REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivani Madunić, u pravnoj stvari prvotužitelja
EURO AGRO-BISTRA d.o.o., Zagreb, Kopernikova ulica 7, OIB: 12756808765 (kao
pravni slijednik ČETVRTA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB:
92574163452, a on kao pravni slijednik FUTURUM KOMUNIKACIJE d.o.o., Strmec,
Tina Ujevića 16, OIB: 75330357659) i drugotužitelja DAVID ILIJEVSKI iz Strmeca,
Tina Ujevića 16, OIB: 85880141968, oboje zastupani po Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz
Rijeke, protiv tuženika HELIOS FAROS d.d., Stari Grad, Priko bb, OIB:
48594515409, zastupan po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku u Splitu, uz
sudjelovanje umješača ad.1. na strani tuženika VALAMAR RIVIJERA d.d., Poreč,
Stancia Kaligari 1, OIB: 36201212847, kojeg zastupa punomoćnik Damir Barišić,
odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić, Vedran Barišić iz
Koprivnice i umješača ad.2. na strani tuženika PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d.,
Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 20455535575, kojeg zastupaju Mladen Markoč i
Relja Pećina, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Zagreba, radi utvrđenja
ništetnosti odluke, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. travnja 2023.
uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika prvotužitelja i drugotužitelja, te
punomoćnika tuženika, objavljene dana 28. rujna 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna Odluka o utvrđivanju godišnjeg financijskog
izvješća Helios Faros d.d. u stečaju za 2017.g stečajne upraviteljice Mire
Hajdić od 15.04.2018.

2. Nalaže se tuženiku Helios Faros d.d. u stečaju OIB: 48594515409 da
tužiteljima naknadi parnične troškove u roku od 8 dana od dana donošenja
presude s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29.
Zakona o obveznim odnosima tekućoj od donošenja presude do isplate."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove
parničnog postupka u iznosu od 6.233,82 eura / 46.968,75 kn,1 dok se zahtjev
tuženika za više traženom naknadom troškova parničnog postupka u iznosu
od 2.493,52 eura / 18.785,50 kn, odbija kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

III Nalaže se tužitelju da umješaču ad.1 na strani tuženika u roku od 15 dana
naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.740,29 EUR-a/28.181,25
kn, dok se zahtjev umješača ad.1 na strani tuženika za više traženom
naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 415,58 EUR-a/3.131,25
kn, odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tužitelju da umješaču ad.2 na strani tuženika u roku od 15 dana
naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.740,29 EUR-a/28.181,25 kn,
dok se zahtjev umješača ad.2 na strani tuženika za više traženom naknadom
troškova parničnog postupka u iznosu od 415,58 EUR-a/3.131,25 kn, odbija
kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 9. studenog 2018. zaprimljena tužba uvodno
označenih tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi utvrđenja ništetnosti
odluke.

2. U tužbi tužitelji navode kako su stečajni vjerovnici tuženika s time da je
prvotužitelju tražbina osporena od strane stečajnog upravitelja radi čega da je u tijeku
parnica radi utvrđenja tražbine koja da se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod
poslovnim brojem P-726/17, dok tražbina drugotužitelja da je utvrđena u stečajnom
postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St-
9/2015. U stečajnom postupku da je od strane stečajnog upravitelja predložen
stečajni plan, kojim da su zahvaćene i tražbine obaju tužitelja, pa tužitelji da imaju
pravni interes za podnošenje ove tužbe. Za poslovnu 2017. tuženik da je sastavio
godišnji financijski izvještaj (u daljnjem tekstu GFI) a stečajna upraviteljica da je
donijela Odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izviješća za 2017. koje izviješće
s popratnom dokumentacijom i Odlukom o utvrđivanju GFI da je dostavljeno
financijskoj agenciji na javnu objavu. Odluka o utvrđivanju GFI za 2017. da je
ništetna iz razloga određenih člankom 359. Zakona o trgovačkim društvima, ali i iz
razloga određenih člankom 355. ZTD-a. Sadržaj GFI tuženika za 2017. da je
suprotan propisima, Zakonu o računovodstvu (dalje ZR), Hrvatskim standardima
financijskog izvješćivanja međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja
(dalje: MSFI), te Zakonu o reviziji i revizijskim standardima (ZRev), da je suprotan biti
društva i moralu i takvom odlukom da se bitno zadire u prava tužitelja i drugih
vjerovnika u stečajnom postupku. Odredbom članka 19. stavak 7. i članka 21. ZR da
je imperativno određeno da godišnji financijski izvještaji moraju pružiti istinit i fer
prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja poduzetnika a stavkom 8. istog
članka da je određeno da se sastavljaju sukladno odredbama članka 7. stavak 12. -

16. ZR, a člankom 17. ZR da je određeno da je poduzetnik dužan sastavljati i
prezentirati GFI primjenom HSFI ili MSFI. Odredbom članka 20. stavak 4. ZR da je
određeno da su obveznici revizije GFI poduzetnici čiji iznos ukupne aktive u godini
koja prethodi reviziji prelazi 15.000.000,00 kn, ako prelazi iznos prihoda od 30 mil.
kuna ili ako je prosječan broj radnika iznos najmanje 25.

