Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Pr-12969/2021-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Robertu Karakašu, odvjetniku iz OD Kovač & partneri d.o.o., iz Zagreba, Heinzelova 70, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po odvjetnicima iz OD Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16.10.2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 28. listopada 2025. godine,
presudio je
I. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Obavijest od 18.02.2021. o prenošenju ugovora o radu broj 07085/18-01170907-JK sklopljenog između tužitelja NĆ iz [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, na novog poslodavca FINA gotovinski servisi d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 182.
II. Utvrđuje se nedopuštenim i nezakonitim prijenos Ugovora o radu broj 07085/18- 01170907-JK sklopljenog između tužitelja NĆ iz [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, na novog poslodavca FINA gotovinski servisi d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 182.
III. Utvrđuje se da je visinom Dodatne novčane isplate koja je navedena u točki 3. Obavijesti tužitelj diskriminiran u odnosu na ostale radnike obuhvaćene prijenosom čija je bruto plaća bila niža, a duljina trajanja staža ista ili kraća.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, vratiti tužitelja KĆ iz [adresa], na radno mjesto "specijalist za upravljanje gotovinom" ili na drugo odgovarajuće radno mjesto voditeljske razine i 7. ili višeg platnog razreda, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju VĆ parnični trošak u iznosu od 500,00 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 14.04.2021. navodi da je dana 15.03.2021. tuženiku uputio Zahtjev za zaštitu prava protiv Obavijesti od 18.02.2021. o prenošenju njegovog ugovora o radu na novog poslodavca FINA gotovinski servisi d.o.o.. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 17.03.2021. Pravo radnika da se protivi prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca u smislu čl. 137. Zakona o radu (dalje kao: „ZR“) potvrđeno je u praksi Suda Europske unije (dalje kao: „Sud EU“), primjerice u C-105/84 od 11. srpnja 1985., Foreningen af Arbejdsledere i Danmark/A/S Danmols Inventar, in liquidation, ECLI:EU:1985:I-2639, C-362/89 od 25. srpnja 1991., D'Urso and Others, ECLI;EU:1991:I:4105. Slijedom navedenoga, razvidno je da Zahtjev formalnopravno dopušten, a posljedično i da je dopušteno vođenje ovog parničnog postupka. Tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika proveo ukupno 15 godina i 9 mjeseci, od čega je na radnom mjestu SPECIJALIST ZA UPRAVLJANJE GOTOVINOM, razina VODITELJ REGIONALNOG TREZORA PULA proveo ukupno 8 godina i 11 mjeseci (točnije od 1. svibnja 2012.). Radi pojašnjenja, skreće se pažnja sudu da je radni odnos između tužitelja i tuženika bio zasnovan na neodređeno vrijeme, ali je u poslovnoj praksi tuženika bilo uvriježeno da se za radna mjesta voditeljske ili više razine svake godine (iako se to nije u cijelosti poštivalo) sklapaju novi ugovori o radu za tzv. mandatna razdoblja. Posljednji takav ugovor između tužitelja i tuženika je sklopljen 2018. godine s početkom primjene od 1.04.2018., a do dana prijenosa ugovora o radu na FINA-u je tužitelj kod tuženika radio pod uvjetima iz toga ugovor (bez da je potpisan novi ugovor), čime je njegovo važenje prešutno nastavljeno. Za trajanja radnog odnosa kod tuženika, tužitelj kao voditelj regionalnog trezora je uživao niz radnopravnih pogodnosti: - poslodavac mu je u cijelosti financirao poslijediplomski studij; - tužitelj je imao pravo samostalno određivati svoje radno vrijeme (čl. 7. Ugovora o radu); - tužitelj je 2019. godine podigao kredit kod tuženika pod povoljnijim uvjetima koji su se odobravali radnicima tuženika; - tužitelj je ostvarivao značajna financijska primanja – mjesečnu plaću u visini od 16.600,00 kn kao bruto osnovicu, uz dodatke za prehranu i prijevoz; - pravo na sudjelovanje u godišnjem nagrađivanju radnika; - bio je prepoznat kao rastući rukovodni potencijal. Ovo su bili razlozi koji su tužitelja motivirali na dugogodišnji ostanak u radnom odnosu kod tuženika, a da je tužitelj kvalitetom svoga rada opravdao sve gore opisane pogodnosti razvidno je iz okolnosti da je čak šest različitih nadređenih osoba u višegodišnjem nizu od 15 ocjenjivačkih ciklusa (godina) ocijenilo tužiteljevu radnu uspješnost i kompetencije u odnosu na radno mjesto natprosječnim. Valja naglasiti da se kod tuženika iznimno rijetko događa da se radnik u tako dugom kontinuitetu ocjenjuje „natprosječnim“, odnosno radi se iznimno malenom postotku radnika (<3%) koji kod tuženika imaju takvu dugotrajnu i neprekidnu radnu izvrsnost. Ovdje valja naglasiti da je tuženik tužitelja, uslijed toga što mu je platio poslijediplomski studij, obvezao na ostanak u radnom odnosu kod tuženika najmanje pet godina, a ova ugovorna obveza, da je tužitelj ostao na radu kod tuženika, bi još uvijek bila na snazi. U jesen 2020. godine, uprava tuženika je donijela odluku o tzv. eksternalizaciji obrade novca, odnosno prenošenju tog segmenta poslovanja na FINA- u. Po donošenju takve interne odluke, tuženik je o tome dopisom obavijestio glavnog sindikalnog povjerenika g. PĆ. Naime, tuženik je u dotadašnjem poslovanju vršio obradu i upravljanje gotovim novcem na način da je imao ustrojenu organizacijsku jedinicu Gotovinski servis, a unutar koje su se nalazili: (a) Služba Upravljanja gotovinskim poslovanjem (u kojoj su zaposleni uglavnom specijalisti); (b) Centralni trezor Zagreb (osim radnog mjesta voditelja koje je bilo specijalističko, ostalo su referenti za obradu novca) i (c) Regionalni trezori [adresa] i [adresa] (kao i Centralni trezor, voditeljsko mjesto je specijalističkog karaktera, razine rukovodne uloge, a ostalo su referentska i koordinatorska radna mjesta). Da je namjera tuženika bila prenijeti na FINA-u samo segment obrade novca svjedoči gore spomenuti dopis koji je od strane tuženika upućen glavnom sindikalnom povjereniku g. PĆ u rujnu 2020., a u kojem je u točki 2. opisan model eksternalizacije obrade gotovine u kojem je izričito navedeno da bi predmet prijenosa bila isključivo obrada, a upravljanje gotovim novcem na razini banke, kao specijalistički posao, ostao bi u domeni tuženika. Konkretno, u