REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10505/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Kebet, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Lenu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja, tuženika i punomoćnika stranaka, 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AU isplatiti tužitelju OU iznos od 1.036,90 eura (slovima: tisuću trideset šest eura i devedeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.053,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2021. do isplate, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj kao punomoćnik zastupao tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr-1312/20 protiv ovršenika Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, Eparhija Zagrebačko-Ljubljanska, Crkvena Općina Zagreb, kao i u postupku prisilne naplate putem FINA-e. Sveukupni troškovi nastali zastupanjem tuženika u navedenom predmetu, kao i u postupku prisilne naplate pred FINA-om iznosili su 2.919,90 eura (22.000,00 kn), obračunato na dan 28. prosinca 2020. kao dan kad je obavljena posljednja radnja zastupanja ovrhovoditelja u navedenom ovršnom postupku. S obzirom da je tužitelj zaprimio dio zaplijenjenih sredstava putem FINA-e u iznosu od 829,52 eura (6.250,00 kn) na ime dijela troškova ovršnog postupka i kamata, tužitelj ovim putem potražuje preostali iznos od 2.090,38 erua (15.750,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2021. do isplate, uvećano za troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelju isplaćeno 12.628,48 kn, a ne kako tužitelj navodi u tužbi da je primio samo 6.250,00 kn. Ističe da je 21. ožujka 2017. samostalno podnio zadužnicu na FINU, ali FINA je zadužnicu odbila naplatiti jer je na istoj bilo uneseno ime dužnika, Srpske pravoslavne crkve, u skraćenom obliku. Stoga se obratio tužitelju odvjetniku OU za zahtjevom da odvjetnik podnese tužbu sudu za priznavanje ispravnosti zadužnice. Ističe da ga je tužitelj uvjeravao i garantirao da nema potrebe podnositi zahtjev sudu već da će on podnijeti kao odvjetnik zadužnicu na FINU te da će FINA po zahtjevu odvjetnika postupiti. Tužitelj je 27. travnja 2017. ponovno podnio zadužnicu na FINU koja je odbijena po istoj osnovi kao i njemu. Ističe da mu je tužitelj 2017. rekao da mora platiti 1.500,00 kn + PDV ako želi da idu dalje s postupkom na sud, a koji iznos mu je dao, a za što nije dobio nikakvu potvrdu, a sad ponovno tužitelj to potražuje. Nadalje tuženik navodi da 19. svibnja 2020. tužitelj podnosi prijedlog za ovrhu na temelju ovršen isprave sudu koji je jedini stvarni trošak cijelog postupka. Ponovno navodi da je tužitelju isplaćen iznosa od 12.628,48 kn putem FINE na ime troškova u koji iznos je uračunato i tuženikovih 4.150,00 kn sudskih troškova i troškova FINE koje je tuženik platio, a da je dodatno odvjetnik od njega još dobio 1.500,00 kn, što je sveukupno 14.100,00 kn, a ne kako tužitelj tvrdi 6.250,00 kn. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da je u ovršnom postupku tražbina tuženika prema ovršeniku naplaćena i to naplatom glavnice od 400.000,00 kn uvećano za troškove postupka. Iznos od 400.000,00 kn i 2.000,00 kn troška zaplijenjeni su i preneseni na račun tuženika, a dio troška u iznosu od 12.600,00 kn uvećano za pripadajuće kamate na račun tužitelja kao punomoćnika. Iznos od 6.493,75 kn tužitelj je prebacio na račun tuženika, što tuženik propušta navesti u svom odgovoru na tužbu. Navodi da je neosnovan navod tuženika da je primio "na ruke" iznos od 1.500,00 kn. Ističe da je sve radnje iz troškovnika obračunao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