3. Nadalje, se u tužbi navodi kako iz GFI tuženika za 2017. je vidljivo da je
tuženik po stečajnom upravitelju izvršio knjigovodstveno umanjenje vrijednosti
dugotrajne imovine sa iznosa 318.114.117,00 kn na iznos od 107.105.777,00 kn, a
što da se pretežito odnosi na zemljište i građevinske objekte, što da znači da je

3 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

izvršio značajno umanjenje vrijednosti dugotrajne imovine za 211.006.351,00 kn.
Takvo drastično i značajno umanjenje vrijednosti dugotrajne imovine da nije ničime
argumentirano ni obrazloženo, ali da je u svakom slučaju suprotno HSFI i MRS koji
da jasno određuju uvjete za umanjenje vrijednosti imovine, pa GFI tuženika za 2017.
da nije sukladan odredbi članka 19. stavak 7. i 8. ZR obzirom da ne prikazuje istinit i
fer prikaz stvarne vrijednosti imovine tuženika, a niti je umanjenje provedeno
sukladno HSFI i MRS. Istovremeno tuženik da je ukinuo revalorizacijske rezerve u
iznosu od 190.540.000,00 kn, te iznos umanjenja odnosno vrijednosnog usklađenja
imovine iskazao u troškovima (rashodima), uslijed čega da je bitno i značajno
povećan i neistinito u računu dobiti i gubitka iskazan gubitak u poslovanju za to
razdoblje od čak 51.445.057,00 kn. Na opisani način tuženik da je iskazao tzv. "nižu
vrijednost" odnosno negativnu sliku odnosa kapitala, rezervi i gubitaka, a što da je
zakonska pretpostavka za donošenje odluke o smanjenju temeljnog kapitala društva
tuženika sukladno članku 349. ZTD-a, a upravo pojednostavljeno smanjenje
temeljnog kapitala društva tuženika da predstavlja temelj za provođenje predloženog
stečajnog plana. Tuženik da nije sukladno ZTD i to članku 298. i ZRev imenovao
revizora GFI za 2017., revizija GFI za 2017. da nije provedena, a niti da je revizorsko
izviješće GFI za 2017. objavljeno, iako da je tuženik obveznik revizije GFI sukladno
članku 20. ZR. Za takvo iskazivanje financijskog položaja i uspješnosti poslovanja
tuženika, prije svega vrijednosti dugotrajne imovine, a s druge strane obveza i
iskazanih gubitaka, da su iskazani potpuno pogrešni podaci o imovini i obvezama
tuženika a koji čine temelj i osnovu za provođenje stečajnog postupka i za provedbu
namirenja stečajnih vjerovnika odnosno za provedbu stečajnog plana kojim su
obuhvaćeni svi vjerovnici, pa i tužitelj. Rezultat takvog iskazivanja da je da bi teret
pokrivanja (pogrešno iskazanih gubitaka i pogrešno iskazanih obveza tuženika)
trebao pasti na stečajne vjerovnike (nenovčano namirenje ulozima u temeljni kapital i
istovremeno smanjenje temeljnog kapitala i to u dva navrata), a da bi ponuditelj
sanacije društva kroz povećanje temeljnog kapitala nakon tako smanjenih i
pokrivenih gubitaka stekao čistu imovinu (temeljni kapital tuženika od cca 94%) koja
je značajno veća od iskazane vrijednosti dugotrajne imovine. Takva konstrukcija
iskazivanja vrijednosti imovine i gubitaka tuženika, te istovremeno stvaranje temelja
za stečajni plan smanjenjem temeljnog kapitala na uštrb vjerovnika da je protivna
zakonu, biti društva, moralu i da je na štetu svih vjerovnika tuženika i kao takova
nedopuštena. Stoga tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom bi se utvrdila
ništetna odluka o utvrđivanju godišnjeg financijskog izviješća Helios Faros d.d. u
stečaju za 2017. stečajne upraviteljice Mire Hajdić od 15. travnja 2018., te obvezalo
tuženika da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je, među ostalim, istakao kako tužitelji nemaju
aktivnu legitimaciju za tužbu oni da nisu dioničari tuženika, već stečajni vjerovnici.
David Ilijevski da nema pravnog interesa za podnošenje tužbe, jer da je stečajnim
planom predviđeno potpuno namirenje njegove tražbine prvog višeg isplatnog reda.

