za ošt. JV od 14. kolovoza 2024. (strana 35 spisa), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu ZZHM Osječko-baranjske županije za ĐV od 15. kolovoza 2024. (strana 36-37 spisa), zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 14. kolovoza 2024. za ĐV (strana 38 spisa) i za ošt. JV od 15. kolovoza 2024. (strana 39 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 15. kolovoza 2024. na ime ošt. JV (strana 40 spisa), izvješće policijskog službenika PU osječko-baranjske, II PP Osijek od 15. kolovoza 2024. (strana 41 spisa), CD medij u vezi izvršenog pregleda i utvrđenih ozljeda OV od 15. kolovoza 2024. (strana 59 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PU osječko-baranjske PP Đakovo broj KU-167/24 od 16. kolovoza 2024. (strana 126-129 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije od 17. kolovoza 2024. (strana 148-149 spisa), potvrda o visini dohodaka i primitaka za ĐV (strana 181-182 spisa), medicinska dokumentacija KBC Osijek od 18. listopada 2024. za ošt. žrtvu JV (strana 237-240 spisa), dopis HZSR, Područnog ureda Đakovo od 18. listopada 2024. u svezi postupanja u obitelji ĐV (strana 242-243 spisa), zapisnici Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb u svezi analize alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za okr. ĐV od 31. listopada 2024. (strana 272-275 spisa), o provedenom toksikološkom vještačenju za okr. ĐV od 13. studenoga 2024. (strana 276-282 spisa), o provedenom daktiloskopskom vještačenju od 19. studenoga 2024. (strana 287-292 spisa), o provedenom biološkom vještačenju od 15. siječnja 2025. (strana 362-369 spisa) te dopuni biološkog vještačenja od 3. veljače 2025. (strana 404-409 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo broj KU-167/24 od 10. studenog 2024. (strana 294-296 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU osječko-baranjske, PP Đakovo od 20. studenoga 2024. sa preslikom izuzetih dijelova zdravstvenog kartona pacijenta JV iz Ambulante Potnjani (strana 294-331 spisa), fotodokumentacija očevida PU osječko-baranjske, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj: KU-169/2024 od 22. siječnja 2025., zajedno sa skicom mjesta događaja (strana 378-403 spisa) te medicinska dokumentacija za ošt. JV (strana 598-603 spisa), a prije ispitivanja optuženika pročitani su izvaci iz kaznene (strana 85 spisa) i prekršajne evidencije za opt. ĐV (strana 80-81 spisa).

5. Sukladno optuženikovom očitovanju o krivnji, isti je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka te je naveo da se ne smatra krivim niti za jedno kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, ali da mu je žao zbog ovoga što se dogodilo. U odnosu na kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva, počinjenog na štetu sina JV, iskazao je da je kritičnog dana negdje oko 19,00 sati došao pred seosku trgovinu, gdje je u jednom trenutku došao i njegov sin JV, koji je stajao na udaljenosti 5-6 metara od njega. Pred trgovinom je pio pivo sa društvom i popio je 5 ili 6 boca piva od 0,5 litara. JV je pred trgovinom također pio pivo, ali ne zna koliko je piva JV popio. Negdje između 20,00-20,30 sati otišao je kući, gdje je sjeo za stol u kuhinji i razgovarao je sa suprugom o tome kako je JV trebao ostati raditi u vojsci, jer je dolaskom kući upao u loše društvo, počeo je piti, kasnio je na posao i neodgovorno se ponašao. U jednom trenutku JV je također došao kući, vidio ga je kada je otišao u svoju sobu, gdje se presvlačio. Potom je JV došao do njega i majke do stola za kojim su sjedili i rekao da mu je dosta oca, njegovih lupetanja i njegovih kurvi sa Osatine. On je JV rekao da ne može tako razgovarati pred majkom i ustao se sa stolice, a čim se ustao, JV ga je gurnuo na kuhinjski element koji se nalazio s optuženikove desne strane. Potom ga je JV uhvatio rukama za vrat i srušio na pod, nakon čega je pao leđima na pločice poda kuhinje, a JV ga je koljenima opkoračio oko prsa i rukama ga uhvatio za vrat. Majka mu je vikala da ga pusti, a onda je u jednom trenutku JV samo jauknuo i istrčao van iz kuhinje, a potom i iz kuće. Optuženik je još neko vrijeme ostao tako ležati na podu, a onda se ustao i ponovno sjeo na stolicu. Njegova supruga je potom krenula za JV van iz kuće i vratila se nakon nekih 10-15 minuta i rekla mu da je JV porezan. Potom je i on izašao iz kuće, ali JV nije zatekao ispred svoje obiteljske kuće pa je krenuo prema raskrižju ulica KVO i bana UV da vidi gdje je JV. Na raskrižju je zatekao mještanina TVO, koji ga je gurnuo rukom i pitao ga zašto je ubo JV, do kojeg trenutka optuženik nije niti znao da je JV bio uboden. Nakon toga se okrenuo i vratio u svoju obiteljsku kuću, gdje je sačekao policiju. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji za koje se optužnicom tereti da ga je počinio u odnosu na svoju suprugu OV, osporio je krivnju za navedeno kazneno djelo i naveo kako on svoju suprugu OV nikada nije maltretirao, ništa joj nije branio, sve joj je bilo dopušteno, njegova kartica bankomata je bila kod nje, a možda joj je samo jednom prije nekih 3-4 godine nehotično rekao da je kurva, a sada mu je žao što joj je to rekao i nije to stvarno mislio. Poznato mu je kako njegova supruga ima zdravstvenih problema, da je ista nagluha, ponekad kada bi bio u dvorištu, znao bi joj nešto doviknuti, pa kako ga ona ne bi čula, rekao bi joj da je gluha, ali pod time nije mislio ništa ružno. Porekao je da bi svojoj supruzi psovao, a jednom prilikom ga je ona htjela ošamariti, na što joj je on zadržao ruku da to ne učini. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava, u odnosu na sina CV, naveo je kako je CV sve dopuštao, sve mu je kupovao i sve je imao, ali je CV pao 7. razred osnovne škole. Krivo mu je što je CV majka uvijek pravdala sve izostanke iz škole, jer sin CV nije volio pohađati nastavu. Kada je saznao da je CV pao razred, bilo mu je krivo zbog toga, no međutim tada svog sina nije vrijeđao, samo mu je rekao da mu je krivo što se to dogodilo, jer mu je sve priuštio. Ponekad bi njegova supruga i sinovi znali otići prespavati kod njegovih roditelja i to u situacijama kada bi se on i supruga posvađali, a svađali bi se uglavnom zbog ponašanja sina CV u školi, njegovih izostanaka, zbog neplaćenih računa i dugova na bankovnim karticama. To su bile više prepirke, a tim prigodama sin CV bi uglavnom bio u svojoj sobi.

5.1. Odgovarajući na postavljena pitanja, opt. ĐV je iskazao da dok ga je sin JV držao nogama stisnutog na podu, da se on pokušao osloboditi njegovog stiska pa dok ga je JV rukama stiskao za vrat, on je mahao svojim rukama i nogama, pokušavajući se ustati oslanjanjem na svoje laktove, no međutim u tome nije uspio, jer je JV fizički jači od njega. Nakon što je na prijedlog branitelja, optuženiku predočena fotografija broj 13 iz fotodokumentacije očevida sa lista 383 spisa, optuženik je iskazao kako se radi o njihovom kuhinjskom nožu, kojega upotrebljavaju za rezanje kruha i kojeg uglavnom drže pored kruha na radnoj plohi kuhinjskog elementa. Kritične zgode, on taj nož uopće nije držao u rukama, a pretpostavlja da je nož sa kuhinjskog elementa pao na pod u trenutku kada ga je JV gurnuo na kuhinjski element, iako on padanje toga noža na pod nije vidio, niti je tijekom tog događaja uopće vidio taj nož na podu. Nakon što je od strane predsjednika vijeća optuženiku predočena fotografija broj 26 iz fotodokumentacije očevida sa lista 386 spisa (druga strana), optuženik je ucrtavanjem znaka „x“ označio mjesto na kuhinjskom elementu na koji ga je gurnuo sin JV. Također je naveo da dok je sa suprugom sjedio za kuhinjskim stolom, da je pio pivo i da je na stolu stajala staklena pivska boca. Nakon što su optuženiku od strane predsjednika vijeća predočene fotografije iz fotodokumentacije očevida broj 51-57 sa lista 393 (druga strana) - 394 spisa, optuženik je iskazao kako njemu nije poznat nož sa fotografije i da to nije nož iz njegove obiteljske kuće, a da postoji tisuću takvih noževa. Pojasnio je da nakon što je njegova supruga otišla za sinom JV iz kuće i kada se vratila, da mu je pri povratku rekla da je JV porezan, ali mu nije ništa govorila o tome na koji način, gdje i čime niti ju je on išta o tome ispitivao. Kada je nakon 10-15 minuta izašao iz kuće i krenuo vidjeti gdje je JV, nigdje u blizine svoje obiteljske kuće nije vidio taj nož s kojim u kući inače režu kruh niti je vidio tragove krvi. Taj nož je inače stajao na kuhinjskom elementu pored mikrovalne, na koji element ga je JV gurnuo, no međutim tu večer kada se iz sela vratio kući, nije zagledao nalazi li se taj nož na uobičajenom mjestu niti ga je uopće vidio na podu. Njegovo je mišljenje da je taj nož pao na pod u trenutku kada ga je JV gurnuo na kuhinjski element. Kada je izašao iz kuće kako bi vidio gdje je JV, ne sjeća se gdje je tada bila njegova supruga OV. Dolaskom do raskrižja ulica HV i bana UV, susreo je TVO, koji ga je gurnuo, što je on shvatio da ga TVO sprečava da ode potražiti JV, a Denisovog kuma ondje nije vidio. Ne sjeća se je li mu na tom raskrižju Skeledžija bilo što govorio, osim onoga što je već naveo. Iako mu je TVO tada rekao da je on ozlijedio JV, nije nastavio tražiti svog sina, nego se samo okrenuo i otišao kući. Znao je da se sa JV nešto dogodilo, ali nije znao koliko je ozbiljna situacija. U jednom trenutku, nakon što ga je TVO gurnuo, na raskrižje je došao LV, koji ga je odveo natrag prema [adresa] i išao s njim pola puta do njegove kuće. Ne zna kako se LV ondje našao, ali mu je poznato da se kuća LV nalazi odmah na navedenom raskrižju. Kada je u svojoj obrani rekao da je nakon odlaska sa raskrižja, otišao svojoj kući, gdje je sjeo i čekao policiju, to je napravio jer je pretpostavio da će ga netko prijaviti zbog remećenja javnog reda i mira i da će policija sigurno doći po njega. Kada mu je supruga OV rekla da je JV porezan, primijetio je da je OV uplašena, ali se ne sjeća je li ista plakala. Ne zna koliko je vremena prošlo kada je policija došla u njegovu kuću, a on u međuvremenu iz kuće više nije izlazio. Ne zna gdje se u tom razdoblju nalazila njegova supruga OV. Ne sjeća se je li na tom putu prema raskrižju sreo svoje roditelje. Te večeri kada je iz sela došao kući, bio je pod utjecajem alkohola i osjećao se pijanim. Inače je dnevno znao popiti možda po jedno pivo, a jedanput mjesečno se znao alkoholizirati. Niti u jednom trenutku JV nije gađao staklenom bocom. Za sve vrijeme dok se nalazi u istražnom zatvoru, sin JV ga nije posjetio, samo su se jednom čuli telefonom i to u situaciji kada je optuženik zvao svoju majku, a JV se tada slučajno javio na kućni telefon. Potvrdio je istinitost navoda da je jedne prilike došlo do sukoba između njega i njegovog oca i to onako kako je to navedeno u izvješću Zavoda za socijalnu skrb, a taj sukob se dogodio zbog automobila. Za svoga sina CV, naveo je da je jako dobar dječak, da se uglavnom druži s djevojčicama i osim problema u školi, nikada nije imao problema u ponašanju, a nikada nije bio bezobrazan niti drzak prema ocu. Znao je da će sin CV pasti 7. razred, jer je imao 3 negativne ocjene i taj zadnji dan škole kada je CV došao kući, pitao ga je kako je mogao pasti razred, a sve mu je omogućio, a prilikom tog razgovora, nije povisivao svoj glas na CV niti ga je fizički kaznio. Tog dana nije bio pod utjecajem alkohola, a supruga te sinovi CV i JV nisu išli kod njegovih roditelja spavati, nego je njegova majka navratila kod njih te je odvela CV kod sebe i rekla mu je da je sve u redu. Sin CV ga posjećuje u istražnom zatvoru i obećao mu je da će se popraviti u školi.

5.2. Nakon što je upoznat sa nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka, naveo je kako je od svih ponuđenih solucija položaja tijela između njega i JV, točno to da je no bio u ležećem položaju, a da je sin JV sjedio na njegovim prsima i opkoračio ga sa svojim koljenima te ga držao rukama za vrat. Ne sjeća se je li on u toj ležećoj poziciji, možda svojom rukom ili nogom gurnuo nož i na taj način JV zadao ubodnu ranu u desnu potkoljenicu. To je njegovo objašnjenje o tome kako je JV najvjerojatnije zadobio navedenu ozljedu. Nakon što je završio u istražnom zatvoru, njegova majka je došla kod njega u posjetu i rekla mu da je policija utvrdila kako je on porezao JV po nozi. Njegova majka je išla kod JV u bolnicu i to joj je JV rekao, a nije ju ispitivao za druge detalje.

