Poslovni broj Kž-350/2023-7

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-350/2023-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.G., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 13. veljače 2023. poslovni broj K-157/2022-42, u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023., u nazočnosti D.P. zamjenika županijskog državnog odvjetnika i branitelja optuženika po zamjeničkoj punomoći D.V., odvjetnika iz O.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. M.G., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku proglašen je krivim opt. M.G., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, te je za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 opt. M.G. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci će se izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

1.1. Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. M.G. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, a nakon toga za vrijeme trajanja uvjetovanog dijela kazne u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili terapijskoj zajednici uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da može trajati najdulje 3 (tri) godine.

 

1.2. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu iz uvjetovanog dijela kazne i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

1.3. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od opt. M.G. oduzeta je staklena pivska boca od 0,5 litara s etiketom Osječkog piva, bez sadržaja, a koji predmet je od njega oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave o.-b., II. Policijske postaje O. serijskog broja 926933 od 16. srpnja 2021., te će se na temelju čl. 181. st. 7. ZKP/08 navedeni predmet uništiti.

 

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. M.G. je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žali se opt. M.G. po branitelju A.J., odvjetniku iz O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, nepotupno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. M.G. i branitelj optuženika A.J., odvjetnik iz O..

 

5.1. Na sjednicu vijeća nije pristupio obaviješteni optuženik, te je shodno čl. 475. st. 4. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenog optuženika. 

 

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe optuženika podnesene po branitelju A.J., odvjetniku iz O., koju je izložio branitelj optuženika po zamjeničkoj punomoći D.V., odvjetnik iz O., te je izjavio da ostaje kod prijedloga iz žalbe. 

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Opt. M.G. u žalbi po branitelju se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. u vezi čl. 10. st. 2. t. 3. ZKP/08 navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao službene zabilješke II. Policijske postaje O. broj KU-218/21 od 16. srpnja 2021. o postupanju žrtava D.P. i A.N., policijskih službenika, koje sadrže "okolnosti intervencije" imenovanih policijskih službenika u stanu u O., ulica O. br. 57, i u službenom vozilu, a koje da predstavljaju nezakonit dokaz, na kojem se ne može temeljiti presuda. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. M.G. navedene službene zabilješke, a kako se to navodi i u razlozima prvostupanjske presude (odlomak 12.) sadrže navod o okolnostima intervencije policijskih službenika D.P. i A.N. prilikom provođenja službene radnje – intervencije u stanu u O., ulica O. broj 57, na koju su imenovani policijskih službenici bili upućeni od strane Operativnog dežurstva povodom dojave o narušavanju javnog reda i mira u tom stanu, navod o tome koje su osobe zatečene u stanu, te navod o tome da je opt. M.G. u trenutku kada je policijski službenik D.P. obavljao razgovor s građaninom D.Đ., uzeo u ruku staklenu bocu te zamahnuo i pokušao tom bocom udariti policijskog službenika D.P., nakon čega su prema opt. M.G. imenovani policijski službenici upotrijebili sredstva prisile i tjelesne snage, optuženika smjestili u službeno vozilo i odvezli ga u II. PP O., a za vrijeme vožnje da je optuženik vrijeđao i prijetio policijskim službenicima, bez da se navodi sadržaj onoga što je tom prilikom opt. M.G. govorio policijskim službenicima, tako da navedene službene zabilješke nisu nezakonit dokaz iz čl. 10. st. 2. t. 3. ZKP/08.

 

7.1. Opt. M.G. žalbom po branitelju se žali zbog bitne povrede iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 66. st. 1. t. 1. ZKP/08 navodeći u žalbi da mu je povrijeđeno pravo obrane, time što je, dok se nalazio u istražnom zatvoru u vezi s drugim kaznenim postupkom, u ovom kaznenom postupku imao branitelja po službenoj dužnosti. Prije započinjenja ročišta za raspravu od 9. velječe 2023., obzirom da je u međuvremenu protiv njega (opt. M.G.) ukinut istražni zatvor, prvostupanjski sud je razriješio branitelja po službenoj dužnosti. Međutim, iako se nakon toga on (opt. M.G.) očitovao da mu nije potreban branitelj i da će se u nastavku postupka braniti sam, smatra da obzirom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je skromnijih intelektualnih sposobnosti, da je prvostupanjski sud trebao zaključiti da se ne može braniti sam i da mu je trebalo postaviti branitelja po službenoj dužnosti shodno čl. 66. st. 1. t. 1. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima opt. G. nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra ne proizlazi da se opt. M.G. ne bi mogao braniti sam niti da je raspravno nesposoban, a u tijeku postupka prije ročišta za raspravu od 9. veljače 2023., kada je bio razriješen dotadašnji branitelj po službenoj dužnosti optuženika, izvedeni su dokazi optužbe, prihvaćen je prijedlog za provođenje dokaza obrane (vještačenje po vještaku psihijatru), optuženik se u nazočnosti  branitelja po službenoj dužnosti očitovao o optužbi i iznio obranu, a nakon što se u nastavku postupka branio sam nije imao primjedbe na izvedeni dokaz obrane – vještačenje po vještaku psihijatru, te je u završnoj riječi izjavio da nema ništa za dodati i izjaviti, obzirom da je prethodno optuženik iznio obranu. Kraj takvog stanja stvari očito je da se ne radi o nesposobnosti opt. M.G. da se sam brani, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 66. st. 1. t. 1. ZKP/08 za obaveznu obranu optuženika po branitelju. Stoga nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi navodi optuženik.