5. Kod ovog suda je dana 14. siječnja 2019. zaprimljen podnesak umješača na
strani tuženika Valamar rivijera d.d. iz Poreča. U podnesku umješač navodi kako ima
pravni interes za miješanje u predmetnoj parnici, uz obrazloženje kako je umješač
zajedno s društvom PBZ-Croatia osiguranje d.d. za upravljanje mirovinskim
fondovima izabran kao najpovoljniji ponuđač za ulaganje u dokapitalizaciju društva
tuženika kao stečajnog dužnika, tako da je na temelju odabrane ponude navedene
zajednice ponuditelja od strane stečajne upraviteljice tuženika predan stečajni plan

4 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

za tuženika kao stečajnog dužnika koji da je na ročištu od dana 8. studenog 2018.
prihvatila većina vjerovnika,a sud da je potvrdio isti rješenjem o potvrdi stečajnog
plana poslovni broj 11St-9/2015-365 od 21. studenog 2018. Umješač da ima pravni
interes jer godišnja financijska izviješća tuženika kao stečajnog dužnika sa stanjem
na dan 31. prosinca 2017. da smatra potpunim, istinitima, sastavljenima u skladu sa
zakonom i drugim propisima i da Odluka o utvrđivanju tih izviješća nije, niti može biti
ništetna. Umješač kao ulagač u društvo tuženika, kao stečajnog dužnika koji prema
mjerama stečajnog plana za tuženika kao stečajnog dužnika zajedno sa drugim
ponuditeljima ima obvezu sudjelovanja u novčanom ulaganju u povećanje temeljnog
kapitala s namjerom namirenja stečajnih vjerovnika u visini od 91.200.000,00 kn i
potom da ima obvezu sudjelovanja u daljnjim ulaganjima u obnovu turističkih
kapaciteta tuženika u vrijednosti od 550.000.000,00 kn. Ističe kako tužitelji obzirom
da su podnijeli tužbu u smislu odredbe članka 187. stavak 2. ZPP-a trebaju dokazati
svoj pravni interes za podnošenje tužbe.

6. Kod ovog suda je dana 14. siječnja 2019. zaprimljen podnesak umješača na
strani tuženika PBZ Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba. Svoj interes za miješanje u
ovoj parnici temelji na činjenici da je stečajni plan sačinjen Odlukom skupštine
vjerovnika tuženika prihvaćene, zajedničke ponude umješača i društva Valamar
rivijera d.d. iz Poreča, te da će ponuditelji u konačnici nakon provedene
dokapitalizacije u svoti od 91.200.000,00 kn steći većinski udio u temeljnom kapitalu
saniranog stečajnog dužnika. Sredstvima koje će uplatiti ponuditelj da će biti novčano
namireni vjerovnici tuženika, između ostalog i tužitelji u skladu sa stečajnim planom.
Tužitelji da nemaju pravni interes za tužbu.

7. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 26. veljače 2020. istakao,
među ostalim, da su tužitelji aktivno legitimirani podnijeti predmetnu tužbu, jer su
stečajni vjerovnici tuženika.

8. U podnesku zaprimljenom kod suda 16. veljače 2020. umješač na strani
tuženika PBZ Croatia osiguranje d.d. je, među ostalim, ustrajao u tvrdnji kako
prvotužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

9. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 23. ožujka 2020. ustrajao u
tvrdnji da drugotuženik. nema, niti je imao pravni interes za vođenje predmetne
parnice, a prvotužitelj da nema tražbinu prema tuženiku, jer da mu je prijavljena
tražbina u iznosu od 3.418.529,43 kn osporena od strane stečajnog upravitelja i isti
da je upućen u parnicu te da je u tijeku parnični postupak koji se vodi pod poslovnim
brojem P-726/16.

10. Raspravnim rješenjem ovog suda na ročištu održanom dana 10. srpnja

2020. sud je utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvotužitelja
FUTURUM KOMUNIKACIJE d.o.o., Strmec, T. Ujevića 16, OIB: 75330357659 (točka
I. rješenja), temeljem odredbe članka 212. stavak 4. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i
25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a), te nastavio prekinuti postupak i utvrdio da je
pravni slijednik prvotužitelja ČETVRTA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Tina Ujevića
16, OIB: 92574163452, preuzeo postupak, te se prvotužiteljem označava Četvrta
generacija d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB: 92574163452 (točka II. rješenja)

5 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

temeljem odredbe članka 215. stavak 1. ZPP-a. Citirano rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti budući su se stranke odrekle prava na žalbu na isto.

11. Kako je u vrijeme podnošenja tužbe tuženik bio "u stečaju", te je tijekom
ovog parničnog postupka rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-
9/2015-467 od 22. srpnja 2019. zaključen stečajni postupak nad tuženikom, a tuženik
o istom obavijestio sud u podnesku od 28. travnja 2020. prilažući sudu dokaz za
navedeno (list 182-195 spisa), to je sud raspravnim rješenjem ovog suda na ročištu
održanom dana 10. srpnja 2020. dopustio ispravak u pogledu oznake tuženika tako
da sada isti glasi: HELIOS FAROS d.d. Stari Grad, Naselje Helios 5, OIB:
48594515409, a temeljem odredbe članka 83. ZPP-a.

12. Isto tako raspravnim rješenjem ovog suda na ročištu održanom dana 10.
srpnja 2020. prihvaćeno je sudjelovanje u ovom postupku trgovačkog društva
VALAMAR RIVIJERA d.d. za turizam, Poreč, Stancija Kaligari 1, OIB: 36201212847,
i trgovačkog društva PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d. za upravljanje obveznim
mirovinskim fondovima, Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 20455535575, kao
umješača na strani tuženika.

