K-819/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Škomrlj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČŠ, zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: KO-DO-731/2021 od 2. ožujka 2022., izmijenjene na raspravi 27. svibnja 2025., nakon javno provedene rasprave održane u prisutnosti okrivljenog ČŠ, branitelja Gašpara Lujaka, punomoćnika oštećenika Saše Vladića i savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu ČŠG, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Splitu, od 14. srpnja 2021., broj: K-819/2021, kojom je protiv okrivljenika ČŠ izdan kazneni nalog.
II. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08
okrivljenik: ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, sin Č i E djevojački I, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, srednjih imovinskih prilika, nema u vlasništvu imovine, vojsku služio, dragovoljac u bivšoj SFRJ i branitelj u Republici Hrvatskoj, čin bojnika, pravnik, sa završenom VSS, kazneno neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi dana 11. srpnja 2012. u Trogiru, u nakani da se nepripadno okoristi u većem iznosu novca, a nakon što je prethodno preko zajedničkog poznanika i svog rođaka odvjetnika EŠ uspostavio poslovnu suradnju s IŠ i RŠ obećavši im da će za njih obavljati pravne poslove zastupanja povrata njihove imovine u Republici Hrvatskoj, u koju svrhu su mu obojica ispustila punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika i nakon što su obojica na njegov prijedlog za zastupanje u svim postupcima koji se vode u svezi povrata njihove imovine u Splitu, a posebno prodaje dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Gornji zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ovjerenom punomoći angažirali ZŠ, odvjetnika u [adresa], koji je naznačenog dana u ime IŠ i RŠ kao prodavatelja potom potpisao i ovjerio „Kupoprodajni ugovor“ 12/640 dijela nekretnine označene kao kat. čest. zemljišta 1281/25 ZU 1099 k. o. [katastarska općina] i „IZJAVOM O PREUZIMANJU NOVCA“ u njihovo ime preuzeo kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 45.000,00 eura koju je istog dana u Trogiru predao ČŠ o čemu je potpisao potvrdu, ali je ČŠ novac zadržao za sebe i tek nakon višekratnog traženja RŠ i IŠ putem odvjetnika EŠ tijekom 2014. predao iznos od 10.000,00 eura, dok je iznos od 35.000,00 eura zadržao za sebe i isti do danas nije isplatio RŠ i IŠ, za koji iznos ih je i oštetio.
dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena, a utajena stvar je velike vrijednosti i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja takve stvari,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – utajom – djelo opisano u članku 232. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavak 3. KZ/11.
III. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 upućuje se oštećenike IŠ i ĆŠ da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.
IV. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu 7. srpnja 2021. optužnicu broj: KO-DO-731/2021, protiv okrivljenika ČŠ zbog počinjenja kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 1. i 3. KZ/11.
2. U smislu članka 541. ZKP/08 sud je presudom od 14. srpnja 2021., broj: K- 819/2021 izdao kazneni nalog protiv okrivljenika ČŠ.
2.1 Okrivljeni ČŠ putem svog branitelja 21. srpnja 2021. podnio je prigovor protiv presude kojom je izdan kazneni nalog.
3. Potom, temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu od 11. veljače 2022., broj:
Kov-531/2021, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je novu optužnicu protiv okrivljenika ČŠ zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 1. i 3. KZ/11.
Na raspravi održanoj 27. svibnja 2025. predstavnica optužbe izmijenila je činjenični opis optužbe.
4. Temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 sud je prilikom donošenja presude stavio izvan snage presudu Općinskog suda u Splitu, od 14. srpnja 2021., broj: K- 819/2021, kojom je protiv okrivljenika ČŠ izdan kazneni nalog.
5. Očitujući se o optužbi okrivljeni ČŠ izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom i izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.
6. U dokaznom postupku na raspravi održanoj 24. rujna 2025. pročitana je i pregledana sljedeća dokumentacija: preslik kupoprodajnog ugovora broj: OV- 3075/2012 (list 3-5 spisa), preslik punomoći za zastupanje ZŠ, ispuštenog od RŠ od 27. prosinca 2011. (list 6 spisa), preslik punomoći za zastupanje ČŠ, ispuštenog od IŠ od 27. prosinca 2011. (list 7-8 spisa), dopis odvjetnika Ane Mahmutović od 23. travnja 2015. (list 10 spisa), e-mail RŠ upućenog odvjetniku Saši Vladić od 8. travnja 2017. (list 31 spisa), izjava IŠ od 6. travnja 2017. (list 32 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta na broj: 511-12-25-03-444/16 (list 41 spisa), izvješće o izuzimanju rukopisa ZŠ (list 42 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 0994170 od 4. ožujka 2016. (list 45 spisa), preslik izjave o preuzimanju novca od 11. srpnja 2012. (list 46 spisa), preslik punomoći ispuštene ČŠ u [adresa] od 30. lipnja 2006. (list 60-61 spisa), dopis RŠ od 23. jula 2008. upućenog ČŠ (list 62 spisa), punomoć IŠ od 7. svibnja 2008. na ime ZŠ, za zastupanje u ostavinskim postupcima (list 63 spisa), punomoć ŽŠ od 7. svibnja 2008. na ime ZŠ, za zastupanje u ostavinskim postupcima (list 64-65 spisa), preslik punomoći kojom se ovlašćuje ČŠ za zastupanje ispuštena od IŠ u [adresa] **.**.2009.(list 66-67 spisa), preslik punomoći kojom se ovlašćuje ČŠ za zastupanje ispuštena od RŠ od 11. kolovoza 2009. (list 68-69 spisa), preslici punomoći o zastupanju na ime ZŠ, ispuštenih od IŠ i RŠ (list 70-73 spisa), obavijesti o opozivu punomoći (list 84-87 spisa), zapisnik o vještačenju Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Klasa: NK 235-01/20-02/4450, Ur.broj: 511-01-114-20-3 od 30. rujna 2020. (list 100-107 spisa), rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv ZŠ od 28. listopada 2020. (list 109-112 spisa), dopis Splitsko – dalmatinske županije, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa:
UP-I-942-04-97-01-669 od 21. srpnja 2009.(list 261A spisa), e mail korespondencija od 25. siječnja 2013. između KŠ i Dubrovnik marketing (list 261B spisa), nalog Raiffeisen banke, Internet bankarstva od 4. veljače 2013. (list 261C), izjava o darovanju između ČŠ i KŠ od 11. srpnja 2012. (list 261D spisa), izjava o darovanju između ČŠ i ZŠ od 11. srpnja 2012. (list 261E spisa), e mail korespondencija između DŠ i Dubrovnik marketinga od 6. studenog 2011. (list 292), dopis VŠ upućenog Županiji splitsko – dalmatinskoj, uredu za imovinsko pravne poslove (list 293), dopis Splitsko – dalmatinske županije, tajništva Županije od 5. ožujka 2007. (list 294), dopis Splitsko – dalmatinske županije, Službe za imovinsko pravne poslove od 21. srpnja 2009. (list 295), dopis Splitsko – dalmatinske županije, Službe za imovinsko pravne poslove od 18. srpnja 2012. (list 296), dopis Dubrovnik marketinga upućenog RŠ i VŠ od 8. ožujka 2007. (297-298), fotografije (list 299-300), e mail korespondencija dostavljena u sudski spis (301-313), punomoć od 29. travnja 2004. (list 314), punomoć od 30. lipnja 2006. (list 315), punomoć od 7. kolovoza 2009. (list 316), punomoć od 11. kolovoza 2009. (list 317), izvadak iz zemljišnih knjiga (318-362), e mail prepiska između KŠ i Dubrovnik marketinga od 6. srpnja 2012. (list 363), spis Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižni odjel broj Z-1863/15, e mail prepiska između Saše Vladića i PŠ od 31. ožujka 2015. (list 376), kupoprodajni ugovor između VŠ i RŠ kao prodavatelja te MŠ R i MŠ kao kupaca (list 377-379), e mail korespondencija dostavljena u spis (list spisa 387-401), e mail korespondencija dostavljena u spis (list spisa 403-405), obavijest o opozivu punomoći ĆŠ i VŠ, e mail korespondencija dostavljena u spis (list 479-480) te povijesni izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu oznake, zk uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 483-495). Nadalje, budući su svjedoci tijekom postupka ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka to su temeljem članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani i pregledani: zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika ĆŠ sa rasprave 20. prosinca 2023. (list 257-260), zapisnik o ispitivanju svjedoka EŠ sa rasprave od 28. svibnja 2024. (list 286-289), zapisnik o ispitivanju svjedoka KŠ sa rasprave od 28. svibnja 2024. (list 289-290), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZŠ sa rasprave od 28. svibnja 2024.(list 290-291) te zapisnik o ispitivanju svjedoka EŠG s rasprave od 27. svibnja 2025. (list 473-474). Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 24. rujna 2025.
