REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-567/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ, vlasnika [obrt]" iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika AČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Posavčić, odvjetnik iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-36/2023-3 od 6. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv- 273/2019-34 od 17. studenog 2022., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz [adresa], poslovni broj Ovrv-877/19 od 23. svibnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju TČ, vlasnika Limarskog obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], namiri tražbinu u novčanom iznosu od 20.077,94 kuna / 2.664,80 eura1 sa zateznom kamatom počevši od 5. listopada 2018. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 8 dana,

1.2. U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-877/19 od 23. svibnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ŠČ namiriti tražbinu tužitelju TČ u iznosu od 2.862,00 kuna/379,85 eura, te je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen .

1.3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku AČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju TČ, vlasnika Limarskog obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu do 12.913,25 kuna/1.713,88 eura, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

1.4. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-273/2019-34 od 17. studenog 2022. u pobijanom dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održan na snazi, kao i u odluci o parničnom trošku (t. I, III i IV izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5425/2024-2 od 8. siječnja 2025 3. tuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:

''Je li neosnovano postupanje prvostupanjskog suda da, nakon što je tužitelj zakasnio s uplatom troška predujma za provođenje građevinskog vještačenja, bez da je sukladno čl. 111. st. 2. Zakona o parničnom postupku zatražio od suda produljenje roka za uplatu navedenog predujma, nastavi s provođenjem dokaznog prijedloga građevinskog vještačenja i unatoč tome što se tuženik navedenom protivio, na isto upozorio sud te zahtijevao da sud odustane od provođenja dokaza građevinskim vještačenjem?''

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske odluke prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) radi navedenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istog na podmirenje troškova postupka tuženika, podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj 23. svibnja 2019. podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku na temelju vjerodostojnih isprava računa tužitelja broj 379/99/22 i 380/99/2 od 5. listopada 2018. radi isplate ukupnog iznosa od 22.939,94 kn na ime izvršenih limarskih radova na nekretnini tuženika zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od dana podnošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vinkovaca pod br. Ovrv-877/2019 od 23. svibnja 2019. određena je predložena ovrha, te je tuženik u pravovremenom prigovoru protiv rješenja ovrsi osporavao pravnu osnovu i visinu tužiteljeve tražbine. Rješenjem prvostupanjskog suda br. Povrv-273/2019-2 od 28. lipnja 2019. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan pravne snage, u dijelu u kome je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Tijekom postupka je provedeno vještačenje po vještaku Slavku Živkoviću, te je na temelju njegova nalaza i mišljenja utvrđeno da su na nekretnini tuženika obavljeni svi radovi navedeni u računu 380/99/2, da račun ne sadržava izvedenu stavku izrada opšava krovalnih uvala RŠ-50 u dužini od 11,90 m, dok je u odnosu na radove navedene u računu broj 379/99/2 utvrđeno da su izvedeni svi radovi osim stavaka 13 i 16, tj. osim izrade, dobave i montaže bočnica dimnjaka PCB u vrijednosti od 395,00 kn, te izrade, dobave i montaže u vrijednosti od 280,00 kn, kao i da ukupna cijena ugovorenih radova s materijalom iznosi 23.523,44 kn. Uz navedeno je utvrđeno i da su radovi prema računu 379/99/2 izvedeni sukladno pravilima struke, dok radovi prema računu 380/99/2 u dijelu dvorišnog zida u dužini od 25,50 m nisu izvedeni u skladu s pravilima struke te da je iste potrebno popraviti.

9. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 590. Zakona obveznim odnosima (''Narodne novine broj'' 35/05, 41/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), te na odredbe čl. 451. st. 3. i čl. 223. st. 1. ZPP-a djelomično održali na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 2.664,80 eura (20.077,94 kn) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koji se iznos dobije kada se uzme u obzir vrijednost stvarno izvedenih radova i utrošenog materijala, a odbije vrijednost troškova neophodnih za popravak nedostataka utvrđenih provedenim vještačenjem.

10. Drugostupanjski sud je odgovarajući na žalbeni navod tuženika da činjenica što je tužitelj izvan sudskog roka iz čl. 153. t. 3. ZPP-a uplatio iznos za provedeno vještačenje predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude u ovom postupku, zbog čega tako istaknuti žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost, odnosno zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

12. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom postupku je sporno je li zakonito postupanje suda kada je proveo dokaz vještačenja nakon isteka roka koji je sud ostavio stranci za provođenje toga dokaza, odnosno predstavlja li takvo postupanje bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 111. st. 2. i 3. i čl. 153. st. 3. ZPP-a koja je utjecala na pravilnost i zakonitost prvostupanjske i pobijane presude .

13. Prema odredbi čl. 153. st. 1. ZPP-a, kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza, a prema st. 3. citirane odredbe sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova. Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. (st. 4. citirane odredbe ZPP-a).