6. Slijedom navedenog, u ovom postupku nije sporno da je opt. ĐV u inkriminirano vrijeme stanovao u [adresa], na adresi [adresa], sa svojom obitelji - suprugom OV te sinovima JV i mlt. CV (rođenim 2011. godine), koji je u vrijeme inkriminacije bio dijete mlađe od 18 godina. Također nije sporno da su optuženiku njegov sin JV i supruga OV kao članovi obitelji bili bliske osobe, onako kako je to propisano odredbom članka 87. stavak 9. KZ/11. U odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. KZ/11, počinjenog na štetu sina JV, u ovom postupku nije sporno da je inkriminirane večeri optuženik bio u alkoholiziranom stanju te da je u navedeno vrijeme u obiteljskoj kući došlo do verbalne prepirke i fizičkog sukoba između optuženika i ošt. JV. Nesporno je također da je ošt. JV kritične večeri zadobio ubod kuhinjskim nožem ukupne dužine 35 cm i dužine oštrice 18,5 cm, koji kuhinjski nož potječe iz njihove obiteljske kuće, da mu je ubod nanesen u desnu potkoljenicu, uslijed čega mu je nastala ubodna rana desne potkoljenice s ozljedom mišića i ogranaka živaca koji podižu palac i prste desnog stopala i koja ozljeda je od strane sudsko medicinskog vještaka kvalificirana kao teška tjelesne ozljeda, kao i da je ošt. JV otišao iz svoje obiteljske kuće do kuće EV gdje mu je pružena nužna pomoć i gdje je zatečen od strane hitne medicinske pomoći sa naprijed opisanom ozljedom, uslijed čega je hospitaliziran, a po izlasku iz bolnice da je isti nastavio svoje liječenje zbog posljedica nastalih uslijed zadobivene ozljede.

U odnosu na navedeno kazneno djelo, sporno je je li opt. ĐV svog sina tijekom naprijed navedene prepirke u unutrašnjosti kuće gađao staklenom bocom te je li optuženik bio taj koji je oštećeniku zadao ubod nožem u desnu potkoljenicu, na koji način mu je zadao navedenu ubodnu ranu, gdje se dogodio navedeni događaj (u unutrašnjosti obiteljske kuće ili izvan iste), je li optuženik nakon prvotnog napada na sina JV i uboda nožem u njegovu desnu potkoljenicu kod sebe imao i drugi nož, opisan u činjeničnom opisu i je li s tim nožem nastavio ići za njim i s kojom namjerom je poduzeo sve opisane radnje te ukoliko je njegova namjera bila da usmrti svoga sina, zašto u dovršetku svoje namjere nije uspio.

U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, počinjenog na štetu supruge OV, sporno je je li se optuženik učestalo dovodio u alkoholizirana stanja te kako se u takvim stanjima odnosio prema svojoj supruzi OV te je li istu tim prigodama vrijeđao i ponižavao onako kako je to opisano u činjeničnom opisu presude.

U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, sporno je je li u situacijama nasilničkog ponašanja optuženika prema supruzi OV bilo prisutno njihovo dijete CV, kako se optuženik prema njemu ponio kada je pao 7. razred osnovne škole te kakav je utjecaj takvo ponašanje optuženika imalo na psihički i emocionalni razvoj djeteta CV.

7. Budući je ošt. JV sukladno članku 285. stavak 1. točka 3. ZKP/08, kao sin optuženika koristio pravo blagodati nesvjedočenja u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, počinjenog na njegovu štetu te u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, počinjeno na štetu majke OV, da je ošt. OV kao supruga optuženika, sukladno članku 285. stavak 1. točka 1. KZ/11 također koristila navedeno pravo u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, počinjeno na njezinu štetu te u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu sina JV, a da je ošt. CV, također kao sin optuženika, sukladno članku 285. stavak 1. točka 3. ZKP/08 koristio navedeno zakonsko pravo u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu brata JV i majke OV, koje pravo blagodati nesvjedočenja su sukladno članku 285. stavak 1. točka 2. ZKP/08 koristili i svjedoci ČV, kao otac optuženika i RV, kao majka optuženika, dok su svi navedeni svjedoci na temelju članka 285. stavak 6. ZKP/08 bili dužni svjedočiti o svojim saznanjima vezanim uz počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, počinjenog na štetu djeteta CV, naprijed navedene sporne činjenice sud je utvrdio prvenstveno iz iskaza svjedoka TVO i GV, prijatelja ošt. JV, kojima se isti po izlasku iz bolnice povjerio o onome što mu se kritične zgode dogodilo, iz iskaza svjedoka ĐVO, socijalne radnice HZSR, Područnog ureda Đakovo, koja je saznanja o inkriminiranim događajima dobila od ošt. SV prilikom obavljanja svoga posla u okviru socijalne skrbi za navedenu obitelj, o čemu je ista sačinila i svoje službeno izvješće, kao i iskaza svjedoka EV, u čije dvorište obiteljske kuće je došao ošt. JV sa navedenom ubodnom ranom i koja kao dugogodišnja susjeda obitelji JV ima neposrednih saznanja o obiteljskim odnosima i ponašanju opt. ĐV prema članovima svoje obitelji, kao i svjedoka FV, poslodavca ošt. JV, kao i temeljem materijalne dokumentacije u spisu i provedenih vještačenja, naročito rezultata provedenog sudsko medicinskog i biološkog vještačenja, kao i dovođenjem u vezu obrane opt. ĐV sa činjenicama utvrđenim naprijed navedenim dokazima.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući obranu optuženika i dovodeći istu u korelaciju s povedenim dokazima, sud je optuženikovu obranu u dijelu u kojem u cijelosti osporava da bi počinio terećena kaznena djela, ocijenio neistinitom i nelogičnom te usmjerenom ka izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti za terećena kaznena djela.

U odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 iz točke 1. izreke

9. U svom iskazu svjedok EV, susjeda ČV i VV (roditelja optuženika), čija kuća se nalazi direktno preko puta njihove kuće, navela je kako poznaje obitelj ĐV, budući su iz istoga sela koji su do unazad pet godina stanovali kod optuženikovih roditelja. Optuženik se često dovodio u alkoholizirana stanja i po njezinom mišljenju zbog tog problema se trebao liječiti, a u kojim stanjima bi vikao i ponižavao svoju suprugu SV i sinove JV i CV, zbog čega su se oni sklanjali iz svoje kuće i odlazili u kuću optuženikovih roditelja, gdje su znali i prespavati. SV joj se znala žaliti da se zbog optuženikovog vrijeđanja i omalovažavanja osjećala jadno, pogubljeno i razočarano, a kojim situacijama su znala prisustvovati njihova zajednička djeca JV i mlt. CV, što je po njezinom mišljenju na njih jako loše djelovalo budući se u konkretnom slučaju radilo o psihičkom zlostavljanju. Osobno je čula kada bi optuženik u takvim stanjima na sve članove svoje obitelji vikao i čula je da je svoju suprugu SV vrijeđao, govoreći joj da je kurva, da je gluha i nesposobna, da je neradnik, da od nje nema nikakve koristi, a što bi SV jako vrijeđalo i ponižavalo. Budući da OV nosi slušni aparat, jer slabo čuje, takve uvrede od strane optuženika bi ju još više vrijeđale. U odnosu na događaj od 14. kolovoza, navela je kako je prvo čula vrisku i galamu, koja je dolazila iz kuće opt. ĐV i pretpostavila je da se ondje nešto dogodilo, budući se u pravilu jedino iz njihove kuće u selu čuje vriska, a zatim je oko 22,30 sati začula lupanje po kapiji i kada je otvorila, vidjela je RV, baku ošt. ŠV, kako ga ista drži. Vidjela je da je JV desna noga sva krvava, nakon čega je pomogla RV da JV dovedu do ulaznih stepenica, jer je isti putem do njezine kuće dosta krvario iz noge, a vidjela je da mu je rana na nozi prekrivena nekakvom majicom, zbog čega je ona otišla u svoju kuću po dva ručnika, kako bi ih stavila na ranu i nazvala je hitnu pomoć. U međuvremenu se u njezinom dvorištu skupilo dosta ljudi, koji su čuli vrisku i galamu i tom prilikom je RV u više navrata govorila “Joj, Đ što si to napravio?". Znala je da se izgovorene riječi odnose na opt. ĐV, kojeg su svi u selu zvali Đ. Po dolasku, hitna pomoć je ubrzo odvezla JV, a negdje u tom vremenu je u njezino dvorište došla i OV, koja joj je tada rekla da je optuženik napao i vrijeđao JV još kod kuće, za vrijeme dok se JV htio presvući radi izlaska, tako da je JV uspio samo pokupiti odjeću i izaći iz kuće, a da je optuženik tada za njim bacio nož, kojim ga je pogodio u nogu. U odnosu na CV, navela je kako ga poznaje budući se isti druži sa njezinim unukama, da je dijete povučenije od drugih, ali da s njim nikada nije bilo problema. Otkako se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, obitelj OV se smirila, što je posebno vidljivo kod djeteta CV, koji je sada opušteniji i smireniji, dok je prije ovog događaja bio zabrinut za majku, znao je da će otac doći kući pijan, bojao se što će se dogoditi, a prije nego bi se otac vratio kući, CV je htio biti uz svoju majku. Kritične večeri kada je RV dovela JV u njezino dvorište, otključala je kapiju i pustila ih unutra, a onda je naknadno došao njezin sin GV, koji je JV zamotao nogu i polijevali su JV vodom kako bi ostao pri svijesti, budući je gubio dosta krvi. Pretpostavlja da je njezin sin GV od nekoga u selu čuo što se dogodilo pa je zato došao. Nije joj poznato kako je JV došao do svoje bake RV. Ona tada nije s RV razgovarala o tome što se te večeri dogodilo, jer je ista bila očajna i svi su se samo trudili pomoći JV. Ne sjeća se u kojem trenutku je OV došla u njezino dvorište.

10. Svjedok GV (sin EV) je u svom iskazu naveo kako cijeli svoj život poznaje obitelj opt. ĐV, budući su isti prije stanovali preko puta njihove kuće pa je tako on i prijatelj sa ošt. JV. Poznato mu je da je u toj obitelji bilo dosta problema zbog optuženikove konzumacije alkohola, u kojim prilikama bi isti vikao na svoju suprugu i sinove JV i CV, vrijeđao ih i tjerao iz kuće, zbog čega bi oni odlazili spavati kod djeda i bake po ocu, ČV i RV. U odnosu na događaj od dana 14. kolovoza 2024. oko 21,00 sat, došao je do trgovine u centru sela, gdje je ispred iste vidio opt. ĐV, kojega u selu zovu Đ, koji je bio vidno alkoholiziran i sjedio je na klupi u društvu još nekoliko ljudi. Optuženik je u ruci držao bocu piva, ali ne zna koliko je optuženik do tada popio, no međutim po kretnjama njegovog tijela i teturanju, zaključio je da je isti alkoholiziran. Preko puta trgovine vidio je ošt. JV sa društvom, koji su se dogovarali u vezi izlaska u Đakovačku Satnicu. Svi dečki iz društva su pili pivo pa tako i JV, ali ne zna koliko je JV popio. Sa svojim automobilom povezao je ošt. JV do kuće, kako bi se isti presvukao za izlazak, a nekoliko trenutaka nakon što je ostavio JV ispred kuće, nazvao ga je prijatelj MV, koji mu je rekao da je netko u selu izboden nožem te se on zaputio automobilom u pravcu centra sela, gdje je na raskrižju ulica B. J. [adresa] i K, koje raskrižje je dobro osvijetljeno, na udaljenosti od nekih 50 metara ispred sebe vidio opt. ĐV, koji mu je bio okrenut leđima, tako da nije vidio optuženikovo lice, nije mu poznato kako je isti izgledao i nije primijetio je li optuženik nešto držao u ruci. Optuženik je odlazio prema svojoj kući, u smjeru ulice u kojoj stanuje. Na tom raskrižju je izašao iz automobila i uočio je na kolniku veliki trag krvi koji je vodio u smjeru kuće njegovih roditelja, po čemu je zaključio da se nešto ozbiljno dogodilo, a vidio je još neke druge ljude koji su histerizirali. Prateći trag krvi, došao je u dvorište svoje bake C, koja kuća je udaljena nekih 6 do 7 kuća od tog raskrižja, gdje je na stepenicama u dvorištu ispred kuće zatekao JV s velikom, dubokom, otvorenom ranom na vanjskoj strani desne potkoljenice, iz koje se vidjela kost i koja je dosta krvarila. Njegova majka EV je stavila ručnike na ranu i pozvala hitnu, a on je zajedno sa svojim prijateljima podvezao Tomasovu nogu remenom iznad rane kako ne bi iskrvario, dok je Tomasova baka RV bila jako uplašena, a ne sjeća se je li tu noć u njihovo dvorište dolazila Tomasova majka OV. U tom trenutku nije razgovarao sa JV o tome kako je zadobio navedenu ozljedu, već je s njim razgovarao nakon što je izašao iz bolnice, dva tjedna nakon inkriminiranog događaja, kada se zajedno sa JV i CVO nalazio na nogometnom igralištu, kojom prilikom im je ošt. JV ispričao da ga je inkriminirane zgode, njegov otac, čim je ušao u kuću napao, nije mu dao da se presvuče i ide u izlazak, nakon čega ga je optuženik gađao nekakvom bocom, a kad je krenuo van, da je njegov otac prema njemu bacio nož, koji ga je pogodio u desnu nogu, nakon čega ga je optuženik nastavio „ganjati“ s drugim nožem i da bi ga otac sigurno ubio da ga je uspio sustići. Potom je JV zajedno sa svojom bakom RV došao do kuće njegove bake, gdje je RV lupala na njihovu kapiju, što je čula njegova majka EV koja je tu noć prespavala kod bake. Kasnije, istu tu noć, JV mu je mobitelom poslao poruku u kojoj mu se zahvalio na ukazanoj pomoći. Svjedoku je predočena kroki skica mjesta događaja s lista 403/ IV. dio spisa, kako bi svjedok pokazao gdje se nalazio na naprijed navedenom raskrižju s kojeg mjesta je uočio optuženika, nakon čega je svjedok oznakom "X" na kroki skici označio mjesto gdje se on nalazio na raskrižju ulica Č i K, a oznakom "XX" je označio mjesto na kojem je uočio optuženika koji se kretao u smjeru sjevera.