 

7.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Opt. M.G. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi po branitelju da je "imao namjeru predložiti" da se kao svjedok ispita D.M., očevidac "predmetnog" događaja. Međutim, opt. M.G. u žalbi po branitelju ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, a koja bi se eventualno mogla utvrđivati ispitivanjem svjedoka D.M..

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima opt. M.G. prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. M.G. koji se kod očitovanja o optužbi izjasnio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužnicom državnog odvjetnika, ali da je bio pijan pa se ne sjeća svih detalja tog događaja. Nasuprot toga prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka žrtve D.P., svjedoka A.N., A.Đ., te čitanjem službenih zabilješki policijskih službenika D.P. i A.N., utvrdio da je opt. M.G. u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže opisano u opisu djela iz točke 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, kako bi spriječio postupanje policijskog službenika D.P., rukom u kojoj se držao staklenu bocu zamahnuo prema policijskom službeniku D.P. dok je imenovani policijski službenih obavljao obavijesni razgovor s građaninom D.Đ., nakon čega su policijski službenici D.P. i A.N. savladali opt. M.G. te ga smjestili u službeno policjsko vozilo, radi odvoženja u Policijsku postaju, a za vrijeme te vožnje opt. G. da je policijskom službeniku P., između ostalog, rekao da će ga ubiti. Alkotestiranjem opt. M.G. neposredno nakon tog događaja je utvrđeno da je optuženik imao u organizmu 1,46 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Vještačenjem po vještaku psihijatru prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. M.G. emocionalno nezrela ličnost s disocijalnim poremećajem, uz štetnu upotrebu alkohola, ali da je sposobnost da upravlja svojom voljom i svojim postupcima u vrijeme počinjenja djela bila smanjena ali ne bitno. Djela za koja se tereti da je počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola, te da postoji visoka vjerojatnost da bi i ubuduće mogao počiniti zbog tog utjecaja isto pa i teže kazneno djelo, pa je mišljenje vještaka da bi optuženiku valjalo izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koje se može provoditi i u okviru zatvorskog sustava i na slobodi. Mišljenje je vještaka da je optuženik u potpunosti raspravno sposoban. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud djela za koja je opt. M.G. proglasio krivim kvalificirao, i to: djelo iz točke 1. kao kazneno djelo napad na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. M.G. kritične zgode u namjeri da spriječi policijskog službenika u poduzimanju službene radnje, držeći u ruci staklenu bocu zamahnuo prema žrtvi policijskom službeniku D.P., dakle, silom napao policijskog službenika u obavljanju službene dužnosti, a djelo iz točke 2. kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. To zbog toga što je policijskom službeniku D.P. prijetio da će ga usmrtiti riječima da će ga ubiti, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi sa službenom dužnošću.

 

10. Nije osnovana žalba opt. M.G. zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi. Naime, opt. M.G. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti, ali da je podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti, a precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. G. prvostupanjski sud je ne samo pravilno utvrdio već i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge (odlomci 21., 22., 23., 24.), koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pravilnom ocjenom svih okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je opt. M.G. za kaznena djela za koja je proglašen krivim, iz čl. 315. st. 1. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa, utvrdio kaznu zatvora od deset mjeseci, te ga za kaznena djela u stjecaju na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora koji će se izvršiti iznosi sedam mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci se neće izvršiti, ukoliko optuženik u primjernom roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Uz to opt. M.G. je na temelju čl. 69. KZ/11 je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, time da je optuženik na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozoren da se uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu iz izrečene sigurnosne mjere.

 

10.1. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom, uz izrečenu sigurnosnu mjeru iz čl. 69. KZ/11, u odnosu na konkretnog optuženika, ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

Osijek, 28. rujna 2023.