REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3577/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju EČ, dipl. iur. protiv tužene Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 23. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja OČ, Su-50/2012, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. listopada 2025. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, 10.060,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 27. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.",

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja TČ smrtno stradao kao pješak na obilježenom pješačkom prijelazu u prometnoj nezgodi dana 20. siječnja 1982., kada ga je udario autobus kojim je upravljao LČ, koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika. Odgovornost za štetni događaj na strani tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2129/82 od 16. srpnja 1985., potvrđene presudom Okružnog suda u Zagrebu posl.br. Gž- 7289/85 od 26. studenog 1985. Kao posljedicu prometne nezgode, iza pok. osiguranika TČ, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Od 1. rujna 1998. u isplati je obiteljska mirovina samo za udovicu BČ, koja se još uvijek vrši i danas temeljem navedenog rješenja. Za ranija razdoblja naknade štete vođeni su sudski postupci koji su okončani presudom u korist tužitelja posl.br. P-5408/1991 od 22. siječnja 1993., odnosno sklapanja izvansudske nagodbe za potraživanje iz predmeta posl.br. P-578/1998, koji se odnosi na razdoblje od 6. svibnja 1994. do 31. kolovoza 2011. Za razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. kolovoza 2013. tužena je postupala po upućenim odštetnim zahtjevima, te štetu podmirila mirnim putem. Za razdoblje od 1. rujna 2013. do 31. kolovoza 2015. pravomoćno je okončan postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br. P-166/2016 od 20. lipnja 2016. Isto tako pravomoćno je okončan i postupak radi naknade štete nastale u razdoblju od 1. rujna 2015. do 30. rujna 2017. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku posl.br. P-2619/2017. Za razdoblje naknade štete od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. u tijeku je postupak pred ovim sudom pod posl.br. P-70/2020. Daljnjom isplatom predmetne mirovine tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. travnja 2024. iznosi 11.178,81 EUR. Ističe da u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju (čl. 161., u vezi s čl. 164.) ima pravo potraživati štetu u punom iznosu. Obzirom na pravomoćno utvrđenu suodgovornost iz predmeta posl.br. Pn-2129/1982 u visini 10% na strani osiguranika tužitelja, tužbenim zahtjevom potražuje iznos u visini 10.060,93 EUR. sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju tuženika. Osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i zateznu kamatu. Navodi da je u ovom slučaju potrebno primijeniti propis koji uređuje naknadu štete nastalu motornim vozilom u prometu. Kako je naknada štete nastala u svezi uporabe motornim vozilima uređena posebnim propisom, to se u konkretnom slučaju treba primijeniti taj posebni propis, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Poziva se na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem se u odnosu na obveze osiguranja prema tužitelju primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, koji u odredbama članka 27. propisuje kako tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Ističe da kada se potražuje naknada štete vezana uz prometne nezgode, tada se, kao lex specialis, primjenjuje Zakon o obveznom osiguranju u prometu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Izvještaj o nezgodi od 25. siječnja 1982. (stranica 5-6 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu Pn-2129/1982 od 16. srpnja 1985. (stranica 7-11 spisa), presudu i rješenje Okružnog suda u Zagrebu Gž- 7289/1985 od 26. studeni 1985. (stranica 13-14 spisa), rješenje SIZ MIORH od 22. lipnja 1982. (stranica 15 spisa), rješenje Republičkog fonda MIORH od 17. prosinca 1998. (stranica 16-17 spisa), prijava o nesreći na poslu (stranica 18-21 spisa), presuda Okružnog privrednog suda Zagrebu P-5408/91 od 22. siječnja 1993. (stranica 22 spisa), izvansudska nagodba od 17. lipnja 2013. (stranica 23-24 spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-166/2016 od 20. lipnja 2016. (stranica 25-28 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-5942/2016-2 od 7. studeni 2018. (stranica 29-30 spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-2619/2017 od 11. svibnja 2018. (stranica 31-34 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-4078/2018-2 od 25. srpnja 2019. (stranica 35-37 spisa), obračun isplata obiteljske mirovine (stranica 39-59 spisa), odštetni zahtjev sa povratnicom (stranica 60-61 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (stranica 62-63 spisa), te je izvršen uvid u spis tužitelja za pok. TČ br. 77127 koji prileži ovom spisu.

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10.517,51 EUR koju potražuje temeljem čl. 161.-167. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19; dalje u tekstu: ZOMO), za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. travnja 2024. s naslova naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine udovici preminulog osiguranika tužitelja.

6. Među strankama nije prijeporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika u omjeru 90%.

7. Prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno ima li, u situaciji kad bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši šezdeset pet godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa obiteljske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala.

8. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose, dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava.

9. Tužitelju isplatom svake obiteljske mirovine udovici svog osiguranika nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine te da svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koji je prouzročio smrtno stradavanje osiguranika tužitelja, pa onda posljedično i tuženika, kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Budući između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, te su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOOP-a). U u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina, a ne, odredbe ZOMO-a, koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Slijedom toga se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Osnovano tuženik tvrdi da bi po redovnom tijeku stvari, da u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik nije uslijedila smrt osiguranika tužitelja, osiguranik nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do smrti svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.

11. U takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

12. Na okolnost utvrđivanja stvarne visine stvarne štete koju je tužitelj trpio isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, odnosno razlike između isplate obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnog tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, u prijepornom razdoblju, uz uračunati doprinos osiguranika tužitelja, po prijedlogu tuženika, rješenjem od 7. svibnja 2025. određeno je provođenje dokaza financijskim vještačenjem.

13. No međutim, podneskom od 21. svibnja 2025. tuženik je povukao dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja, slijedom čega je sud, sukladno čl. 153. st. 3. ZPP-a odustao od tog dokaza.

14. I po stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jedini mogući način izračuna stvarne štete je izračun razlike između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala. (Tako i u Rev-1235/2021 od 22. veljače 2022.).

15. Kako dokaz financijskim vještačenjem nije proveden, to nije utvrđeno da u utuženom razdoblju između isplaćene obiteljske i pretpostavljene invalidske mirovine postoji razlika, pa posljedično tomu nije utvrđeno da je tužitelj pretrpio stvarnu štetu u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, pa ne može osnovano od tuženika potraživati naknadu utužene štete. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi smo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćen udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao.

16. Zbog tih razloga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- tužitelju na Klasu: 140-01/19-29/280 MG

- tuženiku na broj S-988/24