REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-206/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari ČDS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mamić Grgić Vinter d.o.o. iz Zagreba, Banjavčićeva 22, protiv tuženice ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Didak, odvjetnik u Zagrebu, Fallerovo šetalište 22, radi isplate, nakon dana 17. rujna 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ČD isplatiti tužitelju ČDS novčani iznos od 70.000,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. siječnja 2017. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, ko ju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici ČD isplatiti tužitelju ČDS novčani iznos od 10.617,82 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. siječnja 2017. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici ČD naknaditi tužitelju ČDS troškove parničnog postupka u iznosu od 11.822,82 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je rješenjem javnog bilježnika Ignaca Vugera, poslovni broj O-898/19, UPP/OS-29/19-67 od 18. listopada 2021. raspoređena naknadno pronađena ostavinska imovina iza tužiteljevog oca pokojnog ŽDS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umrloga **.**.2019., a u izreci rješenja utvrđeno je postojanje dospjelih novčanih tražbina prema tuženici, koje su u cijelosti pripale tužitelju i to: dospjela novčana tražbina od 70,000,00 EUR, sukladno izjavi o priznanju duga, ovjerenoj kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-6488/15 od 30. lipnja 2015.dospjela novčana tražbina u iznosu od 80,000,00 kn, sukladno izjavi o priznanju duga, ovjerenoj kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-12107/15 od 1. prosinca 2015. Tužitelj je naveo da je tuženica svojim slobodnim i valjanim očitovanjem volje izrijekom potvrdila postojanje obvezno pravnog odnosa između sada tužitelja kao vjerovnika i nje kao dužnika, ali je postupila suprotno načelu savjesnosti i poštenja i načelu pacta sunt servanta te u rokovima za vraćanje nije podmirila svoju obvezu.

1. 2. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženici naloži isplata iznosa od 70.000,00 EUR i iznosa od 10.617,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. siječnja 2017. do isplate.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporila pravnu osnovu tužbe i postavljene tužbene zahtjeve, osporila je činjenične navode tužbe, visinu zahtjeva te je istaknula prigovor zastare tužiteljeve tražbine. Osporila je da bi tužiteljeva tražbina bila zakonita, osnovana i dospjela te da bi postupila protivno načelu savjesnosti i poštenja i načelu pacta sunt servanta.

2. 2. Tuženica je navela da joj tužiteljev otac ŽDS nikada nije dao, niti pozajmio nikakav novac, bilo isplatom na ruke, bilo preko računa te da su obje izjave o priznanju duga fiktivne, a samim time i ništetne u cijelosti jer su protivne Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navela je da je tužiteljev prednik bio osnivač i direktor društva InterPlod d.o.o. za uzgoj usjeva, stoke, peradi i ostalih životinja iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] do 22. listopada 2018. te da je bio većinski dioničar i direktor društva Agroproteinka d.d. [adresa], OIB: 80695452345. Ona je bila jedina direktorica društva IN TERRA d.o.o. [adresa], OIB: 11908086403, nad kojim društvom je zaključen stečaj 25. rujna 2018. Suprug tuženice ŽD je osnivač i jedini zakonski zastupnik društva AGROTERRA LOGISTICA d.o.o. [adresa], OIB: 20356558535, koje je osnovano po usmenoj uputi i nalogu ŽDS. Trgovačka društva InterPlod d.o.o. i Agroproteinka d.d. su u razdoblju od 2011. do 2018. po nalogu ŽDS doznačili novac u iznosu od preko 2.000.000,00 kn društvu tuženice IN TERRA d.o.o. do kraja 2014. te društvu njezinog supruga AGROTERRA LOGISTICA d.o.o. od početka 2015. Od doznačenih iznosa koja su društva InterPlod d.o.o. i Agroproteinka d.d. doznačivala društvima tuženice i njezinog supruga tuženica je od svake pojedine doznake 90% doznačenog iznosa podizala s računa društva i predavala na ruke ocu tužitelja, dok bi 10% od doznačenog iznosa zadržavala kao nagradu za izvlačenje novaca iz navedenih društava, kojima je upravljao ŽDS. Od jednog dijela tako doznačenih iznosa, a po uputi i nalogu ŽDS u njegovo ime plaćala je njegove obveze i radove na Severevom Bregu u Stubici i njegovim dvjema vikendicama u [adresa], a također je po njegovoj uputi jedan manji dio novaca predavala na ruke njegovom nećaku AD. Tužiteljev otac je kupio kuću u [adresa] te je s opisanim dijelom doznačenih novčanih sredstava tuženica po njegovoj uputi plaćala određene radnike i nabavu dijela materijala i opreme na tom imanju. Otac tužitelja ŽDS je kupio i kuću u [adresa] kod [adresa] za iznos od 360.000,00 eura, kojoj kupoprodaji je posredovala tuženica, a isti joj je platio troškove poslovanja na opisani način.

