1               Poslovni broj: 11 Gž-1581/2022-3

 

Poslovni broj: 11 Gž-1581/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel u Zagrebu, protiv tuženice B. Š., OIB:..., iz Z., radi isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4779/2021-8 od 21. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4779/2021-8 od 21. srpnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

I. Nalaže se tuženiku B. Š. (OIB:...) da tužiteljici putem računa D. n. d.o.o. (OIB:...) isplati iznos od 17.010,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate, s time da zakonska zatezna kamata teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- iznos od 2.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2015.,

- iznos od 2.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2015.,

- iznos od 2.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2015.,

- iznos od 2.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2015.,

- iznos od 2.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2015.,

- iznos od 2.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2015.,

- iznos od 2.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2015.,

u roku od 15 dana.

 

II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati naknadu za korištenje poslovnog prostora u Z., za razdoblje od travnja do listopada 2015. u iznosu od 17.010,00 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose pobliže navedene u toč. I. izreke pobijane presude, tekućom od dospjelosti svakog takvog pojedinačnog iznosa do isplate.

 

6. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je na temelju rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjel za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, broj Klasa: UP/L942-02/08-06/86, Ur. br.: 251-14-02/303-09-15 od 29. svibnja 2009., koje je postalo pravomoćno 7. srpnja 2009., tužiteljica stekla pravo vlasništva poslovnog prostora u uličnom prizemlju, koji se sastoji od jedne prostorije, predprostora te sanitarnog čvora, ukupne površine 36,00 m2, s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine i to kuće popisni br. 7422 (danas.), sagrađene na čk.br. 1449/3, površine 304 m2, upisane u zk.ul. 8978 k.o. G. Z., a predmetni poslovni prostor upisan je u zemljišnim knjigama u poduložak 4 zk.ul.br. 8978 k.o. G. Z. (dalje u tekstu: poslovni prostor),

 

- da je tuženica bila u zakupu navedenog poslovnog prostora temeljem ugovora o zakupu od 2. prosinca 2009., a koji ugovor su sklopile tužiteljica i tuženica na rok od godinu dana, tj. do 7. srpnja 2010., te da je ugovorena mjesečna zakupnina za taj poslovni prostor iznosila 1.944,00 kn mjesečno,

 

- da je predmetni poslovni prostor tuženica koristila i nakon ugovorenog roka, odnosno nakon 7. srpnja 2010. sve do 4. studenog 2015., kada je izvršena primopredaja istog D. n. d.o.o. temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenog između D. n. d.o.o. i tužiteljice 21. veljače 2014.,

 

- da tuženica u razdoblju od travnja do listopada 2015. nije tužiteljici plaćala mjesečnu naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u iznosu od 2.430,00 kn,

 

- da se u spisu nalazi dopis tuženice od 29. veljače 2016., naznačen kao „Zahtjev za mirno rješenje spora“ (list br. 45 spisa) kojim tuženica odgovara tužiteljici na zahtjev za mirno rješenje spora od 27. studenog 2015. (kojeg zahtjeva nema u spisu) te u istom navodi da od tužiteljice neće potraživati naknadu za ulaganje u predmetni poslovni prostor pod uvjetom da joj tužiteljica otpiše nastali dug i povuče tužbu, pozivajući se pri tom na toč. VII. rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjel za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, Klasa broj: UP/L942-02/08-06/86, Ur. broj: 251-14-02/303-09-15 od 29. svibnja 2009. kojom je navedeno da nije dužna predati poslovni prostor tužiteljici sve dok joj se ne isplati naknada za učinjena ulaganja, te je navela da će potraživati pravo na vlasništvo prostora i zabilježbu dok se ne riješi spor i da će se u slučaju povlačenja tužbe od strane tužiteljice odreći svih svojih potraživanja i prava u vezi tog poslovnog prostora,

- da se tužiteljica 26. veljače 2021. temeljem odredbe čl. 186. a ZPP obratila tuženici sa zahtjevom radi mirnog rješenja spora, a koji spor nije riješen mirnim putem,

 

- da je tužba zaprimljena kod prvostupanjskog suda 2. lipnja 2021.,

 

- da je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor zastare tražbine tužiteljice.