11. Svjedok TVO je iskazao kako duži niz godina poznaje obitelj opt. ĐV i optuženikov sin JV mu je prijatelj, koji mu se u više navrata znao požaliti kako njegov otac pod utjecajem alkohola vrijeđa ukućane i tjera ih iz kuće, zbog čega oni odlaze spavati u kuću bake i djeda, ČV i RV. Poznato mu je da optuženik duže vrijeme konzumira alkohol, s kojim ima ozbiljan problem te da optuženik u pijanim stanjima u potpunosti promijeni svoje ponašanje. U odnosu na događaj od 14. kolovoza 2024., naveo je kako je došao ispred seoske trgovine, da je bio u društvu sa ošt. JV, koji je tada popio 4 ili 5 piva, a vidio je i optuženika koji je već bio pijan kada je svjedok došao ispred trgovine, a što je zaključio, budući mu se optuženik obratio misleći da je svjedok zapravo njegov otac, jer je optuženik bio toliko pijan da ga nije prepoznao. Sa društvom se dogovarao oko izlaska u Satnicu Đakovačku. GV je odvezao ošt. JV kući, kako bi se presvukao za izlazak. Nakon nekoliko minuta počele su mu stizati poruke na mobitel da je netko u selu izboden i onda je zajedno sa svojim kumom DV išao kroz selo vidjeti što se događa. Na cesti su vidjeli veliki trag krvi i krenuli su za tragom te su na stepenicama kuće bake GV vidjeli JV kako leži. Oštećenik je izgledao loše, gubio je krv, mislio je da će oštećenik umrijeti, vidio je da mu je ozlijeđena desna potkoljenica, tako da je oštećeniku podvezao nogu da ne iskrvari. Nakon toga izašao je na ulicu, gdje je vidio DV kako na raskrižju ulica UV i KVO smiruje opt. ĐV. Budući je bio jako uznemiren zbog onoga što se dogodilo oštećeniku, prišao je optuženiku i upitao ga kako je to mogao napraviti svome sinu, zbog čega je optuženik fizički nasrnuo na njega i njih dvojica su se počeli naguravati, kojom prilikom mu je opt. ĐV pokidao majicu. U tom trenutku, uhvatio je optuženika rukom za ruke i vrat i sjeća se da je optuženik tada pao na cestu. Taj dio raskrižja gdje su se njih dvojica naguravali je bio osvijetljen, no međutim kako je bio u šoku, nije gledao je li optuženik u tom naguravanju zadobio neke tjelesne ozljede niti je vidio da bi njegov kum DV došao u neki fizički kontakt s optuženikom. Oni su već tada znali da je ošt. JV napao njegov otac i da ga je izbo nožem, no nije siguran je li mu to već u dvorištu rekao ošt. JV, ali su tu večer za tu činjenicu svi u selu znali, jer u njihovom selu nema neke druge osobe koja bi mogla napasti i izbosti JV. Nakon što je ošt. JV izašao iz bolnice, oštećenik je njemu i GV na nogometnom igralištu ispričao da ga je optuženik inkriminirane zgode, čim je ušao u kuću napao, nije mu dao da se presvuče i ide u izlazak, da ga je optuženik gađao staklenom bocom, a kada je oštećenik uspio izaći iz kuće, da je isti u rukama držao dva noža, od kojih je jedan nož bacio prema JV i pogodio ga u desnu potkoljenicu, a drugi nož je držao u ruci, nakon čega je JV krenuo bježati. JV mu je rekao da se navedeni događaj dogodio pred njihovom obiteljskom kućom. Nakon ovog događaja, to mu je oštećenik u nekoliko navrata ispričao. Ošt. JV je također rekao kako je uspio nekako pobjeći i spasiti se, jer da to nije uspio, otac bi ga sigurno ponovno ubo sa nožem, budući je njegov otac kod sebe imao još jedan nož, ali se ne sjeća je li mi JV spominjao kakve vrste su bili noževi koje je njegov otac držao u rukama. Ne sjeća se što je ošt. JV tada imao obučeno na sebi, ali misli da je imao nešto kratko. Kada je opt. JV vidio ozlijeđenog u dvorištu, misli da je na sebi imao neku drugu odjeću te mu se čini se oštećenik nije uspio do kraja presvući i da je sa stvarima pobjegao iz kuće. Poznato mu je da oštećenik nakon liječenja sada radi i da igra nogomet. U odnosu na ošt. dijete CV, kojega poznaje kao Tomasovog mlađeg brata i za kojeg je naveo da je po njegovom mišljenju dobar dečko, svjedok je iskazao kako mu se JV žalio da optuženik vrijeđa njegovog brata CV, s tim da on ne zna je li optuženik i tukao CV.

12. O optuženikovoj sklonosti konzumaciji alkohola, kao i o posljedicama koje je isto izazivalo za članove njegove obitelji te o svojim osobnim saznanjima vezano uz inkriminirani događaj teškog ubojstva u pokušaju, kao i o onom što mu je nakon tog događaja ispričao ošt. JV, iskazivao je i svjedok FV, koji je susjed optuženika, ali i poslodavac njegovom sinu ošt. JV, koji je naveo da je optuženik jako dobar čovjek, no međutim da se isti pod utjecajem alkohola jako promijeni, da tada viče i galami, radi čega njegovi ukućani odlaze u kuću optuženikovih roditelja ili kod optuženikove sestre, a znalo se događati i da OV boravi izvan kuće dok optuženik ne zaspe. Ošt. JV mu se u više navrata žalio na svog oca, govoreći mu da kada optuženik dođe kući pijan, da onda JV odlazi kod bake RV, kako ne bi došlo do sukoba između njih dvojice. Dana 14. kolovoza 2024. javljeno mu je da je u ulici netko izboden nožem, nakon čega je krenuo vidjeti što se dogodilo te je u [adresa] vidio veliku lokvu krvi, nakon čega je došao do kuće EV, ispred koje je vidio RV i ČV, a u njezinom dvorištu je vidio više ljudi koji su JV pružali pomoć, koji je ležao na prvoj stepenici u dvorištu kuće, oko potkoljenice mu je bila zamotana majica, a GV mu je podvezao natkoljenicu s remenom, dok je ošt. JV samo vikao da ga boli. Nakon njega u dvorište je stigao i ČVO. Nakon što se JV vratio s bolovanja, ispričao mu je da je tog dana 14. kolovoza 2024. namjeravao ići s društvom na zabavu, zbog čega se došao kući presvući, a da ga je otac odmah napao. JV je uspio izaći iz kuće i ponijeti majicu u ruci, međutim otac je prema njemu bacio staklenu bocu, a nakon toga i nož kojim ga je pogodio u desnu potkoljenicu. JV si je uspio nož izvaditi iz noge i baciti ga u kanal te je nastavio bježati, a kako je jako krvario, majicom si je podvezao ranu i potom uspio doći do kuće EV gdje mu je pružena pomoć do dolaska hitne. Njegov sin LV mu je ispričao kako je on u [adresa] sreo optuženika, da je LV govorio optuženiku da se smiri, nakon čega je optuženika vodio prema raskrižju i upućivao ga prema njegovoj kući.

13. Iako je branitelj optuženika stavio primjedbu na iskaz svjedoka EV u dijelu u kojem je svjedokinja iskazivala o činjenicama o kojima nema nikakvih neposrednih saznanja, a osobito u onom dijelu u kojem je prepričavala što su joj navodno ispričale RV i OV, kao i na iskaz svjedoka GV u dijelu u kojem je navedeni svjedok iskazivao o činjenicama o kojima nema nikakvih neposrednih saznanja, a što se odnosi na ono što mu je rekao JV, sud je iskaze navedenih svjedoka kao i svjedoka TVO i FV (na čije iskaze nije bilo primjedbi) ocijenio kao istinite i vjerodostojne. Naime, iako navedeni svjedoci poznaju i optuženika i oštećenika kao svoje suseljanine (RV i GV) te im je ošt. JV prijatelj (svjedoci GV i ČVO), dok je FV poslodavac ošt. JV, sud smatra da isti u svojim iskazima nisu neosnovano teretili optuženika niti su mu svojim iskazima dodavali veću kriminalnu količinu od one za koju im je ispričao oštećenik. Naime, iako su svi svjedoci imali osobna saznanja o tome da je optuženik sklon učestalom konzumiranju alkohola te da isti sa konzumacijom alkohola ima problema do razine potrebe za liječenjem od alkoholne ovisnosti, u kojim stanjima se optuženik promijeni do neprepoznatljivosti, koji bi tada učestalo ponižavao i vrijeđao sve članove svoje obitelji, zbog čega su se isti sklanjali kod optuženikovih roditelja, gdje su znali i prespavati, navedeni svjedoci se nikada nisu miješali u optuženikove obiteljske odnose i nikada ga nisu prijavljivali zbog njegovog nasilja prema članovima svoje obitelji. Sukladno navedenom, sud smatra da su isti istinito svjedočili kako o svojim neposrednim saznanjima o obiteljskim okolnostima u obitelji JV i ponašanju optuženika prema članovima svoje obitelji, tako i o onome što su saznali iz razgovora sa ošt. ŠV i ošt. OV.

14. O obiteljskim odnosima u obitelji OV, kao i o onome što je kao socijalna radnica saznala o inkriminiranim događajima u obavljanju svojih stručnih poslova postupajući u navedenoj obitelji, svjedočila je ĐVO, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo, koja je navela da je njihov Područni ured o ovom događaju obaviješten od strane policije, zbog čega je u Ured bila pozvana OV, s kojom je dana 12. rujna 2024. osobno razgovarala i kojom prilikom joj se imenovana žalila na optuženika da prekomjerno konzumira alkohol, da je verbalno agresivan, da je zadnji puta bio i fizički agresivan, na način da je napao sina JV, da ga je gušio, a potom da je razbio bocu i rekao sinu da će ga zaklati, a potom ga pogodio i nožem, uslijed čega je sin JV zadobio ozljede. O svim utvrđenim činjenicama sačinila je svoje stručno izvješće od 18. listopada 2024.

14.1. Iz naprijed navedenog izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo od 18. listopada 2024., koje je sačinjeno od strane soc. radnice ĐVO, razvidno je da su u istome navedene sve činjenice koje je ista navela u svom iskazu, a vezano uz inkriminirani događaj počinjen na štetu JV koje je saznala u razgovoru s njegovom majkom, ali i da je tijekom obavljanja terenskog očevida u kućanstvu obitelji JV dana 10. rujna 2024. razgovarala sa OV, koja joj je govorila o obiteljskom nasilju optuženika koje je dugotrajno uz kraću pauzu nakon prometne nesreće koja se dogodila 2020., nakon koje je optuženik kraće vrijeme prestao konzumirati alkohol, koji je ponovno počeo prekomjerno konzumirati unatrag godinu i pol dana do dvije godine od razgovora, u kojim prilikama je optuženik jako verbalno agresivan.

14.2. Iako je branitelj optuženika stavio primjedbu na iskaza svjedoka u djelu u kojem je ista iskazivala o činjenicama o kojima nema nikakvih neposrednih saznanja, a osobito u onom dijelu u kojem je prepričavala što joj je ispričala ošt. OV, sud iskaz navedenog svjedoka cijeni istinitim i stručnim, budući je iz njezinog iskaza razvidno kako je ista kao socijalna radnica od saznanja za inkriminirana kaznena djela od strane policije, poduzimala sve stručne korake u vidu razgovora sa žrtvom, obavljanja terenskog očevida u obitelji i davanja stručnog mišljenja o potrebi izricanja konkretnih mjera obiteljsko pravne zaštite u odnosu na obitelji, a sve u cilju zaštite interesa djeteta CV.