2. 3. Spomenute izjave o priznanju duga, koje su tuženici samo dane na potpis, trebale su služiti ocu tužitelja kao osiguranje da će tuženica ispoštovati sve njegove usmene naloge i upute. Obzirom da je u svemu postupala prema njegovim uputama prilikom izvlačenja i plasiranja novca iz njegovih društava, to ŽDS nikada, niti konkludentno od nije tražio nikakav povrat novaca. Tuženica je navela da joj je ŽDS u više navrata usmeno potvrdio da je uništio sve izjave o priznanju duga koje mu je prethodno potpisala, a ona mu je vjerovala te zbog toga tužitelj ne posjeduje izvornike tih izjava, jer ih je njegov otac uništio. Tuženica je navela da joj tužiteljev otac nikad nije doznačio, niti pozajmio nikakav novac te da tužitelj na tu okolnost nema nikakvog dokaza. Kako tužiteljev otac nije imao nikakve stvarne tražbine prema njoj, to niti tužitelju ne pripada pravo bilo što potraživati od nje.

2. 4. Tuženica je navela da u izjavi o priznanju duga od 29. lipnja 2015., kojom tuženica „utvrđuje“ dug prema ŽDS u iznosu od 532.000,00 kn, nije navedeno s koje osnove je taj dug utvrđen već da u toj izjavi stoji da će se taj dug vratiti prodajom kuće, a u slučaju da se kuća ne može prodati, dozvoljava se upis založnog prava u korist vjerovnika. Radi se o nekretninama: čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], ukupne površine 267 čhv, s ucrtanom zgradom na čestici. Navela je da su te nekretnine tada bile u vlasništvu svekrve tuženice VD, koja ih je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 31. srpnja 2015., ovjerenog kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz [adresa] 7. kolovoza 2015. pod brojem OV-8062/15 prodala i prenijela u vlasništvo ŽDS, iako joj ŽDS za to nije platio niti jednu kunu, niti je stupio u posjed istih. Nakon što je tuženica sa svojim suprugom, u smislu svega navedenoga, izvršila sve naloge pok. ŽDS, on je ugovorom o kupoprodaji od 1. lipnja 2016., ovjerenog kod javnog bilježnika u Donjoj Stubici Mariji Cividini pod brojem OV-2138/16, tu nekretninu vratio (prodao) suprugu tuženice JD od 1. lipnja 2016. Tuženica je navela da u slučaju da je prednik tužitelja prema njoj imao kakvu tražbinu, sigurno ne bi njezinom suprugu prenio bez naknade u vlasništvo opisanu nekretninu, a u oba kupoprodajna ugovora bila je navedena ista kupoprodajna cijena od 300.000,00 kn.

2. 5. Tuženica je napomenula da je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u tijeku parnica povodom tužbe tužitelja AGROTERRA LOGISTICA d.o.o. [adresa], protiv ovdje tužitelja kao tuženika, koja parnica se vodi pod poslovnim brojem Povrv - 1475/19 radi isplate iznosa od 456.539,37 kn, s naslova izvršenih radova od strane društva IN TERRA d.o.o. [adresa], koje radove na nekretnini u Modrovcu njihov vlasnik ČDS nikada nije platio.

2. 6. Tuženica je stoga predložila da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini, kojeg je donio javni bilježnik Ignac Vuger iz [adresa] , na stranicama 5-7 spisa, u izjave o priznanju duga na stranicama 8-9 spisa, u neslužbeni primjerak povijesnih izvadaka iz sudskog registra na stranicama 20-45 spisa, u ugovore o kupoprodaji nekretnina, z.k. izvadak i izjave na stranicama br. 46-55 spisa, u prilog podnesku tužitelja od 6. travnja 2022. na stranicama 58-62 spisa, u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu na stranicama 74-79 spisa, u obavijest Financijske agencije te u potvrdu o blokadi novčanih sredstava, prijedlog za ovrhu uz rješenje o ovrsi, izvod otvorenih stavaka i ugovor o cesiji na stranicama 80-90 spisa, uz suglasnost stranaka pročitao je iskaz svjedoka JD na zapisniku o glavnoj raspravi od 2. lipnja 2022. te iskaz stranaka na zapisniku o glavnoj raspravi od 12. rujna 2022. te je izvršio uvid u predmet ovog suda, poslovni broj R1-1/2022.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Iz izjave o priznanju duga na str. 8 spisa, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz [adresa] 30. lipnja 2015. pod brojem OV -6488/15, proizlazi da je tuženica u istoj izjavila da je 22. travnja 2015. predala ŽDS izjavu o priznanju duga u iznosu od 300.000,00 kn, koji je trebala vratiti najkasnije do 31. prosinca 2016., a da ovom izjavom u cijelosti stavlja izvan snage izjavu ovjerenu pod brojem OV-3886/15 od 23. travnja 2015. i utvrđuje svoj dug prema ŽDS koji na dana davanja te izjave iznosi 532.000,00 kn. Izjavila je da se ovaj dug obvezuje vratiti najkasnije do 31. prosinca 2016. i to kao protuvrijednost 70,000,00 eura po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Izjavila je da će dug vratiti prodajom kuće, a u slučaju da kuću ne može prodati, dozvoljava upis založnog prava u korist vjerovnika, a da se radi o nekretninama čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 267 čhv, s ucrtanom zgradom na čestici.

10. Iz izjave o priznanju duga na str. 9 spisa, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz [adresa] 1. prosinca 2015. pod brojem OV -12107/15, proizlazi da je tuženica u istoj izjavila da je 1. prosinca 2015. primila od ŽDS pozajmicu u iznosu od 80.000,00 kn, koju treba vratiti najkasnije do 31. prosinca 2016.

11. Uvidom u predmet ovog suda, poslovni broj R1-1/2022 utvrđeno je da je u istome vođen izvanparnični postupak povodom prijedloga predlagatelja ČDS protiv protustranke ČD, radi osiguranja dokaza. Postupak je dovršen rješenjem od 18. siječnja 2022., kojim je odlučeno da će se pribavljeni originali isprava čuvati u tom predmetu.

12. Usporedbom isprava koje se u preslici nalaze na str. 8-9 ovog spisa s izvornim ispravama u predmetu poslovni broj R1-1/2022 utvrđeno je da su preslike isprava u ovom spisu istovjetne izvornicima istih u predmetu poslovni broj R1-1/2022.

13. Iz rješenja o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini iza pok. ŽDS, umrloga **.**.2019., koje je 18. listopada 2021. donio javni bilježnik Ignac Vuger iz [adresa], kao sudski povjerenik Općinskog suda u Sesvetama pod brojem O-898/19, UPP/OS-29/19, utvrđeno da su kao naknadno pronađena ostavinska imovina iza ostavitelja utvrđena, između ostalog, dospjela novčana potraživanja prema ovdje tuženici ČD u iznosima i temeljem izjava o priznanju duga, koja su predmet ove parnice. Taj dio naknadno pronađene ostavinske imovine raspoređen je u korist ostaviteljevog sina, ovdje tužitelja ČDS.

14. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina na str. 46-48 spisa utvrđeno je da je na istome kao prodavatelj navedena VD iz [adresa], a kao kupac ŽDS iz [adresa]. U okviru osobnih podataka navedeni su i osobni identifikacijski brojevi ugovornih strana. Kao predmet ugovora naznačena je zgrada i zemljište u Plitvici od 267 čhv, na adresi [adresa], građeno 1933., k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica]. Kupoprodajna cijena je navedena s iznosom od 300.000,00 kn, a prodavateljica je potvrdila da je kupac istu isplatio. Ugovor sadrži klauzulu intabulandi te je navedeno da kupac odmah stupa u posjed kupljene nekretnine. Na ugovoru se nalazi ovjera potpisa prodavateljice, izvršena kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz [adresa] pod brojem OV-8062/15 od 7. kolovoza 2015.

15. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina na str. 49-51 spisa utvrđeno je da je na istome kao prodavatelj naveden ŽDS iz [adresa], a kao kupac ŽD iz [adresa]. U okviru osobnih podataka navedeni su i osobni identifikacijski brojevi ugovornih strana. Kao predmet ugovora naznačena je zgrada i zemljište u Plitvici od 267 čhv, na adresi [adresa], građeno 1933., k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica] Kupoprodajna cijena je navedena s iznosom od 300.000,00 kn, a prodavatelj je potvrdio da je kupac istu isplatio. Ugovor sadrži klauzulu intabulandi te je navedeno da kupac odmah stupa u posjed kupljene nekretnine. Na ugovoru se nalazi ovjera potpisa prodavatelja, izvršena kod javnog bilježnika Marije Cividini iz Donje Stubice, pod brojem OV-2138/2016 od 1. lipnja 2016.

16. Iz povijesnog z.k. izvatka na str. 52-53 spisa utvrđeno je da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila u vlasništvu ĐD iz [adresa], zatim je kao vlasnik upisan ŽDS temeljem ugovora o kupoprodaji od 7. kolovoza 2015., potom je kao vlasnik upisan ŽD temeljem ugovora o kupoprodaji od 1. lipnja 2016., a od 8. studenoga 2019. kao vlasnik nekretnine upisana je treća osoba. Iz z.k. izvatka je također vidljivo da je pod brojem Z-8470/2016 bila upisana zabilježba prigovora ŽDS na rješenje pod brojem Z-5903/16 (pod kojim je brojem proveden ugovor o kupoprodaji od 1. lipnja 2016. u korist JD), a pod brojem Z-11124/2016 je 10. studenoga 2016., temeljem rješenja poslovni broj Z-5903/16 od 4. studenoga 2016., brisana zabilježba spomenutog prigovora.

17. Na str. 54 spisa nalazi se izjava ŽDS, ovjerena kod javnog bilježnika u [adresa] Ignaca Vugera, pod brojem OV-9251/2016, kojom je izjavio da dopušta uknjižbu u cijelosti u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist JD te da u cijelosti povlači ranije upućene primjedbe.

18. Na str. 55 spisa nalazi se izjava JD, ovjerena kod javnog bilježnika Jadranke Kramar 31. siječnja 2017., pod brojem OV -280/17, kojom je on izjavio da prema društvu Agroproteinka d.d. [adresa], društvu InterPlod d.o.o. [adresa] i ŽDS na dan 31. siječnja 2017. nema nikakvih dospjelih i nedospjelih potraživanja na ime ugovornih ili izvanugovornih odnosa prema njima, da se odriče prava na postavljanje zahtjeva prema njima te da s tim danom raskida sve poslovne odnose s navedenim subjektima.