13. Odredbom članka 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i
114/22, dalje ZPP-a). je propisano da se osoba koja ima pravni interes da u parnici
koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može pridružiti toj stranci.
Iz stavka 3. istog članka proizlazi da izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati
na ročištu ili pisanim podneskom.

14. Odredbom članka 207. stavak 1. ZPP-a je propisano da svaka stranka
može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se umješač
odbije, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi
da ne postoji pravni interes umješača. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da do
pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača umješač može
sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti. Stavak 3. istog
članka propisuje da protiv odluke suda kojom prihvaća sudjelovanje umješača nije
dopuštena posebna žalba.

15. Sud je dopustio sudjelovanje u ovom postupku kao umješačima na strani
tuženika trgovačkom društvu Valamar rivieri d.d. i PBZ Croatia osiguranju d.d. Po
ocjeni ovog suda, umješači VALAMAR RIVIERA d.d. i PBZ CROATIA OSIGURANJU
d.d. ocjenjujući kako isti imaju interes da tuženik uspije u ovoj parnici jer ishod ovog
postupka može utjecati na njihova prava s obzirom da su nakon provedene
dokapitalizacije i uplate u novcu svote od 91.200.000,00 kuna stekli većinski udio u
temeljnom kapitalu saniranog stečajnog dužnika, ovdje tuženika, a sukladno odredbi
članka 206. stavak 1. ZPP-a.

16. Tuženik je na ročištu održanom dana 10. srpnja 2020. naveo kako smatra
da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanje prekida ovog parničnog
postupka do pravomoćno okončanog parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim
brojem P-726/16, jer da isti predstavlja prethodno pitanje u odnosu na pravni interes i
aktivnu legitimaciju prvotužitelja. Punomoćnik tužitelja je istakao kako je u stečajnom
postupku nad tuženikom potvrđen stečajni plan kojim je tužiteljima nedvojbeno

6 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

utvrđena pravomoćno njihova tražbina i isti da su nesporno obuvhaćeni predmetnim
pravomoćnim stečajnim planom, radi čega tvrdnja i navod tuženika da tužitelji ne bi
imali tražbinu, odnosno da zbog toga nemaju pravni interes ne stoji jer da je njihova
tražbina pravomoćno utvrđena. Isto tako punomoćnik tužitelja se protivio prijedlogu
za prekid ove parnice do pravomoćnog okončanja navedene parnice uz obrazloženje
da je predmetom te parnice utvrđenje po uputi stečajnog suda, a nakon upućivanja u
posebnu parnicu da je nastupila pravomoćnost stečajnog plana kojom su tužitelji
nedvojbeno utvrđeni kao vjerovnici stečajne tražbine i obveza namirenja u stečajnim
planom predviđenim rokovima pa da je u međuvremenu nastupila i ovršnost
stečajnog plana i isti da predstavlja res iudicatu u odnosu na činjenicu da li tužitelji
imaju tražbinu ili nemaju. Navodima tuženika s tog ročišta pridružio se je
punomoćnik umješača Valamar Riviera d.d. te ističe kako čitanjem rješenja o potvrdi
stečajnog plana je za utvrditi da se tražbine prvotužitelja tim rješenjem tretiraju kao
tražbine stečajnog vjerovnika koje su osporena a s obzirom na to da ej stečajnim
zakonom predviđeno da se tražbine stečajnih vjerovnika s utvrđenim tražbinama i
tražbine stečajnih vjerovnika s osporenim tražbinama moraju stečajnim planom
jednako tretirati, to da bi stečajni plan i rješenje o njegovoj potvrdi bilo zakonito da
mora i da je jednako tretirao tražbine koje su osporene i da to nema značenje da bi
pitanje osnovanosti tih tražbina prema stečajnom dužniku bilo res iudicata. Isto tako
umješač PBZ Croatia osiguranje d.d. se je pridružio navodima punomoćnika tuženika
i umješača društva Valamar Riviera d.d., te ističe u odnosu na postupak za utvrđenje
tražbine koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-726/16 kad a bi bila
točna tvrdnja tužitelja da je tražbina prvotužitelja pravomoćno utvrđena, to da bi bila
apsolutna zapreka za daljnje vođenje ovog postupka.

17. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-625/2018-21 od 3.
svibnja 2022. u točci I izreke u odnosu na prvotužitelja je prekinut postupak do
pravomoćnog okončanja postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod
poslovnim brojem P-726/16 (novi poslovni broj P-70/2020 odnosno P-180/2021).
Točkom II izreke odbačena je tužba drugotužitelja u ovoj pravnoj stvari.

18. Protiv naprijed citiranog rješenja tužitelji su podnijeli pravodobnu žalbu, te
je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 4 Pž-
3144/2022-2 od 20. prosinca 2022. ukinuto rješenje Trgovačkog suda u Splitu
poslovni broj P-625/2018-21 od 3. svibnja 2022. i predmet vraćen ovom sudu na
ponovni postupak.