6.1 Sud je temeljem članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 raspravnim rješenjem od 27. svibnja 2025. odbio kao neprikladan dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem kao svjedoka VŠ. Nakon izvedenih dokaza tijekom postupka, sud je stava da postoji sumnja da bi se ispitivanjem svjedoka VŠ mogla utvrditi neka važna činjenica koja bi utjecala na donošenje drugačije odluke u ovom postupku.
7. U svojoj obrani na raspravi održanoj 24. rujna 2025. okrivljeni ČŠ u cijelosti je ostao kod obrane koju je iznio 27. svibnja 2025. te nije imao što za dodati.
7.1 U obrani na raspravi održanoj 27. svibnja 2025. okrivljeni ČŠ u bitnome je kazao da on još od 2004. ima kontakte sa obitelji VŠ. Po struci da je on pravnik koji radi sa nekretninama i da su iz tog razloga 2004. njega kontaktirali Z kako bi im on pomogao pronaći u Republici Hrvatskoj imovinu koja im je bila oduzeta. Obitelj VŠ je iz Srbije i putem nacionalizacije im je bila oduzeta imovina. On se za pomoć obratio prijatelju i kolegi, odvjetniku ZŠ i njih dvoje su se dali u posao i uspjeli su pronaći da je obitelji VŠ bio oduzet hotel Slavija, hotel Praha, kao i dio nekretnine u koji je svjedok EŠG bespravno ušao u posjed. Tijekom rada na predmetu došli su do saznanja da spomenuta imovina pripada osobi imena LŠ. To da je bio jedan veliki posao koji je uključivao borbu s birokracijom i da su oni činili sve što su mogli kako bi obitelji VŠ vratili nekretnine koje su im trebale pripasti. Nekretnina o kojoj je pričao EŠG da zaista ima više suvlasnika, ali da su oni s njihovim radom uspjeli riješiti da se VŠ i ĆŠ uknjiže kao suvlasnici nekretnine nakon smrti majke SŠ. IŠG da zasigurno ne bi ih ni kontaktirao da VŠ i ĆŠ u tom trenutku nisu bili uknjiženi na nekretnini. Tijekom rada na tim predmetima Z da su odlučili prodati nekretninu koju su imali u vlasništvu u Okrugu Gornjem i da su ga uputili da im to riješi zajedno sa odvjetnikom ZŠ. Ta nekretnina da se brzo riješila i prodala, a da je ZŠ po punomoći primio kupoprodajnu cijenu i po uputi braće ĆŠ njemu je predao novac na čuvanje. Misli da je zaista bilo riječ o iznosu od 45.000,00 eura. Nastavili su raditi na prodaji hotela Slavije i Prahe i sjeća se da je JŠ stupio u kontakt s njima i da su se oni sastali s njime i da je dao ponudu za kupnju nekretnina koju Z nisu prihvatili. Nedugo zatim je slučajno saznao da su Z prodali te nekretnine preko jednog drugog odvjetnika i da je tada shvatio da su oni njega izbacili iz priče. On i ZŠ da su na tome radili deset godina, a netko je došao na gotov čin i uzeo nagradu koja je trebala pripasti njima. Za prodaju tih nekretnina da je on sa braćom ĆŠ dogovorio proviziju u iznosu od 5%, čak da su nakon nekog vremena Z povisili proviziju od 8% od ugovorene prodajne cijene. Međutim, oni kada su prodali nekretnine putem drugog odvjetnika da su mu samo to kazali i tek u tom trenutku da su od njega zatražili da im vrati onaj iznos od 45.000,00 eura koje je on u njihovo ime primio na čuvanje. On im je predložio da se sastanu kako bi raščistili međusobna dugovanja i da se on zaista i sastao sa odvjetnikom EŠ iz [adresa] koji mu je kazao da Ć preda 10.000,00 eura, a da ostatak od dobivenog iznosa zadrži za sebe na ime nagrade. Od ukupnog iznosa od 45.000,00 eura da je kod njega ostalo 29.000,00 eura. Od iznosa od 45.000,00 eura on da je odvjetniku EŠ predao iznos od 10.000,00 eura za obitelj ĆŠ, troškovi u radu da su bili u iznosu od 6.000,00 – 7.000,00 eura te su isti uključivali nagradu za KŠ što je pronašla kupca za [adresa] i troškove odvjetnika ZŠ. Novce da je uvijek davao uz potvrdu u kojoj je stajalo da se novac predaje po nalogu ĆŠ kao dar, a sve kako bi imao trag novca. Što se tiče njegove provizije za prodaju nekretnine u [adresa] ona da je iznosila 7.000,00 – 8.000,00 eura, a ostatak novca koji je kod njega ostao da je trebao biti nagrada za prodaju ostalih nekretnina. Dodaje da kada je radio prodaju nekretnine u [adresa] da braća ĆŠ nisu bila uknjižena kao vlasnici i da su oni trebali provesti ostavinsku raspravu iza majke, što su oni učinili za njih te su svi ti troškovi uračunati u onu proviziju koju je spomenuo. Što se tiče kupca hotela Praha i Slavija da je on kontaktirao sa ĐŠ i dogovarao kupoprodaju nekretnine i iz tog razloga njemu je trebala pripasti provizija za prodaju hotela Slavija i Praha, što su mu obećala braća ĆŠ. Cijelo vrijeme da je on komunicirao s ĆŠ vezano za prodaju njegovih nekretnina i među papirima da je pronašao dio komunikacije koja potvrđuje istinitost njegovih navoda. Nije točno da bi on zadržao 35.000,00 eura već je točno ovo što je govorio, da on novac nije predao iz razloga što su među njima neraščišćeni imovinski odnosi. Njega Z nisu tužili u nikakvom parničnom postupku za povrat novca. U trenutku kada je ZŠ otkazana punomoć braća ĆŠ da nisu bili uknjiženi na hotelu Praha kao suvlasnici, a on i ZŠ da su pomogli BŠ i SŠ da izvrše povrat oduzete imovine. Potom je preminula BŠ koju je u cijelosti naslijedila SŠ, a nakon smrti SŠ da je ZŠ odradio ostavinsku raspravu i pomogao uknjižiti Miličeviće na hotel Prahu. S Ć da je bio dogovor da će se po završetku prodaje hotela Praha povući konto kartica i izvršiti plaćanje, a do tada su oni njemu dali nešto novca koji je uključivao više-manje putne troškove. ZŠ dobio je dar od braće SŠ za prodaju nekretnina u [adresa] i taj iznos je bio oduzet od iznosa od 45.000,00 eura koji je dobiven prodajom nekretnine u [adresa]. ZŠ njemu je predao novac iz razloga što je on bio Ć osoba od povjerenja u Hrvatskoj, a to nije bila njegova želja.