14.3. U odnosu na prigovore branitelja optuženika, vezano za iskaz svjedoka EV u djelu u kojem je prepričavala ono što su joj ispričale privilegirani svjedoci RV i OV, iskaz svjedoka FV u odnosu na ono što mu je rekao ošt. JV, kao i na iskaz svjedoka ĐVO u odnosu na njezino prepričavanje sadržaja onoga što joj je ispričala ošt. OV, potrebno je navesti da iako su svi navedeni svjedoci u svojim iskazima prenijeli svoja saznanja koja su dobili od privilegiranih svjedoka, koji su u ovom kaznenom postupku u odnosu na kaznena djela iz članka 111. točka 3. KZ/11 i članka 179.a KZ/11 koristili svoje zakonsko pravo blagodati nesvjedočenja kao bliski srodnici optuženika, da su svjedoci EV, GV i ĐVO mogli biti ispitani na okolnosti njihovih saznanja koja su dobili od privilegiranih svjedoka. Naime, iz zakonskih odredbi o blagodati privilegiranih svjedoka, ne proizlazi zapreka da se o sadržaju izjava tih osoba koje su one dale slobodno izvan kaznenog postupka drugim građanima (bilo privatno ili prilikom obavljanja njihovih stručnih poslova, što uključuje i socijalne radnike Zavoda za socijalni rad), te druge osobe ispitaju kao svjedoci o sadržaju svojih razgovora s privilegiranim svjedocima, kao i da djelatnici Zavoda sačine izvješće u koje mogu i moraju unijeti sadržaj svojih razgovora s privilegiranim svjedocima niti takva zabrana proizlazi iz zakonske odredbe članka 286. ZKP/08. To iz razloga što su privilegirani svjedoci svojom slobodnom voljom odlučili pred njima govoriti o okolnostima koje su predmet utvrđivanja u kaznenom postupku. Sukladno navedenom, sud je prigovore obrane ocijenio neosnovanim.

15. U odnosu na spornu činjenicu tko je i gdje zadao navedeni ubod nožem u desnu potkoljenicu ošt. JV, iz suglasnih iskaza naprijed navedenih svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da je upravo optuženik svome sinu JV ispred njihove obiteljske kuće zadao navedeni ubod. I sam optuženik u svojoj obrani ne spori da je između njega i sina JV došlo do verbalne prepirke unutar obiteljske kuće, ali sud ne prihvaća navode njegove obrane da je do te verbalne prepirke i fizičkog sukoba došlo uslijed napada ošt. JV na optuženika. Naime, iz iskaza svjedoka EV, GV i TVO proizlazi da je do problema u obitelji JV dolazilo upravo uslijed alkoholiziranosti optuženika, koji je u takvim stanjima bio agresivan prema članovima svoje obitelji, od čije agresije bi se isti sklanjali i odlazili od svoje kuće. Iako nije sporno da su kritične večeri i optuženik i njegov sin ošt. JV prije inkriminiranog događaja pred seoskom trgovinom konzumirali po nekoliko boca piva te da je optuženik prvi otišao kući, a da je ošt. JV nakon njega došao kući u nakani da se presvuče za daljnji izlazak, iz suglasnih iskaza svjedoka GV i ČVO proizlazi kako im je oštećenik rekao da ga je njegov otac napao odmah po njegovom ulasku u kuću i nije mu dao da se presvuče za izlazak. Takve navode potvrđuje svjedok EV, koja je u svom iskazu prepričala riječi koje je čula od VV, bake oštećenika, koja ga je dovela u njezino dvorište govoreći “Joj, Đ što si to napravio?", a ista je znala da se izgovorene riječi odnose na opt. ĐV, kojeg su svi u selu zvali Đ, iz čega se zaključuje da je upravo oštećenik svojoj baki rekao tko mu je zadao navedenu ubodnu ranu. I sam optuženik, iako se u svojoj obrani nastoji ekskulpirati da ne zna na koji način je ošt. JV zadobio navedenu ubodnu ranu, navodi kako mu je njegova majka za vrijeme posjete u zatvoru rekla da joj je oštećenik ispričao kako mu je upravo otac zadao tu ubodnu ranu. Nadalje i svjedok ĐVO je iskazala kako joj je ošt. žrtva OV, majka oštećenika koja je bila prisutna te večeri unutar obiteljske kuće rekla kako je te večeri upravo optuženik bio fizički agresivan prema ošt. JV, na način da ga je napao i gušio, nakon čega je razbio staklenu bocu prijeteći mu da će ga zaklati. Stoga, sud ne smatra istinitim navode obrane optuženika da je oštećenik bio taj koji je njega napao, srušio na pod i gušio, nego upravo obrnuto, da je optuženik bio kako verbalno tako i fizički agresivan prema svom sinu ošt. JV. Takva fizička agresivnost optuženika prema oštećeniku proizlazi i iz slijeda daljnjih događanja te večeri (a što optuženik u svojoj obrani osporava da se dogodilo), kada isti unutar kuhinje u kojoj su se nalazili uzima staklenu bocu piva i istu baca prema oštećeniku, a što također u svojim iskazima potvrđuju navedeni svjedoci, dok je navedena staklena boca i pronađena na podu kuhinje tijekom provedenog očevida.

16. Nadalje, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je navedeni ubod nožem optuženik zadao svome sinu izvan obiteljske kuće, a ne unutar iste, kako to optuženik u svojoj obrani tvrdi da se dogodilo. Navedeno proizlazi iz suglasnog opisa slijeda događaja od strane svjedoka NV i TVO, kojima je ošt. JV izričito naveo da se događaj dogodio pred njegovom obiteljskom kućom kada je krenuo bježati od oca. Takva činjenica utvrđena je i provedenim očevidom i fiksiranim tragovima, kao i nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka dr. Borisa Dumenčića, a kako se to nastavno i obrazlaže.

16.1. Iz zapisnika o očevidu PU osječko-baranjske, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 15. kolovoza 2024., razvidno je da je očevid proveden u [adresa], u [adresa], gdje se dogodio inkriminirani događaj iz točke 1. izreke presude na štetu JV, da je izlazak na mjesto događaja izvršen povodom dojave Operativno komunikacijskog centra PU osječko-baranjske od 13. kolovoza 2024. u 23,00 sata, da je očevid započeo dana 14. kolovoza 2024. u 00,05 sati i završio dana 14. kolovoza 2024. u 1,35 sati. Zapisnikom je konstatirano da je vanjski teren mokar, da pada jača i slabija kiša i da puše vjetar. Na 10,1 metara od osi x (istočni rub asfaltne ceste jugoistočno od obiteljske kuće), na asfaltu na površini od 60x30 cm zatečeno je više manjih lokvi i gravitacijskih kapljica krvi nalik na krv (označeno kao trag 1), dok je na 11,6 metara od osi x u smjeru istoka, na rubu zemljane bankine s odvodnim kanalom na zemlji pronađen kuhinjski nož sa žutom PVC drškom, ukupne dužine 35 cm, dužine oštrice 18,5 cm, na kojem se na obje strane oštrice nalazi djelomično sasušeni trag slijevanja crvene boje nalik na krv (navedeni nož označen kao trag 2). Na udaljenosti 12,00 metara od osi x u smjeru istoka na asfaltu, na površini 60x76 cm, pronađeno je više manjih lokvi i gravitacijskih kapljica crvene boje nalik na krv dim. 30x10 cm (trag 3). U unutrašnjosti obiteljske kuće detektirano je da prostor kuhinje, blagavaone i dnevnog boravka čine jednu cjelinu te je u desnom dijelu te prostorije na laminatu, pronađena prazna staklena boca s etiketom Osječko pivo, oko koje se nalazi manja lokva tekućine, dok je na betonskom podu ostave pronađeno više fragmenata stakla zelene boje s manjom količinom tekućine specifičnog mirisa na pivo. Na južnom rubu kolnika [adresa] se spaja na sjeverni rub kolnika [adresa]. Na 35,2 metra od osi x na blatnoj zemlji na dnu odvodnog kanala pronađen je kuhinjski nož sa crnom PVC drškom, ukupne dužine 33 cm, dužine oštrice 20,5 cm (trag 6), dok je na asfaltu [adresa] na više mjesta pronađeno više manjih lokvi i gravitacijskih kapljica crvene boje nalik na krv (trag broj 5), kao i na asfaltu [adresa] (trag broj 7). U [adresa] nalazi se obiteljska kuća (svjedoka EV), u čijem dvorištu je pronađeno više manjih lokvi i gravitacijskih kapljica krvi, dok je na betonskoj stepenici ispred kuće pronađena brisotina crvene boje nalik na krv dim. 37x31cm, koja se slijeva prednjom stranom do cigli, gdje se zatiče identičan trag dim. 33x35 cm. Na betonskoj stepenici je zatečen razvučen muški remen (sve označeno kao trag 8).

16.2. Iz fotodokumentacije očevida razvidno je da su zatečeni tragovi krvi na asfaltu ispred obiteljske kuće obitelji JV, pronađeni noževi (od kojih su na nožu žute drške na fotografijama 11-17 razvidni tragovi krvi na oštrici te dijelu drške noža), staklena boca piva na podu kuhinjskog prostora (fotografije broj 30-32), kao i tragovi stakla razbijene pivske boce u blizini vrata ostave (fotografije broj 34-40), kao i nož crne drške (fotografije broj 51-57), koji je zbog vremenskih uvjeta osiguran PVC vrećicom. Uz fotodokumentaciju očevida sačinjena je i kroki skica mjesta događaja.

17. Iako iz iskaza svjedoka GV, TVO i FV proizlazi da im je ošt. JV rekao kako je navedenu ozljedu na nozi zadobio na način da ga je optuženik gađao nožem kojeg je držao u ruci te je iz iskaza svjedoka ĐVO razvidno da joj je istovjetnu činjenicu u razgovoru potvrdila i oštećenikova majka PV, sud smatra da takav način zadobivanja ozljede kod oštećenika nije vjerojatan te da je isti govoreći o onome što mu se dogodilo od strane oca, zapravo želio na neki način umanjiti njegovu odgovornost za ono što mu je isti kritične zgode napravio. Takav zaključak proizlazi i iz činjenice da oštećenik niti na dokaznom ročištu niti na raspravi nije želio svjedočiti protiv optuženika, kojom prilikom je koristio svoje zakonsko pravo blagodati nesvjedočenja, no da unatoč tome, za cijelo vrijeme dok se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, oštećenik svoga oca ne posjećuje niti s njim ostvaruje bilo kakav željeni kontakt.

17.1. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. Borisa Dumenčića od 18. prosinca 2024. utvrđeno je kako je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je dana 14. kolovoza 2024. ošt. JV pregledan u OHBP KBC Osijek zbog ubodne rane na desnoj potkoljenici koju je, prema vlastitom iskazu, zadobio od strane oca. Kliničkim pregledom utvrđena je ubodna rana na bočnoj strani desne potkoljenice veličine 4 cm, te izlazna ubodna rana na unutrašnjoj strani desne potkoljenice, koje su kirurški obrađene. Ubodna rana desne potkoljenice s ozljedom mišića i ogranaka živaca koji podižu palac i prste desnog stopala se kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda te je mišljenje vještaka da kod oštećenog neće zaostati trajne i teške posljedice. Navedena ozljeda je nastala ubadanjem noža ili nožu sličnog predmeta u područje bočne strane središta desne potkoljenice, a ubodni je kanal bio smjera od desno bočno prema unutrašnjoj strani potkoljenice, gdje se nalazila izlazna ubodna rana, a u ubodnom kanalu je registriran prekid kontinuiteta mišića koji podižu prste desne potkoljenice te presječeni ogranci živca koji inervira mišiće koji podižu stopalo i prste stopala. Ozljeda je nastala direktnim ubadanjem silom srednje jakog do jakog intenziteta i nije mogla nastati bačenim nožem. U trenutku zadavanja uboda optuženi je bio u sagnutom položaju u odnosu na oštećenog ili je oštećeni podigao nogu prema okrivljenom te je u tom trenutku zadobio ubod. Podizanje noge (natkoljenice i potkoljenice savijene u koljenu) bi u tom slučaju moglo odgovarati obrambenoj reakciji oštećenog, ali vještak nije mogao isključiti niti mogućnost da su optuženi i oštećeni bili u sagnutom ili čak u ležećem položaju u kojem je moglo doći do ozljede. Nalogom ovoga suda, sudsko medicinski vještak je na temelju naknadno prikupljene medicinske dokumentacije na ime ošt. JV dopunio svoj nalaz i mišljenje, iz koje dopune proizlazi da je kod oštećenika provedenom fizikalnom terapijom postignut cilj liječenja, ostvarene su bolje kretnje u desnom stopalu i postignute su inicijalne kretnje u palcu desnog stopala, slijedom čega kod oštećenog neće zaostati trajne i teške posljedice nakon ubodne rane desne potkoljenice.

17.2. Također je vještak proveo sudsko medicinsko vještačenje tjelesnih ozljeda koje su utvrđene u medicinskoj dokumentaciji za optuženika po njegovom uhićenju, iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je opt. ĐV kritične zgode zadobio više tjelesnih ozljeda i to manju oguljotinu na desnoj sljepoočnoj i čeonoj regiji na glavi te na donjem desnom dijelu trbušne stijenke, oguljotinu kože na lijevoj nadlaktici, oguljotinu kože na lijevoj lopatici i na slabinskoj regiji lijevo, a s obzirom na distribuciju oguljotine na tijelu optuženog kao i lokalizaciju ubodne rane kod oštećenog, mišljenje je vještaka da su obojica međusobno bili u bliskom kontaktu tijelom uz tijelo i licem uz lice, s tim da su mogli biti u stojećem položaju na način da je oštećeni podigao desnu nogu savijenu u koljenu, ali isto tako su mogli biti u sagnutom ili ležećem položaju.

