REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-641/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ČĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, Gorjanska 29 i opunomoćenica Zvjezdana Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, Gorjanska 29, protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske, Administrativne komisije, Zagreb, Trg Sv. Marka 2, OIB: 64434885131, radi stalne novčane naknade, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/I 061-06/24-01/50, URBROJ: 50301-15/07-24-1 od 14. studenoga 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I 061-06/24-01/50, URBROJ: 50301-15/07- 24-1 od 14. studenoga 2024. odbijen je zahtjev tužitelja, baletnog umjetnika u mirovini, za dodjelom stalne novčane nadoknade.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika tužitelj je 29. travnja 2025. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a koji sud je tužbu ustupio ovome sudu na postupanje na temelju rješenja Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. kao manje opterećenom sudu.

3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora obrazlaže da je međunarodno priznati baletni umjetnik, solist zagrebačkog Baleta Hrvatskog narodnog kazališta od 1992., a u kontinuitetu od 1997. do 2023. kada se umirovio, kao i da je tijekom svoje baletne karijere ostvario niz zapaženih uloga, otplesao brojne solističke uloge klasičnog baleta te suvremeni i nacionalni repertoar nastupajući na domaćim i svjetskim scenama, sa zapaženim nastupima, kako u kazalištima tako i televizijskim emisijama i filmovima. Istaknuo se stručnim djelovanjem i inicijativama vezano za poboljšanje položaja baletnih umjetnika u Republici Hrvatskoj te brojnim drugim aktivnostima poduzetima u svrhu promicanja hrvatske kulture i umjetnosti. Proglašen je i zaslužnim građaninom Republike Hrvatske i Grada Zagreba. Sukladno Zakonu o dodjeljivanju stalnih novčanih nadoknada zaslužnim osobama (Narodne novine, broj 96/93., dalje: Zakon) da je 21. kolovoza 2023. podnio zahtjev za ostvarivanje prava na stalnu novčanu nadoknadu radi svojih zasluga kao baletnog umjetnika u kulturnoj djelatnosti. U prilog svom zahtjev je dostavio i preporuku Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika. Istaknuo je kako je brojnim umjetnicima sa skromnijim opisom umjetničkog doprinosa i ostvarenja od njegovog priznato pravo na navedenu nadoknadu nakon umirovljenja. Naglašava i dugotrajnost rješavanja njegovog zahtjeva (godinu i pol dana) u odnosu na druge podnesene zahtjeve. Ukazuje kako kriteriji za dodjeljivanje i obustavu stalne novčane nadoknade zaslužnim osobama i članovima njihovih obitelji koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske nisu javno dostupni i upitno je jesu li uopće određeni i propisani od strane Vlade jer nisu specificirani niti u obrazloženju rješenja pa smatra da ovise o slobodnoj procjeni i tumačenju savjetodavnog tijela od slučaja do slučaja, bez ujednačenih standarda postupanja, a čime je tužitelj doveden u odnos ovisnosti o diskrecijskoj ocjeni komisije savjetodavnog tijela bez unaprijed poznatih i objektivno određenih kriterija pri donošenju odluke. Smatra i da se radi o netransparentnom postupku donošenja odluke u kojem je nepoznato tko su članovi savjetodavnog tijela Ministarstva na čijem mišljenju se u cijelosti temeljilo osporavano rješenje. Tužitelj nije proveo ispitni postupak, odnosno nije mu omogućeno sudjelovanje u postupku niti su mu dostavljena mišljenja od 17. srpnja i 14. studenoga 2024., te mu nije omogućeno izjašnjavanje o istima. Obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži konkretne razloge, već samo paušalnu rečenicu kako je utvrđeno da ne ispunjava uvjete. Uputa o pravnom lijeku da nije sukladna sa Zakonom. Predlaže sudu poništiti rješenje te prihvatiti predmetni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti i ustraje kod navoda iz osporavanih rješenja. Dodatno iznosi kriterije dodjele predmetne nadoknade. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Dokazne prijedloge koje nije smatrao važnim za donošenje odluke, sud je odbio raspravnim rješenjem uz naznaku razloga za isto, sve kako to propisuje odredba čl. 93. st. 2. ZUS-a.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 22. kolovoza 2023. podnio zahtjev radi dodjele stalne novčane nadoknade zbog zasluga u kulturnoj djelatnosti, a nakon što mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, od 18. srpnja 2023. priznato pravo na starosnu mirovinu. Zahtjevu je priložena i preporuka Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika od 13. srpnja 2023. kojom je to društvo preporučilo tužitelja za dobivanje stalne novčane nadoknade. U postupku povodom zahtjeva tuženik je pribavio mišljenje Ministarstva kulture i medija od 17. srpnja 2024. iz kojeg proizlazi da je Savjetodavno povjerenstvo za dodjelu stalnih novčanih nadoknada zaslužnim osobama toga ministarstva, na početku rada sjednice održane 3. srpnja 2024,. usvojilo kriterije za dodjelu nadoknada prema kojima se iznos od 92,91 eura, (I. kategorija) dodjeljuje dobitnicima državnih nagrada, nacionalnim prvacima opere, drame i baleta te dobitnicima nagrade za životno djelo, iznos od 66,36 eura, (II. kategorija) dodjeljuje se dobitnicima godišnjih nagrada koju dodjeljuju strukovne udruge u kulturi i umjetnosti, dobitnicima nagrade nacionalnih festivala, dobitnicima uglednih međunarodnih nagrada i umjetnicima koji su bitno doprinijeli prepoznatljivosti i ugledu hrvatske kulture u inozemstvu i prvacima ili solistima opere, drame ili baleta te iznos od 39,82 eura, (III. kategorija) koji se dodjeljuje umjetnicima i nezavisnim profesionalcima s vidljivim doprinosom kulturi, višegodišnjim članovima profesionalnog ansambla s iznimnim doprinosom na području kulture i udovici/udovcu pokojnog umjetnika/umjetnice ukoliko je prethodno ostvareno pravo na dodjelu stalne novčane nadoknade. Temeljem tako na sjednici utvrđenih kriterija to tijelo je dalo mišljenje da se tužitelju ne dodijeli predmetna novčana nadoknada. Iz dopunskog očitovanja Ministarstva kulture i medija od 14. studenoga 2024. vidljivo je kako su za tamo imenovane umjetnike obrazloženi razlozi odbijanja zahtjeva za nadoknadu, dok je za tužitelja samo naznačeno da ne ispunjava uvjete za dodjelu novčane nagrade temeljem analize ukupnog umjetničkog dojma ne umanjujući njegov dugogodišnji rad. Temeljem navedenih mišljenja, tuženik rješenjem od 14. studenoga 2024. odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje da ne ispunjava uvjete za dodjelu stalne novčane nadoknade zbog zasluga u kulturnoj djelatnosti.