19. U ponovljenom postupku predmet se zaveo pod novi poslovni broj P-
57/2023.

20. U ponovljenom postupku tužitelji su obavijestili sud kako je rješenjem
Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-21/48974-2 od 2. studenog 2021. prvotužitelj
ČETVRTA GENERACIJA d.o.o. pripojen društvu EURO AGRO – BISTRA d.o.o., a
koje pripajanje da je upisano i u sudskom registru kod društva preuzimatelja
temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-21/48975-2 od 2. studenog

2021. Tužitelj se poziva na odredbu članka 541. stavak 3. Zakona o trgovačkim
društvima, te budući da je prvotužitelj prestao postojati predlaže sudu temeljem
odredbe članka 212. točka 4. Zakona o parničnom postupku donijeti rješenje kojim se
postupak prekida.

7 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

21. U podnesku zaprimljenom kod suda 20. travnja 2023. tužitelji pozivom na
odredbu članka 88. stavak 1. Stečajnog zakona (dalje: SZ/15) ističe kako stečajni
upravitelj pravne osobe u stečaju ima pravo i položaj skupštine te pravne osobe koja
sukladno Zakonu o trgovačkim društvima ima prava i obveze na donošenje odluke o
utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća. Pravne osobe u stečaju da nisu izuzete od
vođenja poslovnih knjiga sukladno Zakonu o računovodstvu i donošenja odluka
sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, a odluke tijela pravne osobe da donosi
isključivo stečajni upravitelj. Tako pobijana odluka stečajnog upravitelja o utvrđivanju
GFI da predstavlja odluku skupštine sukladno članku 88. stavak 1. SZ u vezi s
člankom 359. stavak 1. ZTD-a. Na ništetnost odluke o utvrđivanju GFI sud da je
dužan paziti po službenoj dužnosti pa tako neovisno o tome da li je na temelju odluke
o utvrđivanju GFI donesena i odluka o uporabi dobiti ili dobit uopće nije utvrđena, te
čak neovisno o tome imaju li tužitelji pravni interes, ta činjenica da uopće nije
relevantna za ocjenu ništetnosti odluke o utvrđivanju GFI, jer GFI ili jesu ili nisu
istiniti, neovisno o tome je li posljedica dobit ili gubitak. Odlučno da je to da li su
vjerovnici i članovi društva takvom odlukom zakinuti. Tužitelj u ovom postupku
predloženim dokazima da dokazuje kako su predmetnom odlukom o utvrđivanju GFI
bitno zakinuti vjerovnici među kojima i tužitelji, jer da upravo zbog neistinito iskazanih
gubitaka, namirenje njihove tražbine nije pravilno određeno ni stečajnim planom, niti
će biti namireni u cijelosti, nego zbog nezakonitog smanjenja temeljnog kapitala radi
pokrivanja "neprosječnih gubitaka" njihove tražbine, pa tako ni tužitelja da neće biti
namireni niti u 1% njihovih tražbina, i to ne u novcu, nego stjecanjem udjela / dionica
po opet nevjerojatno skontiranoj vrijednosti koja da je utvrđena upravo na temelju
neistinito iskazanih podataka o financijskom položaju i vrijednosti imovine tuženika u
pobijanim financijskim izvještajima. Osporava stajalište drugostupanjskog suda iz
točke 11. obrazloženja prema kojemu da bi se parnice u stečajnom postupku mogle
voditi samo po upućivanju od strane stečajnog suda iz razloga pobliže specificiranih
u citiranom podnesku. Glede pravnog interesa navodi kako tužitelji imaju pravni
interes osporiti pobijanu odluku, jer da u tom slučaju otpada osnova stečajnog plana
u dijelu iskazanih tražbina i načina njihovog namirenja, te iskazanih gubitaka i
pokrivanja istih iz tražbina tužitelja, u kojem slučaju da će isti ostvariti koristi, odnosno
povećati mogućnost namirenja svojih tražbina jer neće biti nikakve potrebe pokrivati
gubitke koji su neistinito iskazani, nego će se novac koristiti radi namirenja vjerovnika
i tužitelja.

22. Tuženik se glede podneska tužitelja od 18. travnja 2023., a na ročištu
održanom dana 21. travnja 2023. očitovao kako argumentacija iznesena u tom
podnesku nije dovela u sumnju jasne razloge i uputu iznijetu u drugostupanjskom
rješenju.

23. Rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-57/2023-8 od 31. svibnja 2023.
utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari budući je prvotužitelj ČETVRTA
GENERACIJA d.o.o. prestao postojati uslijed pripajanja društvu EURO AGRO-
BISTRA d.o.o., Zagreb, a sve temeljem odredbe članka 212. točka 4. ZPP-a, a koji
postupak je nastavljen rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-57/2023-10 od 7.
rujna 2023. i utvrđeno da je pravni slijednik prvotužitelja EURO AGRO-BISTRA
d.o.o., Zagreb, Kopernikova ulica 7, OIB: 12756808765 preuzeo postupak i isti je
označen kao prvotužitelj, a sve pozivom na odredbu članka 215. stavak 1. i članka

77. stavak 1. ZPP-a.