dopisu se izrijekom navodi da se „poslovni procesi koji se odnose na upravljanje gotovim novcem na razini Banke“ ne prenose na novog poslodavca. Distinkcija između obrade i upravljanja gotovim novcem je, u kontekstu ove tužbe, izrazito važna iz razloga što tužitelj kao radnik zaposlen na radnom mjestu voditelja nije obavljao poslove obrade novca nego upravo poslove upravljanja gotovim novcem (što je jasno i iz naziva njegovog radnog mjesta), pa njegovo radno mjesto nije pripadalo u opis vrste poslova za koje se namjeravala provesti eksternalizacija na način na koji je to iskomunicirano glavnom sindikalnom povjereniku, a preko njega i radnicima. Slijedom ovih okolnosti, tužitelj je opravdano očekivao da njegovo radno mjesto neće biti predmet prijenosa, odnosno da eksternalizacija neće obuhvatiti i one radnike koji ne obavljaju poslove obrade gotovog novca, a to su radnici zaposleni na voditeljskim pozicijama u trezorima. Ovo posebno iz razloga što je kod tuženika i dalje ostala egzistentna Služba Upravljanja gotovinskim poslovanjem u kojoj su zaposleni uglavnom specijalisti koji, po klasifikaciji zanimanja kod tuženika, imaju opise poslova koji su gotovo identični poslovima koje je obavljao tužitelj. Dakle, tužitelj je legitimno očekivao da će njegovo radno mjesto biti raspoređeno u spomenutu Službu. Unatoč tome što je prema sindikalnom povjereniku iskomunicirano da će predmet eksternalizacije biti isključivo poslovi obrade gotovog novca, tuženik je postupio suprotno takvoj informaciji i odlučio eksternalizirati čitav Centralni trezor i Regionalne trezore, odnosno sve radnike zaposlene u ovim radnim jedinicama, bez obzira na rang radnog mjesta i poslove koji se na pojedinom radnom mjestu obavljaju. U prosincu 2020. Odjel pravnih poslova tuženika je vodio intenzivnu e-mail komunikaciju s glavnim sindikalnim povjerenikom g. PĆ i izrijekom potvrdio da će namjeravani prijenos, kako je gore opisan, biti izvršen u odnosu na čitave radne jedinice, bez obzira na radno mjesto pojedinog radnika. Po saznanju za takvu (novu) namjeru poslodavca, tužitelj je ustanovio da će njegov radnopravni položaj kod novog poslodavca biti narušen već od prvog dana, a što se u konačnici i dogodilo (kako će se opisati u nastavku tužbe). FINA u svim gradovima gdje preuzima trezor tuženika nastavlja imati isključivo jednu lokaciju obrade, pri čemu na svakoj od tih lokacija (pa tako i u [adresa]) već ima svog dosadašnjeg voditelja trezora. S obzirom da je životno i poslovno jasno da FINA-i neće trebati još jedan voditelj trezora uz postojećeg, neminovno je bilo da tužitelj već prvog dana prijenosa neće moći obavljati sve poslove koje je obavljao kod tuženika, kao niti konzumirati sva prava iz radnog odnosa koja je do tada imao. Primjerice, tužitelj je kod tuženika imao dogovorenu samostalnost u određivanju radnog vremena, a takva samostalnost u FINA-i nije moguća zbog potpuno drugačijeg ustroja rada u kojem se radi u smjenama koje ujutro počinju u 6:30 ujutro, a poslijepodne završavaju u 22 sata bez obzira na rang radnog mjesta. Ono što se ukazalo kao svakako najvažnija i najteža posljedica za tužitelja je da će mu po isteku godine dana (za vrijeme koje će nastaviti imati financijska primanja kao kod tuženika) očito biti ponuđeno radno mjesto koje će neminovno biti drastično nižeg stupnja odgovornosti i, posljedično, sa značajno umanjenim primanjima. Radi ilustracije, tužitelj je kod tuženika ostvarivao mjesečne neto primitke od cca. 12.500,00 kn. S obzirom da voditelj trezora u FINA-i u [adresa], prema tužiteljevim neformalnim saznanjima, ostvaruje mjesečne neto primitke od cca. 7.200,00 kn, a da će tužitelj u najboljem slučaju nakon proteka godine dane moći dobiti ponudu da radi kao zamjenik voditelja koji je već sada zaposlen u FINA-i, evidentno je da će primici N biti prepolovljeni istekom godine dana u kojoj ga „štiti“ kolektivni ugovor tuženika i ZR. Da je ovo razumijevanje tužitelja bilo ispravno, svjedoči i e-mail korespondencija koju je sa sindikalnim povjerenikom u prosincu 2020. vodio Odjel Pravnih poslova i koja je dostavljena i radnicima obuhvaćenima prijenosom, a u kojoj je Odjel Pravnih poslova izrijekom potvrdio (označeno crvenim): „Prilikom ponude novog Ugovora o radu, nakon proteka 1. godine, ponuđena osnovica plaće u FINA GS neće biti nepovoljnija u odnosu na prenesena primanja iz ZABA-e (sada u ZABA-i su primanja određena osnovnim ugovorom i aneksom), Navod je točan, osim za voditelja CT Zagreb i voditelja ostalih RC kojima će se ponuditi plaće u skladu s plaćama voditelja Odjela/zamjenika voditelja Odjela na svakoj pojedinoj lokaciji Fina GS.“ Dakle, tuženik je svjesno eksternalizacijom obuhvatio i radnike zaposlene na voditeljskim radnim mjestima, iako je znao da: - oni faktično ne obavljaju poslove obrade gotovog novca i ne bi trebali biti eksternalizirani; - će se ovim radnicima radnopravni status kod novog poslodavca drastično narušiti već prvog dana početka rada kod novog poslodavca; - će istekom godine dana od dana prijenosa ovim radnicima biti ponuđen posao s drastično nižnim primicima. Dapače, u prosincu 2020. glavni sindikalni povjerenik g. PĆ je radnicima (uključujući tužitelja) iskomunicirao da je dana 3.12.2020. održan sastanak s FINA-om na kojem se komuniciralo o rasporedu radnika ZABA-e nakon proteka prenesenih prava i izračun mjesečnih primanja nakon proteka prenesenih prava. Međutim, radnicima nikada nije bilo iskomunicirano što je na sastanku utvrđeno vezano za raspored i mjesečna primanja nakon proteka prenesenih prava, iako je tuženik očito znao da će u odnosu na voditeljska radna mjesta status biti drastično narušen. U smislu čl. 137. st. 6. i 7. ZR-a, poslodavac je dužan o prijenosu ugovora na novog poslodavca pravovremeno obavijestiti sve radnike obuhvaćene prijenosom i u takvoj obavijesti navesti: dan prenošenja ugovora o radu; razloge prenošenja ugovora o radu; utjecaj prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika; mjere predviđenim u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose. U smislu ove odredbe ZR-a, pobijana Obavijest, a posljedično i sam prijenos, su nezakoniti. Kao prvo, radnici su obavijest zaprimili na način da je hrpa obavijesti dostavljena (bez ikakve informacije o datumu slanja ili potvrde o