19. Iz dokumentacije na stranicama br. 58-62 spisa utvrđeno je da je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u tijeku parnica pod poslovnim brojem Povrv- 1475/2019, povodom tužbe tužitelja – društva AGROTERRA LOGISTICA d.o.o. [adresa], zastupanog po direktoru JD, protiv tuženika ČDS, radi isplate, a tužitelj tražbinu temelji na ugovoru o cesiji kojeg je sklopio s društvom IN TERRA d.o.o. te na ugovoru o izvođenju građevinskih radova, koji je sklopljen početkom travnja 2014. između tuženika kao vlasnika nekretnine i naručitelja radova ČD, kao direktora društva IN TERRA d.o.o., a u nazočnosti JD i ŽDS.

20. Iz dokumentacije na str. 74-83 spisa utvrđeno je da je nad stečajnim dužnikom IN TERRA d.o.o. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-4266/16 od 26. lipnja 2017. Stečajni postupak je obustavljen i zaključen rješenjem od 25. rujna 2018. Prema potvrdi Financijske agencije od 18. travnja 2017., na računima i novčanim sredstvima društva IN TERRA d.o.o. na dan 14. travnja 2017. evidentirano je 1290 dana neprekidne blokade, odnosno ukupno 180 dana blokade u prethodnih šest mjeseci zbog nepodmirenih osnova za plaćanje evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. U potvrdi je navedeno da je spomenuto društvo 28. rujna 2015. zatvorilo i posljednji račun u banci, ali se dani blokade vode i za razdoblje nakon gašenja posljednjeg računa jer društvo i dalje ima evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, koje će se za slučaj otvaranja novog računa u bilo kojoj banci nastaviti izvršavati istim redoslijedom.

21. 1. Svjedok ŽD iskazao je da je poznavao ŽDS tridesetak godina, a kako su supruga i on ostali bez posla i ŽDS je znao dolaziti u njihov lokal u [adresa], međusobno su se povezali te je on obećao pomoći tužiteljici oko poslovanja firme koju je namjeravala otvoriti. Tako je otvorena firma IN TERRA, tužiteljica je bila vlasnica i direktorica firme, a on je bio zaposlenik. To se sve događalo od 2012. do 2015. Firma IN TERRA se bavila trgovinom, gradnjom i posredovanjem u gradnji, a zapravo se preko te firme „prao“ novac za tužiteljevog oca tako što je on na žiro-račun firme IN TERRA uplaćivao određen novac, kojega bi mu tužiteljica vraćala u omjeru od 90%, dok bi zadržavala 10% iznosa kao nagradu za posredovanje. Svjedok je izjavio da to on u prvo vrijeme nije ni znao, ali je kasnije vidio da se na račun firme uplaćuju veliki novci, a on i supruga nikada nisu imali novaca . Pitao ju je stoga što to radi, a ona mu je odgovorila da „pere“ novac za ŽDS. Naveo je da su tvrtke IN TERRA te kasnije Agroterra osnovane samo iz razloga da bi poslovale s ŽDS te se na račune tih firmi doznačivao novac od ŽDS, koji bi se potom njemu vraćao na ruke ili su se istim plaćali radovi na njegovim nekretninama koje je kupovao na moru i u Hrvatskom zagorju, koje je svjedok pronalazio za jeftinu cijenu. Dio tih novaca u visini od 10% bio je zadržan od strane svjedoka i tuženice kao naknada za posredovanje. Nakon otprilike tri godine takvog poslovanja tvrtke IN TERRA je otišla u stečaj jer je poslovala s gubitkom, budući se porezni dug svake godine povećavao, a u stvarnosti novaca nije bilo. Svjedok je naveo da su društva ŽDS Agroproteinka i InterPlod u vremenu od 2011. do 2017. uplatile na račune tvrtki IN TERRA I Agroterra ukupno oko 2.500.000,00 kn, s time da je na račun IN TERRE uplaćeno oko 2.000.000,00 kn. On kao direktor tvrtke Agroterra kasnije više nije pristao raditi za proviziju od 10%, već je tražio da to bude 20% te nije želio ući u sustav PDV-a, a sve su to bili razlozi zbog kojih je njihova suradnja završila, s time da su radovi na njegovoj vikendic i na Severovom Brijegu u Donjoj Stubici u cijelosti izvršeni u skladu s njegovim usmenim nalogom te je svjedok platio sve izvođače radova, dok mu tužitelj te radove u vrijednosti od oko 200.000,00 kn nikad nije platio, zbog čega se vodi postupak na drugom sudu.