17.3. Na raspravi je vještak pojasnio da je kritične zgode kod ošt. JV u cijelosti došlo do probijanja tkiva potkoljenice desne noge te u situaciji da je oštećenik u kontaktu s optuženikom podigao svoju desnu nogu, tada bi se takva ozljeda mogla svrstati u kategoriju obrambenih ozljeda i to s ciljem zaštite trbušne stjenke u kojoj se nalaze vitalni organi u vidu oštećenja organa trbušne šupljine, velikih krvnih žila i živaca, a u kojoj situaciji bi ubod nožem mogao završiti u trbušnoj stijenci oštećenika i takvim ubadanjem bi se ostvarile realne šanse za ugrožavanjem njegovog života. U situaciji da je oštećenik ovu tešku tjelesnu ozljedu zadobio kao obrambenu reakciju na postupanje optuženika, tada je optuženik svojom šakom morao držati nož na način da je mali prst bio okrenut prema oštrici noža, a šakom je držao dršku noža te bi u toj situaciji došlo do proboja tkiva potkoljenice i obaveznog krvarenja, ali nije nužno da se krv nađe i na sredstvu izvršenja, odnosno dršci noža te nije nužno da se krv oštećenika pronađe na ruci, odnosno tijelu optuženika. Nakon što je vještak pregledao fotografije broj 11 do 14 iz fotodokumentacije očevida, isti je utvrdio da je oštrica noža sa žutom drškom u cijelosti prekrivena tragovima krvi te da se krv nalazi na donjoj trećini uz oštricu noža na dršci, dok gornje dvije trećine drške nisu prekrivene tragovima krvi, a što ukazuje da su ti dijelovi noža bili prekriveni šakom i prstima osobe koja je držala nož. Za pretpostaviti je da bi se i na šaci mogli naći tragovi krvi, a u slučaju da nisu nađeni, postoji mogućnost da je počinitelj oprao svoje ruke. Nakon što je vještak izvršio uvid u predočenu fotodokumentaciju, iskazao je da je najvjerojatnije putanja kretanja oštećenika bila iz [adresa] gdje je i zatečen prvi trag krvi, pa sve u smjeru raskrižja navedene ulice s [adresa], gdje su također zatečeni tragovi krvi, a potom da je isti došao do kuće u [adresa], gdje je također zatečen trag krvi. S obzirom na težinu i narav ozljede koju je zadobio oštećenik, isti je mogao s takvom ozljedom trčati od mjesta počinjenja, odnosno zadobivanja ozljede, pa sve do mjesta gdje je zatečen od strane HMP i to s blažim poteškoćama prilikom trčanja.

17.4. Budući je vještak iznio nekoliko mogućih mehanizama ozljeđivanja oštećenika, te položaja tijela u kojem su se nalazili optuženik i oštećenik, nakon što je optuženik iznio svoju obranu u kojoj je između ostaloga naveo kako je od svih ponuđenih solucija položaja tijela između njega i sina JV, točno to da je on bio u ležećem položaju, a da je njegov sin JV sjedio na njegovim prsima i opkoračio ga sa svojim koljenima te ga držao rukama za vrat te da se ne sjeća je li on u takvoj ležećoj poziciji, možda svojom rukom ili nogom gurnuo nož i na taj način JV zadao ubodnu ranu u desnu potkoljenicu, sudsko medicinski vještak je dopunio svoje mišljenje te je naveo kako takav način ozljeđivanja kojeg je naveo optuženik u svojoj obrani nije moguć. Optuženik guranjem svoje noge u dršku noža, za vrijeme dok leži na podu, a oštećenik je svojim tijelom iznad optuženika, nije istome mogao zadati ubodnu ranu, iz razloga što se takvim pokretom noge optuženika ne bi ostvarila dovoljna sila potrebna za probadanje potkoljenice oštećenika te da bi optuženik u toj poziciji mogao zadati takvu ubodnu ranu, svojom rukom je morao držati nož za dršku i zadati direktan udarac i takva ozljeda nije mogla nastati slučajno. Pojasnio je da je kod oštećenika utvrđena probodna rana desne potkoljenice, koja je nastala čvrstim držanjem šakom i prstima optuženog za dršku noža, te s obzirom na zatečene tragove krvi ispred kuće, da je događaj ozljeđivanja zasigurno nastao izvan kuće. Također je dodao kako je mišljenja da u situaciji da je u prostoru kuće došlo do ubadanja, da bi tada zasigurno bili evidentirani tragovi krvi na mjestu ubadanja, a što nije utvrđeno provedenim očevidom.

17.5. Nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka, sud je cijenio kao stručan, sadržajno cjelovit i detaljno obrazložen, a na isti nije bilo nikakvih primjedbi. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju, pisanoj dopuni nalaza te odgovarajući na postavljena pitanja na raspravi, razjasnio sva pitanja koja su mu bila postavljena kako nalogom državnog odvjetnika, tako i nalogom suda. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak pregledom dostupne materijalne dokumentacije i nakon iznošenja obrane optuženika, primijenio stručna znanja i odgovorio na pitanja oko načina i mehanizma zadobivanja ozljede oštećenika te kvalifikacije zadobivene ozljede, pri čemu je u cijelosti stručno i logički obrazloženo otklonio obranu optuženika u njegovom obrazlaganju mogućeg položaja tijela i eventualnog nanošenja ozljede oštećeniku. Budući je vještak profesionalna osoba, koji nije zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka, a uz to kao patolog posjeduje stručna znanja iz područja anatomije ljudskog tijela, to je sud njegov nalaz ocijenio objektivnim, stručnim, nepristranim i sačinjenim uz sva pravila struke. Provedenim vještačenjem te dovođenjem istoga u vezi s pronađenim tragovima na mjestu događaja, utvrđeno je da je oštećenik inkriminirane zgode izvan obiteljske kuće, na asfaltiranom kolniku zadobio ubodnu ranu desne potkoljenice, koja se kvalificira kao teška tjelesna ozljeda, koja je nastala čvrstim držanjem šakom i prstima optuženog za dršku noža te da navedena ozljeda nikako nije mogla nastati bacanjem noža niti slučajnim guranjem noža po podu, jer se takvim pokretom optuženika ne bi ostvarila dovoljna sila potrebna za probadanje potkoljenice oštećenika. Slijedom provedenog vještačenja, najvjerojatniji mehanizam nastanka nanesene ozljede je obrambena reakcija oštećenika na direktno zamahivanje nožem od strane optuženika u cilju ubadanja, u kojem kontaktu s optuženikom je oštećenik podigao svoju desnu nogu. Takva ozljeda se može svrstati u kategoriju obrambenih ozljeda i to s ciljem zaštite trbušne stjenke u kojoj se nalaze vitalni organi u vidu oštećenja organa trbušne šupljine, velikih krvnih žila i živaca, u kojoj situaciji bi ubod nožem mogao završiti u trbušnoj stijenci oštećenika i takvim ubadanjem bi se ostvarile realne šanse za ugrožavanjem njegovog života. Iako je iz medicinske dokumentacije i provedenog vještačenja utvrđeno da je inkriminirane zgode i optuženik zadobio tjelesne ozljede kako je to naprijed detaljno opisano, cijeneći nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka te dovođenjem istih u vezu sa iskazima naprijed ispitanih svjedoka, sud je mišljenja da je takve ozljede optuženik zadobio prilikom napada i u kontaktu sa oštećenikom, kojom prilikom je upravo optuženik bio taj koji je prvi kako verbalno tako i fizički nasrnuo na oštećenika.

18. Kod utvrđivanja mehanizma nanošenja ozljede oštećeniku od strane optuženika, sud je također imao u vidu i navode iz medicinske dokumentacije KBC Osijek na ime oštećenika, gdje je u tzv. prijavi bolnice policiji od 15. kolovoza 2024. navedeno kako je po dolasku na mjesto događaja, HMP zatekla pacijenta JV kako leži na stepenicama susjedove kuće, koji je medicinskim djelatnicima naveo da ga je otac u alkoholiziranom stanju napao nožem pri čemu je zadobio otvorenu ranu desne potkoljenice, da je nakon očevog napada prehodao stotinjak metara do susjeda pri čemu je izgubio dosta krvi, a da se u trenutku napada spremao u noćni izlazak. Iz nalaza HMP KBC Osijek od 15. kolovoza 2024., razvidno je da je u anamnestičkim podacima navedeno kako je ošt. JV zadobio ubod nožem u desnu potkoljenicu od strane oca, koja rana je zašivena od strane liječnika. Iz otpusnog pisma KBC Osijek, Zavoda za traumatologiju razvidno da je pacijent JV boravio u bolnici od 15. do 19. kolovoza 2024., gdje je zaprimljen zbog zadobivenog uboda nožem u desnu potkoljenicu, dok iz preslike zdravstvenog kartona na ime JV proizlazi da je nakon otpusta s bolničkog liječenja iz KBC Osijek nastavio redovite kontrole kod svog obiteljskog liječnika u ambulanti [adresa] radi previjanja otvorene rane potkoljenice, propisivanja potrebne terapije te upućivanja na fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Iz potvrde policije o privremenom oduzimanju predmeta od ošt. JV, razvidno je da je od navedenog oduzet jedan par tenisica, jedan par bijelih čarapa, jedna majica kratkih rukava i jedne plave hlače na kojima je odsječena desna nogavica do koljena s tragovima krvi. Navedena materijalna dokumentacija ocijenjena je kao vjerodostojna, sačinjena od strane stručnih osoba koji su obavili pregled i liječenje oštećenika, a na istu nije bilo nikakvih primjedbi.

19. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz Zagreba, Službe daktiloskopije i identifikacije od 19. studenog 2024. proizlazi da izvršenim daktiloskopskim pretragama predmeta izuzetih očevidom i zapakiranih u omote broj 2 (pronađeni nož sa žutom drškom s tragovima crvene boje nalik na krv) i 6 (pronađeni nož sa crnom drškom) nisu pronađeni sporni tragovi papilarnih linija, odnosno da optičkom pretragom predmeta iz omota broj 2 i 6 upotrebom forenzičnog svjetla nisu uočeni sporni tragovi papilarnih linija. Također, pretragom navedenih predmeta metodom izazivanja papilarnih linija pomoću cijanoakrilatnih para nisu izazvani sporni tragovi papilarnih linija te da pretragom predmeta iz omota broj 2, odnosno pretragom noža sa žutom drškom s tragovima crvene boje nalik na krv i to metodom izazivanja papilarnih linija pomoću Amido Black otopine, nisu pronađeni sporni tragovi papilarnih linija.

19.1. Pored toga, iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz Zagreba, Službe za biološka vještačenja od 15. siječnja 2025., kao i iz dopune nalaza od 3. veljače 2025., proizlazi da je molekularno- genetskom analizom tragova krvi s kratkih hlača oduzetih od opt. ĐV, utvrđen njegov DNA profil, te da se usporedbom rezultata molekularno- genetske analize DNA profil žrtve JV podudara s utvrđenim DNA profilom osobe muškog spola iz tragova krvi s vatiranih štapića iz omota broj 1, 3, 5, 7 i 8 i tragova krvi s kuhinjskog noža sa žutom drškom iz omota broj 2. Temeljem biostatičkog izračuna postavljene su dvije međusobno isključive pretpostavke (H1 i H2) te je izračunat omjer vjerojatnosti i to H1: DNA profil utvrđen u spornim tragovima krvi (omoti 1 do 3 i 5 do 8) potječe od osobe JV (omot 1), a H2: DNA profil utvrđen u spornim tragovima krvi (omoti 1 do 3 i 5 do 8) potječe od nepoznate, nasumično odabrane nesrodne osobe iz hrvatske populacije te je vjerojatnost rezultata molekularno-genetske analize 1.501 x 10 na 26-tu puta veća ako je istinita pretpostavka H1 u odnosu na vjerojatnost istih ako je istinita druga pretpostavka H2. Rezultati molekularno-genetske analize iznimno snažno podržavaju pretpostavku da DNA profil utvrđen u spornim tragovima krvi (omoti 1 do 3 i 5 do 8 – tragovi krvi kao i tragovi krvi na nožu sa žutom drškom) potječu od osobe JV (omot 1), u odnosu na drugu pretpostavku.

