REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-794/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, protiv tuženika UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijelu Sočancu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 191B/I, radi isplate, 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 64121/2023 od 17. siječnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 iznos od 120,10 EUR, u roku od 8 dana te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 u dijelu kojim se nalaže tuženiku UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 zakonske zatezne kamate koje teku na:

- iznos od 17,90 EUR s danom dospijeća 15.08.2022. do isplate,

- iznos od 15,15 EUR s danom dospijeća 15.09.2022. do isplate,

- iznos od 11,72 EUR s danom dospijeća 15.10.2022. do isplate,

- iznos od 7,98 EUR s danom dospijeća 15.11.2022. do isplate,

- iznos od 16,06 EUR s danom dospijeća 15.12.2022. do isplate,

- iznos od 19,10 EUR s danom dospijeća 15.01.2023. do isplate,

- iznos od 15,06 EUR s danom dospijeća 15.02.2023. do isplate,

- iznos od 14,62 EUR s danom dospijeća 15.03.2023. do isplate,

- iznos od 2,51 EUR s danom dospijeća 15.04.2023. do isplate,

u roku od 8 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 iznad iznosa od 120,10 EUR do iznosa 149,30 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 64121/2023 od 17. siječnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 4,20 EUR obračunatu do 19. srpnja 2023. te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

III. Odbija se zahtjev tuženika UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-64121/2023 od 17. siječnja 2024. koje je donio javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 120,10 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja te navodi da prema svojim saznanjima nema nepodmirenih dugovanja prema tužitelju te nije jasno po kojim osnovama tužitelj potražuje iznos iz pobijanog rješenja o ovrsi, kao ni je li taj iznos osnovan. Navodi da tužitelj nije dostavio relevantan dokaz o osnovi i visini navodnog potraživanja te da izvod iz otvorenih stavki na kojem se temelji rješenje o ovrsi nije vjerodostojan, uredan ni sastavljen na način da bi se mogao osigurati pravodobni nadzor iz razloga što nije jasno vidljivo tko ga je i u kojem svojstvu potpisao i upravo stoga ne predstavlja urednu i vjerodostojnu ispravu na kojoj se može temeljiti rješenje o ovrsi. U odnosu na kamate navodi da tužitelj nema pravo na zatezne kamate jer tuženik nema dugovanja prema tužitelju. Prigovara i samim troškovima ovršnog postupka. Ističe prigovor zastare.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda stavljeno je izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tome dijelu su ukinute sve provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj dostavlja nepodmirene račune iz kojih proizlazi utuženo potraživanje. Ističe kako dostavljeni računi sadrže osnovne stavke iz kojih je razvidno koja usluga je i u kojem vremenu pružena, potrošnja u određenom vremenskom razdoblju, cijena te konačni iznos, a na navedene račune tuženik nije istaknuo nikakve prigovore iako je na to imao pravo sukladno čl. 97. Općih uvjeta isporuke vodnih usluge. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem izvatka iz poslovnih knjiga koji je propisno sastavljen i sadrži sve sastojke propisane čl. 31. Ovršnog zakona. Navodi da iako izvadak ne predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. ZPP-a, uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovara navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, kako po svojem iznosu, tako i po datumu isporuke i dospijeća.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da tužitelj nije dokazao svoju tražbinu, kao i da je tužitelj nakon dostavljenog podneska prekludiran u daljnjem dokazivanju sukladno rješenju o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi. Tuženik je prijavljen na adresi [adresa] u prilog čega tuženik upire na podatke iz e-Komunikacije te dostavlja izvod iz sudskog registra trgovačkog društva kojeg je tuženik vlasnik, kao dokaz istome. Navodi da tužitelj vodi tuženika kao korisnika svojih usluga na adresi [adresa], a nije dostavio apsolutno nikakvu ispravu iz koje bi proizlazilo da je tuženik vlasnik, korisnik ili sl. prostora na adresi [adresa]. Tuženiku nije poznato zašto ga je tužitelj evidentirao kao korisnika na navedenoj adresi. Navodi da tužitelj nije dostavio nikakav dokazni prijedlog kojim bi se moglo utvrditi jesu li komunalne naknade i naknade za vodu pravilno obračunate, slijedom čega nije dokazao ni osnovu ni visinu svojeg tužbenog zahtjeva, već je dostavio isključivo svoju vlastitu računovodstvenu dokumentaciju koja ne može predstavljati zadovoljavajuće dokazne prijedloge kojima bi tužitelj uopće mogao dokazati svoju tražbinu.