8. Kazneno djelo utaje iz članka 232. stavak 1. u svezi stavka 3. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni, a vrijednost utajene stvari ili imovinskog prava je velika.
9. S obzirom na obranu okrivljenika ČŠ nije sporno da je on u ime SŠ zajedno sa odvjetnikom ZŠ sudjelovao u prodaji nekretnine u Okrugu Gornjem, niti je sporno da je ZŠ njemu predao iznos kupoprodajne cijene od 45.000,00 eura dobiven od prodaje nekretnine u Okrugu Gornjem. Nesporno je da je ČŠ putem odvjetnika EŠ predao Ć iznos od 10.000,00 eura. Također, nesporno je da je ČŠ imao poslovnu suradnju s VŠ i ĆŠ u pogledu povrata imovine koja je Ć bila oduzeta.
9.1 Sporno je, je li ČŠ protupravno prisvojio novčani iznos od 35.000,00 eura koji mu je povjeren od strane braće ĆŠ ili se pak između ČŠ i braće ĆŠ radi o neraščišćenim imovinskopravnim odnosima proizašlima iz poslovne suradnje.
10. Temeljem članka 459. stavak 5. ZKP/08 sud će u nastavku obrazloženja izložiti zbog kojih razloga sporne činjenice nije našao dokazanima.
10.1 Iz preslike kupoprodajnog ugovora broj: OV-3075/2012 (list 3-5 spisa) proizlazi da su VŠ i ĆŠ **.**.2012. prodali nekretninu u [adresa] i MŠ za iznos od 45.000,00 eura.
Iz preslike punomoći za zastupanje ZŠ, ispuštenoj od RŠ od 27. prosinca 2011. (list 6 spisa) proizlazi da ĆŠ tom punomoći ovlašćuje odvjetnika ZŠ da ga zastupa u svim postupcima koji se vode u svezi povrata imovine kao i prodaje dijela nekretnine u [adresa]. Istom punomoći odvjetnika ZŠ opunomoćuje se da u ime ĆŠ primi kupoprodajnu cijenu.
Iz preslike punomoći za zastupanje ČŠ, ispuštenoj od VŠ od 27. prosinca 2011. (list 7-8 spisa) sud primjećuje da ta punomoć nije dana 27. prosinca 2011. kako navodi tužitelj, već je riječ o punomoći od 7. kolovoza 2009., a navedeno jasno proizlazi i iz činjenice što je potpis ŠŠ ovjeren na punomoći od strane javnog bilježnika Nikše Mozara, pod brojem OV- 4018/09 upravo dana 7. kolovoza 2009. Nadalje, iz te punomoći proizlazi da je VŠ ovlastio ČŠ da ga zastupa u svim postupcima koji se vode u svezi povrata imovine u Splitu, kao i svim ostalim predmetima te da VŠ pristaje da u tim poslovima ČŠ zamjenjuje osoba ili odvjetnik po njegovom izboru.
Iz dopisa odvjetnice Ane Mahmutović od 23. travnja 2015. (list 10) proizlazi da odvjetnica Ana Mahmutović kao opunomoćenica R i GŠ očituje se da je cjelokupna kupoprodajna cijena za kuću u [adresa] u iznosu od 45.000,00 eura isplaćena odvjetniku ZŠ, sve temeljem priloženih punomoći.
Iz e-maila RŠ upućenog odvjetniku Saši Vladić od 8. travnja 2017. (list 31 spisa), proizlazi da ĆŠ navodi da mu je advokat EŠ dao iznos od 10.000,00 eura i da trenutno dug iznosi 35.000,00 eura.
Iz preslika izjave o preuzimanju novca od 11. srpnja 2012. (list 46) proizlazi da je ČŠ **.**.2012. primio iznos od 45.000,00 eura od strane ZŠ punomoćnika VŠ i ĆŠ na ime isplate kupoprodajne cijene po Ugovoru prodaje nekretnine u [adresa].
Iz preslika punomoći ispuštene ČŠ u [adresa] od 30. lipnja 2006. (list 60-61 spisa) proizlazi da je VŠ izdao punomoć ČŠ radi ostvarivanja prava u nasljedstvu.
Iz dopisa RŠ od 23. jula 2008. upućenog ČŠ i punomoći na ime ZŠ (list 62-65 spisa), proizlazi da ĆŠ dostavlja punomoći ČŠ kojima se ZŠ opunomoćuje od strane VŠ i ĆŠ da ih zastupa u postupcima iza smrti oca i majke pod brojem O-271/07 i O-269/07 koji se vode kod Općinskog suda u Trogiru odnosno nadležnog javnog bilježnika.
Iz punomoći koje je tužitelj priložio uz optužnicu (list 66-69) proizlazi da VŠ i ĆŠ opunomoćuju ČŠ da ih zastupa u postupku koji se vodi kod Ureda Državne Uprave u Splitsko – Dalmatinskoj Županiji, Službi za imovinsko-pravne poslove pod brojem: Klasa: UP-I94204/97-01/669.