19.2. Naprijed navedene nalaze i mišljenja o provedenom daktiloskopskom i biološkom vještaćenju, sud je cijenio kao istinite i vjerodostojne, budući su sačinjeni od strane stručne ustanove koja je specijalizirana za provođenje upravo naloženih vještačenja, a čiji vještaci su koristeći se svojim stručnim znanjima i upotrebom navedenih metoda donijeli svoj nalaze i mišljenja, koje ovaj sud smatra objektivnim i nepristranim. Iako provedenim daktiloskopskim vještačenjima na oba pronađena i izuzeta noža, a koja su podrobna opisana u zapisnicima o očevidu, nisu pronađeni tragovi papilarnih linija, sud smatra kako navedeni zaključak ne isključuje mogućnost da je upravo optuženik oba navedena noža držao u svojim rukama. Naime, dovodeći zaključke vještačenja u vezu sa iskazima svjedoka GV, TVO i FV, činjenicama utvrđenim provedenim očevidom, kao i navodima sudsko medicinskog vještaka, takav rezultat vještačenja sud smatra životnom logičnim i mogućim. Naime, iz zapisnika o očevidu utvrđeno je da je inkriminirane zgode bilo kišovito vrijeme, a da su oba noža pronađena na tlu na vanjskoj površini izloženoj atmosferskim utjecajima. Ako se pri tome uzme u obzir činjenica da se inkriminirani događaj dogodio dana 14. kolovoza 2024. oko 22,00 sata, da je očevid započeo dana 15. kolovoza 2024. u 00,05 sati i završio u 1,35 sati, a da iz zapisnika o očevidu nije moguće nedvojbeno utvrditi u kojem trenutku su pronađeni navedeni noževi i koliko dugo su isti bili izloženi utjecaju kiše i mogućem ispiranju papilanih linija sa istih, tada sud zaključuje da su takvom zaključku vještaka doprinijeli upravo naprijed navedeni razlozi. Pri tome je potrebno uzeti u obzir i da je iz iskaza svjedoka FV razvidno kako mu je oštećenik rekao da je nakon što mu je nanesena ozljeda, uspio sam izvaditi nož iz noge i nastavio bježati, pri čemu si je ranu zavezao majicom, budući je jako krvario iz iste. Iako nema neposrednog iskaza o tome da je prilikom vađenja noža iz potkoljenice, oštećenik koristio i svoju spomenutu majicu s kojom si je zavio ranu, sud ne isključuje niti mogućnost da bi se kod takvog vađenja noža iz potkoljenice koristeći se pri tome majicom, mogli sa drške noža obrisati papilarne linije kao i biološki tragovi te da i takve okolnosti mogu objasniti zašto na nožu sa žutom drškom, kojeg su nesporno u ruci držali i optuženik, prilikom zadavanja ubodne rane kao i oštećenik, prilikom izvlačenja noža iz ubodne rane, nisu pronađene nesporne papilarne linije, bilo od optuženika, bilo od oštećenika.

19.3. Iako optuženik u svojoj obrani spori da bi u svojim rukama uopće držao ovaj drugi nož sa crnom drškom, kao i da ne zna njegovo porijeklo, iz zapisnika o očevidu i kroki skice mjesta događaja, razvidno je da je navedeni nož pronađen tijekom očevida u [adresa] na blatnoj zemlji na dnu odvodnog kanala sa sjeverne strane na prostoru između kućnih brojeva 35 i 39, dok se u istoj ulici gledano u smjeru istoka na kućnom broju 38 nalazi obiteljska kuća EV u čijem dvorištu je oštećenik potražio utočište i pomoć. Uzimajući u obzir iskaze svjedoka GV, koji je naveo kako mu je oštećenik rekao da je njegov otac prema njemu bacio nož, koji ga je pogodio u desnu nogu, nakon čega ga je optuženik nastavio „ganjati“ s drugim nožem i da bi ga otac sigurno ubio da ga je uspio sustići, potom iskaz svjedoka ČVO da mu je oštećenik rekao kako je optuženik u rukama držao dva noža, od kojih je jedan nož bacio prema JV i pogodio ga u desnu potkoljenicu, dok je drugi nož držao u ruci, s kojim bi ga sigurno ponovno ubo, kao i dovodeći iste u vezu sa navodima obrane optuženika u kojoj je naveo kako je nakon sukoba sa svojim sinom, nakon nekog vremena, a kada je od supruge saznao da je isti porezan, krenuo iz svoje kuće na adresi [adresa] prema raskrižju sa [adresa], na kojem raskrižju ga je vidio svjedok ČVO koji se s optuženikom verbalno i fizički sukobio, a da je svjedok GV vidio optuženika na udaljenosti od nekih 50 metara od raskrižja kako se kreće u smjeru sjevera u pravcu svoje obiteljske kuće, kao i navode mišljenja vještaka da je optuženik unatoč zadobivenoj ozljedi mogao trčati, to sud zaključuje da je optuženik nakon verbalnog sukoba sa oštećenikom unutar svoje obiteljske kuće i nanošenja ubodne rane svome sinu na asfaltu ispred obiteljske kuće, krenuo za istim, sa drugim nožem u ruci u smjeru navedenog raskrižja, a potom i u smjeru obiteljske kuće svojih roditelja, koja kuća se nalazi preko puta kuće EV gdje se nalazio oštećenik, jer je optuženik u takvoj situaciji sasvim sigurno znao da bi se njegov sin sklonio i pobjegao kod svojih bake i djeda VV i ĆV, budući je i u bezbroj prethodnih situacija, kada bi optuženik bio alkoholiziran i agresivan prema članovima svoje obitelji, oštećenik odlazio kod navedenih. Mišljenje je suda da iz obrazloženih dokaza i dovodeći iste u međusobnu vezu, proizlazi zaključak da je optuženik na navedenom mjestu, dolazeći do spomenutog raskrižja morao vidjeti i čuti skupljanje ljudi u dvorištu i ispred kuće EV, gdje se sklonio oštećenik, nakon čega je odbacio spomenuti nož sa crnom drškom od sebe, a koji je kasnije tijekom očevida pronađen i izuzet, jer je bio svjestan da u dovršenu djela neće uspjeti. Činjenica da je na izuzetoj odjeći od strane optuženika, pronađen samo njegov DNA profil, ne ukazuje na zaključak da optuženik nije bio u fizičkom kontaktu sa oštećenikom i da mu nije zadao navedenu ubodnu ranu. Navodi obrane optuženika da na njegovim rukama nisu pronađeni tragovi krvi oštećenika, a koji bi zasigurno morali biti pronađeni ukoliko je optuženik držao oštricu predmetnog noža, budući je iz fotodokumentacije, kao i provedenog biološkog vještačenja razvidno da se na istoj nalazi krv oštećenika, također ne upućuju na zaključak da optuženik nije u svojim rukama držao predmetni nož, budući i sudsko medicinski vještak navedeno obrazlaže činjenicom da je optuženik po povratku u svoju kuću mogao oprati svoje ruke, kao što se mogao i presvući. Kako je i sam naveo u svojoj obrani, isti je po povratku svojoj kući sjeo za stol i čekao dolazak policije, svjestan da će isti zasigurno doći pa je teško za povjerovati kako optuženik u tom vremenskom razdoblju do dolaska policije nije poduzeo određene radnje kako bi sa sebe uklonio moguće tragove oštećenika.

20. U svezi činjenice optuženikove alkoholiziranosti, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi da je dana 14. kolovoza 2024. u 23,20 sati opt. ĐV očitana koncentracija alkohola u izdisaju od 2,13 g/kg, a uzorci krvi i urina su mu izuzeti tek dana 15. kolovoza 2024. u 15,40 sati, dok je ošt. JV alkotestiran dana 15. kolovoza 2024. u 8,33 sati i kod istoga nije očitana koncentracija alkohola u izdahu.

20.1. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja u svezi izvršene analize alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za opt. ĐV, proizlazi da se na temelju rezultata analize uzoraka krvi i mokraće ne može dati mišljenje o stupnju alkoholiziranosti u trenutku događaja, jer je preveliki vremenski razmak između događaja i vađenja krvi, a u krvi je izmjerena koncentracija alkohola 0,00 g/kg. Na temelju alkotestiranja i podataka iz obrazaca, AUK-1 i 2, imenovani je u trenutku događaja bio pijan s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 2,30 g/kg. Pored toga, provedenim toksikološkim vještačenjem proizlazi da u dostavljenim biološkim uzorcima na ime optuženika nije utvrđena prisutnost droga, psihotropnih tvari ni njihovih metabolita. Naprijed navedene materijalne dokaze, sud je cijenio kao istinite, budući su sačinjeni od strane profesionalnih osoba te na iste nije bilo nikakvih primjedbi.

21. Analizirajući tako obrazložene dokaze, pri tome cijeneći svaki dokaz posebno, kao i u međusobnoj vezi, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je opt. ĐV svojim postupanjem ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. KZ/11, na štetu svog sina JV, za koje kazneno djelo je pod točkom 1. izreke presude proglašen krivim.

22. Odredbom članka 111. točka 3. KZ/11 propisano je da kazneno djelo teškog ubojstva čini onaj tko između ostaloga ubije blisku osobu. Primjenjujući odredbe materijalnog prava na naprijed utvrđene i obrazložene činjenice, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik bio svjestan da mu je oštećenik bliska osoba-srodnik po krvnoj lozi, kako je to propisano člankom 87. stavak 9. u svezi stavka 8. KZ/11. Optuženik je bio svjestan da bi ubadanjem noža dužine oštrice od 18,5 cm, kao pogodnim sredstvom za usmrćenje, u područje trbuha svoga sina, u kojem području se kod čovjeka nalaze vitalni organi trbušne šupljine, velike krvne žile i živci, istoga mogao i ubiti, koju posljedicu je htio i bio je siguran u njezino ostvarenje. Optuženik je imao namjeru svoga sina usmrtiti, u kojoj namjeri mu je i zadao ubodnu ranu, no do smrtnog ishoda nije došlo, budući je oštećenik podigao svoju desnu nogu u obrambenu poziciju kako bi zaštitio i otklonio napad od svoje trbušne površine pa nakon što mu je optuženik snagom srednje jakog do jakog intenziteta zadao ubodnu ranu u desnu potkoljenicu i nakon što je oštećenik sam izvadio nož iz potkoljenice i isti odbacio od sebe, oštećenik je znajući da optuženik kod sebe ima još jedan nož s kojim je krenuo za njim, u nakani da se spasi, pobjegao kod svoje bake VV, a potom je pomoć potražio kod obitelji EV, odakle je i pozvana hitna medicinska pomoć. U situaciji da oštećenik nije tako postupio, ubod nožem bi mogao završiti u njegovoj trbušnoj stijenci i takvim ubadanjem bi se ostvarile realne šanse za ugrožavanjem njegovog života.

23. Pri utvrđivanju subjektivnih elementa u ostvarenju predmetnog kaznenog djela, potrebno je prije svega kod utvrđivanja namjere postupanja optuženika, posebno cijeniti navode iskaza svjedoka RVO, kojoj je optuženikova supruga OV rekla da je optuženik prvotno uzeo bocu koju je razbio i rekao sinu da će ga zaklati, koja prijetnja nedvojbeno upućuje na zaključak o motivima njegove fizičke agresije prema svome sinu. O namjeri optuženikovog postupanja zaključuje se i iz iskaza svjedoka GV i TVO, kojima je sam oštećenik po izlasku iz bolnice ispričao svoje viđenje situacije i okolnosti u kojima se inkriminirane zgode našao, kada im je rekao da bi ga otac sigurno ubio da ga je sustigao, jer je išao za njim držeći drugi nož u ruci. Iz navedenog se nedvojbeno zaključuje kako je optuženik pri počinjenju inkriminiranog djela postupao s izravnom namjerom prvog stupnja kao oblikom krivnje, da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je svoga sina usmrtiti te da je isti s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da je takvo njegovo postupanje zabranjeno. Svijest o protupravnosti počinjenog proizlazi i iz navoda obrane optuženika da je pri povratku kući sjeo i čekao dolazak policije, svjestan da će ih netko pozvati i da će policija doći po njega. Nadalje, u konkretnoj situaciji nije postojao niti jedan ispričavajući razlog za takvo postupanje optuženika, budući je iz provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je upravo optuženik bio taj koji je prvi verbalno i fizički napao oštećenika, a kada je isti izašao iz obiteljske kuće u namjeri da pobjegne od optuženika, istome zadao navedenu ubodnu ranu u desnu potkoljenicu. Pri takvoj ocjeni utvrđenih činjenica, sud je vodio računa i o navodima sudsko psihijatrijskog vještaka, da unatoč činjenici da je optuženik kritične zgode bio alkoholiziran do gornje granice srednje teškog običnog pijanog stanja s utvrđenom alkoholemijom ispod 2,5 g/kg, da bi osoba s obzirom na ovaj stupanj pijanstva ipak bila u stanju kontrolirati smjer uboda nožem te da određene smetnje koordinacije na strani optuženika ne bi bile takve da bi optuženi mogao promašiti potkoljenicu oštećenika iz neposredne blizine.

23.1. U odnosu na ubrojivost optuženika inkriminirane zgode, tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je optuženik temore criminis bio ubrojiv, iako bitno smanjeno. Takav zaključak proizlazi iz nalaza i mišljenja sudsko psihijatrijskog vještaka dr. Ivana Požgaina, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 10. siječnja 2025., kao i dopune nalaza danog tijekom rasprave iskazao da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem opt. ĐV utvrdio da se radi o osobi koja je imala uredan razvoj kroz djetinjstvo i mladenačku dob i nije pokazivao psihičke smetnje ili poremećaje u ponašanju, a alkohol konzumira od mladosti i to intenzivnije posljednjih godina te u pijanim stanjima dolazi do smanjivanja razine frustracijske tolerancije i otkočivanja agresivnog ponašanja prema članovima obitelji. Postoje podaci o dragovoljnoj višegodišnjoj apstinenciji od alkohola prije nekoliko godina, a aktualno je optuženik sklon disimulaciji, odnosno prikrivanju psihopatologijske ovisnosti. U dijagnostičkom smislu primarno se radi o sindromu ovisnosti o alkoholu psihološke razine te vjerojatno nekim crtama ličnosti koje uključuju nižu frustracijsku toleranciju, impulzivnost i poteškoće kontrole agresivnosti. U trijeznim stanjima, optuženik je u stanju kontrolirati ove svoje osobine, ali se alkohol kod njega pojavljuje kao "otkočivač" agresivnih ponašanja. Kod optuženika ne postoje elementi koji bi ukazivali na poremećaj ličnosti ili neku drugu duševnu smetnju. U trenutku događaja dana 14. kolovoza 2024., optuženik je bio pod utjecajem alkohola razine teškog pijanog stanja. Imajući u vidu opisanu strukturu ličnosti optuženika, najvjerojatnije postojanje snažnog afekta srdžbe i bijesa usmjerenih prema sinu te obično pijano stanje težeg stupnja, dakle odlučan doprinos alkohola ponašanju optuženika kritične zgode, može se zaključiti da je optuženik in tempore criminis mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, ali su te njegove sposobnosti zbog navedenih okolnosti, bile bitno umanjene. Po mišljenju vještaka kod optuženika postoji visoka razina opasnosti da bi isti, ukoliko se ne podvrgne liječenju svoje ovisnosti i ne uspostavi potpunu apstinenciju od alkohola, mogao i u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo, slijedom čega se kod njega stječu uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Optuženik je aktualno u potpunosti raspravno sposoban. Vještak je na raspravi pojasnio da je optuženikovo agresivnije ponašanje u pijanim stanjima prema članovima obitelji, bilo intenzivnije zbog njegovog intenzivnijeg emocionalnog angažmana. Uzimajući u obzir koncentraciju alkohola koja je utvrđena kod optuženika te vrijeme počinjenja kaznenoga djela i vrijeme kada je nakon počinjenja kaznenoga djela optuženiku izvađena krv, vještak je naveo da se optuženik in tempore incriminis nalazio u jasno pijanom stanju karakteriziranom vjerojatno i teturavim, nesigurnim hodom, poremećajima govora, poremećajima percepcije okoline, otežanom kontrolom ponašanja, u smislu narušavanja moralno-etičke sfere. Vještak je na raspravi korigirao svoje mišljenje o razini pijanog stanja kod optuženika, pa je tako naveo da ukoliko se prihvati da je alkoholemija bila ispod 2,5 g/kg kako je to vještačenjem utvrđeno, onda se kod optuženika radilo o gornjoj granici srednje teškog običnog pijanog stanja.

23.2. Nakon što je optuženik iznio svoju obranu i odgovorio na postavljena pitanja, vještak je dopunio svoj nalaz te je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i svog iskaza danog na raspravi, kao i svog zaključka da je optuženik u trenutku počinjenja kaznenog djela mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, ali da su te njegove sposobnosti zbog opisanih okolnosti iz njegovog nalaza bile bitno umanjene i to upravo pod odlučujućim utjecajem njegove prethodne konzumacije alkohola, ali da je kod optuženika osim navedenog, u vrijeme počinjenja kaznenog djela postojalo i afektivno stanje uzrokovano sukobom sa sinom.

23.3. Nalaz i mišljenje sudsko psihijatrijskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio, budući je isti dan po stručnoj osobi, specijaliziranoj za davanje upravo takvih nalaza, a koji je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju znanosti i pravila struke, objektivno i nepristrano te na takav nalaz stranke nisu imale primjedbi. U odnosu na njegove zaključke o stupnju alkoholiziranosti optuženika, isti je sačinjen na temelju podataka utvrđenih nalazom i mišljenjem Centra o stupnju alkoholiziranosti dobivenih na temelju provedenog alkotestiranja optuženika, budući se točni podaci o stupnju alkoholiziranosti na temelju analize njegove krvi i urina nisu mogli dobiti, uzimajući u obzir da su navedeni uzorci krvi od optuženika uzimani tek slijedeći dan poslije podne. Na nalaz i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja, stranke nisu imale primjedbi.

23.4. Slijedom naprijed navedenog, optuženik je poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenih djela teškog ubojstva, čime je počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, za koje ga je proglasio krivim.

U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 iz točke 2. izreke

24. Kao što je to naprijed navedeno, svi članovi obitelji optuženika su prilikom svog ispitivanja u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji počinjenog na štetu optuženikove supruge OV, koristili zakonsko pravo blagodati nesvjedočenja, uključujući i samu oštećenicu, no sud je iz iskaza svjedoka EV, GV, TVO i FV, koji svjedoci imaju neposredna i posredna saznanja o ophođenju optuženika prema supruzi u alkoholiziranom stanju te iskaza svjedoka ĐVO, kojoj je oštećena OV govorila o postupanju optuženika prema njoj, nedvojbeno utvrdio da je optuženik svojim postupanjem prema supruzi OV ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

24.1. Iako optuženik u svojoj obrani spori da bi u inkriminiranom razdoblju vrijeđao svoju suprugu, da bi ju psovao i fizički ju povlačio za ruke, pokušavajući minonizirati značenje riječi i postupaka prema njoj, o tome kako se u alkoholiziranom stanju ponašao optuženik prema članovima svoje obitelji pa tako i prema svojoj supruzi, dovoljno govori dio iskaza svjedoka TVO, koji je za optuženika naveo kako bi u pijanim stanjima u potpunosti promijenio svoje ponašanje, vikao bi i galamio na članove svoje obitelji, uslijed čijih postupaka bi njegovi ukućani odlazili u kuću optuženikovih roditelja, a znalo se događati i da njegova supruga boravi izvan svoje kuće dok optuženik ne zaspe. Navedenu činjenicu su potvrdili i ostali spomenuti svjedoci pa je tako svjedokinja EV opisala kako je osobno čula kada bi optuženik vikao na članove svoje obitelji, kao i da je čula kada bi optuženik svoju suprugu OV vrijeđao, govoreći joj da je kurva, da je gluha i nesposobna, da je neradnik i da od nje nema nikakve koristi te ju povlačio za ruke. Takvo ponašanje optuženika je oštećenu jako vrijeđalo i ponižavalo, budući ista zbog svoje nagluhosti nosi slušni aparat, a zbog takvog ophođenja optuženika prema oštećenoj, ista joj se žalila da se osjeća jadno, pogubljeno i razočarano te je takvo ponašanje optuženika prema oštećenoj predstavljalo psihičko zlostavljanje. O zlostavi optuženika u svom iskazu govorila je i socijalna radnica ĐVO, koja je prilikom utvrđivanja razloga za poduzimanje mjera obiteljsko pravne zaštite razgovarala sa oštećenom OV i koja joj je govorila o optuženikovom agresivnom verbalnom ponašanju u situacijama kada bi se učestalo dovodio u alkoholizirana stanja, a koje ponašanje traje unatrag godinu i pol do dvije godine.

24.2. Slijedom naprijed navedenog, sud je mišljenja kako je optuženik takvim svojim postupanjem prema supruzi ošt. OV ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, jer je učestalo i grubo u vremenu inkriminacije od godinu i pol dana, prekršio propise o zaštiti od nasija u obitelji i time kod svoje supruge kao bliske osobe, odnosno člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost. Naime, kada je optuženik svoju suprugu u alkoholiziranom stanju, u prisutnosti njezine djece (sinova JV i mlt. CV) vrijeđao govoreći joj da je kurva, da je gluha i neradnik te da od nje nema nikakve koristi, kojom prilikom bi ju povlačio za ruke, uslijed kojih postupaka bi njegova supruga zajedno sa djecom odlazila u kuću optuženikovih roditelja ili bi sama izlazila iz svoje kuće dok se optuženik ne bi smirio i zaspao, tada je optuženik svojim postupanjem postupio protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), jer ovakvo njegovo ponašanje predstavlja oblik tjelesnog i psihičkog nasilja prema članu obitelji. Naime, navedenom odredbom propisano je da je nasilje u obitelji, između ostalog i primjena fizičke sile (povlačenje za ruke) uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, kao i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Da je oštećena uslijed takvog ponašanja optuženika osjećala strah i zabrinutost, proizlazi i iz njezinog iskaza, u kojem je navela kako se boji što će biti kada optuženik izađe iz istražnog zatvora i ako isti bude ponovno pio.

24.3. U odnosu na navedeno kazneno djelo, optuženik je bio svjestan kakve posljedice njegovo ponašanje može ostaviti na psihičko i duševno stanje njegove supruge ošt. OV i htio je njihovo ostvarenje, odnosno isti je navedeno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, pri čemu je optuženik u cijelosti bio svjestan zabranjenosti takvog nasilničkog i omalovažavajućeg ponašanja prema supruzi i ne postoji niti jedan ispričavajući razlog za takvo ponašanje. U odnosu na optuženikovu ubrojivost prilikom počinjenja navedenog kaznenog djela, budući se optuženik na opisani način odnosio prema supruzi za vrijeme kada je bio alkoholiziran, koje stanje je prema mišljenju sudsko psihijatrijskog vještaka kod njega djelovalo kao otkočivač agresivnog ponašanja, to se u odnosu na optuženikovu ubrojivost, radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na detaljno pojašnjenje iz točke 23.1. ovog obrazloženja.

U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 179.a KZ/11 iz točke 2. izreke

25. Budući se radi o kaznenom djelu počinjenom na štetu djeteta CV, koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio dijete starosti 12 godina, to sukladno članku 285. stavak 6. ZKP/08 niti jedan član obitelji kao privilegirani svjedok nije mogao uskratiti svoj iskaz, budući se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece.

25.1. Tako je dijete CV u svom iskazu na dokaznom ročištu pred sucem istrage potvrdio da njegov otac u pijanim stanjima zna vikati, što je činio i na kraju njegovog sedmog razreda, kada je CV pao razred, zbog kojeg vikanja je CV morao otići iz kuće. Također je potvrdio da je bio prisutan u situacijama kada se otac ružno ponašao prema njegovoj majci, kada je na nju vikao i govorio joj da je kurva, kao i bi se on u takvim situacijama osjećao tužno. Zbog takvog očevog ponašanja su on, njegov brat i majka morali odlaziti prespavati kod očevih roditelja u kuću te da se navedeno znalo događati dosta često kada bi otac bio pod utjecajem alkohola. Takvo očevo ponašanje traje negdje od njegovog šestog razreda.

25.2. JV, kao svjedok je u svom iskazu u odnosu na navedeno kazneno djelo naveo kako cijelo inkriminirano vrijeme nije bio kod kuće, budući je radio u vojsci, ali kada je bio kod kuće da je otac gotovo svaki drugi dan bio pod utjecajem alkohola i ružno se ponašao prema njegovoj majci te joj psovao i nazivao ju pogrdnim imenima u prisutnosti mlađeg brata CV te da je otac bio verbalno agresivan prema mlt. CV kada je isti pao sedmi razred.

25.3. Patrikova majka OV, ispitana kao svjedok je u svom iskazu u odnosu na navedeno kazneno djelo navela kako bi ju optuženik u pijanim stanjima u prisutnosti djeteta CV psihički zlostavljao i vikao na nju, da joj je u djetetovoj prisutnosti govorio da je kurva i da ništa ne radi te ju povlačio za ruke. Također je znao vikati i na sina CV i govoriti mu da je zločest. Zadnji dan škole, kada je optuženik saznao da je CV pao sedmi razred, isti je u sobi vikao na CV i prema njemu je bio više agresivniji nego što bi inače znao biti, zbog čega su oni morali otići kod svekrve dok optuženik ne bi prestao s takvim ponašanjem. Optuženik tako često konzumira alkohol unatrag godinu i pol dana te kada bi se optuženik napio i počeo sa takvim svojim ponašanjem, ona i sinovi bi se uplašili i odlazili bi kod svekra i svekrve, dok se optuženik ne bi smirio. U situacijama kada bi optuženik bio psihički nasilan prema njoj u smislu da bi ju vrijeđao u prisutnosti mlt. CV, primijetila je da bi CV tada bio u strahu, plakao bi, tresao se i govorio joj "mama ajmo" te bi oni tada odlazili kod svekrve i svekra. Od kada je optuženik završio u istražnom zatvoru, Patrikovo ponašanje u školi se popravilo, završio je sedmi razred s vrlo dobrim uspjehom i učitelji ga u školi hvale da se jako popravio.

25.4. Svjedok VV i ČV, roditelji optuženika su u svojim iskazima potvrdili navode o optuženikovoj sklonosti konzumaciji alkohola, u kojim situacijama bi njihova snaha OV, zajedno sa djecom JV i CV dolazila kod njih prespavati, jer bi se optuženik napio i na njih vikao.