21. 2. Vezano za kuću njegove majke u [adresa] svjedok je izjavio da nije u potpunosti upoznat sa situacijom, samo zna da je tuženica nagovorila njegovu majku da tu kuću da kao osiguranje, odnosno garanciju za nekakvu veliku uplatu na firmu, svjedokova majka je na to pristala, ali ništa o tome nije razumjela, a kasnije je ADS kuću opet „prepisao“ na njega, s time da nitko ništa nije platio za tu kuću, već da je on platio porez na promet, a novce mu je dao ŽDS i to oko 20.000,00 kn, dok je porez iznosio oko 17.000,00 kn.

21. 3. Njihova međusobna suradnja je završila 2017. ili 2018., s time da je on napisao izjavu da prema društvima Agroproteinka i InterPlon te prema ŽDS nema nikakvih potraživanja. Na pitanje zašto nije tražio da i ŽDS ovjeri izjavu da nema nikakvim potraživanja prema njemu, IN TERRI ili Agroterri i da se odriče bilo kakvih zahtjeva u vezi s tim tvrtkama, svjedok je odgovorio da nije smatrao da za to postoji potreba. Nakon prekida njihove suradnje, ŽDS nikad nije zvao niti njega, niti tuženicu u vezi povrata bilo kakvog dugovanja, niti je do svoje smrti bilo što o tome spominjao. ŽDS mu rekao da su njih dvoje „kvit“, a za radove koje je svjedok izvršio na Severovom Brijegu u Donjoj Stubici rekao mu je da pošalje račun na Agroproteinku te da će to ČDS platiti. To se nije dogodilo, iako je on račune poslao i to ukupno četiri računa te mu je ŽDS povratno rekao da to njegov sin ČDS, koji je tada bio direktor Agroproteinke, neće platiti te da ga za to mora tužiti, što je učinio. Svjedok je izjavio da je tvrtka IN TERRA poslovala u pravilu s ŽDS i to u 97% svog poslovanja. Prema mišljenju svjedoka, za svaki fiktivni posao tvrtka IN TERRA je bila na gubitku jer je bila u sustavu PDV-a, a 10% provizije je bilo premalo za pozitivno poslovanje te tvrtke. Na pitanje zbog čega je bilo potrebno dati kuću kao osiguranje ako postoje izjave tuženice o priznanju duga, svjedok je odgovorio da je to učinjeno zbog nekog većeg posla, odnosno zbog neke veće uplate na račun tog društva. Svjedok je izjavio da se ne sjeća kad je blokiran račun firme IN TERRA.