8 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

24. Prigovor tuženika i umješača na strani tuženika u pogledu u tužbi
označene vrijednosti predmeta spora kao preniske sud nije našao osnovanom te isti
prigovor i odbio raspravnim rješenjem s ročišta od 28. veljače 2020., a sukladno
odredbi članka 40. stavak 3. ZPP-a. Navedeno iz razloga što se ovaj postupak vodi
radi utvrđenja ništetnom odluke o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvješća Helios
Faros d.d. u stečaju, a ne radi isplate, pa vrijednost predmeta spora koju je tužitelj
označio u tužbi u iznosu od 501.000,00 kn je primjerena vrsti postupka

25. Sud je pregledao isprave priložene spisu te je izvršio uvid u spis ovog
suda P-726/16 (novi broj P-70/2020, odnosno P-180/2021), pa je na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao
u izreci iz slijedećih razloga:

26. Predmetom ovog postupka je zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja radi
utvrđenja ništetnim Odluke o utvrđivanju godišnjeg financijskog izviješća Helios Faros
d.d. u stečaju za 2017. stečajne upraviteljice Mire Hajdić od 15. travnja 2018.

27. Među strankama nije sporno:

-da je Trgovački sud u Splitu rješenjem poslovni broj St-9/2015 od 11. veljače 2016. otvorio stečajni postupak nad dužnikom Helios Faros d.d.;

- da je prvotužitelj prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku nad stečajnim
dužnikom Helios Faros d.d. u iznosu od 3.417.529,42 kn koja mu je osporena od
strane stečajne upraviteljice;

- da je stečajni sudac dana 26. listopada 2016. donio rješenje poslovni broj St-9/2015
kojim je uputio prvotužitelja na pokretanje parnice protiv stečajnog dužnika ovdje
tuženika radi utvrđenja osnovanom osporene tražbine (list 113-115 spisa);
- da je Skupština vjerovnika stečajnog dužnika Helios Faros d.d. u stečaju, odlučila
prihvatiti ponudu Valamar rivijere d.d. i PBZ Croatia osiguranja d.d. da se krene u
izradu stečajnog plana;

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-9/2015-365 od 21.
studenog 2018. utvrđeno da je potvrđen stečajni plan kojeg je stečajna upraviteljica
dužnika Helios Faros d.d. u stečaju podnijela 23. srpnja 2018.;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-9/2015-467 od 22. srpnja 2019. zaključen stečajni postupak nad dužnikom Helios Faros d.d. u stečaju.

28. Uvidom u spisu ovog suda poslovni broj P-726/16 (novi broj P-70/2020,
odnosno P-180/2021) utvrđeno je kako je ovdje prvotužitelj podnio tužbu ovom sudu
dana 7. studenog 2016. a radi utvrđenja postojanja tražbine drugog višeg isplatnog
reda ovdje prvotužitelja kao vjerovnika u iznosu od 3.417.529,42 kn spram stečajnog
dužnika Helios Faros d.d. u stečaju, a temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu
St-9/2015 od 26. listopada 2016., a koji postupak je u tijeku;

29. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-9/2015-365
od 21. studenog 2015. (list 62-87 spisa) utvrđeno je da je tim rješenjem potvrđen
stečajni plan kojeg je stečajna upraviteljica dužnika Helios Faros d.d. u stečaju
podnijela 23. srpnja 2018. Predmetnim rješenjem naloženo je stečajnoj upraviteljici
da u roku od tri dana od dana pravomoćnosti rješenja o upisu provedenog povećanja
temeljnog kapitala uplatom u novcu u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu, iz
sredstava uplaćenog uloga u povećanje temeljnog kapitala prema točki XXIII tog
rješenja, provede isplatu radi potpunog namirenja stečajnih vjerovnika prvog višeg

9 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

isplatnog reda s utvrđenim tražbinama, među kojima je i tražbina drugotužitelja Davida Ilijevskog, u iznosu od 89.558,25 kuna.

30. Uvidom u predmetno rješenje utvrđeno je da je stečajnoj upraviteljici
naloženo da iz sredstava ostvarenih uplatom u povećanje temeljnog kapitala u
skladu s točkom XXIII tog rješenja u roku od tri dana od dana pravomoćnog upisa
temeljnog kapitala iz točke XXIII tog rješenja u sudski registar Trgovačkog suda u
Splitu izvrši uplatu prijavljene tražbine stečajnog vjerovnika prvog višeg isplatnog
reda i izvrši isplatu prijavljenih tražbina stečajnih vjerovnika drugog višeg isplatnog
reda, među kojima je i prednik prvotužitelja TELLIN HOTELI d.o.o., u iznosu od