25.5. Iskaze navedenih svjedoka sud je cijenio kao istinite u dijelu u kojem su iskazivali o ponašanju optuženika u alkoholiziranom stanju i posljedicama koje je takvo njegovo ponašanje imalo na rast i razvoj djeteta CV, o čemu je u svom iskazu svjedočila i ĐVO, socijalna radnica HZSR, Područnog ureda Đakovo, koja je u iskazu između ostaloga navela kako je po saznanju za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva, u obitelji Lucijak obavljen terenski očevid te je donesen zaključak da se obitelji izrekne mjera stručne pomoći i potpore, koja je trajala u vremenu od 1. studenoga 2024. do 1. svibnja 2025., kroz koju mjeru se pružanjem pomoći i podrške te savjetodavnim radom pokušalo sanirati probleme koji su doveli do disfunkcionalnosti u obitelji. Zbog svega što se događalo u obitelji, OV je bila jako potištena i sniženog raspoloženja, zbog čega je potražila stručnu pomoć kod obiteljske liječnice, koja joj je prepisala lijekove za smirenje. Mišljenje je socijalne radnice da je takva disfunkcionalnost u obitelji i prekomjerno konzumiranje alkohola od strane optuženika, svakako utjecalo na pravilan rast i razvoj djeteta CV. Tijekom provođenja stručne mjere, zaključilo se da je obitelj nakon odlaska optuženika u istražni zatvor, stekla novu rutinu življenja, a kroz izvješća Osnovne škole Drenje, koje je pohađalo dijete CV, došli su do saznanja da isti od tada u školi odlično funkcionira i ispunjava sve svoje obveze te je uspješno završio razred. Pojasnila je kako se disfunkcionalnost u obitelji ogledala u tome, da je dijete zbog izloženosti obiteljskom nasilju od strane oca palo sedmi razred osnovne škole, da je isti bio potišten, preplavljen emocijama, rastrgan između oca i majke i povučen u sebe, a njegovom neuspjehu u sedmom razredu u najvećoj mjeri doprinijela je očeva alkoholiziranost i izloženost obiteljskom nasilju. Inače, obitelj CV je Područnom uredu Đakovo poznata još od događaja iz 2018. godine, kada je opt. ĐV u alkoholiziranom stanju napao svog oca ČV, što je također detaljno opisala u svom izvješću. Poznato joj je da je OV u mjesecu rujnu ove godine u Područnom uredu Đakovo pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, jer je ista odlučila razvesti brak s optuženikom, budući je došla do saznanja da isti od ranije ima drugu partnericu te je postignut i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi između roditelja u svezi skrbništva oko djeteta CV. Ocjena iskaza navedene svjedokinje dana je pod točkom 14.2. ovog obrazloženja.

26. Slijedom naprijed navedenog, sud je mišljenja kako je optuženik takvim svojim postupanjem prema svom djetetu CV ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

26.1. Odredbom članka 177. stavak 2. KZ/11, propisano je da kazneno djelo povrede djetetovih prava čini između ostaloga onaj tko zlostavi dijete. Kada govorimo o zlostavljanju kao pojavnom obliku kaznenog djela počinjenog prema djetetu, tada ono predstavlja izazivanje psihičke ili fizičke boli i neugode jačeg intenziteta, bez nanošenja tjelesnih ozljeda ili narušavanja zdravlja djeteta. U konkretnom slučaju, optuženik je svojim psihički agresivnim ponašanjem prema majci djeteta, u djetetovoj prisutnosti, sasvim sigurno kod djeteta izazvao psihičku bol i neugodu. Naime, slijedom provedenih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik, u alkoholiziranom stanju, u prisutnosti mlt. CV, svoju suprugu OV vrijeđao i omalovažavao, nazivajući je pogrdnim imenima, zbog čega bi dijete bilo uplašeno, treslo se i tražilo od majke da napuste kuću i odu kod bake i djeda dok se otac ne bi smirio. Ovakvim svojim radnjama, optuženik je svoje dijete CV emocionalno i psihički zlostavio, a uslijed obiteljske disfunkcionalnosti i izloženosti očevom alkoholiziranju, CV je pao sedmi razred osnovne škole, isti je bio potišten, preplavljen emocijama, rastrgan između oca i majke i povučen u sebe. U situaciji kada je mlt. CV zbog negativnih ocjena pao sedmi razred, optuženik ga je verbalno napao, ne preispitujući razloge takvog događanja i posljedice koje je upravo njegovo alkoholiziranje i ponašanje u obitelji imalo na djetetov uspjeh pri savladavanju školskog gradiva.

26.2. Optuženik je bio svjestan da takvim svojim postupcima prema supruzi u prisutnosti njihovog mlt. sina, kao i svojim odnosom prema CV može ugroziti njegov pravilan rast i razvoj na što je pristao, dakle pri počinjenju navedenog kaznenog djela, optuženik je postupao s neizravnom namjerom. Naime, optuženik je bio svjestan da djeca imaju pravo na mirno i stabilno odrastanje u okrilju svoje obitelji te da verbalni i fizički napadi na djetetovu majku, još pri tome pod utjecajem alkohola, mogu ugroziti pravilan psihofizički razvoj djeteta, na što je optuženik pristao. Za takvo postupanje optuženika ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, dok se u odnosu na optuženikovu ubrojivost, radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na točke 23.1. i 24.3. ovog obrazloženja.

27. Prilikom izbora vrste i mjere kazne za svako pojedino kazneno djelo, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, a osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su djela počinjena, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji život optuženika, njegove osobne i imovinske prilike, njegovo ponašanje nakon počinjenih kaznenih djela, kao i odnos prema žrtvama i trud da nadoknadi štetu, a kako je to propisano člankom 47. KZ/11.

28. Prije svega, potrebno je navesti kako je za kazneno djelo teškog ubojstva, temeljem članka 111. KZ/11 propisana kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, propisana je kazna zatvora od jedne do tri godine, dok je za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina.

28.1. U odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. KZ/11, sud je prije svega cijenio da je navedeno kazneno djelo ostalo u pokušaju te da je odredbom članka 34. stavak 2. KZ/11 propisana zakonska mogućnost blažeg kažnjavanja za pokušaj kaznenog djela, sukladno čemu je sud primjenom odredbi o mogućnosti zakonskog ublažavanja kazne, propisane člankom 48. stavak 1. KZ/11 i člankom 49. stavak 1. točka 1. KZ/11, optuženiku ublažio izrečenu kaznu ispod zakonom pripisanog minimuma od deset godina te je optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

28.2. Iako je optuženik sva tri kaznena djela počinio s namjerom (prva dva kaznena djela sa izravnom namjerom, a posljednje kazneno djelo sa neizravnom namjerom) i bio svjestan da su njegova djela zabranjena, pri čemu ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, sud je kao olakotno cijenio činjenicu što stupanj krivnje kod optuženika nije maksimalan, jer je prilikom počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, a upravo je to okolnost koja smanjuje krivnju i stoga izaziva manji prijekor. Iako je optuženik pri počinjenju navedenih kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, sud nije našao da bi optuženiku sukladno članku 26. KZ/11 trebalo ublažiti zakonom propisanu kaznu ispod zakonskog minimuma za bilo koje kazneno djelo, nego je navedenu činjenicu cijenio kao olakotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne u zakonom predviđenim okvirima za svako pojedino kazneno djelo. Naime, iako je sudsko psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je odlučan doprinos takvom stanju optuženika bila upravo njegova ovisnost o alkoholu, kao i postojanje snažnog afekta srdžbe i bijesa prema sinu ošt. JV, a koje okolnosti su po mišljenju vijeća ipak bile ovisne o volji i ponašanju optuženika.

28.3. U odnosu na sva tri kaznena djela, također je kao olakotna cijenjenja činjenica da je optuženik do uhićenja bio zaposlena osoba, da je svojim radom uzdržavao obitelj te da nije bio kazneno osuđivan, dok je njegova prekršajna kažnjavanost vezana uz drugi zaštitni objekt, koje činjenice u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak o usklađenosti optuženikovog dotadašnjeg života s pozitivnim društvenim normama.

28.4. Kao otegotna okolnost cijenjen i način odnosno okolnosti počinjenja navedenih kaznenih djela. Tako je u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11, sud cijenio optuženikovu upornost u ostvarenju svoje namjere da usmrti svoga sina, pri čemu je uzeta obzir utvrđena činjenica da je nakon što mu je zadao prvi ubod u potkoljenicu, istoga nastavio ganjati s drugim nožem u ruci, ustrajan u dovršenju svoje namjere. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, sud je cijenio trajanje vremena inkriminacije od godinu dana i sedam mjeseci, kao i učestalost nasilničkog ponašanja, koje je prema iskazu svjedoka bilo gotovo svakodnevno. Zbog takvog nasilnog ponašanja koje se događalo kada je optuženik konzumirao alkohol, cijela obitelj je usvojila zaštitnički obrazac ponašanja te su zajedno odlazili iz obiteljske kuće, kako bi mir i zaštitu pronašli u kući optuženikovih roditelja. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, sud je cijenio oblik zlostave koje je dijete CV trpjelo kroz navedeni period inkriminacije, pri čemu sud napominje da iako u ovom postupku nije utvrđeno da bi optuženik bio fizički nasilan prema svome sinu, da oblik psihičke zlostave koju je navedeno dijete proživjelo, gledajući učestalo nasilničko i uvredljivo ponašanje optuženika prema njegovoj majci u suštini može ostaviti dalekosežnije posljedice na pravilan psihofizički razvoj djeteta, nego što bi to ponekad mogle ostaviti posljedice njegovog fizičkog kažnjavanja, a što u svom iskazu potvrđuje ispitana socijalna radnica koja je postupala u navedenoj obitelji.

28.5. Također je cijenjena činjenica da se ošt. JV nakon počinjenog kaznenog djela i zadobivene ozljede dulji vremenski period liječio od posljedica zadobivenih ubadanjem noža u potkoljenicu, da su mu bili presječeni živci koji podižu stopalo i prste noge, a radi čega je morao provoditi fizikalnu rehabilitaciju. Osim toga, cijenjena je i činjenica pretrpljenog straha i prouzročenog stresa kod ošt. OV i JV, a što je razvidno i iz činjenice da su navedene žrtve od suda zatražile poseban način ispitivanja u zasebnoj prostoriji bez prisutnosti optuženika od kojeg su izrazili strah i bojazan.

29. Cijeneći sve naprijed izložene olakotne i otegotne okolnosti značajne za utvrđivanje pojedinačnih kazni za svako od kaznenih djela za koje je proglašen krivim, sud je opt. ĐV za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest godina, dok je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jedne godine.

29.1. Nadalje, prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne, sud je sukladno članku 51. stavak 1. i 2. KZ/11 cijenio prethodno izložene okolnosti koje govore o ličnosti optuženika, kao i ukupnost kaznenih djela, budući je optuženik svojim postupanjem ostvario obilježja tri kaznena djela i to jednog kaznenog djela protiv života i tijela i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, odnosno da je optuženik svojim postupanjem ostvario realni stjecaj tri kaznena djela, sukladno čemu je opt. ĐV osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci.

29.2. Imajući u vidu sve naprijed utvrđene činjenice, sud je mišljenja da će samo ovako utvrđenim pojedinačnim kaznama za svako pojedino kazneno djelo, kao i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci, u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenih kaznenih djela, sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava, te pravednosti kažnjavanja. Jednako tako, ovako izrečenom kaznom će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost svojih postupaka, u vidu shvaćanja težine i značaja onoga što je počinio, kako bi se osvijestio da nikome nije dopušteno pokušati oduzeti tuđi ljudski život kao najvišu Ustavom zaštićenu kategoriju ovoga društva, kao i da nasilnički obrazac ponašanja u obitelji ne može ostati nekažnjen, budući isti ostavlja duboke posljedice ne samo na fizički već i na psihički život žrtava takvih kaznenih djela, a da je djetetovo neprikosnoveno pravo da raste i da se razvija u sigurnom i zdravom obiteljskom okruženju. Takvom kaznom će se nadalje upozoriti i ostali građani da se klone sličnih ponašanja te će na taj način po ocjeni ovog suda u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja, odnosno specijalne i generalne prevencije kako je ona propisana odredbom članka 41. KZ/11.

30. Na temelju članka 54. KZ/11 opt. ĐV sud je u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2024. pa nadalje, a kako je određeno u izreci ove presude.

31. Budući je provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženik kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te da postoji opasnost da će zbog te alkoholne ovisnosti u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo, to mu je sud sukladno članku 69. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

32. Sud je također opt. ĐV, na temelju članka 76. stavak 1. i 4. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do tri godine pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, budući je navedenom odredbom propisano da će se navedena sigurnosna mjera izreći počinitelju ako mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet ili više godina za namjerno kazneno djelo ili kazna zatvora za drugo kazneno djelo iz glave XVIII. KZ/11 (kaznena djela protiv braka, obitelji i djece). Budući je sud optuženiku za namjerno kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest godina, kao i da mu je utvrdio kazne zatvora za dva kaznena djela iz glave kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ711 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, to mu je izrečena i navedena sigurnosna mjera, koju će po izdržanoj kazni zatvora provoditi nadležno tijelo za probaciju.

33. Odlučujući o troškovima postupka, sud je opt. ĐV na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, budući je optuženik bez prihoda, a isti je prema vlastitim navodima samo suvlasnik nekretnine u kojoj stanuju oštećenici, od kojih je jedan oštećenik njegovo maloljetno dijete pa bi plaćanjem troškova bilo dovedena u pitanje egzistencija njegovog djeteta.

34. Kako se oslobođenje od plaćanja troškova postupka ne odnosi na naknadu troškova opunomoćenika oštećenika, radi se o trošku kojeg je optuženik na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 dužan naknaditi, u iznosu koji će mu biti određen posebnim rješenjem, budući su u trenutku donošenja presude nedostajali podaci o visini navedenih troškova.

Osijek, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća – sudac za mladež mr. sc. Sanja Voller-Jakšić

Uputa o pravu na žalbu:

Na temelju članka 464. stavak 1. ZKP/08, protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08.

Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KOz-DO-1/2025

2. opt. ĐV - putem Zatvora u Osijeku

3. branitelj optuženog, Filip Glavaš, odvjetnik iz Osijeka

4. majka i z.z. ošt. djeteta CV, OV, [adresa], K 1

5. ošt. OV, [adresa]

6. ošt. JV, [adresa], J. [adresa] 1

7. opunomoćenik ošt. djeteta, Nikolina Karpati, odvjetnica iz Osijeka

Nakon pravomoćnosti:

1. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Đakovo