REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-825/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IUR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog boćarskog saveza (OIB: 99192806840), Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, zastupanog po punomoćniku Srećku Iliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-124/2024-5 od 18. lipnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3046/2014- 37 od 28. studenoga 2014., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-124/2024- 5 od 18. lipnja 2024. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je Odluka tuženika broj 297/2011 od 3. lipnja 2011. nedopuštena (točka I. izreke) te je sudski raskinut ugovor o radu od 2. srpnja 2007. na temelju kojeg je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika s danom 31. svibnja 2012. (točka II. izreke). Nalaženo je tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u iznosu od 127.523,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u izreci presude (točka III. izreke), kao i naknadu štete povodom sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 47.323,14 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u izreci presude (točka IV. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u iznosu od 8.431,27 kn sa zateznom kamatom pobliže označenom u izreci presude (točka V. izreke) i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.528,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka VI. izreke) te je odbijena tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade štete povodom sudskog raskida ugovora u radu u iznosu 31.548,76 kn neto, kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na ime naknade štete kod sudskog raskida ugovora o radu za razdoblje od 15. srpnja 2011. do 27. studenog 2014. (točka VII. izreke). Naloženo se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.533,86 kn (točka VIII.).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I, II, III, IV, i VI izreke te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku daljnje parnične troškove prvostupanjskog postupka u iznosu 2.723,78 €/20.522,39 kn (točka II. izreke) te troškove žalbenog postupka u iznosu od 518,44 €/3.906,25 kn (točka III. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-479/2025-2 od 4. ožujka 2025. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:
„Može li se, s obzirom na odredbu članka 10. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05), ugovor o radu između poslodavca i radnika, u kojem je izričito navedeno da je zaključen na neodređeno vrijeme smatrati ugovorom o radu na određeno vrijeme?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći pravno pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je reviziju predložio odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 625,00 eura.
6. Revizija je osnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 3. lipnja 2011., sudski raskid ugovora o radu, naknada štete zbog sudskog raskida, isplata naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. svibnja 2012. i naknada za neiskorišteni godišnji odmor od 16 dana.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je tužiteljica u vrijeme donošenja odluke 3. lipnja 2011. bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu tajnika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 2. srpnja 2007.,
- da je tuženik u pismenu od 3. lipnja 2011. naveo da je 31. svibnja 2011. održana III sjednica Izvršnog odbora HSB-a te je donesena Odluka po provedenom javnom natječaju sukladno čl. 60. Statuta tuženika i da je Komisija za izbor glavnog tajnika većinom glasova izabrala za glavnog tajnika tuženika drugu osobu, koja počinje s radom 1. srpnja 2011. s mandatom do 1. srpnja 2015., a da dosadašnjoj glavnoj tajnici (tužiteljici) prestaje radni odnos i pravo zastupanja 30. lipnja 2011.,
- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 17. lipnja 2011. te pravodobno tužbu u ovom predmetu dana 18. srpnja 2011.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije donio pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu, već je samo Odlukom od 3. lipnja 2011. obavijestio tužiteljicu da joj prestaje radni odnos, odnosno tom je Odlukom tuženik faktično otkazao ugovor o radu ali bez donošenja propisane odluke o otkazu, pa je stoga sud ocijenio nedopuštenim takav otkaz ugovora o radu s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke ni za redoviti, niti za izvanredni otkaz. Prihvaćen je i sudski raskid ugovora o radu jer ocijenio da tužiteljici više nije prihvatljivo raditi kod tuženika i to s 31. svibnja 2012. jer je od 1. lipnja 2012. tužiteljica u radnom odnosu kod novog poslodavca te je zbog sudskog raskida ugovora o radu dosuđena tužiteljici naknada štete u visini šest prosječnih plaća (u ukupnom iznosu 6.280,80 €/47.323,14 kn). Slijedom navedenog prvostupanjski je sud prihvatio i tužbeni zahtjev za naknadu plaće za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. svibnja 2012. (u ukupnom iznosu 16.925,21 €/127.523,00 kn).
11. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika te odluku prvostupanjskog suda preinačio i odbio tužbeni zahtjev zaključivši da bez obzira na to što je u Ugovoru o radu od 2. srpnja 2007. navedeno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, isti je mogao biti sklopljen samo za razdoblje trajanja mandata, pa je stoga i prestao istekom mandata tajnika tuženika sukladno Statutu tuženika (čl. 60.), a sve iz razloga jer u ugovoru nije navedeno da će tuženik tužiteljicu u slučaju da ne bude ponovno izabrana za tajnika, rasporediti na neko drugo radno mjesto. Stoga je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim zaključivši da je tužiteljici istekom mandata na koji je bila izabrana prestao i radni odnos kod tuženika, jer je za tajnika izabrana treća osoba.
12. Tužiteljica u reviziji kroz postavljeno pitanje osporava zaključak drugostupanjskog suda da se njezin ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, smatra ugovorom o radu sklopljenim na određeno vrijeme.
13. Na ovaj radni odnos primjenjuje se Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZR).
14. Odredbom čl. 14. ZR propisano je da se ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.) da ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje stranke dok ga jedna od njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen ovim Zakonom (stavak 2.) te da ako ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (stavak 3.).
15. Odredbom čl. 15. st. 1. ZR propisano je da se Ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Nadalje je stavkom 2. istog članka propisano poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim u slučaju zamjene privremeno nenaznačenog radnika ili ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno.
16. Slijedom navedenih zakonski odredbi jasno proizlazi da je sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme pravilo, dok je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme iz čl. 15. st. 1. ZR (ranije čl. 10. st. 1. ZR), tek iznimka koja daje mogućnost poslodavcu da iz razloga koji su navedeni u toj odredbi sklopi s radnikom ugovora o radu na određeno vrijeme, ali ne u pravilu za neprekinuto razdoblje duže od tri godine kako je propisano čl. 15. st. 2. ZR (ranije čl. 10. st. 2. ZR). Međutim, kada poslodavac svojom voljom sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ne ulazeći u ocjenu je li imao ili nije mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, te ujedno kao u ovoj pravnoj situaciji, ugovori i način prestanka tog ugovora sukladno odredbama ZR, to nikako ne može ići na štetu radnika te se tumačiti da takav ugovor predstavlja ugovor o radu na određeno vrijeme.
17. Stoga odgovor na u reviziji postavljeno pitanje glasi: „Ne može se, s obzirom na odredbu članka 15. stavka 1. ZR (ranije članka 10. stavka 2. ZR) u okolnostima ovog konkretnog slučaja, ugovor o radu između poslodavca i radnika, u kojem je izričito navedeno da je zaključen na neodređeno vrijeme smatrati ugovorom o radu na određeno vrijeme.“.
18. Shvaćanje drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj situaciji, kada ugovor o radu u kojem je izričito navedeno da je sklopljen na neodređeno vrijeme, smatra ugovorom o rado na određeno vrijeme, proturječi sadržajima ispravama u spisu, pa je na taj način počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju je potrebno u ponovnom postupku otkloniti te eventualno razmotriti ostale žalbene navode, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
19. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