slanju, bez da se uopće može utvrditi na koji su način dospjele u poslovne prostore u kojima se trebaju podijeliti) u pojedini regionalni centar te je ostavljeno pojedinom voditelju u ingerenciju da radnicima obavijest i podijeli. Tužitelj uopće nije dobio informaciju o tome kada su točno predmetne obavijesti dostavljene u Regionalni centar Pula, on je za Obavijest saznao tek 3.03.2021. i radnicima je iskomunicirao u tom tjednu. Također, od radnika se nije tražilo ni da potpišu primitak obavijesti. U svakom slučaju, s obzirom da je su obavijesti radnicima iskomunicirane tek u prvom tjednu ožujka, a da je kao dan prenošenja ugovora o radu naveden datum 29.03.2021. (kao prvi radni dan u FINA-i), Obavijest nije pravovremena. Ni u kojem slučaju se pravovremenom ne može smatrati ona odluka poslodavca koja na ovako drastičan način utječe na radnopravni status radnika, a koja je tužitelju iskomunicirana manje od mjesec dana prije dana prenošenja ugovora. Nadalje, u dijelu Obavijesti koji se odnosi na razloge prenošenja ugovora o radu, Obavijest je nepotpuna i neistinita jer u odnosu na osobe koje su obavljale voditeljske funkcije razlog prenošenja nije i ne može biti „napuštanje neprofitnog poslovnog modela obrade gotovine“. Kao što je opisano u prethodnim izlaganjima u ovoj tužbi, tužitelj kao voditelj nije obavljao poslove obrade gotovine, nego poslove upravljanja gotovim novcem. Slijedom navedenoga, razlog prenošenja tužiteljevog ugovora o radu je nejasan i nije mu iskomuniciran. Što se tiče utjecaja prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika, ni to u Obavijesti, u odnosu na tužitelja, nije točno navedeno. Naime, u ovom dijelu Obavijesti se navodi da se danom prijenosa prenose „u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz ugovora o radu koji ste sklopili s društvom Zagrebačka banka d.d.“ Navodi se, osim toga, da FINA jamči zadržavanje na istim ili sličnim poslovima koje ste obavljali u Zagrebačkoj banci d.d., a ovisno o organizacijskim i poslovnim potrebama, sve u razdoblju jedne kalendarske godine, računajući od dana prijenosa ugovora o radu i pod uvjetom da ne nastupe okolnosti koje nije moguće predvidjeti, a zahtijevat će drugačiju poslovnu i organizacijsku potrebu.“ Međutim, već od prvog dana početka rada u FINA-i, tužitelju je u cijelosti onemogućen rad na poslovima koji bi bili usporedivi s poslovima na kojima je radio kod tuženika. Tužitelj u prilogu dostavlja izvod iz Sistematizacije radnih mjesta kod tuženika iz koje je razvidno koji su poslovi ulazili u opseg poslova voditelja-specijalista za upravljanje gotovinom. U FINA-i tužitelju nije omogućeno obavljanje niti jednog posla koji ulazi u njegov opseg poslova. Dapače, u prvim radnim danima FINA uopće nije znala koje poslove da dodijeli tužitelju, nego je tužitelj upućen da stoji i gleda što se radi (?!), a poslovi koji su se obavljali su bili isključivo poslovi obrade gotovine, što nema ni približne veze s onim što je obavljao kod tuženika. Dapače, tužitelju nije omogućeno niti da samostalno određuje svoje radno vrijeme kao što mu je kod tuženika bilo zajamčeno člankom 7. Ugovora o radu, nego ga se raspoređuje u smjene od kojih jutarnja počinje u 06:30, a poslijepodnevna završava u 22:00 h. Imajući u vidu da je tužitelj otac maloljetnog djeteta i da je jedan od glavnih razloga za njegov dugogodišnji ostanak na radu kod tuženika bio upravo benefit samostalnog određivanja radnog vremena, ovakvo radno vrijeme tužitelja potpuno onemogućuje u usklađivanju privatnog i poslovnog života. Za razliku od radnika FINA-e koji su takvog radnog vremena bili svjesni kada su se zapošljavali u FINA-i i kojima, za pretpostaviti je, u ugovoru o radu stoji da će raditi smjenski, tužitelj je na takav rad naprosto primoran uslijed prijenosa ugovora o radu, a što nikako nije ni smisao ni intencija odredbe čl. 137. ZR-a. Dapače, tužitelj je već prvi radni dan u FINA-i zatražio razgovor s nadređenom direktoricom, gospođom HĆ kako bi se informirao o svojim perspektivama rada u FINA-i. U razgovoru je gospođa HĆ tužitelju vrlo jasno i transparentno iskomunicirala da u FINA-i neće raditi poslove koje je obavljao kod tuženika jer za time nema potrebe, kao i da će mu se po proteku godine dana ponuditi ugovor o radu za radno mjesto niže pozicije i sa značajnije nižom plaćom (sa 16.600 na 9,000 kn osnovice u najboljem slučaju). Iz svega proizlazi da su i tuženik i FINA postupali sa sviješću da će tužitelju kao bivšem voditelju kod tuženika radni uvjeti kod FINA-e biti neprihvatljivi i nepodnošljivi, čime se na njega indirektno pokušava stvoriti pritisak da sam da otkaz i potraži drugi posao. Ovo zasigurno nije intencija članka 137.ZR-a. Intencija spomenutog članka je da radnici, u smislu radnopravnih uvjeta, ni ne „osjete“ prijenos ugovora na novog poslodavca, a ne da se ta zakonska odredba iskoristi kao uporište da se iz radnog kolektiva, na indirektan način, pokušaju ukloniti radnici koji su u kolektivu nepoželjni. Naposlijetku, što se tiče mjera predviđenih radnicima obuhvaćenim prijenosom, tuženik je radnicima između ostaloga odobrio svojevrsnu financijsku stimulaciju koja je, međutim, diskriminatorna prema radnicima s višim plaćama i više godine staža. Kao što je navedeno u Obavijesti, tuženik je odlučio prijenos ugovora stimulirati dodatnom financijskom kompenzacijom koja je u Obavijesti nazvana „dodatna novčana isplata“, a tužitelju je priznata u visini od 40.000,00 kn bruto. Visina ove dodatne novčane isplate je kod poslodavca utvrđena na sljedeći način: radnici sa stažom 3 – 5 godina = 20.000 kn bruto isplate; radnici sa stažom 6 – 10 godina = 30.000 kn bruto isplate; radnici sa stažom 11 – 20 godina = 40.000 kn bruto isplate i radnici sa stažom duljim od 20 godina = 50.000 kn bruto isplate. Iako su radnici, po saznanju za ovakav model financijske kompenzacije, na virtualnom sastanku pitali glavnu pravnicu koji je bio motiv i kojim kriterijima su se vodili pri slaganju ovakvog nelogičnog i diskriminatornog modela - nikakav odgovor nisu dobili. Primjena ovakvog modela potpuno zanemaruje visinu dosadašnje plaće kod tuženika, pa će tako, primjerice, radnik najniže referentske razine rada u trezoru koji ima bruto plaću (bez dodataka) 4.854 kn sa stažom od 3 godine rada dobiti isplatu 20.000 kn bruto ili