Iz obavijesti o opozivu punomoći (list 84-87 spisa) proizlazi da je VŠ obavijestio Ured državne uprave u Splitsko Dalmatinskoj Županiji 29. prosinca 2014. kako opoziva punomoć za zastupanje ČŠ u predmetu Klasa: UP-94204/97-01/669.
Iz dopisa Splitsko – dalmatinske županije, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04-97-01-669 od 21. srpnja 2009. (list 261A spisa) proizlazi da je Služba za imovinsko-pravne poslove Splitsko – dalmatinske županije zatražila 21. srpnja 2009. od ČŠ dokumentaciju iza FŠ i SŠ.
Iz e mail korespondencija od 25. siječnja 2013. između KŠ i Dubrovnik marketing (list 261B spisa) proizlazi da je KŠ dostavila ČŠ na mail adresu: [adresa elektroničke pošte] tekući račun za uplatu troškova u vezi [adresa] – [adresa] te se iznosi stajalište vezano za daljnje postupanje u pogledu nekretnina u Splitu.
Iz naloga Raiffeisen banke, Internet bankarstva od 4. veljače 2013. (list 261C), proizlazi da je ČŠ uplatio KŠ novčani iznos od 3.751,64 kune.
Iz izjave o darovanju između ČŠ i KŠ od 11. srpnja 2012. (list 261D) proizlazi da su VŠ i ĆŠ putem ČŠ darovali **.**.2012. KŠ novčani iznos od 500,00 eura.
Iz izjave o darovanju između ČŠ i ZŠ od 11. srpnja 2012. (list 261E spisa) proizlazi da su VŠ i ĆŠ putem ČŠ darovali **.**.2012. ZŠ novčani iznos od 1.900,00 eura.
Iz e mail korespondencija između DŠ i Dubrovnik marketinga od 6. studenog 2011. (list 292) proizlazi da je JŠ proslijedio na mail [adresa elektroničke pošte] (za koji mail je već utvrđeno iz maila na listu 261B da isti mail koristi ČŠ) e-mail prepisku između Matea [adresa elektroničke pošte] iz koje je razvidno da je riječ o komunikaciji između JŠ i ĆŠ vezano za iskazivanje interesa za kupnju nekretnine koju je ĆŠ naslijedio od pokojne SŠ.
Iz dopisa VŠ upućenog Županiji Splitsko – dalmatinskoj, uredu za imovinsko pravne poslove (list 293), proizlazi da je riječ o dopisu kojim ČŠ u ime VŠ od Ureda za imovinsko-pravne poslove traži odgovore o stanju predmeta vezanih za povrat Hotela Praha i Slavija. Nadalje iz dopisa Splitsko
– dalmatinske županije, tajništva Županije od 5. ožujka 2007. (list 294) proizlazi da je upit ČŠ upućen nadležnom tijelu za postupanje i to Uredu državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službi za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove. Iz dopisa Splitsko – dalmatinske županije, Službe za imovinsko pravne poslove od 21. srpnja 2009.(list 295) proizlazi da je Služba za imovinskopravne poslove zatražila od ČŠ dostavu dokumentacije u predmetu povrata oduzete imovine Hotela Praha, dok iz dopisa Splitsko – dalmatinske poslove, Službe za imovinsko pravne poslove od 18. srpnja 2012. (list 296) proizlazi da se od ČŠ zahtjeva dostava dodatne dokumentacije u postupku povrata hotela Praha.
Iz dopisa Dubrovnik marketinga upućenog ĆŠ i VŠ od 8. ožujka 2007. (297-298) proizlazi da je ČŠ podnio izvještaj ĆŠ i VŠ o dosadašnjem postupanju u postupku povrata hotela Praha i Slavija.
Iz e mail korespondencija dostavljene u sudski spis (301-313), proizlazi da se ĆŠ obraćao ČŠ putem maila još 2004. godine te je istog tražio pomoć u postupcima koji su se odnosili na hotel Prahu i Slaviju te prodaju vikendice.
Iz punomoći od 29. travnja 2004. (list 314) proizlazi da je ĆŠ ovlastio ČŠ da zastupa njegovu majku SŠ pred upravnim i sudskim organima u Republici Hrvatskoj te se ČŠ ovlašćuje da u ostavinskom postupku da pozitivnu nasljedničku izjavu.
Iz punomoći od 30. lipnja 2006. (list 315) proizlazi da je ĆŠ ovlastio ČŠ da ga zastupa radi ostvarivanja njegovih prava po nasljedstvu.
Iz punomoći od 7. kolovoza 2009. i 11. kolovoza 2009. (list 316, 317) proizlazi da su VŠ i ĆŠ ovlastili ČŠ da ih zastupa u svim postupcima koji se vode u svezi povrata imovine u Splitu, a posebno u postupku pred tijelima državne uprave kod Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službi za imovinsko-pravne poslove pod brojem, klasa: UP-I942-04/97-01/669.
Iz e-mail prepiske između KŠ i Dubrovnik marketinga od 6. srpnja 2012. (list 363) proizlazi da KŠ komunicira s ČŠ u vezi kupoprodaje nekretnine u vlasništvu ĆŠ te pritom navodi da je pronašla kupca za nekretninu kojeg je zadržala dvije godine i potražuje proviziju od ČŠ zbog sudjelovanja u prodaji nekretnine.
Iz e-mail korespondencije dostavljene u spis (list spisa 387-401) proizlazi da ČŠ komunicira s ĆŠ vezano za postupanje u predmetima povrata imovine, a pritom ga mailom od **.**.2009. ČŠ obavještava kako je uspio uknjižiti već dio hotela Praha na prednike FŠ i ostale. Bitno je ukazati kako iz maila na listu (398) proizlazi da je ĆŠ **.**.2014. zatražio od ČŠ da do 16. srpnja preuzme prinadležnost, objašnjavajući da su sredstva stavljena u depozit nema rezona jer ugovor je postignut i da je kupac prihvatio cijenu i uvjete, a da činjenica je li se on uknjižio ili ne nema mnogo veze, nadalje traži se da se odmah završi nasljeđe iza FŠ i da im se dostave sredstva, kao i završavanja nasljednog dijela iza Ž njihove bake, nadalje da je potrebno sa Hotela Prahe odmah pokrenuti postupak skidanja Boženinog cirkusa, pogledati da se uknjiži druga jedinica ukoliko je to izvedivo, a da će K posjetiti Dubrovnik da regulira naknade.