6. Očitujući se na navode tuženika iz točke 5. ovog obrazloženja, tužitelj navodi da je tuženik navedenu sumnju na temelju čega je zaveden kao korisnik na predmetnoj adresi [adresa] prvi put istaknuo u podnesku od 24. ožujka 2025., slijedom čega tužitelj u podnesku od 6. kolovoza 2025. dostavlja izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik te se tužitelj poziva na čl. 2. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga.

7. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ostao pri navodima da je tužitelj navode i dokazne prijedloge (izvadak iz zemljišnih knjiga) dostavio izvan prekluzivnog roka od petnaest dana određenog odredbom čl. 461.a Zakona o parničnom postupku.

8. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti pa je proveden pisani postupak jer sud, primjenom testa razmjernosti obzirom na trošak i složenost postupka u odnosu na vrijednost predmeta spora te činjenicu da su stranke imale priliku iznijeti svoje navode pisanim putem te da su svi dokazi kojima se utvrđuju pravno odlučne činjenice dostavljeni pisanim putem, smatra da pisani postupak bez održavanja ročišta u konkretnom slučaju osigurava pravično suđenje, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). Također, niti jedna stranka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu zašto bi isto bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.

9. Sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan:

30.06.2023. (list 7 spisa), prijepise računa (list 28-59 spisa i list 62-65 spisa), opomenu pred ovrhu (list 60-61 spisa), karticu dužnika (list 66-67 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 74-76 spisa).

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je konačno postavljen, neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu opskrbe vodom na adresi stambenog objekta [adresa], sistemski broj objekta: 03261808 za vremensko razdoblje srpanj 2022. – ožujak 2023.

12. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim osporava vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, valja napomenuti da izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan:

30.06.2023. (list 7 spisa), u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu koja je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP- a, na temelju vjerodostojne isprave - izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 30.06.2023. (list 7 spisa), a što je bilo dovoljno za pokretanje postupka. Pri tome valja istaknuti da sud u ovoj fazi postupka više nema osnove odlučivati o urednosti prijedloga za ovrhu i određivanja ovrhe, slijedom čega je sud u cijelosti otklonio prigovor tuženika u odnosu na navedeno.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO), s obzirom na to da iz isprava u spisu proizlazi da se radi o isporuci vode za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom na to da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 4. kolovoza 2023., a najstariji utuženi račun dospijeva na naplatu 15. kolovoza 2022., to je razvidno kako tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

14. Međutim, tuženik u podnesku od 24. ožujka 2025. osnovano ističe da tužitelj nije u podnesku od 12. studenog 2024., postupajući sukladno točci VI. izreke pravomoćnog rješenja ovog suda poslovni broj Povrv-794/2024-2 od 16. listopada 2024. kojim je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, pravodobno dostavio nikakvu ispravu iz koje bi proizlazilo da je tuženik vlasnik, korisnik ili sl. prostora na adresi u [adresa].

15. S tim u vezi, protivno navodima tužitelja, nije točno da je tuženik osporavao navedeno tek u podnesku od 12. studenog 2024. jer je tuženik već u svojem prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da "nije jasno po kojim osnovama ovrhovoditelj potražuje iznos iz pobijanog rješenja".

16. Pri tome, sud posebno naglašava da je dokazivanje pasivne legitimacije tuženika jedno od temeljnih pitanja svake obvezno pravne parnice.

17. Prema čl. 2. i čl. 186. ZPP-a, sud odlučuje samo u granicama zahtjeva postavljenog prema onome tko je po materijalnom pravu obvezan ispuniti tražbinu. Teret dokazivanja da je upravo tuženik taj obveznik snosi tužitelj (čl. 219. ZPP-a) jer se u konkretnom slučaju ne radi ni o jednoj od situacija u kojoj bi teret dokazivanja prešao na tuženika u slučajevima kada za to postoje zakonske pretpostavke ili su u pitanju oborive pravne presumpcije, pa je tako postojanje obveze tuženika da plati isporučenu uslugu trebao dokazati tužitelj.

18. Smisao pravila o teretu dokazivanja izvire iz osnovne procesno – pravne pretpostavke prema kojoj svaka stranka treba dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva odnosno na kojima zasniva svoje zahtjeve. Tužitelj je bio dužan u roku od 15 dana od primitka pravomoćnog rješenja ovog suda poslovni broj Povrv-794/2024-2 od 16. listopada 2024. dokazati da je izvršavao i dostavljao svoju uslugu upravo za predmetnu nekretninu te istovremeno da je tuženik vlasnik, posjednik ili korisnik predmetne nekretnine, a što tužitelj nije pravodobno učinio (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-431/2024-2 od 2. srpnja 2025.).