po godini staža 6.666,67 kn. Ako to kompariramo s bruto plaćom, njemu će za svaku godinu staža, biti isplaćeno cca. 137% bruto plaće. S druge strane, tužitelju kao voditelju sa 16 godina radnog staža kod tuženika, sa značajno višom razinom odgovornosti, koja se odražavala i u visini plaće, bilo bi isplaćeno 2.500 kn bruto po godini staža, ili u prijevodu samo 15% njegove bruto plaće. Evidentno je da se radi o diskriminatornoj odredbi koja najteže pogađa upravo radnike koji su najteže pogođeni i samim prijenosom, odnosno radnike zaposlene na radnom mjestu voditelja trezora kod kojih će protekom godine dana od dana prijenosa ugovora na novog poslodavca doći do značajnog umanjenja kako u razini odgovornosti, tako posljedično i u visini plaće. Tužitelj smatra da je Obavijest o prijenosu Ugovora o radu tužitelja, a posljedično i tome sam prijenos nezakonit jer je Obavijest nepravovremena, u njoj nisu istinito navedeni razlozi prenošenja za tužitelja kao radnika koji je radio na radnom mjestu specijalist za upravljanje gotovinom, razina voditelja regionalnog trezora [adresa], u njoj nije istinito opisan utjecaj prenošenja na pravni, gospodarski i socijalni položaj radnika i jer je mjera za zaštitu radnika obuhvaćena prijenosom, diskriminatorna, s obzirom da je tužitelju honorirana financijska stimulacija u iznosu koji uopće ne uvažava visinu njegove plaće nego samo duljinu staža (zbog predloženih raspona i taj kriterij je samo djelomično uvažen). Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je nedopuštena i nezakonita Obavijest tuženika od 18.02.2021. o prenošenju ugovora o radu tužitelja sa Zagrebačke banke d.d. na novog poslodavca FINA gotovinski servisi d.o.o.; kojom će utvrditi da je nedopušten i nezakonit prijenos ugovora o radu sklopljenog između stranaka na novog poslodavca FINA gotovinski servisi d.o.o., kojom će utvrditi da je tužitelj diskriminiran visinom dodatne novčane isplate, u odnosu na ostale radnike koji su obuhvaćeni prijenosom, a čija je bruto plaća bila niža od tužiteljeve, a duljina trajanja staža ista ili kraća; kojom će naložiti tuženiku da vrati tužitelja KĆ na radno mjesto specijalist za upravljanje gotovinom ili na drugo odgovarajuće radno mjesto voditeljske razine 7 ili višeg platnog razreda, te obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj traži utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom Obavijest tuženika od 18.02.2021.. Obavijest ne može biti nedopuštena, jer to nije odluka kojom se odlučuje o pravima radnika, pa se niti ne može pobijati u sudskom postupku. Predlaže odbaciti tužbu tužitelja u tom dijelu. Nedopušten može biti samo otkaz ugovora o radu, a ne i prijenos ugovora o radu, pa nije jasan niti dio tužbenog zahtjeva pod II. predlaže u tom dijelu vratiti tužbu tužitelju na ispravak, pod prijetnjom posljedica iz čl. 109. ZPP-a. Povratak na rad može se odrediti samo u slučaju kada se radi o nedopuštenom otkazu ugovora o radu, a ne i o prijenosu ugovora po sili zakona. Stoga je neosnovan i dio tužbenog zahtjeva pod IV. Okolnosti i način tužiteljeva rada kod tuženika potpuno su nebitni za ovaj postupak jer se radi o prijenosu ugovora o radu po sili zakona, a ne o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Bez osnova je tužiteljeva konstrukcija o tome kako poslovi obrade gotovog novca ne obuhvaćaju i poslove upravljanja gotovinom. Tužitelj nije niti radio poslove upravljanja gotovinom jer radno mjesto "specijalist za upravljanje gotovinom", nije radno mjesto na kojem je tužitelj radio, već ono predstavlja skupinu zanimanja unutar koje se nalaze pojedina druga radna mjesta kao što je i radno mjesto tužitelja voditelj regionalnog trezora [adresa]. Prijenos tužiteljevog ugovora o radu temelji se na sklopljenom Ugovoru o suradnji za poslove obrade gotovog novca sklopljenog između tuženika i FINA gotovinski servisi d.o.o. dana 23.02.2021.. U Prilogu 1. "opis usluge" u toč. 1., 1.1. naveden je predmet usluge, a u prilogu 14. koji se zove dinamički plan preuzimanja poslova od strane izvršitelja utvrđen je obuhvat preuzimanja te redoslijed preuzimanja. I poslovi i radnici i materijalna sredstva u regionalnom trezoru [adresa] u cijelosti su preuzeti od strane FINE GS d.o.o.. Bez osnova tužitelj prigovara Obavijestit tuženika od 18.02.2021. kao nepravovremenoj jer zakonom nije određen rok odnosno vremensko razdoblje prije prenošenja ugovora o radu u kojem bi poslodavac radniku takvu obavijest morao uputiti. Čl. 137. st. 6. Zakona o radu propisano je kako je poslodavac o prijenosu dužan pravodobno, prije dana prijenosa pisano obavijestiti radnike. Vremensko razdoblje od gotovo mjesec dana prije prijenosa je i pravodobno i primjereno za obavijest u smislu navedene odredbe. Suprotno tvrdnjama tužitelja Obavijest sadrži sve što propisuje čl. 137. st. 7. Zakona o radu/14, pa u tom dijelu navodi tužbe neosnovani. Ugovorom je utvrđeno kako će radnici čiji se ugovori o radu prenose na FINU GS zadržati ista prava i rad na istim ili sličnim poslovima u razdoblju od jedne kalendarske godine računajući od dana prijenosa. Ukoliko radnik smatra da ta njegova prava kod novog poslodavca nisu u cijelosti ostvarena ima mogućnost kod novog poslodavca tražiti njihovo ostvarenje. To, međutim, ni na koji način ne utječe na mogućnost osporavanja prijenosa ugovora o radu. Prije prijenosa ugovora o radu tuženik je proveo savjetovanje s Glavnim sindikalnim povjerenikom, pa je i u dijelu koji se odnosi na proceduru prijenosa ugovora o radu tuženik postupi striktno u skladu s odredbama Zakona o radu. U odnosu na dio tužbe radi diskriminacije navodi da tužbu u tom dijelu treba odbaciti. U postupanju tuženika ne postoji bilo kakva diskriminacija. Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) taksativno su navedeni osnovni temelji temeljem kojih je zabranjeno stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj. U tom zakonu nema odredbe koja bi zabranjivala stavljanje u nejednaki položaj neke osobe temeljem godina staža ili visine plaće. Prema tome otpadaju svi razlozi koje tužitelj navodi u prilog postojanja navodne diskriminacije na temelju visine plaće i radnog staža. Tuženik predlaže vratiti tužitelju tužbu na ispravak, odnosno tužbu odbaciti, a u konačnici, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.