Iz iskaza svjedoka – oštećenika ĆŠ od 20. prosinca 2023. u bitnome proizlazi da je poslije smrti njegove tetke bila ostala kuća u [adresa] i da je prema kasnijem redu nasljeđivanja dio kuće pripao njemu. U dogovoru s drugim nasljednicima da je odlučeno prodati kuću, a kako on i brat VŠ žive u [adresa] to im je Bane Popovac odvjetnik iz [adresa] preporučio da u njihovo ime posao odradi ČŠ. Poznato mu je da je kuća prodana i da su svi nasljednici osim njega i njegovog brata dobili novac. S ČŠ da je bilo dogovoreno da on odradi sve poslove, proda nekretninu, a potom i primi novac u ime njega i brata. Međutim, ČŠ nikada nije isplatio novac, a oni su u više navrata pokušali s njime stupiti u kontakt. Prilikom tih kontakata da je ČŠ obećavao predati novac i sjeća se da je jednom obećao doći u [adresa] i predati im novac, ali to nije učinio. Jednom je došao i u Dubrovnik, ali ČŠ ga tada nije primio navodeći da se nalazi u Njemačkoj. Potom da je i Bane Popovac pokušavao s ČŠ stupiti u kontakt kako bi im vratio novac, ali ni to nije uspjelo. Tada im je postalo jasno da od novca neće biti ništa. Jednom prilikom da im je odvjetnik Bane Popovac na ime posla koji je obavio ČŠ predao 10.000,00 eura, ali da ukupan novčani iznos koji je ČŠ trebao predati je bio 45.000,00 eura. Do današnjeg dana osim 10.000,00 eura ništa nije isplaćeno i ustraje u imovinskopravnom zahtjevu. ČŠ da su angažirali jer je imao agenciju za nekretnine u Dubrovniku, a da su on i brat ČŠ izdali punomoć kojom su ga ovlastili da on odradi sve poslove u njihovo ime, a ČŠ je angažirao odvjetnika ZŠ da zajedno s njime radi na prodaji nekretnine. Potom su oni odvjetniku ZŠ izdali punomoć za zastupanje. S ČŠ je bila dogovorena naknada za određene poslove, odnosno da će im on ispostaviti neke troškove, na način da će on od odrađenog posla dobiti 5.000,00 eura. Naknade da je s ČŠ dogovarao brat VŠ i da mu je predao na ime naknade iznos od 5.000,00 eura. Nije dogovoren rok u kojemu bi im ČŠ proslijedio novac, ali da se pretpostavljalo da to bude čim prije. Oni su posumnjali u određene radnje i on je odvjetniku ZŠ otkazao punomoć, a odvjetnik ZŠ mu je tom prilikom kazao da novac od kupoprodaje nekretnine nije kod njega već da je isti odmah predao ČŠ. On da je saznao da je nekretnina prodana od ostale rodbine koja je sudjelovala u prodaji. Čim je to doznao da je kontaktirao ČŠ. ČŠ da mu je kazao i da je novac deponiran kod javnog bilježnika. ČŠ je prije početka obavljanja poslova predan iznos od 5.000,00 eura, a bio je dogovoren i određeni postotak od kupoprodajne cijene. ČŠ da nikada nije osporavao da bi on primio novac, a s njim je komunicirao putem maila. ČŠ da nije spominjao nikakve razloge zbog kojih im neće predat novac, već da je govorio da će to učiniti u najkraćem roku. ČŠ prije izdavanja punomoći kojom mu je dana ovlast da primi novac i proda nekretnine za njih da nije radio druge poslove. Bio je ovlašten da proda nekretnine i da provjeri je li nekretnina Hotel pripada njihovoj obitelji. Njegov brat da je prvi stupio u kontakt s ČŠ i dogovarao postupak. Pored ove nekretnine da su oni u Republici Hrvatskoj prodali još jedan dio hotela Praha, koju prodaju je radio odvjetnik ZŠ, ali oni taj ugovor nisu potpisali jer zbog svih ovih događanja u tom vremenu odvjetniku ZŠ je otkazana punomoć. Odvjetnika ZŠ prije ovih zbivanja nije vidio niti je kontaktirao s njime. Pokojna majka da se zvala RŠG, te ne zna je li nakon njezine smrti ČŠ obavljao kakve poslove vezano za njezinu imovinu. Nakon smrti njegove majke da su postojali određeni postupci povrata imovine, još za njezina života da je pokrenut postupak vraćanja imovine točnije dijela hotela Praha, ali ne zna tko je vodio te postupke. Dio hotela Praha da je prodan nakon nekretnine iz [adresa] zbog kojeg je i nastao ovaj predmet, a prodaju tog dijela hotela su izvršili sami uz pomoć sadašnjeg odvjetnika Saše Vladića. Protiv ČŠ nije pokrenut parnični postupak. Zna da su ČŠ i ZŠ na početku radili na prodaji dijela hotela Praha, ali oni nisu prihvatili cijenu koja je s njima bila dogovorena i zna da su s ČŠ dogovorili da će mu biti isplaćena provizija ukoliko izvrši prodaju nekretnine. On nije nikada potpisao nikakav ugovor prema kojemu bi on ČŠ dugovao bilo kakvu proviziju.
Iz iskaza svjedoka EŠ od 28. svibnja 2024. u bitnome proizlazi da je njega 2004. ĆŠ pitao za preporuku odvjetnika u Splitu kako bi rješavao određene imovinsko pravne odnose. On da je ĆŠ preporučio ČŠ jer je isti bio vlasnik agencije za promet nekretnina. Potom da se ĆŠ javio ČŠ vezano za pomoć s povratom imovine koja je ostala iza njegove majke NŠ. Tu se radilo o povratu imovine koja je uključivala hotel Slaviju i hotel Praha. Tijekom vremena ĆŠ da se odlučio kako treba i prodati kuću u [adresa] koju je naslijedio iza pokojne majke i u tu svrhu je angažirao za pomoć ČŠ. Poznato mu je da su ĆŠ i VŠ dali punomoć ČŠ kako bi ih zastupao, a osim njemu punomoć su dali i odvjetniku ZŠ s kojim je ČŠ surađivao. Kazao je da je proveden dopunski ostavinski postupak i da je ČŠ radio na tom predmetu i vodio postupak. Preko ČŠ uspješno je realizirana prodaja kuće u [adresa], a nakon toga su nastali problemi između ČŠ s jedne strane i VŠ i ĆŠ s druge strane. Problem se odnosio za novac, točnije za plaćanje međusobnih usluga. O tome ne može puno reći jer on nije sudjelovao u dogovaranju plaćanja i naknada između njih već samo zna da je sve dogovarao VŠ, nije niti ĆŠ već isključivo VŠ. Nije mu poznato koja bi naknada i nagrada bila dogovorena za ČŠ za obavljanje poslova. Jednom prilikom da je bio s ĆŠ u [adresa] i da su se sastali sa odvjetnikom ZŠ i tada je odvjetnik ZŠ kazao da je on novac od prodaje kuće u [adresa] predao ČŠ. Tom prilikom ĆŠ da je odvjetniku ZŠ otkazao punomoć. Prije njihovog dolaska u Splitu da je njemu ČŠ predao novac od 10.000,00 eura za VŠ i ĆŠ i da je on taj novac predao njima. ĆŠ da je njegov obiteljski prijatelj i da ga uvijek konzultira i pita za pravne savjete, a tako je bilo i ovaj put. Isključivo ĆŠ da je s njime vodio ove kontakte i pričao o novcima, a VŠ da nikada nije pitao niti pokazao kakav interes za taj novac. Na upit da objasni što je mislio kada je kazao da je bilo riješeno sve za hotel Praha u trenutku kada je ĆŠ otkazao punomoć odvjetniku ZŠ kazao je da je pritom mislio da su u tom trenutku bile ispunjene sve pretpostavke za raspolaganje nekretninom od strane ĆŠ, točnije da im je bilo omogućeno da se nekretnina proda. Kada je ZŠ otkazana punomoć, postupak da je nastavio odvjetnik Saša Vladić i on je za svoje usluge od ĆŠ naplatio iznos od 30.000,00 – 35.000,00 eura. Poznato mu je da su Miličevići ČŠ za poslove koje je obavljao za hotel Prahu platili nekakve troškove koji su mu nastali, ali zna da ČŠ nikada nisu plaćene usluge odnosno naknada za obavljanje tih poslova. Kupca za hotel Prahu sigurno da nije pronašao odvjetnik Saša Vladić to zna, ali nije mu poznato tko je tog kupca spojio s Ć, ali sjeća se da je u jednom mailu ČŠ spominjao vezano za hotel Prahu kako treba biti oprezan s vrijednošću prodaje i upravo je u tom mailu spomenuo da postoji potencijalni kupac imena Juradin. Kazao je da ČŠ u razgovorima nikad nije sporio da je novac od 35.000,00 eura kod njega, a sjeća se da je u razgovorima inzistirao da se s Ć riješi pitanje naknade i nagrada koje njemu pripadaju i to za sve one poslove koje je on za njih obavljao uključujući prodaju kuće u [adresa], hotela Prahe i drugo.
