REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1165/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Iva Kovačev Radić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, PZ, ĆZ i AZ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poništenja rješenja tuženika, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/24-01/380, URBROJ: URBROJ: 513-04-24-3 od 30. kolovoza 2024.

II. Poništava se privremeno porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I- 410-20/2024-001/00817, URBROJ: 513-007-14-01-2024-0002 od 24. travnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-410-20/24-01/380, URBROJ: URBROJ: 513-04-24-3 od 30. kolovoza 2024 odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I-410-20/2024-001/00817, URBROJ: 513-007-14-01-2024-0002 od 24. travnja 2024. kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 184.323,60 eura, te je na poreznu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 5.529,71 eura. Tužitelju je naloženo plaćanje utvrđenog iznosa poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, te je odlučeno da se na nepravodobno uplaćeni porez na promet nekretnina obračunavaju i plaćaju zatezne kamate.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava utvrđenje poreznih tijela u pogledu primjene članka 9. st. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina kojim je propisano da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pod kojom se prema stavku 2. navedenog članka razumijeva cijena koja se za nekretninu postiže ili može postići na tržištu u trenutku stjecanja i koja se, u pravilu, utvrđuje prema ispravi o stjecanju. Ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što je stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine. Osporava stav poreznih tijela da je kao tržišnu vrijednost nekretnine valjalo utvrditi upravo vrijednost navedenu u ispravi o stjecanju, odnosno rješenju Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-1632/23, odnosno iznos kupovnine koji je tužitelj dao za stjecanje "suvlasničkog dijela nekretnine...". Smatra da je realno platio samo ½ iznosa od 184.323,60 eura, obzirom da je u trenutku stjecanja, odnosno u trenutku donošenja isprave o stjecanju već bio suvlasnik u 1/2 dijela predmetne nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, garaža 1 dvor, u Ul. Wilsonovoj 87, ukupne površine 595 m2, dok je drugi suvlasnički dio stekao u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, civilnom diobom odnosno kupnjom u konačnici na elektroničkoj javnoj dražbi, kada mu je iznos od 92.161,80 eura i vraćen. Stoga smatra da su porezna tijela pogrešno utvrdila porez na promet nekretnine. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da sud naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi specificirani trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4.1. Sud je održao raspravu 14. listopada 2025., primjenom članka 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 24/36 – dalje: ZUS) u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Marijana Belčića, odvjetnika u Osijeku, prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika (primjenom članka 91. stavak 3. ZUS-a). Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.2. Na navedenoj raspravi tužitelj je ostao kod prethodno iznesenih navoda, te je zatražio naknadu troška upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, ali ne (samo) iz razloga navedenih u tužbi.

7. U provedenom upravnom postupku prvostupanjsko je tijelo utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 184.323,60 eura, te je na poreznu osnovicu utvrdilo porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 5.529,71 eura, na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-1632/23-23 od 9. travnja 2024., a predmet oporezivanja je promet nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, garaža 1 dvor, u Ul. Wilsonovoj 87, ukupne površine 595 m2. Najprije valja istaknuti da je zaključkom (a ne rješenjem) Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-1632/23-23 od 9. travnja 2024. u toč. I. izreke odlučeno da se predaje na elektroničkoj dražbi prodana (citirana) nekretnina, u suvlasništvu ovrhovoditelja DZ (1/2 dijela) i KZ (1/2 dijela), ovršeniku tj. ovdje tužitelju za iznos kupovne cijene od 184.323,60 eura. U izreci navedenog zaključka, između ostaloga je navedeno i da se stoga nalaže brisanje zabilježbe (Z-12786/22 od 20. srpnja 2022.) o pokretanju postupka poslovni broj R1-

90/22 radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.

8. Stoga je porezno tijelo utvrdilo kao vrijednost nekretnine iznos iz isprave o stjecanju, odnosno citiranih 184.323,60 eura i donijelo privremeno porezno rješenje neposrednim rješavanjem sukladno članku 87. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24.), te primjenom članka 9. stavak 6. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18.; dalje: Zakon).

9. Nesporno je da je tužitelj, prije citiranog razvrgnuća suvlasništva, bio upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, garaža i dvor, u UI. Wilsonovoj 87, ukupne površine 595 m2 i to u ½ dijela.

10. Iz pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr- 1632/23-22 od 22. ožujka 2024. (priloženog spisu tuženika), donesenog u postupku razvrgnuća suvlasništva, ovrhom na nekretnini, ovrhovoditelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], proizlazi da je:

- na elektroničkoj javnoj dražbi, koja je počela 10. listopada 2023., a završila 8. siječnja 2024., prodana nekretnina u suvlasništvu ovrhovoditelja i ovršenika upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, garaža i dvor, u UI. Wilsonovoj 87, ukupne površine 595 m2, ovršeniku kao kupcu (ovdje tužitelju, KZ) za iznos od 184.323,60 eura.

- da je tužitelj kao ovršenik i kupac na račun Financijske agencije uplatio (8. prosinca 2023.) jamčevinu u iznosu od 21.000,00 eura, a potom 7. veljače 2024. i razliku kupovnine u iznosu od 163.323,60 eura.

- da se namiruju ovrhovoditelj i ovršenik sukladno svojim suvlasničkim dijelovima, svaki u iznosu od po 92.161,80 eura.

- naloženo je Financijskoj agenciji Osijek da iz iznosa položene razlike kupovnine u iznosu od 163.323,60 eura te jamčevine u iznosu od 21.000,00 eura, prema identifikatoru nadmetanja: 44888, isplati iznos od 92.161,80 eura, određen pod točkom Ill. ovog rješenja, na odgovarajući račun ovrhovoditelja DZ iz [adresa], kao i iznos od 92.161,80 eura na račun ovršenika (ovdje tužitelja) KZ. Dakle, iz navedenoga rješenja proizlazi da je (pravomoćnim) rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj R1-90/22 od 22. prosinca 2022. razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina stranaka, čiji su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela, te je određena ovrha na predmetnoj nekretnini stranaka rješenjem poslovni broj Ovr- 1632/23-2 od 11. travnja 2023. radi izvršenju citiranog pravomoćnog rješenja o razvrgnuću suvlasništva. S obzirom da je riječ o prodaji nekretnina stranaka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice tužitelj je kao ovršenik mogao biti kupac te je predmetna nekretnina prodana na elektronskoj javnoj dražbi ovršeniku za iznos od 184.323,60 eura, nakon što je položena razlika kupovnine, a rješenje o dosudi postalo pravomoćno, primjenom članka 125. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22).

11. Odredba članka 9. stavak 6. Zakona proisuje da, iznimno od stavka 4. ovoga članka, ako se nekretnina stječe kroz postupak javnog natječaja, javne prodaje (dražbe) ili u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je uređena ovrha na nekretnini te postupcima u kojima je jedan od sudionika postupka pravna osoba u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske ili Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine.

12. Međutim, porezna tijela su propustila utvrditi da je tužitelj ½ dijela predmetne nekretnine stekao u postupku razvrgnuća suvlasništa, a što je razvidno (i) iz rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-1632/23-22 od 22. ožujka 2024. (priloženog spisu tuženika), kao i iz zaključka Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-1632/23-23 od 9. travnja 2024. (kojeg porezna tijela smatraju rješenjem o ovrsi).

13. Odredba članka 13. stavak 8. Zakona propisuje (opća oslobođenja od plaćanja) da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

14. Kako se u konkretnom slučaju radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice, nije bilo osnove za utvrđenje porezne obveze tužitelju, budući da je sukladno izričitoj zakonskoj odredbi oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina u slučaju razvrgnuća suvlasništva (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 3317/2023-2 od 3. listopada 2024. (razvrgnuće suvlasničke zajednice na temelju sporazuma), te presudi poslovni broj Usž-2884/22-2 od 13. srpnja 2022., donesenoj u izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2080/2020 od 30. lipnja 2022. (nasljeđivanje na temelju sporazuma zakonskih nasljednika)).

15. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da su porezna tijela propustila potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje u smislu da je tužitelj promet nekretnina ostvario u postupku razvrgnuća suvlasništva, te je slijedom navedenoga u postupku i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

16. Sud je odluku donio i primjenom članka 3. i 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), jer je nepovredivost vlasništva (tj. mirno uživanje svojega vlasništva – uključujući imovinska prava te legitimna očekivanja da će imovinska prava biti poštovana i zaštićena) predviđena kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

17. Slijedom navedenog, s obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je sud na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev kao u toč. I. – toč. II. izreke presude.

18. Odluka suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe i radnja zastupanja na održanom ročištu, svaka radnja po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.250,00 eura, odnosno ukupno 2.500,00 eura. Stoga je valjalo odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

U Osijeku 28. listopada 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku