Poslovni broj: Us I-2542/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu GRADNJA LIVEL SUTIVAN d.o.o., Sutivan, Stivanskih težaka 14, OIB: 53330248750, kojeg zastupa opunomoćenik Gordan Lolić odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić u Splitu, Šegedinova 1, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025., a objavljene 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Uvažava se tužba.

II. Poništava se rješenje Rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Klasa: UP/II-320-02/22-21/88, Urbroj: 525-06/195-24-2 od 13. rujna 2024. godine.

III. Poništava se rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjel za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, Klasa: UP/I-320-02/21-02/00007, Urbroj: 2181/1-05/10/659- 22-00 od 21.07.2022. godine.

IV. Obustavlja se postupak jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, KLASA: UP/II-320-02/22-21/88, URBROJ: 525-06/195- 24-2 od 13. rujna 2024., odbijena je žalba tvrtke GRADNJA LIVEL SUTIVAN d.o.o., Sutivan, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, fondove i poljoprivredu Vis, Klasa: UP/I-320-02/21- 02/00007, Urbroj: 2181/1-05/10/659-22-05 od 21. srpnja 2022. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Vis, Klasa: UP/I-320- 02/21-02/00007, Urbroj: 2181/1-05/10/659-22-05 od 21. srpnja 2022., tvrtki GRADNJA LIVEL SUTIVAN d.o.o. Sutivan, Stivanskih težaka 14, podnositelju zahtjeva za izgradnju stambeno poslovne zgrade ukupne bruto građevinske površine 688,22 m[2] , na formiranoj građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1801,00 m[2] , određuje se visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, u iznosu od 47.276,25 kuna (slovima: četrdesetsedamtisućadvijestosedamdesetstšestkunaidvadesetpetlipa) te je određen rok od 30 dana za plaćanje naknade u korist računa Općine Sutivan.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, navodeći da ustraje u svim navodima već iznesenim u žalbi te da ustraje u prigovoru zastare potraživanja. Navodi da je sukladno odredbi članka 25. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, nadležno tijelo koje je donijelo akt iz članka 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu dužno najkasnije u roku od 8 dana izvršnosti akta taj akt dostaviti nadležnom tijelu radi donošenja Rješenje iz st. 1. ovog članka. Da je člankom 25. st. 3. istog Zakona propisano da se Rješenje iz st. 1. donosi najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina. Da iz obrazloženja osporavanog Rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo zaprimilo izvršnu

Građevinsku dozvolu, Klasa: UP/I-361-03/19-01/0039, Urbroj: 2181/1-11-00-07/05-19- 0011 od 31.05.2019.g., dana 23.09.2019.g., što da znači da je s danom 24. 10. 2019.g., nastupila zastara te da tužitelj nije u obvezi podmiriti osporeno potraživanje. Osim toga, da je Građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/19-01/0039, Urbroj: 2181/1- 11-00-07/05-19-0011 od 31.05.2019.g. izvršna od mjeseca lipnja 2019.g., te da je izdavatelj iste dozvole, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar, istu dozvolu bio u obvezi dostaviti prvostupanjskom tijelu u roku od 8 dana od dana izvršnosti, dakle najkasnije do sredine srpnja mjeseca 2019. godine. Protekom i ovog roka, roka od 8 dana od dana izvršnosti akta na temelju kojeg se može graditi, te ne dostavom istog akta prvostupanjskom tijelu, da je također nastupila zastara naplate potraživanja iz ovog osnova te da više ne postoji obveza tužitelja na podmirivanje, plaćanje utvrđenje naknade. Da je neshvatljiv, neodrživ i nezakonit zaključak obrazloženja pobijanog drugostupanjskog rješenja da su navedeni rokovi „instrukcijski“ jer da načelo pravne sigurnosti i zaštita subjektivnih prava stranke zahtijeva da i prava i obveze o kojima upravno tijelo odlučuje imaju vremensko ograničenje. Da je zakonodavac propisivanjem prekluzije u svim relevantnim procesnim zakonima imao jasnu namjeru, da se postupanje upravnog tijela, postupanje svih tijela državne vlasti može provesti isključivo u određenim, razumnim vremenskim okvirima, a stupanj pravne nesigurnosti koji proizlazi iz ovog, naizgled benignog zaključka upravnog tijela, da je van svih okvira razuma i logike, a pravne posljedice održavanja ovakvog rješenja na snazi da bi bile nesagledive. Kao dokaz poziva se na uvid u spis, te u Građevinsku dozvolu Klasa: UP/I–361-03/19-01/0039, Urbroj:2181/1-11-00-07/05-19-0011 od 31.05.2019.g.