1.708.764,75 kuna (točka VIII rješenja), dok je pod točkom IX rješenja navedeno da
je stečajna upraviteljica radi izdvajanja dionica za nenovčano namirenje ostatka
osporenih tražbina stečajnih vjerovnika prvog i drugog višeg isplatnog reda, za slučaj
da te tražbine budu pravomoćnom presudom nadležnog suda u cijelosti ili djelomično
utvrđene tražbinama odgovarajućeg isplatnog reda, u svojstvu Glavne skupštine
dioničkog društva stečajnog dužnika, dužna donijeti novi Statut dioničkog društva
stečajnog dužnika u skladu s odredbama članaka 323. do 327. Zakona o trgovačkim
društvima, temeljem kojih odredbi će Uprava dioničkog društva stečajnog dužnika biti
ovlaštena za donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala dioničkog društva
stečajnog dužnika odnosno slijednika stečajnog dužnika, a radi namirenja, između
ostalog, naknadno pravomoćno utvrđene tražbine stečajnog vjerovnika drugog višeg
isplatnog reda TELLIN HOTELI d.o.o., čiji pravni slijednik je društvo FUTURUM
KOMUNIKACIJE d.o.o. (ovdje prvotužitelj), u iznosu od 1.708,700,00 kuna,
uručenjem do najviše 17.087 komada dionica, svaka u nominalnom iznosu od 10,00
kuna, a u ukupnom nominalnom iznosu do najviše 170.870,00 kuna.

31. Predmetno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-9/2015-365
od 21. studenog 2018. potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, poslovni broj Pž-7557/2018-4 od 27. veljače 2019. (list 88-96 spisa).

32. Ništavost i pobojnost odluke glavne skupštine reguliraju odredbe članka

355. i 359. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99,
121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13,
110/15, 40/19 i 34/22, dalje ZTD).

33. Po svojoj pravnoj naravi odluka glavne skupštine je način oblikovanja volje
društva s nakanom proizvođenja određenih pravnih učinaka. Odluka se donosi
glasovanjem dioničara o određenom prijedlogu što od njih zahtijevaju propisi i statut
ili im oni to dopuštaju. Odluka skupštine je pravni akt kojim se uređuje poslovanje i
organizacija dioničkog društva.

34. Kako se u predmetnoj pravnoj stvari radi o odluci koju je donijela stečajna
upraviteljica u okviru stečajnog postupka, nije riječ o odluci glavne skupštine koja se
može pobijati u smislu članka 355. i 359. ZTD-a.

35. Prema odredbi članka 359. stavak 2. ZTD-a ništetnost odluka glavne
skupštine o utvrđivanju financijskih izvješća, kao i ništetnost odluka uprave, odnosno
izvršnih direktora i nadzornog odnosno upravnog odbora o utvrđivanju tih izvješća
imaju za posljedicu ništetnost odluke glavne skupštine o upotrebi dobiti donesenih na
temelju tih odluka.

10 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

36. U konkretnom slučaju na temelju financijskog izvješća nije donesena
odluka o upotrebi dobiti, već je u okviru stečajnog postupka prihvaćen stečajni plan.

37. Institut ništetnosti i pobojnosti uređen je i Zakonom o obveznim odnosima.
Kao opći propis isti se primjenjuje i na odluku glavne skupštine ako odredbama ZTD-
a nije što posebno propisano (članak 355. do 366.) ili ostalim odredbama ZTD-a
glede materije koja se odnosi na ova dva insituta, što znači da je ZTD u odnosu na
ZOO lex specialis.

38. Odredbom članka 327. stavak 1. novi Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) propisano je da
sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka
zainteresirana osoba.

39. Aktivna legitimacija za podnošenje tužbe ne proizlazi ni iz naprijed citirane odredbe ZOO-a.

40. Prema odredbi članka 14. stavak 3. ZOO-a odredbe tog Zakona koji se odnose na ugovore na odgovarajući se način primjenjuju i na druge pravne poslove.

41. U predmetnoj pravnoj stvari radi se o odluci o utvrđivanju godišnjeg
financijskog izvješća a koje se po prirodi stvari ne može smatrati niti ugovorom, niti
pravnim poslom.

42. Odredbom članka 19. stavak 8. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj:
71/15, 104/17 i 36/22) u predstečajnom i stečajnom postupku se ne može podnijeti
prijedlog za ponavljanje postupka, a revizija se može izjaviti odgovarajućom
primjenom pravila o reviziji u parničnom postupku.

43. Kako Stečajnim zakonom nije predviđeno upućivanje na parnicu u slučaju
osporavanja istinitosti financijskog izvješća kojeg je izradio stečajni upravitelj,
posljedično valja zaključiti da ga je dopušteno osporavati samo u okviru stečajnog
postupka, dakle to bi značilo podnošenjem žalbe protiv rješenja kojim je potvrđen
stečajni plan. Slijedom svega naprijed navedenog proizlazi zaključak kako u
predmetnoj pravnoj stvari ne egzistira aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje
predmetne tužbe.

44. Što se tiče prvotužitelja za navesti je kako je potvrđenim stečajnim planom
određeno kako će i u kojem opsegu biti namirena tražbina prvotužitelja u slučaju da
pravomoćnom sudskom odlukom u predmetu koji se vodi kod ovog suda pod
poslovnim brojem P-726/16 (novi broj P-70/2020, odnosno 180/2021) bude utvrđeno
njezino postojanje. Tako sud osim toga što nalazi da isti nije aktivno legitimiran,
nalazi kako prvotužitelj nema ni pravni interes za podnošenje ove tužbe budući u
slučaju uspjeha u ovoj parnici ne bi stekao nikakvu pravnu korist.