4. Podneskom od 28. studenoga 2023. tuženik je učinio nespornim da je tužitelj iznos od 6.493,75 kuna uplatio tuženiku na račun, a što je sud dodatno utvrdio čitanjem potvrde o prijenosu s lista 81 spisa.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis od 8.10.2021. (list 5 spisa), troškovnik (list 6 spisa), presliku prijemne knjige (list 7 spisa), zahtjev za isplatu (list 8-10 spisa), dopis FINI od 19.05.2017. (list 10-11 spisa), dopis Ministarstvu uprave od 7.04.2017. (list 12 spisa), podaci o sudskom predmetu i podaci za uplatu pristojbe (list 13 spisa), prijedlog za ovrhu (list 14-15 spisa), detalji transakcije PBZ d.d. (list 17 spisa), punomoć (list 18 spisa), zadužnica (list 19-24 i 100-102 spisa), izvadak iz evidencije vjerskih zajednica u RH za organizacijski oblik vjerske zajednice (list 25 spisa), naplata osnove za plaćanje od 27.04.2017. (list 26 spisa), zahtjev za isplatu od 27.04.2017. (list 27-28 spisa), obavijest o vraćanju osnove za plaćanje od strane FINE (list 29 spisa), dopis FINA-e od 24.05.2017. (list 32 spisa), prigovor odvjetnika OU od 29.05.2017. (list 33-34 spisa), dopis FINA-e od 5.06.2017. (list 35 spisa), podnesak od 27.05.2020. u spisu Ovr-1312/20 (list 36- 38 spisa), podnesak od 16.10.2020. u spisu Ovr-1312/20 (list 41 i 42 spisa), potvrda o plaćanju od 18.5.2020. (list 43 spisa), podnesak do 21.10.2020. u spisu Ovr-1312/20 (list 45-46 spisa), podnesak od 28.12.2020. u spisu Ovr-1312/20 (list 47-48 spisa), e-mail poruka (list 58 spisa), specifikacija izvršenja osnova za plaćanje Ovr-1312/20 (list 59 spisa), potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika (list 60 spisa), ovrha (list 61 spisa), obavijest o vraćanju osnove za plaćanje (list 62 i 63 spisa), prigovor na obavijest o vraćanju osnove za plaćanje od 3.5.2017. (list 64 spisa), izvod iz registra vjerskih zajednica (list 65-66 spisa), podnesi o uplati sudske pristojbe (list 67 i 68 spisa), podnesak AU na broj Ovr-1312/20 od 26.10.2020. (list 69 spisa), podnesci poslovni broj Ovr-1312/2020 od 16. listopada 2020. i od 28. prosinca 2020. (list 70 i 71 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž- Ovr-517/20 od 24. studenog 2020. (list 72-75 spisa), račun broj 158-PP1-1-20 (list 90 spisa), izvod OTP banke (list 81 spisa), obavijest o vraćanju osnove za plaćanje od 1.2.2017., 8.02.2017. i 21.03.2017. (list 97, 98 i 99 spisa), saslušane su stranke (list 109-111 spisa) te je pročitan priklopljeni spis ovog suda, poslovni broj: Ovr-1312/20.

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu ZPP-a), sud je našao tužbeni zahtjev u djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnove zastupanja tuženika u predmetu ovog suda, poslovnog broja: Ovr-1312/2020 u ukupnom iznosu od 2.090,38 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2021. do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zastupao tuženika u predmetu radi naplate zadužnice dužnika Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj u predmetu ovog suda, poslovni broj: Ovr-1312/2020. Nije sporno niti da je tužitelju podmiren iznos sastava prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave za što mu je isplaćen iznos od 6.250,00 kn, slijedom čega taj trošak nije predmet ovog postupka.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog i pravnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka.

11. U svom iskazu tužitelj OU je naveo da ga je tuženik nazvao 2017. da mu kaže da ima zadužnicu Srpske pravoslavne crkve koju je pokušao samostalno naplatiti putem FINA-e, ali da je odbijen sa zahtjevom, stoga je tražio da mu pomogne u toj naplati. Kada je tuženik došao u njegov ured, navodi da je pogledao zadužnicu i vidio je da je skraćeni naziv Srpske pravoslavne crkve, stoga je on podnio zahtjev za naplatu po toj zadužnici na način da je napisao puni naziv kako je to navedeno i u izvatku iz evidencije vjerskih zajednica. Vjerovao je da će nakon toga FINA provesti naplatu, a kada je FINA odbila postupiti po tome, napisao je prigovor koji također smatra da je bio nužan i opravdan. Ističe da je nakon toga zahtjev podnio sudu i naposljetku i uspio s naplatom iznosa zadužnice. Navodi da su sve radnje koje je poduzeo bile opravdane i nužne, a vidljive su i u troškovniku koji je sastavio. Tužitelj je također naveo da nikada nije od tuženika primio iznos od 1.500,00 kn, jer su u to vrijeme bili u dobrim odnosima i nije tražio akontaciju već da je bio dogovor da će po završetku postupka naplatiti odvjetnički trošak. Ističe da je zahtjev za isplatu od 27.04.2017. bio nužan jer je u tom zahtjevu obrazložio zbog čega je trebalo provesti zadužnicu i zato što zahtjev koji ide prema FINA-i mora biti identičan zahtjevu koji se šalje sudu. Ističe da su tuženik i on smatrali da treba podnijeti zahtjev FINA-i sa izvodom iz registra vjerskih zajednica. Prigovor na vraćanje osnove za plaćanja smatra nužnim jer je bilo potrebno obrazložiti zbog čega FINA treba provesti naplatu. Traženje izvatka za vjerske zajednice bila je nužna radnja jer sud i FINA to traže da bude u izvorniku, a ne u kopiji. Prijedlog za ovrhu je nužan jer se inače ne može provesti naplata. Podnesak – dokaz o uplati sudske pristojbe je bio nužan jer sud traži da se dostavi potvrda o uplati pristojbe. Podnesak od 16.10.2020. bio je nužan jer FINA nije htjela provesti naplatu po rješenju suda navodeći da pristojba nije plaćena, stoga je morao sudu pojašnjavati da je pristojba plaćena. Podnesak od 20. listopada 2020. smatra nužnim jer je to odgovor na žalbu Srpske pravoslavne crkve koja je podnijela žalbu na rješenje i tu je detaljno obrazložio zbog čega žalba nije osnovana. Podnesak od 28.12.2020. smatra nužnim zato što je bilo potrebno reagirati u sudskom postupku da se dostavi rješenje o ovrsi s dokazom o uplati pristojbe jer FINA i dalje nije htjela postupati.

12. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja da je zadužnicu pokušao naplatiti još jednom preko FINA-e jer da je postupao po nalogu stranke, ovdje tuženika. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da je tuženik pokušao naplatiti zadužnice putem FINA-e te da je ona odbijena. Tužitelj kao stručna osoba morao je znati da FINA nije sud te da neće utvrđivati istovjetnost podataka već da neće postupiti po nalogu ako podaci iz ovršne isprave nisu istovjetni podacima koje FINA ima u svoj evidencijama. Stoga je tužitelj, nakon što je vidio da je na zadužnici skraćeni naziv Srpske pravoslavne crkve, trebao objasniti stranci da se naplata po zadužnici neće moći provesti putem FINA-e već isključivo putem suda. Tužitelj u tom smislu nije dokazao da je tuženiku objasnio postupak i upozorio ga na mogućnost dodatnih troškova ako zadužnicu još jednom pokuša naplatiti putem FINA-e već upravo suprotno, sud je stekao uvjerenje da je tužitelj samoinicijativno predložio da se zadužnica pokuša još jednom naplatiti putem FINA-e. Također se ukazuje tužitelju da je dužnost odvjetnika voditi računa o interesima stranke koju zastupa i pri tome imati na umu da su stranke neuke osobe koje ne poznaju pravo.

13. Iz iskaza tuženika AU sud je utvrdio da je tuženik osobno pokušao naplatiti zadužnicu putem FINA-e, međutim FINA mu je objasnila da podaci ovršenika Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj ne odgovaraju podacima iz njihove evidencije te da se obrati odvjetniku i da se zadužnica podnese na sudu koji će takvu zadužnicu potvrditi. Tuženik je nadalje naveo da se obratio odvjetniku OU, ovdje tužitelju, od kojeg je tražio da podnese zadužnicu na sud i pitao ga koliko će koštati. Ističe da je odvjetniku tom prilikom platio na ruke iznos od 1.500,00 kn. Nije dobio potvrdu o uplati, ne zna je li netko bio prisutan tko bi to mogao potvrditi. Navodi da je s odvjetnikom razgovarao da će još jednom pokušati zadužnicu naplatiti putem FINA-e, na što mu je tuženik rekao da je to nepotrebno jer da su na FINA-i rekli što da iduće napravi. Bio je s odvjetnikom OU u kontaktu cijelo vrijeme dok je postupak trajao, odvjetnik ga je obavijestio da je zadužnica i po drugi puta odbijena, a što je tuženik i očekivao da će se dogoditi.

14. Sud je u bitnome prihvatio iskaz tuženika kao životno logičan i uvjerljiv. Iz iskaza tuženika sud je stekao uvjerenje da je tuženik dao nalog tužitelju da podnese prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave sudu. Sud je iz iskaza tuženika utvrdio da je na inzistiranje tužitelja zadužnica podnesena još jednom na FINA-u. Sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je dao tužitelju na ruke iznos od 1.500,00 kuna jer takvi navodi tuženika ne proizlaze iz materijalne dokumentacije u spisu. U tom je dijelu na tuženiku bio teret dokaza sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a pa kako tuženik nije uspio dokazati da je dao navedeni iznos tužitelju, u tom dijelu prigovor tuženika sud nije našao osnovanim.