3.1. Tužitelj nadalje navodi da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima upisanu kulturu „dvorište“ i to još od 1999.g. te da je nevjerojatno da se određuje naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta za nekretninu koja nosi naziv odnosno kulturu „dvorište“. Ukoliko nešto predstavlja dvorište, i to još od 1999.g., tada da je iz samog naziva kulture nekretnine jasno da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu, već da se radi o izgrađenom zemljištu, o dvorištu. Da se u samom pobijanom rješenju navodi da se sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu poljoprivrednim zemljištem smatraju: “poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji sukladno prostornom planu.” Znači da je očito kako niti po zakonskoj odredbi, koju samo nadležno tijelo citira, predmetna nekretnina, nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina], ne predstavlja poljoprivredno zemljište, pa da se shodno tome, u odnosu na tu nekretninu, ne može donijeti predmetno rješenje. Da kultura koja je navedena za predmetnu nekretninu ne ulazi u kategoriju onoga što bi se moglo smatrati poljoprivrednim zemljištem i za što bi se u krajnju ruku moglo donijeti pobijano rješenje. Nadalje navodi da nadležno tijelo u pobijanom rješenju svoje pogrešno stajalište opravdava navodeći da je uvidom u povijest promjena na kat. čest., a za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vidljivo da se ista nekretnina vodi pod kulturom „dvorište“ od 1999. godine, a ista je nastala cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se vodila pod kulturom oranica od 1977. god. do 1991. god., kada je evidentirana kultura kuća i dvor, odnosno da je stanje na dan 31.12.1984. godine za kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisano pod kulturom „oranica“. Drugim riječima, da se pobijanim rješenjem potvrđuju navodi i prigovori tužitelja, ali da se ustraje u pogrešnom zaključku ističući da iako se predmetna nekretnina ne može, po zakonskoj definiciji, smatrati poljoprivrednim zemljištem, s obzirom da bi takva nekretnina nastala parcelacijom od druge nekretnine, čija je kultura 1984. godine bila registrirana kao „oranica“, da je predmetno rješenje po mišljenju nadležnog tijela ipak osnovano. Iz navedenog da je očito da se radi o potpuno pogrešnom zaključku, zaključku koji stvara izrazitu pravnu nesigurnost. Da nije moguće da se određena nekretnina svrstava u kategoriju poljoprivrednog zemljišta, iako to ista nije u stvarnosti (što da jasno potvrđuje i kultura upisana u katastru), samo zato jer je ista nekretnina nastala parcelacijom od druge nekretnine, koja druga nekretnina je prije 50-ak godina bila upisana pod drugačijom kulturom, kulturom koja odgovara nadležnom tijelu. Ističe da se kultura određene nekretnine mora procjenjivati s obzirom na vrijeme kada je izdana građevinska dozvola, odnosno barem u vrijeme kada se donosi pobijano rješenje, a ne s obzirom na nešto što je bilo upisano u katastru prije 50 godina. Ovo tim više što da predmetna nekretnina, niti tada prije 50 godina, nije u naravi bila poljoprivredno zemljište.

3.2. Nadalje navodi da površina ove nekretnine, površina dvorišta označenog kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], iznosi 1355 m[2] . Da nije moguće odrediti naknadu za izgrađeno građevinsko zemljište u površini od 1355 m[2] , uz napomenu da je ukupna površina novonastale građevinske čestice 1801 m. Da prosječna vrijednost zemljišta, sukladno dopisu Ministarstva financija nije tržišno realna i predstavlja iznos od 250,00 Eura/m[2] , što da je za predmetnu nekretninu, obzirom na njene karakteristike, položaj, udaljenost od samog mjesta Bol, infrastrukturnu opremljenosti i sl. uvjete koji određuju vrijednost zemljišta, previsoko određena vrijednost. Da prilikom određivanja vrijednosti samog zemljišta uopće nije vođeno računa o specifičnostima samog zemljišta, te o svim drugim parametrima koji određuju vrijednost zemljišta (položaj, prometna povezanost, infrastruktura i sl.). Slijedom navedenog, predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano Rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Klasa: UP/II-320-02/22-21/88, Urbroj:

525-06/195-24-2 od 13. rujna 2024. godine, kao i rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, Klasa: UP/I- 320-02/21-02/00007, Urbroj: 2181/1-05/10/659-22-00 od 21.07.2022. i da obustavi postupak jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, te da naloži tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao navodima tužbe da je upravno tijelo prekludiralo s izdavanjem predmetnog rješenja, a da je predmetna tražbina zastarjela, predlažući da Sud usvoji tužbeni zahtjev.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje.

7. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao i zatražio naknadu troškova spora.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-320-02/22-21/88, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 13. rujna 2024.

10. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Vis, Klasa: UP/I-320-02/21-02/00007, Urbroj: 2181/1- 05/10/659-22-05 od 21. srpnja 2022., tvrtki GRADNJA LIVEL SUTIVAN d.o.o. Sutivan, kao podnositelju zahtjeva za izgradnju stambeno poslovne zgrade ukupne bruto građevinske površine 688,22 m[2] , na formiranoj građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1801,00 m[2] , određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, u iznosu od 47.276,25 kuna 11. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito primijenjena odredba članka 23. st. 1. u svezi s odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 20/18, 115/18 i 98/19, dalje Zakona).

12. Odredbom čl. 98. st. 13. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 20/18, 115/18, 98/19, 57/22, dalje Zakona) propisano je da će se inspekcijski i prekršajni postupci započeti po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, br. 20/18., 115/18. i 98/19.) dovršiti prema odredbama tih zakona.

13. Odredbom čl. 1. Zakona propisano je da se ovim se Zakonom uređuje održavanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta, promjena namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada, raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: u vlasništvu države) i Zemljišni fond.

14. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona propisano je da se poljoprivrednim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji sukladno prostornom planu.

15. Odredbom čl. 23. stavak 1. Zakona propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

16. Odredbom čl. 24. st. 3. Zakona propisano je da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti zemljišta unutar granica građevinskog područja.

17. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da je nadležno tijelo koje je donijelo akt iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona dužno najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti tog akta taj akt dostaviti nadležnom tijelu radi donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta. Stavkom 4., istog članka, protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se primjerak rješenja o visini naknade dostavlja se Ministarstvu i jedinici lokalne samouprave odnosno Gradu Zagrebu, na čijem se području zemljište nalazi.

Stavkom 6., istog članka, je propisano da su sredstva ostvarena od naknade za promjenu namjene prihod jedinica područne (regionalne) samouprave 70% i 30% jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.

Stavkom 7., istog članka, je propisano da su sredstva iz stavka 6. ovoga članka koja su prihod jedinica lokalne samouprave namijenjena isključivo za okrupnjavanje, navodnjavanje, privođenje funkciji i povećanje vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. Stavkom 8., istog članka, je propisano da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni donijeti program korištenja sredstava iz stavka 7. ovoga članka. Stavkom 9., istog članka, je propisano da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni Ministarstvu podnositi godišnje izvješće o ostvarivanju programa korištenja sredstava iz stavka 8. ovoga članka svake godine do 31. ožujka za prethodnu godinu.

Stavkom 10., istog članka, je propisano da se naknada po rješenju plaća u roku od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

Stavkom 11., istog članka, je propisano da se na iznos naknade koji nije plaćen u roku plaća zakonska zatezna kamata.

Stavkom 12., istog članka, je propisano da se naknada plaća i za objekte koji su nezakonito izgrađeni nakon 1. siječnja 1985.

18. Odredbom čl. 98. st. 13. Zakona propisano je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

19. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog, tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe i utvrđeno činjenično stanje, nisu osnovani navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, a što da osporavana rješenja čini nezakonitim, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

20. Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da je upravno tijelo prekludirano u pravu za izdavanjem predmetnog rješenja te da je predmetna tražbina zastarjela.

21. Naime, točno je da je rješenje o naknadi radi prenamjene trebalo donijeti u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta, u konkretnom slučaju od primitka predmetne Građevinske dozvole, a koja je kod prvostupanjskog upravnog tijela zaprimljena dana 23. rujna 2019. Međutim, donošenjem takvog rješenja izvan propisanog roka(roka od 30 dana od dana primitka Građevinske dozvole), ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje rješenja o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta jer se ne radi o prekluzivnom roku kako to pogrešno tumači tužitelji, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u recentnoj presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj: Usž- 4537/2022-2 od 16. veljače 2023., te u presudi poslovni broj: Usž-1867/2024-2 od 11. ožujka 2024.

22. Slijedom navedenog, nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava upravnog tijela na utvrđenje predmetne tražbine, odnosno utvrđenje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište, a koje pravno stajalište je izraženo u ustaljenoj upravnosudskoj praksi, koju je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U- III-5034/19 od 16. lipnja 2021., u kojoj je, između ostalog, naveo da Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne postoji propisana zabrana za donošenje navedenog rješenja po proteku roka od 30 dana, odnosno ne radi se o prekluzivnom roku već o instruktivnom roku pa protekom tog roka ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela donijeti rješenje o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.

23. Slijedom navedenog, prvostupanjsko upravno tijelo je pravilno po službenoj dužnosti utvrdilo da je tužitelj kao investitor obveznik plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u navedenom iznosu, a sve u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 23. st. 1. u svezi s odredbom čl. 24. st. 3. Zakona.

24. Ovo stoga što je naprijed citiranom odredbom članka 25. stavak 1. Zakona propisano da rješenje donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, dok iz odredbe članka 98. stavak 13. istog Zakona proizlazi da je do uspostave sustava eNekretine u svrhu dobivanja podataka iz naprijed navedenog članka, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme nadležna porezna uprava.

25. U konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari Ispostava porezne uprave Supetar je podatak o prosječnoj vrijednosti zemljišta utvrdila uvidom u svoju jedinstvenu bazu podataka koja se temelji na aplikativnom podsustavu "Uvid u prosječne cijene" za traženu vrstu nekretnine što znači da se radi o prosječnoj cijeni zemljišta, dakle, uzete su u obzir najviše i najniže cijene zemljišta za k. o. [katastarska općina], pa osnovano tuženo tijelo u osporavanom rješenju zaključuje da se isto smatra objektivnom i zakonitom procjenom jer se radi o vjerodostojnom podatku nadležnog poreznog tijela. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda RH u zagrebu posl. br. Usž- 1383/2024-2 od 5. prosinca 2024.

26. Stoga, a kako je spisu tuženog tijela priložen dopis Ministarstva financija- Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Supetar, Klasa: 410-20/21-04/25, Urbroj: 513-07-17-06-22-4 od 12. 01. 2022. godine iz kojeg je razvidno da prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na području k. o. [katastarska općina], iznosi 1050,00 kn/m[2] , što za površinu građevinske čestice od 1801 m iznosi 1.891.050,00 kn, to je prvostupanjsko upravno tijelu na temelju tako dobivenog podatka pravilno utvrdilo naknadu za prenamjenu, te je u skladu s odredbom čl. 24. st.2. Zakona, na prosječnu vrijednost zemljišta, primijenilo postotak od 2,5 % i na taj način pravilno utvrdilo ukupnu naknadu za prenamjenu poljoprivrednog u građevinsko zemljište u iznosu od 47.276,25 kn.

27. Konačno, nije osnovan ni tužbeni zahtjev tužitelja da u konkretnom slučaju uopće ne bi trebao platiti predmetnu naknadu jer da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu, pa slijedom toga ni o prenamjeni poljoprivrednog u građevinsko zemljište.

28. Ovo stoga što među strankama nisu sporne činjenice:

- da se predmetna (ovdje sporna) građevna čestica formira od k. č. br. [katastarska čestica] i dijela 184/3 sve k. o. [katastarska općina], što je razvidno iz pravomoćne Građevinske dozvole;

- da je uvidom u glavni projekt razvidno da je površina novoformirane građevne čestice 1801 m[2] ;

- da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi kao kultura vinograd i oranica u površini od 1062 m[2] , dok se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi kao kultura dvorište, površine 1355 m[2] , što je razvidno iz preglednika katastarskih podataka nadležne Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, lspostave Supetar;

- da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi kao kultura dvorište od 1999. godine, a da je ista k.č. nastala cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se vodila pod kulturom oranica od 1977. godine do 1991. godine, kada je evidentirana kultura kuća i dvor, odnosno da je stanje na dan 31. 12. 1984. godine za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kultura – oranica,

- da se izgradnjom predmetnog objekta u skladu s naprijed navedenom pravomoćnom i izvršnom Građevinskom dozvolom mijenja namjena poljoprivrednog zemljišta, odnosno njegova vrijednost i površina, slijedom čega je i po ocjeni ovog Suda pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je obvezalo tužitelja na plaćanje jednokratne naknade u utvrđenom iznosu.

29. Slijedom navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a osporavano rješenje suprotno navodima tužitelja, sadrži obrazložene, valjane, argumentirane i na zakonu zasnovane razloge rješavanja uspravne stvari u skladu s odredom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

30. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

31. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

32. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. Izreke.

U Splitu 28. listopada 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude. (čl. 127. st. 2. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. do 06.12.2025.