9. Iz odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) proizlazi da se obrazloženje odluka/rješenja donesenih u upravnom postupku sastoji od činjeničnog i pravnog dijela koje čine cjelinu i koji se, ovisno o prirodi upravne stvari međusobno isprepliću. U činjeničnom dijelu navode se podaci o relevantnim činjenicama koje je javnopravno tijelo utvrdilo u postupku, a u pravnom dijelu navode se odredbe materijalnog propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar i odgovarajuća njihova interpretacija u primjeni na utvrđeno činjenično stanje.

10. Valjano obrazloženje, po prirodi stvari, predstavlja neophodnu pretpostavku jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost osporene odluke u upravnom sporu. Obrazloženje rješenja je za stranku važan dio rješenja, neovisno o tome da li je riječ o rješavanju složenije ili jednostavnije upravne stvari (bilo činjenično, bilo pravno), a u svakom slučaju kada se, po stranku, donosi negativna odluka. Po mišljenju ovoga suda, jedino ovakav pristup obvezatnosti dostatnog obrazloženja odluka donesenih u upravnom postupku osigurava zajamčeno pravo na pravnu zaštitu protiv pojedinačnih upravnih akata te oživotvorenje načela zakonitosti i jednakosti svih stranka pred zakonom jer stranka koja iz obrazloženja rješenja ne zna razloge za donošenje baš takve odluke javnopravnog tijela dolazi u neravnopravan položaj u odnosu na stranku kojoj su razlozi odbijanja njezina zahtjeva poznati. Također, sud napominje da ostvarivanje načela zakonitosti u upravnom postupku znači da je tijelo koje rješava određenu upravnu stvar dužno u svemu se pridržavati materijalnih propisa koje primjenjuje u rješavanju upravne stvari te propisa kojima je reguliran postupak rješavanja određene upravne stvari.