24. Tužitelj je iskazao da mu je otac, u vrijeme kad je već bio dosta bolestan, odnosno 2017. ili 2018. godine rekao da postoje izjave potpisane kod javnog bilježnika prema kojima je od tuženice potraživao određeni iznos novaca, a radilo se o pozajmicama koje su isplaćivane u gotovom novcu te da je primitak istih ovjeren od strane tuženice kod javnog bilježnika. Naveo je da je njegov otac svoj poslovni odnos s tuženicom držao vrlo diskretnim te je o svemu tome tužitelj doznao tek kad se otac teško razbolio. Nakon očeve smrti utvrđena je naknadno pronađena ostavinska imovina u vidu tužiteljevih tražbina, koje je on naslijedio i utužio u ovom predmetu. Na pitanje je li mu poznato da je njegov otac 2015. godine kupio kuću u [adresa], tužitelj je izjavio da je samo u jednom razgovoru čuo da se radi o kupoprodaji neke kuće u [adresa], ali da ne zna je li ta kupoprodaja od strane oca realizirana ili ne. Na pitanje je li društvo Agroproteinka d.d. imalo poslovni odnos s tvrtkama IN TERRA i Agroterra u razdoblju od 2011. do 2018., tužitelj je izjavio da je njegov otac bio većinski vlasnik i prokurist Agroproteinke d.d. i da je točno da je to društvo poslovalo s tvrtkama IN TERRA i Agroterra, čiji je direktor bila tuženica, da su predmet poslovanja ugovorili njegov otac i tuženica, da su sve obveze Agroproteinke d.d. prema tvrtkama tuženici ispunjene te da nema neplaćenih tražbina. Prema njegovom sjećanju, promet između Agroproteinke d.d. i IN TERRE je u razdoblju od 2012. do 2016. iznosio oko 1.400.000,00 kn, odnosno toliko je novaca isplaćeno od strane Agroproteinke d.d. u korist tvrtke tuženice. Izjavio je da nema konkretnih saznanja za koju vrstu poslova, robe ili usluga su izdani i plaćeni računi, jer je to dogovarao njegov otac. Tužitelj je izjavio da postoji spor oko radova na nekretninama na Severovom Brijegu i na Kapelščaku, ali smatra da to nije relevantno za ovaj postupak.

25. 1. Tuženica ČD izjavila je da je slobodnom voljom potpisala izjave o priznanju duga koje su priložene tužbi. Navela je da su tužiteljev otac i ona imali poslovni odnos kao predstavnici društava i to on kao predstavnik InterPloda i Agroproteinke d.d., a ona kao direktor IN TERRE te da je za njega „prala“ novac uz proviziju, a pored toga i brojne druge poslove (nabavka majstora za kuću, vršenje radova), tako da se nije radilo samo o „pranju“ novca, već i o stvarno izvršenim radovima i uslugama za tužiteljevog oca. Iskazala je da da je bila nezaposlena s troje djece te da su u početku suprug i ona obavljali neke manje poslove za tužiteljevog oca, dok se na kraju „kolo nije zavrtjelo“ obećanjem tužiteljevog oca da će on riješiti njihove probleme te je pomogao njezinom suprugu otvoriti drugu firmu Agroterru Logisticu, a i njoj je pomogao kod otvaranja firme IN TERRA.

25. 2. Navela je da joj tužiteljev otac nikada nije dao gotov novac, već se to uplaćivalo na poslovni račun firme, a ona je morala potpisati izjavu da će mu osobno donijeti taj novac umanjen za njezinu proviziju od 10% te upravo zbog toga postoje izjave ovjerene kod javnog bilježnika. Tužiteljev otac joj je rekao da će sve te izjave uništiti jer da će ju nakon njegove smrti njegova djeca „oderati“, a kad ga je pitala gdje su te izjave, odgovorio je da ih je poderao, u što ona nije imala razloga sumnjati. Za osiguranje da će izvršiti određene radove na kući u [adresa], a koja se radila za neku njegovu rodbinu, njezina svekrva je tužiteljevom ocu dala kuću, koja joj je nakon izvršenja radova vraćena, iz čega proizlazi da više ništa nije bila dužna jer bi u protivnom tužiteljev otac kuću vjerojatno zadržao u svom vlasništvu. Tuženica je potvrdila istinitost tužiteljevih navoda da Agroproteinka d.d. nema dugovanja prema Agroterri Logistici, jer je još tužiteljev otac krajem 2018. rekao da ima dug prema Agroterri Logistici od 192.000,00 kn te da će taj račun platiti tužitelj, što do sada nije plaćeno, a ona nije uspjela tužbu za taj iznos predati sudu. Na pitanje što je bilo navedeno u opisu poslova društava IN TERRA i Agroterra logistica tuženica je izjavila da su oba društva bila registrirana za razne djelatnosti, uključujući i ispitivanje tržišta, koja djelatnost je bila ključna jer je tu postojao velik prostor za manevar. Na pitanje što je bilo naznačeno na računima IN TERRE i Agroterre Logistica koji su ispostavljeni Agroproteinki d.d. tuženica je odgovorila da je to bilo istraživanje tržišta, marketing i reklama, jer je to bio jedini način na koji je ona mogla izvući novce iz tvrtke, a u njegovom poslovanju to ništa nije bilo sumnjivo.

