REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3453/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, zastupanog po punomoćniku KĆ, mag. iur., protiv ovršenika Pećarević & Relić odvjetničko društvo u Zagrebu, Ivana Zahara 5, OIB: 09348249237, zastupanog po punomoćniku Sanji Relić, odvjetnici u Zagrebu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 08. listopada 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-7819/2015 od

22. listopada 2015., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-7819/2015 od 22. listopada 2015. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 08. listopada 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-7819/2015 od 22. listopada 2015.

2. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), odnosno da je potraživanje u ovoj pravnoj stvari zastarjelo, jer je zadužnica bila sredstvo osiguranja uz Ugovor o sufinanciranju zapošljavanja osobe bez radnog staža, a koji su on i ovrhovoditelj sklopili 26. listopada 2015. i to za period sufinanciranja zaposlenika od 21. listopada 2015. do 21. listopada 2016. Nadalje, ovršenik navodi da ga je ovrhovoditelj u studenom 2017. zatražio obrazloženje o padu broja zaposlenih osoba za razdoblje od 1. siječnja 2016., a da mu je dopisom od 30. lipnja 2023. prvi puta postavio zahtjev za povrat sredstava po Ugovoru o sufinanciranju i da tim dopisom ovrhovoditelj konstatira da je 1. siječnja 2016. utvrđeno smanjenje broja zaposlenika kod njega kao poslodavca, pa da je on na taj zahtjev 10. srpnja 2023. istakao prigovor zastare. Slijedom navedeno, ovršenik je mišljenja da se ima smatrati da je ovrhovoditelj 1. siječnja 2016. saznao za postojanje obveze povrata isplaćenih financijskih sredstava, a da je njegovu obvezu utvrdio tek dopisom od 30. lipnja 2023.. Tako se ovršenik poziva na primjenu općeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) od pet (5) godina, računajući od dana kada je ovrhovoditelj saznao za postojanje obveze povrata isplaćenih financijskih sredstava, te smatra da su pravo ovrhovoditelja na utvrđenje povrata i zahtjev za povratom isplaćenih financijskih sredstava zastarjeli 02. siječnja 2021. Ovršenik se poziva na primjenu zastarnih rokova po čl. 108. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24) uzimajući u obzir pravilo početka zastare krajem godine u kojoj je nastala odgovarajuća obveza, odnosno da bi zastara ovrhovoditelja na pravo na utvrđivanje obveze povrata isplaćenih financijskih sredstava počela teći 01. siječnja 2017., te da je primjenom zastarnog roka od šest (6) godina, pravo ovrhovoditelja na utvrđenje obveze povrata isplaćenih financijskih sredstava zastarjelo 01. siječnja 2023., a što bi bilo šest (6) mjeseci prije nego li mu je ovrhovoditelj uputio prvi poziv na povrat isplaćenih financijskih sredstava. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže sudu da donese rješenja kojim će pljenidbu i prijenos sredstava proglasiti nedopuštenim, te s kojim će naložiti FINA-i obustavu postupka izravne naplate. Također, ovršenik potražuje naknadu trošak na ime sastava prijedloga u iznosu od 185,50 EUR i sudske pristojbe po nalogu suda u visini od 33,18 EUR, odnosno ukupno 220,68 EUR.

U odnosu na prijedlog za odgodu od 08. listopada 2025. ovršenik ističe da FINA-a nije postupila po odredbama čl. 206. OZ-a i da ga nije obavijestila o pokretanju ovrhe, kao što mu nije ni dostavila prijedlog ovrhovoditelja, a čime mu je učinjena nenadoknadiva šteta i ugroza u odnosu na njegovo redovno poslovanje, a koje je narušeno uslijed nemogućnosti raspolaganja novčanim sredstvima i podmirivanja dospjelih obveza i računa.

3. Prijedlozi ovršenika od 08. listopada 2025. dostavljeni su ovrhovoditelju 14. listopada 2025. na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 20. listopada 2025. u cijelosti usprotivio navodima ovršenika u bitnom navodeći da prigovor zastare nije osnovan, jer prema čl. 233. ZOO-ma sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset (10) godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Ovrhovoditelj ukazuje da je u ovoj pravnoj stvari tražbina osigurana bjanko zadužnicom koja je bila izdana 22. listopada 2015., a iz čega proizlazi da zastara nije nastupila s obzirom da je zastara počela teći 23. listopada 2015. i da je prekinuta je 03. listopada 2025. kada je podnesen Zahtjev za naplatu zadužnice FINA-i.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 08. listopada 2025. ovršenik je ujedno podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. U odnosu na drugi uvjet, nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu sprječavanja nasilja, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a.

9. U prijedlogu ovršenik predlaže odgodu ovrhe, s obzirom da mu je FINA-a propustila dostaviti primjerak zahtjeva za naplatu, a što je za posljedicu imalo nastanak nenadoknadive štete i ugroze redovnog poslovanja. Međutim, eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Naime, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenik uspije sa pravnim lijekom kojeg je uložio, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju. Nadalje, nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da štetu nadoknadi, ako prijenos i pljenidba budu proglašeni nedopuštenima. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi.

10. Slijedom ovršenikovih navoda, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna radi sprječavanja nasilja u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ -a, a u vezi čl. 210. st.1. i 2. OZ -a, odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

11. Ovršenik je zatražio naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 220,68 EUR-a.

12. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

13. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

14. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim zahtjevima, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučeno kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

15. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

16. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun. uz podnesak ovrhovoditelja od 20. listopada 2025.

3. Spis