11. Kako iz pobijanog akta nije razvidno koji su to uvjeti za dodjelu predmetne novčane nadoknade niti koje od propisanih uvjeta to tužitelj ne ispunjava, to ovaj sud nalazi da je osporavanom odlukom povrijeđen zakon na štetu tužitelja budući ista nisu valjano i potpuno obrazložena, sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a.

12. Osim što tuženik nije iznio konkretne razloge odbijanja zahtjeva, tužitelju nije omogućeno ni izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari (čl. 30. ZUP). Naime, a tuženik isto ni ne osporava, kriteriji za dodjelu nadoknade su doneseni neposredno na sjednici Savjetodavnog povjerenstva za dodjelu stalnih novčanih nadoknada zaslužnim osobama Ministarstva kulture i medija od 3. srpnja 2024., te su isti navedeni u mišljenju od 17. srpnja 2024. s kojim tužitelj tijekom postupka uopće nije bio upoznat te se o istome nije mogao ni izjasniti.

13. U odnosu na navode tužitelja vezane uz potpisivanje akata i ulogu koju vrši ministrica kulture kao čelnica tog tijela i predsjednica Administrativne komisije, ukazuje se da je tuženik sukladno Poslovniku Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine broj 154/11., 121/12., 7/13., 61/15., 99/16., 57/17., 87/19., 88/20. i 68/24., dalje: Poslovnik) stalno radno tijelo Vlade čiji djelokrug je određen čl. 26. Poslovnika. Tako je odredbom čl. 18. st. 2. Poslovnika propisano da stalnim radnim tijelom predsjedava član Vlade kojeg odredi Vlada. Vlada je na sjednici održanoj 4. kolovoza 2020. donijela odluku o imenovanju članova stalnih radnih tijela Vlade Republike Hrvatske kojom je između ostalog ministrica kulture i medija imenovana predsjednicom Administrativne komisije, čime je i ovlaštena potpisivati akte iz djelokruga Administrativne komisije. Dalje, vezano uz navode kojima ističe da mu nije poznat sastav Administrativne komisije i Savjetodavnog povjerenstva pri Ministarstvu kulture i medija ukazuje se da isto nije od značaja za valjanost njihova odlučivanja, a odluka kojom je Vlada imenovala ministricu kulture i medija predsjednicom Administrativne komisije, javno je objavljena na stranicama Vlade pod rubrikom Sjednice.

14. Prigovor tužitelja vezan uz nezakonitu uputu tuženika o pravnom lijeku nije osnovan. Naime, čl. 4. Zakona propisuje da se protiv rješenja iz čl. 3. toga Zakona može izjaviti žalba komisiji drugog stupnja koju imenuje Vlada Republike Hrvatske. Odredbe čl. 3. Zakona normiraju rješenja o dodjeljivanju i obustavi isplate stalne novčane nadoknade. Obzirom da je u konkretnoj upravnoj stvari doneseno rješenje o odbijanju, koje nije predviđeno čl. 3. na koje bi se primjenjivao čl. 4. Zakona o pravu na žalbu, ispravno je tuženik dao uputu o pravnom lijeku kako to i propisuje odredba čl. 29. st. 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine broj 150/11., 119/14., 93/16., 116/18., 80/22., 78/24.).

15. Slijedom svega navedenoga, sud je poništio osporavano rješenje. Uzevši u obzir da rješavanje upravne stvari razumijeva primjenu slobodne (diskrecijske) ocjene, što čini zapreku da sud sam riješi stvar, predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS-a, vezano uz čl. 119. st. 6. toga Zakona), odnosno sud je donio odluku kao u t. I. izreke presude. U izvršenju ove presude tuženik je obvezan donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), odnosno donijet će odgovarajuće rješenje koje će biti sastavljeno sukladno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a na način da će adekvatno obrazložiti kriterije za dodjelu stalne novčane nadoknade te način kako je iste cijenio u odnosu na zahtjev tužitelja, dakle razloge za donošenje svoje odluke, a imajući i na umu da je kriterijima sa sjednice od 3. srpnja 2024. utvrđeno da se II. kategorija novčane nadoknade ima dodijeliti prvacima ili solistima baleta, a što je tužitelj nesporno prije odlaska u mirovinu bio. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe, odlučio kao u t. I. izreci presude.

16. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sljedeće radnje: sastav tužbe i sastav obrazloženog podneska od 3. listopada 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

17. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).

U Rijeci 28. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.