45. Radi svega naprijed navedenog valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

11 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

46. Na posljetku se napominje kako je sud odbio kao suvišan prijedlog tužitelja
radi izvođenjem dokaza saslušanjem stečajne upraviteljice tužitelja, prijedlog radi
vještačenja FER, vrijednost imovine, knjigovodstvenog vještačenja, a na okolnost iz
tužbe, budući izvođenje tih dokaza ne bi izmijenilo utvrđenja ovog suda u pogledu
odlučnih činjenica za rješavanje ovog spora, a sve pozivom na odredbu članka 10.
Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a). kojim je propisano da je
sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje
troškova, te spriječiti svaku zlouporabu prava u postupku.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155.
stavak 1. Zakona o parničnom postupku uz primjenu važeće Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje OT), te važećoj
Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine"
74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18). Tuženiku je kao
trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovora na žalbu od 20.
prosinca 2018. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 501 bod, zastupanje na raspravi do 28.
veljače 2020. te od 10. srpnja 2020. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 501 bod, trošak sastava
podneska od 20. ožujka 2020. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 501 bod, trošak sastava
obrazloženog odgovora na žalbu od 15. lipnja 2022. (TBR 10. toč. 4. OT-a) – 501
bod, trošak zastupanja na ročištu od 21. travnja 2023. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – 501
bod, odnosno ukupno 2.505 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn (TBR 50.
Tarife) tuženiku je valjalo priznati 37.575,00 kn uvećano za 25% PDV-a u iznosu od

9.393,75 kn, a što sveukupno iznosi 46.968,75 kn / 6.233,82 eura. Sud tuženiku u
troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenog za
zastupanje na ročištu od 28. veljače 2020., 10. srpnja 2020. pozivom na TBR 9. toč.

2. OT-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika za više traženu naknadu troška
parničnog postupka u iznosu od 18.787,50 kn / 2.493,52 EUR-a.

Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

48. Umješaču ad.1 na strani tuženika valjalo je kao trošak parničnog postupka
obistiniti trošak sastava podneska od 10. siječnja 2019. (TBR. 8. toč. 1. OT-a) – 501
bod, trošak pristupa na ročište od 28. veljače 2020. i 10. srpnja 2020. (TBR 9. toč. 2.
OT-a) – 501 bod, trošak sastava podneska od 16. ožujka 2020. (TBR 8. toč. 1. OT-a)
– 501 bod, odnosno ukupno 1.503 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn
(TBR 50. Tarife) umješaču ad.1 na strani tuženika je valjalo priznati 22.545,00 kn, što
uvećano za PDV od 25% u iznosu od 5.636,25 kn daje iznos od 28.181,25
kn/3.740,29 EUR-a. Sud umješaču ad.1 na strani tuženika nije odmjerio više
zatraženi trošak od obistinjenog za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2020. i 10.
srpnja 2020. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a te nije obistinio trošak sastav podneska
od 12.05.2022. budući je ocijenio da taj trošak nije potreban, odnosno sud je odbio
zahtjev umješača ad.1 na strani tuženika za više traženu naknadu troškova
parničnog postupka u iznosu od 3.131,25 kn / 415,58 EUR-a.

Stoga je odlučeno kao u točci III izreke presude.

49. Umješaču ad.2 na strani tuženika valjalo je kao trošak parničnog postupka
obistiniti trošak sastava podneska od 10. siječnja 2019. (TBR. 8. toč. 1. OT-a) – 501
bod, trošak pristupa na ročište od 28. veljače 2020. i 10. srpnja 2020. (TBR 9. toč. 2.
OT-a) – 501 bod, trošak sastava podneska od 16. ožujka 2020. (TBR 8. toč. 1. OT-a)

12 Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

– 501 bod, odnosno ukupno 1.503 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn
(TBR 50. Tarife) umješaču ad.2 na strani tuženika je valjalo priznati 22.545,00 kn, što
uvećano za PDV od 25% u iznosu od 5.636,25 kn daje iznos od 28.181,25
kn/3.740,29 EUR-a. Sud umješaču ad.2 na strani tuženika nije odmjerio više
zatraženi trošak od obistinjenog za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2020. i 10.
srpnja 2020. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a te nije obistinio trošak sastav podneska
od 12.05.2022. budući je ocijenio da taj trošak nije potreban, odnosno sud je odbio
zahtjev umješača ad.1 na strani tuženika za više traženu naknadu troškova
parničnog postupka u iznosu od 3.131,25 kn / 415,58 eura.

Stoga je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

50. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove odluke iskazani su u EUR-ima
i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj
7,53450.

U Splitu 28. rujna 2023.

Sudac

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom
sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa
ovog rješenja, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- punomoćniku prvotužitelja i drugotužitelja;
- punomoćniku tuženika;

- punomoćnicima umješača;