19. Tužitelj je pravodobno, odnosno u podnesku od 12. studenog 2024., dostavio isključivo prijepise računa (list 28-59 spisa i list 62-65 spisa), opomenu pred ovrhu (list 60-61 spisa) te karticu dužnika (list 66-67 spisa), a koje isprave predstavljaju jednostrane isprave, sastavljene od strane tužitelja i koje isprave nisu dostatna dokazna sredstva. Naime, kada tuženik kao dužnik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, to je na tužitelju teret dokaza navedenog, sve iz razloga što kad sud navedeno ne može nedvojbeno utvrditi, onda on o postojanju tih činjenica odlučuje na temelju dostavljene dokumentacije tužitelja, temeljem čl. 221. a ZPP-a, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja, kao u konkretnom slučaju.

20. U odnosu na navod tužitelja kako tuženik nije istaknuo prigovore na prijepise računa (list 28-59 spisa i list 62-65 spisa) iako je na to imao pravo sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 17/13. – dalje Opći i tehnički uvjeti), a koji se primjenjuju na temelju čl. 40. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19. – dalje ZVU), valja navesti kako je čl. 99. Općih i tehničkih uvjeta propisano samo pravo, odnosno mogućnost, a ne i dužnost korisnika na podnošenje prigovora pa je korisnik usluga tužitelja ovlašten i u parničnom postupku osporavati osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te iznositi činjenice kojima pobija navode tužitelja, a tužitelj je sukladno odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP-a dužan dokazati svoje navode koje je tuženik osporio.

21. Osim toga, eventualno nametanje potrošaču obveze da podnosi prigovor na račun predstavljalo bi sukladno čl. 54. st. 1. toč. 19. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22.) nepoštenu odredbu.

22. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev- 1006/2024-2 od 25. veljače 2025. na pitanje "Je li tuženik ovlašten u sudskom postupku osporavati obvezu temeljem određenog računa, iako nije koristio svoje pravo, predviđeno općim uvjetima isporučitelja usluga, da prije pokretanja postupka podnese prigovor u odnosu na takav račun?'', dao sljedeći odgovor: " Kada je općim uvjetima isporučitelja usluge propisana mogućnost podnošenja prigovora na račun, tuženik je ovlašten u sudskom postupku osporavati obvezu temeljem računa iako prije pokretanja sudskog postupka nije podnio prigovor na taj račun."

23. Slijedom svega navedenog, kako pasivna legitimacija nije (pravodobno) dokazana, a samim time ni osnova i visina tužbenog zahtjeva, sud je primjenom čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a ukinuo platni nalog te utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev u točkama I. – III. izreke presude sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

24. Tužitelj je, podneskom od 12. studenog 2024., dakle nakon podnošenja prigovora tuženika, preinačio tužbu, u smislu čl. 191. u svezi sa čl. 450. st. 3. ZPP-a, tako da je na temelju iste činjenične i pravne osnove povećao tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom (149,30 EUR umjesto prvotnih 120,10 EUR), dok se tuženik nastavno upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

25. U pogledu dijela platnog nalog naloga koji se odnosi na prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 4,20 EUR obračunatu do 19. srpnja 2023. ističe se da je tužitelj u podnesku od 12. studenog 2024. promijenio istovjetnost zahtjeva u odnosu na sporedno potraživanje – zatezne kamate, koja dispozicija ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe i stoga je odlučeno kao u točci II. izreke rješenja temeljem čl. 456. st. 1. u svezi sa čl. 193. st. 2. ZPP-a.

25.1. U odnosu na konačno postavljen zahtjev ističe se također da promjena istovjetnosti zahtjeva u pogledu kamate ne čini tužbeni zahtjev većim ili drukčijim jer je zatezna kamata sporedno potraživanje, a preinaka tužbe iz čl. 191. ZPP-a i čl. 450. st. 3. ZPP-a se odnosi samo na glavni zahtjev (tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž-6533/16 od 27. veljače 2018.) pa je odlučeno kao u točci II. izreke presude sve kroz primjenu čl. 325. st. 1. ZPP-a.

26. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a (tako i Zaključak 3.1. na sastanku VSRH od 2. lipnja 2017. Su- IV-204/17).

26.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, a tuženik nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu, to je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke rješenja.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Pun. tuženika