Iz iskaza svjedoka KŠ od 28. svibnja 2024. u bitnome proizlazi da je ona u vremenu prodaje hotela Praha ili Slavija bila zaposlena kod odvjetnika Igora Skalara u Zagrebu. Sjeća se da je bilo nekakvih devet nasljednika, a tu su bili i VŠ i ĆŠ. Kada su radili na prodaji tog hotela da su oni imali kontakt s ČŠ i odvjetnikom ZŠ. Sjeća se da je JŠ kupio hotel koji se prodavao, ali ne sjeća se tko je njega pronašao kao kupca već zna da je on od prije bio u neovlaštenom posjedu hotela. Sjeća se da su nasljednici imali i nekakvu kuću u [adresa] i za tu kuću se bio pojavio kupac te su ČŠ i ZŠ sudjelovali u prodaji te kuće. Ne zna tko je rješavao papirologiju vezano za hotel Praha.
Iz iskaza svjedoka ZŠ od 28. svibnja 2024. u bitnome proizlazi da su VŠ i ĆŠ započeli poslove koji su se odnosili na povrat imovine i ostavinske postupke i da su za to angažirali ČŠ. Kako ČŠ nije bio odvjetnik on da mu je pomagao na način da je obavljao one stvari koje on nije mogao obaviti sa svojim zanimanjem. Njemu su izdane punomoći od ČŠ i ĆŠ. Sjeća se da je radio na hotelu Praha, kao i na prodaji kuće u [adresa] i da su svi ti poslovi bili obavljeni. Što se tiče kuće u [adresa] da je ona bila prodana i da su na ime kupoprodajne cijene ĆŠ i VŠ dobili 50.000,00 eura, a njemu je novac predan temeljem punomoći. On je odmah taj novac predao ČŠ i za navedeno su mu dozvolu dali VŠ i ĆŠ zbog čega je on novac predao ČŠ. Za njegove usluge Z nisu ništa platili već mu je ČŠ dao nekakvih 500,00 eura. Što se tiče hotela Slavija i Prahe sjeća se da je bilo dogovoreno kako će mu u slučaju prodaje pripasti određeni postotak koji bi se kretao oko dva do tri posto. Upravo kada su radili na prodaji hotela Praha, da se on susreo u Splitu s odvjetnikom EŠ i jednim od ĆŠ, a s njima je nakon sastanka bio nazočan i čovjek koji je bio zainteresiran za kupnju hotela. Taj čovjek je imao dio svoga hotela, a ovaj drugi dio koji je pripadao Ć je bio zapravo nastavak i on je htio kupiti taj hotel. S tim čovjekom vezano za kupnju dijela hotela razgovarao je i sve dogovarao ČŠ. Na tom sastanku ĆŠ njemu nije otkazao punomoć, već su se nakon sastanka EŠ i ĆŠ uputili put Dubrovnika kako bi se sastali s ČŠ. On je za D obavljao sve poslove vezano za ostavinu i povrat imovine, dakle prodaja kuće u [adresa] nije bila jedini posao koji je on za njih obavljao. Njemu Z nisu osobno otkazali punomoć, već je otkaz punomoći dobio od odvjetnika kojeg su angažirali, a taj odvjetnik je preuzeo gotov posao i naplatio usluge koje su on i ČŠ odradili.
Iz iskaza svjedoka EŠG od 27. svibnja 2025. u bitnome proizlazi da on poznaje ČŠ i da je s njime nekoliko puta komunicirao telefonom. Komunikacija i sastanak da se odvijao povodom kupnje zgrade Ilirske akademije. On da je bio zainteresiran za kupnju te nekretnine i tako je prvo došao do osobe imena KŠ. Nekretnina je imala upisanih tridesetak vlasnika i KŠ predstavljala je pedesetak posto vlasnika u pregovorima za kupnju. Druga polovina zgrade bila je u vlasništvu ĆŠ iz [adresa] i on je KŠ pitao na koji način može stupiti u kontakt s tim ljudima. Čak je osobno na internetu pronašao mail adresu jednog od braće ĆŠ i poslao je mail, ali ĆŠ ga je uputio da se za svu daljnju komunikaciju obrati odvjetniku s otoka [adresa] iz [adresa]. Potom je on kontaktirao tog odvjetnika za kojeg misli da se prezivao ZŠ i tada je prvi puta čuo za ČŠ. ČŠ je radio nešto s tim odvjetnikom, nije mu poznata točna uloga, ali njih dvoje su mu govorili kako će oni sve riješiti vezano za kupoprodaju nekretnine. Kupoprodaja se rastezala i on je nakon nekog vremena ponovno stupio u kontakt s ĆŠ i tražio ga da riješi stvar i to se počelo rješavati tek kada ga je ĆŠ uputio na odvjetnika Sašu Vladića i kupoprodaja je završena u tri ili četiri ciklusa. Kada je razgovarao s ČŠ nije se spominjala nikakva provizija, kao što nije morao platiti ništa ni odvjetniku Saši Vladiću. Kada je kazao da se kupnja obavljala u ciklusima to je kazao iz razloga što nekretnina nije bila pravno čista, a kako bi se pojedini dijelovi rješavali on bi to isto kupovao, a sva imovinsko pravna pitanja glede nekretnine rješavao je odvjetnik Saša Vladić. Od dana kada je prvi put stupio u kontakt sa odvjetnikom Sašom Vladićem pa do dana isplate prvog dijela kupoprodajne cijene kaže da misli da je prošlo oko godinu dana. Ne isključuje mogućnost da je komunicirao putem maila s ČŠ, a nakon što su mu predočeni mailovi na listu 403,404,405 spisa potvrdio je da je tu navedena njegova email adresa i sada kada čita te mailove ne zna tko ga je točno uputio na odvjetnika s Brača odnosno je li to bio ĆŠ ili čak možda ČŠ. Ne sjeća se je li njemu ČŠ poslao rješenje o nasljeđivanju, samo može reći da tijekom komunikacije s ČŠ nije se ništa napravilo u pogledu kupoprodaje nekretnine. Razlog zbog kojeg je sve pošlo po zlu je taj što se za vrijeme pregovora sa ČŠ nije odradilo ništa, a pritom napominje, kako je istu visinu ponude za kupnju nekretnine dao u to vrijeme kao i vrijeme kada je Saša Vladić zastupao D.
11. Analizirajući provedene dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljeni ČŠ svojim postupanjem počinio kazneno djelo za koje se optužuje.
Iz provedenih materijalnih dokaza utvrđeno je kako okrivljeni ČŠ i odvjetnik ZŠ s jedne strane te braća VŠ i ĆŠ s druge strane imaju poslovnu suradnju koja datira još od 2004. godine. Međusobna poslovna suradnja odnosila se na obavljanje više različitih poslova, a između ostalih i na posao prodaje nekretnine u Okrugu Gornjem. Tako je iz materijalne dokumentacije utvrđeno kako su VŠ i ĆŠ opunomoćili odvjetnika ZŠ i ČŠ da za njih osim prodaje nekretnine u Okrugu Gornjem obavljaju i poslove povrata imovine koji se vode kod Ureda Državne Uprave u Splitsko – Dalmatinskoj Županiji, Službi za imovinsko-pravne poslove pod brojem: Klasa: UP-94204/97-01/669 te vođenja ostavinskih postupaka iza smrti oca i majke pod brojem O-271/07 i O-269/07 koji se vode kod Općinskog suda u Trogiru odnosno nadležnog javnog bilježnika. Isto tako iz punomoći na listu 314 proizlazi da je ĆŠ ovlastio ČŠ da zastupa njegovu majku SŠ u ostavinskom postupku.
Iz e-maila na listu (398) spisa sud je utvrdio kako je ta poslovna suradnja trajala sve do 24. lipnja 2014. godine. U spomenutom mailu ĆŠ jasno traži od ČŠ da se preuzme isplaćena kupoprodajna cijena, da se odmah završi nasljeđe iza FŠ za [adresa] i njima dostave sredstva, da se završi nasljedstvo iza Ž, majke njihove majke SŠ, da se pokrene postupak da se sa Hotela Praha skine Boženin circus, pokrene knjiženje druge jedinice i da se provjeri je li V bio vlasnik stana [adresa]. Osim što je iz navedenog maila vidljivo do kada je trajala poslovna suradnja i da je ČŠ očigledno bio angažiran za obavljanje većeg broja poslova za braću ĆŠ, iz maila je razvidno i kako je ĆŠ tek 2014. godine zatražio od ČŠ da im preda kupoprodajnu cijenu, kao i da je osoba imena K trebala posjetiti Dubrovnik da regulira pitanje naknada sa okrivljenim ČŠ.
Sud primjećuje kako je iskaz svjedoka – oštećenog ĆŠ ne samo protivan materijalnim dokazima u spisu, već je i sam svjedok ĆŠ prilikom davanja iskaza davao poprilično konfuzne i proturječne izjave. Tako je primjerice ĆŠ kazao kako prije izdavanja punomoći kojom je ČŠ dana ovlast da primi novac i proda nekretninu u [adresa], ČŠ za njih nije radio druge poslove, već je trebao prodati nekretnine i provjeriti je li Hotel pripada njegovoj obitelji, a da je njegov brat prvi stupio u kontakt s ČŠ i dogovarao postupak. Protivno tim navodima, iz maila (list 301) jasno je kako je upravo ĆŠ **.**.2004. prvi stupio u kontakt s okrivljenim ČŠ temeljem preporuke UŠ i tražio od ČŠ da zastupa njegovu obitelj u postupcima za denacionalizaciju hotela Praha i Slavija. Iz punomoći (list 7-8, list 60- 61, 62-65 i 315), kao i ostale dokumentacije jasno je kako je ČŠ radio više drugih poslova za ĆŠ i VŠ prije prodaje nekretnine u [adresa]. Nadalje, ĆŠ nije poznato je li nakon smrti RŠG, ČŠ obavljao kakve poslove vezano za njezinu imovinu, dok iz punomoći (list 64) je utvrđeno kako je upravo ĆŠ izdao punomoć / nalog kojim ovlašćuje odvjetnika ZŠ da ga zastupa u ostavinskim postupcima iza smrti majke RŠG u predmetima pod brojem: O-271/07 i O-269/07, a dopisom (list 62) tu punomoć osobno dostavlja ČŠ. Da je ČŠ stvarno i poduzimao određene radnje u drugim postupcima u kojima mu je izdana punomoć utvrđeno je iz dopisa na listu (293,295,296) jer upravo iz tih dopisa proizlazi da je ČŠ vodio komunikaciju sa Splitsko-dalmatinskom županijom, Službom za imovinskopravne poslove u postupku povrata imovine obitelji ĆŠ. ĆŠ kazao je da je s ČŠ bila dogovorena provizija ukoliko izvrši prodaju nekretnine, ali da su hotel Prahu prodali sami uz pomoć odvjetnika Saše Vladića, protivno tome iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da je postupak povrata imovine, koja imovina je uključivala hotel Prahu za obitelj ĆŠ provodio upravo okrivljeni ČŠ. Postupak povrata imovine, svakako je bio preduvjet kako bi se uspješno mogla izvršiti kupoprodaja hotela Prahe u ime ĆŠ. Također, ĆŠ navodi kako ČŠ nije navodio zbog kojih razloga neće predati novac, već da je govorio da će to učiniti u najkraćem roku, dok svjedok EŠ (koji je inače obiteljski prijatelj ĆŠ) pak navodi da je ČŠ u razgovorima inzistirao da se s Ć riješi pitanje naknade i nagrada koje njemu pripadaju za sve poslove koje je on za njih obavljao. Stoga, zbog svih prethodno navedenih proturječnosti u iskazu svjedoka ĆŠ, to sud nije prihvatio iskaz ĆŠ.