 

6.1. Na temelju gore iznesenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je u smislu odredbe čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj:  91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV) nastupila zastara tražbine tužiteljice obzirom da se iz sadržaja dopisa tuženice od 29. veljače 2016. ne može na nedvojben način utvrditi volja tuženice da priznaje utuženu tražbinu, zbog čega smatra da nije došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje u tekstu: ZOO). Kako je predmetni poslovni prostor predan u posjed tužiteljici 4. studenog 2015,. to je prvostupanjski sud utvrdio da je zastarni rok iz čl. 165. st. 2. ZV počeo teći 5. studenog 2015., posljedično čemu je zastara tražbine tužiteljice nastupila prije podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu, odnosno 5. studenog 2018. (tužba je podnesena 2. lipnja 2021.), pa je shodno navedenom, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

7. Pobijajući navedenu presudu tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije analizirao sadržaj dopisa tuženice od 29. veljače 2016., već je isti samo prepisao i potom citirao zakonske odredbe, u čemu nalazi ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Protivno žalbi tužiteljice, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima koji bi onemogućili ovaj sud da u žalbenom stadiju postupka ispita njenu pravilnost i zakonitost, a odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima. U tom kontekstu valja navesti da je prvostupanjski sud u toč. 12. do 14. obrazloženja pobijane presude, a protivno žalbi tužiteljice, detaljno analizirao sadržaj dopisa tužiteljice od 29. veljače 2016. te svoje stajalište da isti ne predstavlja priznanje duga potkrijepio zakonskim odredbama, pa je u potpuno promašena žalba tužiteljica u dijelu kojim navodi da je prvostupanjski sud propustio analizirati sadržaj predmetne izjave. Prema tome, imajući u vidu da je prvostupanjski sud ovlašten ocjenjivati provedene dokaze (prema odredbi čl. 8. ZPP) i odlučivati o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što tužiteljica ocjenom dokaza po sudu prvog stupnja nije zadovoljna i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužiteljica, a ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Protivno žalbi tužiteljice, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

9. Naime, tužiteljici valja ukazati da je tuženica nakon isteka ugovora o zakupu sklopljenog s tužiteljicom, odnosno od 8. srpnja 2007. bila nepoštena posjednica predmetnog poslovnog prostora jer je bila u posjedu istog bez ikakve pravne osnove. Prema odredbi čl. 165. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (st. 1.), a vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. U konkretnom slučaju do predaje predmetnog poslovnog prostora došlo je 4. studenog 2015., pa je tužiteljici pravo da traži naknadu za uporabu istog zastarjelo 5. studenog 2018.

 

9.1. Tuženica je dopisom od 29. veljače 2016. navela da neće potraživati naknadu za učinjena ulaganja u predmetni poslovni prostor i da neće potraživati pravo na vlasništvo istog pod uvjetom da joj tužiteljica otpiše nastali dug s osnove korištenja predmetnog poslovnog prostora i povuče tužbu, te se u tom dopisu pozvala i na zastaru. Prema odredbi čl. 240. ZOO zastara se prekida kad dužnik prizna dug (st. 1.), time da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (st. 2.). U smislu citirane zakonske odredbe, da bi se radilo o pravno relevantnom priznanju – koje bi stvaralo određene materijalno-pravno posljedice, priznanje duga i prema ocjeni ovoga suda, mora biti takvo (jasno i određeno) da se njime na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud u toč. 13. obrazloženja. Nadalje, razmatranjem sadržaja dopisa tuženice od 29. veljače 2016. (list br. 45 spisa), ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se sadržaj istog ne može poistovjetiti sa priznanjem duga od strane tuženice, jer u tom dopisu priznanje nije jasno i određeno navedeno, već se radi o određenoj uvjetnoj ponudi (u kojoj se tuženica poziva i na zastaru dijela duga), pa takvim dopisom tuženice nedvojbeno nije došlo do prekida zastare.

 

9.2. U kontekstu naprijed navedenog, pravilno je prvostupanjski sud u toč. 17. obrazloženja naveo da bi zastara tražbine tužiteljice nastupila čak i u slučaju da je tuženica predmetnim dopisom priznala dug, jer bi u tom slučaju zastara počela teći ponovno 1. ožujka 2016., pa bi zastara i u tom slučaju nastupila 1. ožujka 2019., dakle, prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, pa je potpuno promašen žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 186.a st. 3. ZPP kojom je propisano da podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora dolazi do zastoja zastarijevanja u trajanju od tri mjeseca. Naime, pojam zastoja zastare podrazumijeva okolnosti koje sprječavaju zastaru ili u početku njezina nastupa ili u njezinom tijeku, zbog čega zastara ili ne može niti početi teći ili, ako je počela teći ili ako je tekla, prestaje teći sve dok zapreka traje, a kad zapreka prestane, zastara nastavlja teći tako da zastarno vrijeme između prije protekle zastare i onog vremena koje teče nakon zastoja predstavlja jedno cjelovito vrijeme zastare. Kako je tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 26. veljače 2021., a zastara tražbine prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja nastupila je 5. studenog 2018., to nikako nije moglo doći do zastoja zastare podnošenjem zahtjeva  za mirno rješenje spora, obzirom da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (26. veljače 2021.) zastara tražbine već nastupila (5. studenog 2018.).

 

10. Sukladno gore iznesenom, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP pod toč. I. izreke ove presude potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

11. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka i odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

U Varaždinu 28. rujna 2023.