Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

: GB Broj: Ppž-7867/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe TATAMI PLUS d.o.o. i odgovorne osobe ZK, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe TATAMI PLUS d.o.o. i odgovorne osobe ZK koje brani Bogdan Srdelić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva BULJ & SRDELIĆ d.o.o. iz Splita, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2025., broj: Pp-14582/2024, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se neosnovanom žalba okrivljenika pravne osobe TATAMI PLUS d.o.o. i odgovorne osobe ZK i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba TATAMI PLUS d.o.o. i odgovorna osoba ZK obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura - svaki okrivljenik, koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, u protivnom, isti će se naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2025., broj: Pp-14582/2024, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba TATAMI PLUS d.o.o. i odgovorna osoba ZK zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i na temelju citiranog propisa kažnjeni novčanom kaznom i to pravna osoba u iznosu od 663,61 eura i odgovorna osoba u iznosu od 265,45 eura.

2. Okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći kako presuda ne sadrži jasne i određene razloge o vrednovanju određenih činjenica kao odlučnih za donošenje iste, opskrbljena je nedostacima zbog kojih se ne može ispitati te je očito ako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio načelo slobodne ocjene svih provedenih dokaza. Žalitelji ističu kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li ovlašteni tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu propisanu člankom 109.a Prekršajnog zakona. Također je pogrešno utvrđeno činjenično stanje budući u svojim prostorijama reproduciraju isključivo informativni sadržaj u pogledu usluge hotela, zbog čega niti nemaju zaključen ugovor s Hrvatskih društvom skladatelja, a na temelju kojeg bi imali obvezu plaćati naknadu. Žalitelji osporavaju valjanost iskazivanja svjedoka koji radi kao referent za podnositelja optužnog prijedloga, s obzirom da je zainteresiran za uspjeh ovog spora, a time je i pristran. Zbog navedenog, žalitelji smatraju da izrečene novčane kazne za navedeno djelo nisu u granicama zakona i nisu primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika, a svakako nisu u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a koje je sud propustio ocijeniti. Žalitelji smatraju i kako je sud trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“ budući u dvojbi treba riješiti na način najpovoljniji za okrivljenika, te da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava RH. Zbog navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ih optužbe, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Tvrdnja žalitelja kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li ovlašteni tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu propisanu člankom 109.a Prekršajnog zakona, nije osnovana. Naime, Služba zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) jedan je od odjela Hrvatskog društva skladatelja koje je registrirana udruga s odobrenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za posao kolektivnog ostvarivanja prava, odnosno obavlja djelatnost kolektivnog ostvarivanja autorskih glazbenih prava. Kolektivno ostvarivanje autorskih glazbenih prava na teritoriju Republike Hrvatske obavlja Hrvatsko društvo skladatelja HDS ZAMP, Zagreb, na temelju Odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za obavljanje djelatnosti ostvarivanja prava autora, pod brojem Klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005, Ur. broj: 559-07/3-18-004 i Klasa: UP/I-034-10/2022-001/0001, Ur. broj: 559-08/1-22-0001. Na temelju članka 224. stavka 6. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima za HDS ZAMP se presumira da ima punomoći za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja glazbenih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava. Nadalje, ističe se kako niti jednim zakonom nisu prenesene javne ovlasti na tužitelja, zbog čega HDS nije pravna osoba s javnim ovlastima, nego ima status oštećenika tužitelja. Zbog navedenog, ovlašteni tužitelj - oštećenik okrivljenicima nije bio dužan dostaviti obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, s obzirom da je navedenim člankom propisano da je počinitelju prekršaja navedenu obavijest dužan dostaviti samo ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. citiranog Zakona, dakle državni odvjetnik, tijelo državne uprave i pravna osoba s javnim ovlastima.

7. Razmatrajući žalbu i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno pravno označio prekršaj koji su počinili okrivljenici. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza - zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, te iskazu ispitanog svjedoka ŠK referenta HDS ZAMP-a, nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici u restoranu hotela Life, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica, 10. lipnja 2024. javno priopćavali autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti bez posjedovanja odobrenja za javno korištenje glazbe izdanog od Hrvatskog društva skladatelja kao ovlaštene organizacije autora. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

8. Navedeno je utvrđeno iz iskaza ispitanog svjedoka ŠK, referenta HDS ZAMP-a, koji je, propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, iskazivao detaljno, okolnosno i uvjerljivo i u čiji iskaz sudac nije imao razloga posumnjati, a s kojom ocjenom se slaže i ovaj Sud. Okrivljenici žalbenim navodima nisu doveli u pitanje vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka jer iako je isti zaposlenik tužitelja, sama ta činjenica, bez konkretiziranja razloga kojima bi se takva tvrdnja potkrijepila, nije dostatna za drugačiju ocjenu dokaza.

9. Nadalje, ističe se kako zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela ZAMP-a sam za sebe ne može biti dokaz u prekršajnom postupku na kojemu se može isključivo temeljiti odluka o krivnji, jer se radi o zapisniku koji nije sastavljen u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, međutim, uz ovakav iskaz svjedoka zapisnik predstavlja valjani dokaz.

10. Također se ističe kako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju po prijedlogu tužitelja pravilno i zakonito proveo žurni postupak, a u skladu s člankom 222. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, u žurnom postupku se ne primjenjuju odredbe o glavnoj raspravi, njezinom zakazivanju i vođenju, te sud poziva okrivljenike, svjedoke, vještake i ostale radi ispitivanja te kada na temelju tih dokaza i drugih dokaza u spisu ocijeni da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno donosi odluku o prekršaju. U ovom predmetu okrivljenici su po pozivu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, dostavili u spis svoju pisanu obranu u kojoj su porekli počinjenje prekršaja koji im se stavlja optužbom na teret, nakon čega je zamolbenim putem pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu ispitan svjedok ŠK, referent ZAMP-a, na okolnosti koje je utvrdio prilikom nadzora, a koji okrivljenike tereti za inkriminirano djelo. Na navedeno ročište se, iako je uredno primila poziv, okrivljena pravna osoba nije odazvala. Općinski prekršajni sud u Zagrebu je ponovno pozvao okrivljenike za dan 19. svibnja 2025. kako bi se mogli očitovati na navode ispitanog svjedoka, kao i druge provedene dokaze, te predložiti neke druge dokaze, no isti se nisu odazvali uredno primljenim pozivima niti su svoje izostanke opravdali, te su tako propustili aktivno sudjelovati u postupku. Stoga neosnovano žalitelji ističu arbitrarnost u suđenju i povredu prava na pravično suđenje.

11. U skladu sa člankom 82. stavkom 1. Prekršajnog zakona, postupovnim odredbama tog Zakona utvrđuju se pravila kojima se osigurava pravično vođenje postupka i zaštita ljudskih prava, a ovaj Sud, analizom provedenog postupka, nije utvrdio da bi prvostupanjski sud postupao na način kojim bi to bilo dovedeno u pitanje. U smislu članka 85. Prekršajnog zakona okrivljenicima je pruženo pravo na obranu te u skladu sa stavkom 2. mogućnost očitovanja o svim činjenicama i dokazima koji ih terete, pružena im je mogućnost konfrontacije i nisu povrijeđena načela kontradiktornosti i jednakosti oružja, te je postupak, razmatran kao jedinstvena cjelina, bio vođen na način koji je okrivljenicima osigurao pravično suđenje.

12. Prvostupanjski sud ocijenio je da za donošenje zaključka o krivnji okrivljenika nije potrebno izvođenje daljnjih dokaza, te je za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, a s kojim razlozima se slaže i ovaj Sud. Stoga neosnovano žalitelji u žalbi ističu kako je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer su prema ocjeni ovog Suda razlozi pobijane presude jasni, razumljivi i neproturječni i odluka sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističu žalitelji.

13. Razmatrajući odluku o izrečenim novčanim kaznama žaliteljima, utvrđeno je da su izrečene novčane kazne pravilne i zakonite te nisu prestroge, budući su novčane kazne izrečene u Zakonom propisanom minimumu za navedeni prekršaj za okrivljenika pravnu osobu i njenu odgovornu osobu, a prvostupanjski sud je prilikom odmjere istih pravilno utvrdio da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani, dok im otegotne okolnosti nisu nađene. Također je i obrazložio zašto nije primijenjen članak 37. Prekršajnog zakona, budući nije utvrđeno postojanje naročito olakotnih okolnosti, a koje bi mogle utjecati na ublažavanje novčanih kazni. Izrečene novčane kazne primjerene su težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona).

14. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom kaznom žaliteljima ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

15. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.