Svjedok EŠG potvrdio je da je komunicirao sa ČŠ povodom kupnje Ilirske akademije, ali da se kupoprodaja rastezala, a stvar se počela tek rješavati kada ga je ĆŠ uputio na odvjetnika Sašu Vladića, a sva imovinsko pravna pitanja glede nekretnine da je rješavao odvjetnik Saša Vladić. Iskaz svjedoka EŠG protivan je dokazima koji prileže spisu. Naime, iz mail komunikacije (list 403-406) utvrđeno je kako su EŠG i ČŠ komunicirali tijekom 2011. godine vezano za kupnju nekretnine u Splitu, a iz dopisa (list 293, 294, 295 i 296) jasno je kako je tijekom tog vremena upravo okrivljeni ČŠ rješavao sa Splitsko – dalmatinskom županijom, Službom za imovinskopravne poslove, imovinskopravna pitanja koja su se odnosila na nekretninu koju je kupio svjedok EŠG. Upravo rješavanje postupka povrata imovine bio je postupak koji je bilo nužno provesti kako bi se i realizirala kupoprodaja predmetne nekretnine. Zbog navedenog sud je stava da EŠG očigledno nije upoznat s postupcima koji su prethodili sklapanju kupoprodajnog ugovora, već isti isključivo iskazuje u odnosu na sami čin sklapanja kupoprodajnog ugovora, zbog čega njegov iskaz nije odlučujući za donošenje odluke u ovom predmetu.
Svjedok KŠ potvrdila je da kada se radilo na prodaji hotela Praha i Slavija da su na tome radili odvjetnik ZŠ i okrivljeni ČŠ. Svjedok ZŠ potvrdio je da su on i ČŠ radili za VŠ i ĆŠ poslove koji su se odnosili na povrat imovine i ostavinske postupke. U slučaju prodaje hotela Slavije i Prahe da je njemu trebao pripasti određeni postotak, a razgovore s čovjekom koji je trebao kupiti dio hotela da je vodio i sve dogovarao ČŠ. Iskazi svjedoka KŠ i ZŠ sukladni su rezultatima provedenog dokaznog postupka te iz njih sud jasno dolazi do zaključka kako je okrivljeni ČŠ obavljao više poslova za P, a ne samo prodaju kuće u [adresa]. Zbog navedenog, sud iskaze svjedoka KŠ i ZŠ cijeni kao istinite i vjerodostojne.
Iz iskaza EŠ također je utvrđeno da je upravo on uputio ĆŠ na ČŠ za rješavanje imovinskopravnih problema u Hrvatskoj. Svjedok EŠ potvrdio je kako je ČŠ za braću ĆŠ radio više poslova osim posla prodaje nekretnine u [adresa]. Tako u svom iskazu spominje da je ČŠ radio za braću ĆŠ dopunski ostavinski postupak iza pokojne im majke i postupak povrata hotela Slavije i Prahe. Nadalje, iz iskaza svjedoka utvrđeno je da je problem između ČŠ i braće ĆŠ nastao u plaćanju međusobnih usluga, a u trenutku kada je ĆŠ otkazao punomoć ZŠ da su bile ispunjene sve pretpostavke za raspolaganje Hotelom Praha, a da je postupak nastavio odvjetnik Saša Vladić koji je Ć naplatio iznos od 30.000,00 eura – 35.000,00 eura. Također, iz iskaza svjedoka EŠ utvrđeno je kako Z nikada nisu platili ČŠ naknadu za obavljanje poslova za hotel Prahu, a kupca za Hotel Prahu da sigurno nije pronašao odvjetnik Saša Vladić, već se sjeća da je u jednom mailu ČŠ spominjao potencijalnog kupca imena EŠG. U razgovorima da je ČŠ inzistirao da se s Ć riješi pitanje naknade i nagrade koje njemu pripadaju za sve one poslove koje je on obavljao za D. Imajući u vidu da je svjedok EŠ obiteljski prijatelj ĆŠ, kao i da je njegov iskaz sukladan materijalnoj dokumentaciji priloženoj u sudski spis, to sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu saslušanog svjedoka.
Dakle, nakon analize izvedenih dokaza sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljeni ČŠ svojim postupanjem protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena. Naime, okrivljeni ČŠ za braću ĆŠ obavljao je znatan broj poslova, između ostalih vodio je i rješavanje imovinskopravnog stanja na Hotelu Praha. Iz iskaza svjedoka EŠ utvrđeno je kako braća ĆŠ nisu ČŠ platili poslove koje je on obavljao za njih u ime hotela Praha, a da odvjetnik Saša Vladić nije pronašao kupca za Hotel Prahu. Kada se u međusobnu vezu dovede činjenica da je ČŠ od iznosa od 45.000,00 eura predao Ć iznos od 10.000,00 eura (tijekom 2014. godine kada ga je ĆŠ i zatražio predaju kupoprodajne cijene mailom list 398), dakle zadržao je za sebe iznos od 35.000,00 eura, kao i činjenica da je odvjetnik Saša Vladić na ime prodaje hotela Praha naplatio Ć iznos od 30.000,00 – 35.000,00 eura (kako sve navodi svjedok EŠ), to je razvidno kako je ČŠ kod sebe zadržao novčani iznos koji odgovara vrijednosti naknade koja bi mu pripala za prodaju Hotela Praha. Pritom svakako treba cijeniti i da je EŠ potvrdio da je ČŠ uvijek u razgovorima inzistirao da se mora riješiti pitanje naknade i nagrade. Zbog navedenog, stav je ovog suda da se prodaja kuće u [adresa] u konkretnom predmetu ne može promatrati kao izolirani pravni posao, jer iz provedenog dokaznog postupka razvidno je kako ČŠ prema Ć ima potraživanja koja bi proizlazila iz više pravnih poslova koje je obavljao za D. Upravo da okrivljenom ČŠ i pripadaju pojedine naknade proizlazi i iz maila (list 398) gdje sam ĆŠ navodi ČŠ **.**.2014. (dakle gotovo dvije godine nakon što je ČŠ primio novac) da će ga posjetiti K da se regulira pitanje naknada. Kraj takvog stanja stvari, sud poklanja vjeru obrani okrivljenika ČŠ te zaključuje kako između ČŠ i braće ĆŠ postoje neračišćeni imovinskopravni odnosi, odnosno kako od strane tužitelja nije dokazano da bi okrivljenik svojim radnjama počinio kazneno djelo utaje iz članka 232. stavak 1. i 3. KZ/11, zbog čega je u smislu članka 453. točka 3. ZKP/08 okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe.
12. Budući da je sud donio oslobađajuću presudu to je temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenike VŠ i ĆŠ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom trebalo uputiti u parnicu.
13. U smislu članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Splitu 29. rujna 2025.
Sudac
Gordan Tonković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
- Općinsko državno odvjetništvo Split, ,
- okrivljenik ČŠ,
- branitelj,
- punomoćnik oštećenika,
- u spis.