3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u elektronički zapis HZMO od 13.04.2021. o mirovinskom osiguranju tužitelja (str. 14-16 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 07085/18-01170907-JK (str. 18-20 spisa), u osobne podatke radnika NĆ (str. 21-23 spisa), u opis poslova radnog mjesta tužitelja (str. 24 spisa), u e-mail komunikaciju između tužitelja i Glavnog sindikalnog povjerenika PĆ od 04.12.2020. (str. 25-26 spisa), u e-mail komunikaciju između tužitelja i Glavnog sindikalnog povjerenika PĆ od 09.12.2020. (str. 27 spisa), u Obavijest tuženika od 18.02.2021. tužitelju o prijenosu njegovog ugovora o radu na društvo FINA GS (str. 28-29 spisa), u dopis tuženika Glavnom sindikalnom povjereniku PĆ (str. 30-31 spisa), u e-mail komunikaciju između tužitelja, poslodavca i Glavnog sindikalnog povjerenika PĆ iz prosinca 2020. (str. 32-73 spisa), u tužiteljev Zahtjev od 15.03.2021. za zaštitu prava (str. 74-78 spisa), u Ugovor o suradnji za poslove obrade gotovog novca od 23.02.2021. između Zagrebačke banke d.d. i FINA GS d.o.o. (str. 86-93 spisa), u dopis tuženika Glavnom sindikalnom povjereniku PĆ od 09.12.2020. (str. 94-95 spisa), u karijeru specijaliste za upravljanje gotovinom, sa intranet.zaba.hr (str. 107-109 spisa), u prijavu HZMO o promjeni tijeka osiguranja za tužitelja(str. 112 spisa), u e-mail komunikaciju između TĆ i NĆ iz prosinca 2020. (str. 116-117 spisa), u dio sistematizacije radnih mjesta tuženika u spornom razdoblju (str. 237-247 spisa), u organizacijsku strukturu tuženika iz prosinca 2020. (str. 248-262 spisa), u Odluku tuženika iz veljače 2021. o sistematizaciji zanimanja u organizacijskim jedinicama (str. 280-292 spisa), u Odluku tuženika iz travnja 2021. o sistematizaciji zanimanja u organizacijskim jedinicama (str. 293-310 spisa), u Odluku broj 4512/2021 od 19.02.2021. o izmjeni i dopuni Odluke o mezoorganizaciji Zagrebačke banke d.d. (str. 313-314 spisa), u dopis FINE GS od 14.11.2022. tužitelju, a vezano za odluku o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (str. 340-345 spisa), u sudsku nagodbu sklopljenu između tužitelja NĆ i FINE GS u predmetu ovog suda posl. br. Pr-923/2022 (str. 346-347 spisa), u e-mail komunikaciju između SĆ i tuženika iz veljače 2021. (str. 373 spisa), saslušani su svjedoci NĆC (str. 388-393 spisa), TĆ (str. 393-394, 396-401 spisa), HĆ (str. 406-409 spisa), FĆ (str. 411-414 spisa), KĆC (str. 419-422 spisa), PĆ (str. 422-425 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja NĆ kao stranke (str. 443-449 spisa), izvršen je uvid u ugovore o radu između tuženika i radnice Renate Vitez 8str. 452-454 spisa), i između tuženika i ĐĆ (str. 455-457 spisa).
4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
5.U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
6.U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Predmet spora je utvrđenje (ne)zakonitosti prijenosa ugovora o radu tužitelja na drugog poslodavca.
8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.
9. Prijenos ugovora o radu na novog poslodavca propisan je čl. 137. Zakona o radu/14.
10. U čl. 137. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je (1) ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. (2) Radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovoga članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu. (3) Poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovoga članka preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. (4) Poslodavac koji na novog poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti dužan je novog poslodavca, potpuno i istinito, pisano izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose. (5) Propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca. (6) Poslodavac je dužan o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa, pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni. (7) U obavijesti iz stavka 6. ovoga članka moraju biti navedeni podaci o: 1) danu prenošenja ugovora o radu, 2) razlozima prenošenja ugovora o radu, 3) utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika, 4) mjerama predviđenim u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose. (8) Ugovori o radu iz stavka 1. ovoga članka prenose se na novog poslodavca s danom nastupa pravnih posljedica prijenosa, u skladu s propisima koji reguliraju pravni posao na temelju kojega se vrši prijenos poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti. (9) Ako se prijenos poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti obavlja u stečajnom postupku ili postupku sanacije, prava koja se prenose na novog poslodavca mogu se umanjiti u skladu s posebnim propisom, sklopljenim kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca. (10) Ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, gospodarskoj djelatnosti ili dijelu gospodarske djelatnosti koje je preneseno i koje je zadržalo svoju samostalnost utemeljeno radničko vijeće, ono nastavlja s radom, a najduže do isteka mandata na koji je izabrano. (11) Ako poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti koje je preneseno ne zadržava svoju samostalnost i nastavak rada radničkog vijeća nije moguć, radnici čiji se ugovori prenose zadržavaju pravo na zastupljenost sve dok se ne stvore uvjeti za izbor novog radničkog vijeća, odnosno do isteka mandata njihova dotadašnjeg predstavnika. (12) Ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, u vezi s obavljanjem gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koje je preneseno, sklopljen kolektivni ugovor, na radnike se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao prije promjene poslodavca. (13) Ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti. (14) Odredbe stavaka 1. do 10. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na ustanove i druge pravne osobe. (15) Osobu koja prenošenjem poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, nadležni će sud na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njezinih obveza i u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom.
11. U čl. 138. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je (1) ako je poslodavac zatražio suglasnost radničkog vijeća ili sindikata za svoju odluku, njihova je dužnost, u roku osam dana od dostave zahtjeva poslodavca, očitovati se o davanju ili uskrati te suglasnosti, ako ovim Zakonom za pojedini slučaj nije drukčije određeno. (2) Ako u roku iz stavka 1. ovoga članka radničko vijeće ili sindikat ne dostavi poslodavcu svoje očitovanje o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da su suglasni s odlukom poslodavca.
12. Analizirajući sve provedene dokaze i materijalne (dokumentacija koja prileži spisu) i iskaze svih saslušanih svjedoka i tužitelja kao stranke, utvrđeno je slijedeće:
- da je Zagrebačka banka d.d. prije sklapanja Ugovora o suradnji za poslove obrade gotovog novca od 23.02.2021. sa FINOM GS d.o.o., sama za sebe obavljala posao obrade i upravljanja gotovim novcem, na način da je imala ustrojenu organizacijsku jedinicu gotovinski servis, a unutar koje su se nalazi: Služba upravljanja gotovinskim poslovanjem (u kojoj su zaposleni uglavnom specijalisti); Centralni trezor Zagreb (osim radnog mjesta voditelja koje je bilo specijalističko, ostalo su referenti za obradu novca) i Regionalni trezori [adresa] i [adresa] (kao i centralni trezor, voditeljsko mjesto je specijalističkog karaktera, razine rukovodne uloge, a ostalo su referentska i koordinatorska radna mjesta);
- da je tužitelj KĆ bio zaposlen u Zagrebačkoj banci d.d. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 07085/18-01170907-JK na radnom mjestu specijalist za upravljanje gotovinom, razine voditelj Regionalnog trezora Pula, te da je plaća tužitelja pripadala 7 platnom razredu, te da je iznosila 15.500,00 kuna bruto;
- da tuženik nije dostavio u sudski spis Pravilnik o sistematizaciji iz kojeg bi proizlazilo da specijalist za upravljanje gotovinom nije radno mjesto nego skupina zanimanja, naime u čl. 2. Ugovora o radu navodi se da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu specijalist za upravljanje gotovinom, razina voditelj Regionalnog trezora Pula iz čega ovaj sud zaključuje da je radno mjesto na kojem je tužitelj radio radno mjesto specijalista za upravljanje gotovinom, a da je rukovodna razina koju je tužitelj obnašao bila voditeljska razina;