15. Sukladno članku 763. ZOO-a propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Prema naravi posla, zastupanje stranke od strane odvjetnika smatra se ugovorom o nalogu.

16. S obzirom da sud iz provedenih dokaza nije utvrdio da su stranke ugovora o nalogu jasno i nedvosmisleno ugovorile drugačiju naplatu troškova zastupanja, sud je osnovanost tužbenog zahtjeva odmjeravao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015, dalje u tekstu Tarifa/2015) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

17. Čitanjem troškovnika (list 6 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izdao troškovnik tuženiku na iznos od 1.760,00 bodova, a što uvećano za tada važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn i PDV od 25% iznosi 22.000,00 kn. Od navedenog iznosa tužitelj je oduzeo nesporno plaćeni iznos u iznosu od 6.250,00 kn, slijedom čega je preostao za naplatu iznos od 15.750,00 kuna, odnosno 2.090,38 eura koje tužitelj potražuje ovom tužbom.

18. Čitanjem zadužnice sud je utvrdio da je na istoj kao dužnik naveden "SPC u Hrvatskoj, Crkvena općina Zagreb", Zagreb, Ilica 7, OIB; 41346262342.

19. Čitanjem izvoda iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj za organizacijski oblik vjerske zajednice sud je utvrdio da je naziv organizacijskog oblika "Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, Eparhija Zagrebačko-ljubljanska, Crkvena općina Zagreb", a da je naziv vjerske zajednice "Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj", dok su adresa i OIB istovjetni podacima iz zadužnice.

20. Čitanjem obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje, KLASA: 110-07/17-01/33 od 21. ožujka 2017. sud je utvrdio da je tuženik osobno podnio predmetnu zadužnicu FINA-i te da je tuženiku vraćena osnova za plaćanje i da je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje jer naziv ovršenika u samoj zadužnici ne odgovara nazivu istog u javnobilježničkoj ovjeri i nazivu istog u OIB sustavu.

21. Čitanjem zahtjeva za isplatu od 27. travnja 2017. sud je utvrdio da je tužitelj kao punomoćnik tuženika podnio FINA-i zadužnicu u kojoj navodi da je u zadužnici navedena skraćena tvrtka, a u prilog zahtjevu dostavlja izvadak iz evidencija vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. Ukazuje se tužitelju da se ne radi o skraćenoj tvrtci jer da bi u tom slučaju skraćena tvrtka bila napisana i u Izvatku iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, kao što bi to za trgovačka društva bilo navedeno u sudskom registru.

22. Čitanjem obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje od 3. svibnja 2017. sud je utvrdio da je vraćena osnova za plaćanje odvjetniku OU jer je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje. Naziv ovršenika upisan na zadužnici ne odgovara OIB sustavu. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je osnova za plaćanje vraćena tužitelju s istim razlogom zbog kojeg je vraćena i tuženiku, što je tužitelj kao odvjetnik bio dužan predvidjeti i prije slanja.

23. Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim zahtjev tužitelja za naplatom troška sastava zahtjeva od 27. travnja 2017. u potraživanom iznosu od 250 bodova uvećano za PDV kao nepotreban u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Navedeni trošak tužitelj nema pravo potraživati jer je na svoj rizik podnio nepotpunu zadužnicu na FINA-u premda je znao i morao znati da FINA neće postupiti po njoj ako podaci ovršenika nisu posve ispravno i točno navedeni, već da u takvim slučajevima postupa sud.

24. Nadalje, sud nalazi neosnovanim i zahtjev tužitelja za naknadom prigovora podnesenog protiv obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje, KLASA: 110-07/17- 01/33 od 3. svibnja 2017. Naime, protiv navedene obavijest stranke nisu niti imale mogućnost podnijeti pravni lijek, a ujedno je utvrđeno da je razlog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje što naziv ovršenika upisan na zadužnici ne odgovara OIB sustavu, što se sadržajno smatra istim razlogom zbog kojeg i tuženik odbijen sa naplatom zadužnice. Slijedom navedenog, sud nalazi u cijelosti neopravdanim trošak sastava prigovora za koji tužitelj potražuje 125 bodova uvećano za PDV.

25. Dopis Ministarstvu uprave - traženje izvatka za vjerske zajednice sud nalazi neosnovanim jer se radi o ispravi javno dostupnoj putem registra vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj koju vodi Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Nadalje, sud ne zahtijeva da se uz prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnese predmetna isprava u izvorniku stoga se taj trošak ukazuje nepotrebnim u smislu članka 155. ZPP-a.

26. Nadalje, sud nalazi neosnovanim navod tužitelja da zahtjev upućen FINA-i mora biti identičan zahtjevu podnesenom sudu. Navedeno ne proizlazi niti iz jednog pozitivnog propisa. Bilo je dovoljno dokazati da se zadužnica pokušala naplatiti putem FINA-e i u tu svrhu priložiti obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje KLASA: 110-07/17-01/33 od 21. ožujka 2017. koju je tuženik zaprimio i nakon čega se obratio tužitelju.

27. Sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 500 bodova (Tbr. 11. toč. 1. Tarife/15), a što uvećano za vrijednost jednog boda od 10,00 kuna i iznos PDV-a od 25% iznosi 6.250,00 kuna, međutim, navedeni trošak među strankama nije sporan niti je predmet ovog postupka jer je isti tužitelju isplaćen, stoga sud isti nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

28. Nadalje, čitanjem ovršnog spisa Ovr-1312/20 ovog suda i podneska tužitelja od 27. svibnja 2020. sud je utvrdio da predmetnim podneskom tužitelj obavještava sud o uplati sudske pristojbe što se u smislu odredbe članka 155. ZPP-a ne smatra potrebnim za vođenje parnice.

29. Sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava podneska od 16. listopada 2020. u visini 125 bodova (Tbr. 11. toč. 8. Tarife/15) jer je sud time što je proslijedio dopis FINA-e od 6. listopada 2020. ujedno i pozvao tužitelja dostaviti dokaz o uplati predujma naknade za provedbu osnove za plaćanje, slijedom čega sud nalazi da je taj trošak tužitelju nastao, a poduzeta radnja bila je nužna i u interesu tuženika kao ovrhovoditelja. Uvećanjem 125 bodova za tada važeću i zatraženu vrijednost jednog boda od 10,00 kuna i iznos PDV-a od 25% proizlazi iznos od 1.250,50 kuna s navedene osnove.

30. Sud nalazi neosnovanim zahtjev tužitelja za sastav podneska od 28. prosinca 2020. (Tbr 11. toč.8. Tarife/15) za koju radnju tužitelj potražuje ponovno 125 bodova jer je postupio po traženju suda već podneskom od 16. listopada 2020. Također, pregledom spisa ovog suda Ovr-1312/2020 utvrđeno je da je sud 28. listopada 2020. dostavio FINA-i dokaze o uplati naknade, slijedom navedenog, nije bilo potrebno ponovno slati podnesak i 28. prosinca 2020.

31. Sud nalazi osnovanim trošak sastava odgovora na žalbu od 20. listopada 2020. jer je ovršenik u žalbi istaknuo prigovor zastare koji je bilo uputno i korisno osporiti u odgovoru na žalbu. Neovisno o tome što je Županijski sud u Velikoj Gorici, poslovni broj: Ovr-517/2020-2 od 24. studenoga 2020. odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a, ovaj sud smatra da je navedeni trošak nastao tužitelju, a činjenica što nije naloženo suprotnoj strani da trošak podmiri, ne oslobađa tuženika kao nalogodavatelja da podmiri trošak nalogoprimatelju, u konkretnom slučaju odvjetniku. Ukazuje se tuženiku da je potpisao tužitelju punomoć za zastupanje u predmetu Ovrv-1312/2020 da radi zaštite i ostvarivanja njegovih prava i na zakonu osnovanih interesa poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sva zakonom predviđena sredstva. Slijedom navedenog, pozivom na Tbr. 11. toč. 1. Tarife/2015 sud nalazi osnovanim trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 500 bodova, a što uvećano za tada važeću i zatraženu vrijednost jednog boda od 10,00 kuna i iznos PDV-a od 25% iznosi 6.250,00 kuna.

32. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova zastupanja u ovršnom predmetu poslovnog broja: Ovr-1312/2020 u iznosu od 1.562,50 kuna za sastav podneska od 16. listopada 2020. i za sastav odgovora na žalbu iznos od 6.250,00 kuna, što sveukupno iznosi 7.812,50 kuna, odnosno, primjenom fiksnog tečaja konverzije 1.036,90 eura.

33. Na ovako utvrđeni trošak tužitelj je zatražio kamatu od 17. listopada 2021. premda bi imao pravo na kamatu od dana kada su ti troškovi nastali, pa kako tužitelj potražuje kamate od kasnijeg datuma, odlučujući u okviru tužbenog zahtjeva, zatezna kamata na dosuđeni iznos određena je od 17. listopada 2021. do isplate.

34. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

35. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

36. U preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 1.053,48 eura sud je utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke presude.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, s obzirom da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelju uz pristojbu na presudu

2. Pun. tuženiku