Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8294/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ER, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. i članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24), odlučujući o prigovoru okrivljenika ER, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković od 12. kolovoza 2025., broj: 211-07/25-3/13075, Ur.broj: 511-03-12-25-1, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prigovor okrivljenika ER odbija se neosnovanim, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ER, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković od 12. kolovoza 2025., broj: 211-07/25-3/13075, Ur.broj: 511-03-12-25-1, proglašen je krivim okrivljenik ER zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. i članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.450,00 eura. Vrijeme provedeno u zadržavanju tretira se kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura koje se uračunava u novčanu kaznu, tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 1.370,36 eura.

2. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, navodeći u bitnom kako izrečenu ukupnu novčanu kaznu nije u mogućnosti platiti jer je nezaposleni hrvatski branitelj s primanjima od 165,00 eura, stanuje u zajedničkom obiteljskom domaćinstvu s bolesnom majkom koju često odvozi u zdravstvene ustanove, te da nije prekršajno kažnjavan. Zbog navedenog, okrivljenik moli da mu se maksimalno ublaži novčana kazna, te da mu se ukine zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

7. Razmatrajući odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz točke 1. okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u propisanom iznosu od 130,00 eura, dok je za počinjeni prekršaj iz točke 2. propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, alternativno kazna zatvora do šezdeset dana, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu. Izdavatelj prekršajnog naloga pravilno je vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju tretirao kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura te je uračunao u novčanu kaznu. Utvrđene novčane kazne primjerene su težini pojedinog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) tako da ukupna novčana kazna nije prestroga, a navodi žalbe koji nisu ničim ni potkrijepljeni, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja iz točke 2., ne opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju novčane kazne.

8. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca nije prestroga.

9. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Težina prekršaja ogleda se u viskom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika čime je velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od najmanje 1,71 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se i povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a kojeg ističe žalitelj radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za vožnju majke liječniku eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela.

10. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa člankom 130. stavkom 9. Prekršajnog zakona, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

11. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Metković u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.