- da su Zagrebačka banka d.d. i FINA gotovinski servisi d.o.o. dana 23.02.2021. sklopili Ugovor o suradnji za poslove obrade gotovog novca, temeljem kojeg ugovora proizlazi koje su usluge prijenos predmeta odnosno što ulazi u opseg "obrade gotovog novca", a među navedenim uslugama nema usluge upravljanja gotovinom; navedeni su poslovi trezorskih referenata;
- među strankama je sporno jesu li specijalistički poslovi na kojima je tužitelj radio kod tuženika prije prijenosa njegovog ugovora o radu na FINU GS bili eksternalizirani u FINU GS ili nisu;
- upravo iz opisa usluga koje su navedene u Ugovoru o suradnji za poslove obrade gotovog novca koji je sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i FINE GS (str. 86-93 spisa) proizlazi da će se prenijeti poslovi obrade gotovog novca;
- da specijalistički poslovi upravljanja gotovinom nisu eksternalizirani u FINU GS vidljivo je i iz shematskog prikaza izmjene organizacijske strukture tuženika 2021. godine gdje se na zadnjoj stranici vidi da Služba upravljanja gotovinskim poslovanjem ostaje u Zagrebačkoj banci d.d., ali da se izmješta u neku drugu direkciju unutar Operativnih bankarskih servisa, s time da je naknadno odlučeno da će se relocirati u Direkciju Uslužni servisi; to je vidljivo i iz podataka o tadašnjem voditelju Službe upravljanja gotovinskim poslovanje koje i dalje postoji i vodi se pod operativnim brojem 011703 (12) unutar strukture Operativnih bankarskih servisa i ima oko 10-tak zaposlenih, a i iz aktualnih internih natječaja objavljenih na internim stranicama banke a kojima se traže dva specijalista za upravljanje gotovinom, iako je par mjeseci prije toga tužitelju poslodavac rekao da nema potrebe za takvim ili sličnim radnim mjestom i to na dulje vrijeme;
- da iz svega naprijed navedenog proizlazi da nije postojala pravna osnova za prijenos ugovora o radu tužitelja iz ZABE na FINU GS jer je prijenos obuhvaćao poslove obrade gotovog novca, a tužitelj na svom radnom mjestu nije obavljao poslove obrade gotovog novca već je radio na radnom mjestu specijaliste za upravljanje gotovinom;
- poslovi obrade gotovog novca ne uključuju poslove upravljanja gotovinom koji su se i dalje nastavili obavljati u Zagrebačkoj banci d.d., no da je unatoč tome ZABA izvršila prijenos tužiteljevog ugovora o radu na novog poslodavca FINU GS d.o.o.;
- da je intencija tuženika bila prenijeti na FINU GS d.o.o. samo segment obrade novca svjedoči i dopis koji je od strane ZABE upućen Glavnom sindikalnom povjereniku PĆ u rujnu 2020. u kojem se u točki 2 opisuje model eksternalizacije obrade gotovine, a gdje je izričito navedeno da bi predmet prijenosa bila isključivo obrada, a ne upravljanje gotovim novcem na razini banke kao specijalistički posao, jer to ostaje u domeni ZABE; u dopisu se izrijekom navodi "poslovni procesi koji se odnose na upravljanje gotovim novcem na razini banke" ne prenose se na novog poslodavca;
- da je tužitelj Obavijest poslodavca o prijenosu njegova ugovora o radu na novog poslodavca na FINU GS d.o.o. primio 03.03.2021., a da je tužiteljev ugovor o radu prenesen na FINU GS d.o.o. 29.03.2021.;
- da se tužitelj protivio namjeri poslodavca da njegov ugovor o radu prenese na novog poslodavca FINU GS d.o.o., te da je tražio da ga se rasporedi na odgovarajuće poslove u okviru Zagrebačke banke d.d., a čemu tuženik nije udovoljio;
- da je Zagrebačka banka d.d. tijekom prosinca 2020. vršila razgovore sa Glavnim sindikalnim povjerenikom PĆ vezano za prijenos ugovora o radu zaposlenika tuženika na FINU GS d.o.o.;
- da je tuženik Glavnom sindikalnom povjereniku PĆ **.**.2020. (str. 94-95 spisa), uputio dopis u vezi s članovima 138. i 150. Zakona o radu odnosno vezano za traženje suglasnosti za prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca gdje se između ostaloga navodi da je namjera ZABE da se poslovi obrade gotovine pružatelju usluge (eksternalizacija) povjeri FINI GS d.o.o., da model eksternalizacije uključuje prijenos ugovora o radu svih zaposlenika banke za lokacijama ukupno 6 trezora banke na pružatelja usluga FINA GS d.o.o. u neizmijenjenom obliku, a time i zadržavanje svih prava zaposlenika koja su stečena po osnovi trenutno sklopljenih ugovora o radu do dana prenošenja; nadalje se navodi da preneseni radnici zadržavaju dotadašnje plaće ukupno jednu kalendarsku godinu računajući od dana prijenosa ugovora o radu, te da se voditelju centralnog trezora Zagreb i voditeljima ostalih regionalnih trezora pružatelj usluga FINA GS obvezao zadržati ih na voditeljskim pozicijama u razdoblju jedne kalendarske godine računajući od dana prijenosa ugovora i pod uvjetom da ne nastupe okolnosti koje nije bilo moguće predvidjeti;
- da je nadređena tužitelju nakon što je njegovo ugovor o radu prenesen na FINU GS, HĆ odmah nakon što je tužitelj počeo raditi u FINI GS rekla da oni imaju svoje voditelje i da tužitelj neće moći obavljati svoj dotadašnji posao, što se i dogodilo;
- da tužitelju FINA GS nije poštovala stečena prava, pa mu je isplaćivala manju plaću nego što je imao u ZABI i u razdoblju od godinu dana od dana prijenosa njegovog ugovora o radu na FINU GS zbog čega je tužitelj vodio sudski postupak protiv FINE GS radi isplate razlike plaće, a u kojem postupku je sklopljena sudska nagodba odnosno tužitelju su isplaćena njegova stečena prava u smislu razlike plaće;
- da nisu svi zaposlenici koji su radili u Regionalnim trezorima i u Centralnom trezoru bili preneseni na FINU GS već da su primjerice neposredno prije prenošenja dotadašnja voditeljica centralnog trezora ĆĆ i zaposlenica trezora u [adresa] ĐĆ sklopile sa Zagrebačkom bankom d.d. nove ugovore o radu čime su praktički bile spašene od prelaska u FINU GS pa je tako ĆĆ iz [adresa] sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova specijalistice za upravljanje gotovinom dana 21.01.2021., a ĐĆ za obavljanje poslova trezorske referentice prodajne mreže, razine bankarica za trezorsko poslovanje, a što govori da poslodavac nije na isti način postupao prema svim zaposlenicima Regionalnih trezora i Centralnog trezora, već je ipak neke izuzeo od prijenosa na novog poslodavca FINU GS d.o.o.;
- da je svjedok PĆ, Glavni sindikalni povjerenik kod tuženika na ročištu održanom 13.05.2025., iskazao je, između ostalog, da se ne može sjetiti je li dobio podatke o radnicima, njihovim imenima i prezimenima, radnom mjestu svakog radnika čiji se ugovori o radu prenose na FINU GS d.o.o., da se ne može sjetiti kada se on uopće uključio u proces razgovora vezano za prijenose ugovora o radu na novog poslodavca, da se ne sjeća kada je donesena odluka o eksternalizaciji, da se ne sjeća koliko je sastanaka održano s poslodavcem, da se sjeća samo prvog sastanka s poslodavcem kada je radnicima dana informacija da se ide u eksternalizaciju ali nije bilo govora što će biti s voditeljima regionalnih trezora; na upit koji su poslovi preneseni iz ZABE u FINU GS rekao je da su preneseni poslovi obrade gotovine; na upit je li voditeljica Centralnog trezora Zagreb bila predmet prijenosa isti je odgovorio da koliko on zna nije, ali da nije siguran, te da mu nije poznat razlog zašto ona nije prešla u FINU GS; na upit tko u ZABI i dalje obavlja poslove upravljanja gotovinom, odgovorio da je da postoji Služba upravljanja gotovinskim poslovanjem; svjedok je iskazao da je tužitelj KĆ iskazao želju da ostane raditi u ZABI odnosno da ne pređe u FINU GS; na upit je li imao saznanja da voditelji regionalnih trezora nakon prelaska u FINU GS neće obavljati poslove voditelja isti je odgovorio da nije; na upit je li njemu u procesu pregovora bile rečeno da FINA GS ne treba voditelje regionalnih centara jer imaju svoje, isti odgovara da nije;
- postavlja se pitanje da li se tuženik jednostavno želio riješiti tužitelja iskoristivši za to prijenos dijela gospodarske djelatnosti obrade novca na FINU GS znajući pri tome da FINA GS nema potrebe za obavljanjem poslova specijalista obrade gotovine, odnosno na ekvivalentnim radnim mjestima ima svoje zaposlenike te da tužitelj neće raditi na identičnim poslovima na kojima je radio kod tuženika;
- da je novi poslodavac FINA GS d.o.o. otkazao dana 08.11.2022. ugovor o radu VĆ, ovdje tužitelju redovitim otkazom zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu a u kojoj odluci se navodi da tužiteljevo radno mjesto ne postoji u organizacijskoj strukturi kod tuženika;
- da tuženik novog poslodavca nije potpuno i istinito obavijestio o tužiteljevim stečenim pravima odnosno nije potpuno i istinito obavijestio FINU GS o plaći koju je tužitelj primao u ZABI prije prijenosa i čija je osnovica bila viša za 1.100,00 kuna od one koju je imao kod FINE GS d.o.o..
13. Po mišljenju ovog suda, budući da je tužiteljev ugovor o radu ex lege prenesen sa dotadašnjeg poslodavca Zagrebačka banka d.d. na novog poslodavca FINA GS d.o.o., tužitelj ima pravni interes osporavati prijenos i tražiti povratak na rad kod tuženika s kojim je inicijalno sklopio ugovor o radu. Tuženik smatra da se ne može tražiti utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom Obavijest od 18.02.2021. o prenošenju ugovora o radu sa Zagrebačke banke d.d. na novog poslodavca FINU GS d.o.o.. Međutim to je u suprotnosti sa praksom Suda Europske unije u Luxembourgu izraženo u predmetu C- 105/84 u kojem se navodi da radnik ima pravo protiviti se prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca i da ima pravo ostati u ugovornom odnosu sa onom pravnom osobom s kojom je izvorno zaključio ugovor o radu. Temeljno je radnikovo pravo iz radnog odnosa da izabere osobu poslodavca za kojeg će raditi, a to pravo bi bilo povrijeđeno obvezivanjem radnika da radi za poslodavca kojeg nije slobodno odabrao. Odluke Suda Europske unije su pravno obvezujuće i za sve nacionalne sudove koji su dužni primjenjivati pravno shvaćanje iz presude Europskog suda, čime postaju dio zakonodavstva Europske unije. Čl. 141. C Ustava RH propisano je da je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije izjednačeno s ostvarivanjem prava koja su zajamčena Hrvatskim pravnim poretkom, da se pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju u RH u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije, a koja odredba je stupila na snagu pristupom RH Europskoj uniji 01.07.2013.. Dakle Hrvatski sudovi obvezni su primjenjivati pravo Europske unije i pravna shvaćanja utemeljena na pravu Europske unije. U konkretnom slučaju tužitelj KĆ se protivio s prijenosom njegovog ugovora o radu s dotadašnjeg poslodavca ZABA d.d. na novog poslodavca FINA GS d.o.o.. ako se radnik protivio da radi za preuzimatelja, a što je ovdje slučaj, onda do prijenosa njegovog ugovora o radu ne dolazi. Pri tome je pravno neodlučno što je Zakonom o radu/14 propisano da se ugovor o radu prenosi po sili zakona (ex lege). Kada radnik odbije prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca on više ne uživa zaštitu iz čl. 137. Zakona o radu/14, kao niti zaštitu iz čl. 3. st. 1. Direktive 77/187 i Direktive 2001/03/EZ o usklađivanju zakona država članica koja se odnose na zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća ili dijelova poduzeća. To znači da će se radni odnos tužitelja dalje procjenjivati primjenom relevantnih odredbi Zakona o radu, odnosno ako tuženik ne bude imao potrebu za radom tužitelja, moći će pokrenuti postupak otkazivanja ugovora o radu. Osim toga Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. br. Revr-228/2008 iz 2009. godine, navodi da radnik ima ovlaštenje osporavati pravne akte poslodavca vezane uz prijenos njegovog ugovora o radu. Sama činjenica da se tužitelj KĆ protivio da se njegovo ugovor o radu koji je sklopio sa Zagrebačkom bankom d.d. prenese na FINU GS d.o.o. je bila dovoljna da se njegovo ugovor o radu ne prenese na novog poslodavca odnosno da do prijenosa njegovog ugovora o radu ne dođe. Radnik koji ne želi da mu ugovor o radu bude prenesen na novog poslodavca, a njegov je poslodavac i nakon prijenosa nastavio s poslovanjem, ima pravo u smislu čl. 133. st. 1. Zakona o radu/14 protivi se prijenosu, jer protivljenje prijenosu radnik može temeljiti na opravdanim razlozima, odnosno za to može imati pravni interes, ako bi prijenosom bila ugrožena njegova pravna pozicija, ali i ne mora, jer je radnikovo pravo da slobodno bira svog poslodavca. Međutim, u konkretnom slučaju, iako se tužitelj protivio prijenosu, taj je prijenos ugovora o radu učinjen, te je tim prijenosom bivši poslodavac protuzakonito postupio. U dijelu Obavijesti koji se odnosi na razloge prenošenja ugovora o radu, Obavijest je nepotpuna i neistinita jer u odnosu na osobe koje su obavljale voditeljske funkcije razlog prenošenja nije i ne može biti "napuštanje neprofitnog modela obrade gotovine", jer tužitelj kao voditelj nije obavljao poslove obrade gotovine, nego poslove upravljanja gotovim novcem. Što se tiče utjecaja prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika NĆ ni to u Obavijesti, u odnosu na tužitelja nije točno navedeno jer se u Obavijesti navodi da se danom prijenosa prenose "u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz ugovora o radu koji ste sklopili s društvom Zagrebačka banka d.d.", zatim navodi se da FINA GS jamči "zadržavanje na istim ili sličnim poslovima koje ste obavljali u Zagrebačkoj banci d.d., a ovisno o organizacijskim i poslovnim potrebama, sve u razdoblju jedne kalendarske godine, računajući oda dna prijenosa ugovora o radu i pod uvjetom da ne nastupe okolnosti koje nije moguće predvidjeti, a zahtijevat će drugačiju poslovnu i organizacijsku potrebu." Međutim, već od prvog dana početka rada u FINI GS tužitelju je u cijelosti onemogućen rad na poslovima koji bi bili usporedivi s poslovima na kojima je tužitelj radio kod tuženika. Tužiteljev već prvi radni dan u FINI GS obavio razgovor s nadređenom direktoricom HĆ koja mu je jasno i transparentno rekla da u FINI GS tužitelj neće raditi poslove koje je obavljao kod tuženika jer da za time nema potrebe, s obzirom da FINA GS ima svoje voditelje kao i da će mu se po proteku od godine dana ponuditi ugovor o radu za radno mjesto niže pozicije i sa značajno nižom plaćom. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da su ZABA d.d. i FINA GS d.o.o. u konkretnom slučaju postupili sa sviješću da će tužitelju VĆ kao bivšem voditelju kod tuženika, radni uvjeti u FINI GS biti neprihvatljivi i nepodnošljivi čime se na njega stvara pritisak da sam da otkaz i traži drugi posao. po mišljenju ovog suda nije intencija čl. 137. Zakona o radu/14 naprijed navedenog već je intencija da radnici u smislu radno pravnih uvjeta ni ne osjete prijenos ugovora o radu na novog poslodavca, a ne da se ta zakonska odredba iskoristi kao uporište da se iz radne sredine, na indirektan način pokušaju ukloniti radnici koji su u toj radnoj sredini "nepoželjni". Također, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju postupak savjetovanja poslodavca sa Glavnim sindikalnim povjerenikom PĆ nije proveden u skladu s čl. 150. st. 1. Zakona o radu/14 gdje je propisano da se poslodavac mora prije donošenja odluke važne za položaj radnika savjetovati sa Radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom u funkciji Radničkog vijeća o namjeravanoj odluci te da mora Radničkom vijeću odnosno glavnom sindikalnom povjereniku dostaviti sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Za pravnu valjanost savjetovanja sa Radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom odlučna je činjenica da tuženik u konkretnom slučaju nije dostavio popis radnika čiji će ugovori o radu biti preneseni na novog poslodavca. Popis radnika čiji će ugovori biti preneseni na novog poslodavca nije dostavljen kao dokaz u ovaj predmet odnosno tuženik nije dokazao da je navedenu dokumentaciju dostavio Glavnom sindikalnom povjereniku. Da bi se Radničkom vijeću (sindikalnom povjereniku) stvarno omogućilo davanje primjedbi i prijedloga na odluku poslodavca, istome se moraju potpuno i pravodobno dostaviti podaci da bi rezultati rasprave mogli utjecati na donošenje odluke. Ako poslodavac ne dostavi podatke o radniku, konkretno imenu i prezimenu i radnom mjestu radnika čiji se ugovor o radu prenosi tada, a u okolnostima kada poslodavac izdvaja samo dio svoje gospodarske djelatnosti (u konkretnom slučaju obradu gotovog novca) te niti sam ne zna tko će konkretno u sve biti uključen, a što proizlazi iz iskaza PĆ glavnog sindikalnog povjerenika kod tuženika da je tako bilo i u ovom slučaju onda on nije mogao realizirati svoje zakonsko pravo da sudjeluje u odlučivanju o pitanjima u vezi s gospodarskim i socijalnim pravima i interesima radnika sukladno čl. 140. Zakona o radu/14. Prijenos tužiteljevog ugovora o radu sa tuženika na novog poslodavaca nezakonit je po mišljenju ovog suda jer poslodavac nije transparentno iskomunicirao sa glavnim sindikalnim povjerenikom sve podatke koji su bili nužni, a koji su naprijed navedeni kako bi Glavni sindikalni povjerenik mogao sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi sa radnikovim gospodarskim i socijalnim pravima interesima na način kako to propisuje Zakon o radu. Provedenim dokazima nedvojbeno je utvrđeno da nije bilo uvjeta odnosno pravne podloge da se izvrši prenošenje tužiteljevog ugovora o radu sa tuženika na novog poslodavca, jer se eksternalizirao segment obrade novca u kojem segmentu tužitelj uopće nije radio, već je radio na radnom mjestu specijaliste za upravljanje gotovinom, a koji poslovi su se nastavili obavljati u Zagrebačkoj banci, odnosno nisu su prenijeli na novog poslodavca FINU GS. Sve što je naprijed navedeno potvrđuje da postupak prijenosa ugovora o radu tužitelja sa tuženika na FINU GS nije proveden u skladu s čl. 137. Zakona o radu/14 i čl. 150. Zakona o radu/14. Postupak nije proveden transparentno odnosno konkretno tužitelju nije objašnjeno zašto se njegov ugovor o radu prenosi jer on nije obavljao poslove obrade novca, već upravljanja gotovim novcem, niti mu je u potpunosti objašnjeno kakve će posljedice prenošenje ugovora o radu nastati za pravni, gospodarski i socijalni položaj radnika, a u što se tužitelj uvjerio neposredno nakon što je počeo raditi u FINI GS nakon razgovora sa direktoricom HĆ. U odnosu na zahtjev tužitelja da se utvrdi da je bio diskriminiran vezano za određivanje visine otpremnine, iz tabele koja prileži sudskom spisu, vidljivo je da je zapravo tuženik diskriminirao radnike s duljim stažom koji su imali viša primanja jer visina Dodatne novčane isplate koja je kod poslodavca utvrđena način da se radnicima sa stažom 3 do 5 godina isplati iznos od 20.000,00 kuna bruto; radnicima sa stažom od 6 do 10 godina, 30.000,00 kuna bruto; radnicima sa stažom 11 do 20 godina, 40.000,00 kuna bruto i radnicima sa stažom duljim od 20 godina 50.000,00 kuna bruto, zanemaruje visinu dotadašnjih plaća pojedinog radnika kod poslodavca jer primjerice radnik referentske razine sa stažom od 3 godine dobije isplatu 20.000,00 kuna bruto, odnosno 137 % bruto plaće, a s druge strane tužitelju kao voditelju s 16 godina staža sa značajno višom razinom odgovornosti koja se odražavala i u visini plaće bilo bi isplaćeno 2.500,00 kuna bruto po godini staža ili samo 15% njegove bruto plaće. Po mišljenju ovog suda radi se o diskriminatornoj odredbi koja najteže pogađa upravo radnike koji su najteže pogođeni samim prijenosom ugovora o radu na novog poslodavca jer će kod njih doći do značajnog umanjenja kalo u razini odgovornosti tako i u visini plaće. Radi se o diskriminaciji između ostalog po dobi i imovnom stanju. Osim toga da je poslodavac postupao nejednako prema zaposlenicima prilikom prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca FINU GS vidljivo je i iz toga što je sa nekim zaposlenicima primjerice ĆĆ iz [adresa] s mjestom rada u [adresa] i ĐĆ iz [adresa] prije samog prijenos zaključio nove ugovore o radu i "spasio" ih od prenošenja na novog poslodavca.
14. Slijedom naprijed navedenog prihvaćeni su tužbeni zahtjevi tužitelja u točkama od I do IV izreke presude, kao pravno osnovani u cijelosti.
15. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
16. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.
17. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 461-462 spisa).
18. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) koja je stupila na snagu 25.11.2023.. Tužba u ovom predmetu podnesena je 15.04.2021.. U Tbr. 52 st. 4 važeće Odvjetničke tarife (NN 138/23), koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. navodi se da za postupke Tbr. 7 st. 2 i 3 se primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. U Tbr. 7 st. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) bilo je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7 t. 1. Dakle, tužitelju u ovom predmetu pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je odvjetnik poduzeo u visini od 200 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 400,00 eura. Na sve obavljene radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 100,00 eura. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu 500,00 €.
19. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).
U Zagrebu, 28. listopada 2025.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dostaviti:
- pun. tužitelja odvj. Robert Karakaš iz OD Kovač & partneri iz Zgb
- pun. tuženika odvjetnici iz OD Ruždjak i partneri iz Zgb