14. Odredbom čl. 111. st. 1. ZPP-a , propisano da, ako rokovi nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnosti slučaja, te je odredbom čl. 111. st. 2. ZPP-a određeno da se rok koji sud odredi može produljiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe, ako za to postoje opravdani razlozi.

15. Prema shvaćanju revizijskog suda iz sadržaja navedenih, mjerodavnih odredbi ZPP-a, kojim je regulirano pitanje plaćanja predujma za provođenje predloženog dokaza, ne može se izvesti zaključak, koji sugerira tuženik u podnesenoj reviziji, da bi u primjeni odredbe čl. 153. st. 3. i 4. ZPP navedeni rok, unatoč sadržaju odredbe čl. 111. st. 2. ZPP, bio prekluzivne naravi, odnosno da bi njegovim propuštanjem stranka definitivno izgubila pravo na provođenje procesne radnje, u konkretnom slučaju provođenje predloženog dokaza-vještačenja.

16. U potvrdu navedenog pravnog shvaćanja navodi se st. 4. čl. 153. ZPP-a navedene odredbe, prema kojem je sud ovlašten izvesti dokaz iako predujam nije plaćen, time da će rješenjem naložiti stranci da u roku 8 dana određeni iznos plati vještaku.

17. Osim toga, i stavak 3. te odredbe propisuje da kada sud odustane od izvođenja dokaza radi neplaćanja predujma, dužan je obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova, a u ovom postupku tužitelj je određeni predujam i platio, s malim zakašnjenjem, te sud nije ni mogao, u okolnostima ovog slučaja, odustati od provođenja navedenog dokaza.

19. Naime, tužitelj je rješenje kojim je pozvan na plaćanje predujma zaprimio dana 22. svibnja 2021. te nije u danom roku od 15 dana, tj. do 6. lipnja 2021., uplatio predujam za provođenje građevinskog vještačenja, niti je sukladno čl. 111. st. 3. ZPP u tom roku zatražio produljenje roka za plaćanje, nego je 29. lipnja 2021. uplatio trošak predujma za provođenje vještačenja, tj. izvan roka određenog navedenim rješenjem prvostupanjskog suda. Tuženik je podneskom od 8. srpnja 2021. zatražio od suda da postupa sukladno svom rješenju i odustane od dokaznog prijedloga za provođenjem predmetnog vještačenja. Prvostupanjski sud je neovisno o prigovoru tuženika da je tužitelj zakasnio s uplatom troška predujma za provođenje građevinskog vještačenja, te činjenici da tužitelj nije zatražio sud da mu produlji rok u kojem može uplatiti predujam (sukladno odredbi čl. 111. st. 3. ZPP-a), proveo dokazni prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja.

20. S obzirom na navedeno, činjenica je da je tužitelj predujam za predloženo vještačenje uplatio prije zaključenja glavne rasprave i prije nego je tuženik zatražio sankcioniranje navedenog (ne)postupanja tužitelja, te da je u postupku proveden dokaz građevinskim vještačenjem, neovisno od toga što je to dokaz na temelju kojeg je donesena presuda koja se pobija revizijom, takvo postupanje suda nije izišlo iz okvira pravila ZPP-a, niti je dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na pravilnost suđenja, niti je tuženik time doveden u neravnopravan položaj, kao to po shvaćanju ovoga suda tuženik pokušava, neosnovano, prikazati u podnesenoj reviziji.

21. Istina, odredba kojom su uređeni sudski rokovi, o mogućnosti njihovog produljenja svega jednom, ima za svrhu jačanju procesne discipline stranaka, te s tim u vezi dodatnoj afirmaciji načela ekonomičnosti. Međutim, navedena svrha u predmetnom slučaju, budući da je predujam uplaćen prije zaključenja glavne rasprave u postupku koji je vođen od svibnja 2019. i u kojem su provedene brojne procesne radnje, nedonošenje odluke o odustanku provođenja dokaza, je ostvarena, jer ne sprečava pristup tužitelja sudu, i ne dovodi tuženika u neravnopravan postupak.

22. Stoga odgovor na dopušteno pravno pitanje glasi:

Nije nezakonito postupanje prvostupanjskog suda da, nakon što je tužitelj zakasnio s uplatom troška predujma za provođenje građevinskog vještačenja, bez da je sukladno čl. 111. st. 2. Zakona o parničnom postupku zatražio od suda produljenje roka za uplatu navedenog predujma, nastavi s provođenjem dokaznog prijedloga građevinskog vještačenja i unatoč tome što se tuženik navedenom protivio, na isto upozorio sud te zahtijevao da sud odustane od provođenja dokaza građevinskim vještačenjem.

23. Slijedom iznesenog, prema shvaćanju revizijskog suda, pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, niti je pred nižestupanjskim sudovima ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 153. st. 3. i 4. ZPP-a, niti ona iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje se poziva tuženik, koja bi utjecala na pravilnost primjene materijalnog prava. (tako i u odluci Rev-551/20-2 od 24. lipnja 2020. i Rev 3867/2019-2 od 23. svibnja 2023.).

24. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić