1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja V. V. d.o.o., V. G., OIB: ..., protiv tuženika D. M., V. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 31 Povrv-79/2021-9 od 10. siječnja 2022., 29. rujna 2023.,   

r i j e š i o   j e

Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 31 Povrv-79/2021-9 od 10. siječnja 2022. na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troška.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak u iznosu od 65,12 eura/490,62 kn[1] u roku od osam dana.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).

3. U žalbi navodi da je povodom prijedloga za ovrhu javni bilježnik R. S. izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1170/20 od 26. studenog 2020., da je tuženik glavnicu po predmetnom rješenju podmirio 30. studenog 2020., a troškove 22. prosinca 2020., što da je potvrdio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Nakon što je javni bilježnik povodom prigovora proslijedio spis nadležnom općinskom sudu, da je sud prvog stupnja 16. veljače 2021. donio rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika, koje rješenje je žalitelj primio 1. ožujka 2021. te je odmah potom, 3. ožujka 2021. dostavio izjavu kojom povlači tužbu, navodeći da je tuženik tražbinu podmirio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Stoga smatra da u nazočnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a, zbog čega tuženik nema pravo na troškove ovog postupka.

4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i obvezati tuženika da mu nadoknadi trošak.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da tužitelj nije ničim potkrijepio svoju tvrdnju da je tužbu povukao nakon što je tuženik podmirio njegovu tražbinu, nakon utuženja pa je posljedično tome pogrešno primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a kada je tuženiku dosudio trošak postupka.

7. Naime, iz prigovora tuženika (tada ovršenika) jasno proizlazi da je tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 100,84 kn podmirio 30. studenog 2020., a troškove javnog bilježnika je podmirio na dan podnošenja prigovora (24. prosinca 2020.). Kako je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 26. studenog 2020., kada je doneseno i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo ovršeniku isplatiti tražbinu u iznosu od 100,84 kn sa zateznom kamatom te troškove ovršnog postupka, za zaključiti je da je tražbina namirena nakon podnošenja prijedloga za ovrhu te su ovrhovoditelju nastali troškovi.

8. Stoga u nazočnom slučaju treba primijeniti čl. 158. st. 2. ZPP-a, u kojemu je propisana iznimka od pravila prema kojemu je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Prema toj iznimci od pravila, ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka bi tužitelju trebao naknaditi tuženik. Primjenjujući iznimku na ovaj konkretan slučaj, proizlazi da tuženiku ne pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja.

9. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti i odbiti zahtjev tuženika primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.   

U Rijeci 29. rujna 2023.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan, v.r.