25. 3. Tuženica je navela da je od 2011. do 2018. na račun INTERRE za spomenute usluge bilo isplaćeno ukupno 2.100.000,00 kuna, a na račun Agroterre Logistice je u razdoblju od 2015. do 2018. isplaćeno oko 900.000,00 kn i za sve te isplate su od nje tražene potvrde ovjerene kod javnog bilježnika, kao osiguranje vraćanja tih novaca. Tuženica je izjavila da je tužitelj od početka znao za poslovni odnos nje i njegovog oca i da je prvi ugovor iz 2011. potpisan upravo od strane tužitelja kao direktora, a ne od njegovog oca kao prokurista te da je tužitelj bio dobro upoznat sa cjelokupnim poslovanjem svog oca. Navela je da su posljednja tri računa iz 2018., koje je ispostavila tvrtka Agroterra Logistica društvu Agroproteinka d.d. vraćena od strane tužitelja uz obrazloženje da su fiktivni, s time da su i svi prethodni računi glasili na isti način, a nisu vraćeni kao fiktivni, a radilo se samo o namjeri odugovlačenja postupka kako bi društvu Agroterra Logistica istekao rok za podnošenje tužbe.

25. 4. Nadalje, tuženica je iskazala da se njezina svekrva, koja je umrla u travnju 2022., susrela s tužiteljevim ocem kod javnog bilježnika povodom sklapanja kupoprodajnog ugovora za kuću u [adresa], s time da prilikom te kupoprodaje joj nije isplaćena cijena od 300.000,00 kn, već je to predstavljalo osiguranje da će tuženica izvršiti radove za koje se obvezala te da će vratiti novce koje će joj tužiteljev otac isplatiti na račun firme. Nakon godinu dana tužiteljev otac je sklopio kupoprodajni ugovor za istu tu kuću u [adresa] s njezinim suprugom za istu cijenu od 300.000,00 kn, time da niti tom prilikom nisu isplaćeni nikakvi novci, već je tužiteljev otac platio porez na promet nekretnina. Tuženica je ponovila da od tužiteljevog oca nikad nije primila gotov novac kao fizička osoba, dok je on, naprotiv, od nje fizički primio novac na ruke.

25. 5. Na pitanje kad je sastavljena posljednja izjava kod javnog bilježnika, tuženica je izjavila da je to bilo u mjesecu studenome 2019., a prema toj izjavi su ona i suprug kao fizičke osobe izjavili da nemaju nikakvih potraživanja prema društvu Agroproteinka d.d., InterPlod d.o.o. i prema tužiteljevom ocu osobno, a na pitanje kako je to moguće kad je tužiteljev otac umro u veljači 2019., tuženica je navela da se sjeća da je tužiteljev otac umro u veljači, ali da je onda vjerojatno ta izjava sastavljena 2018.

25. 6. Na traženje da pojasni razlike njezinog iskaza u odnosu na iskaz supruga svjedoka JD u odnosu na činjenicu tko je i u kojem iznosu platio porez na promet za nekretninu u [adresa], tuženica je izjavila da su suprug i ona bili kod tužiteljevog oca, da su nakon toga otišli kod javnog bilježnika u Donju Stubicu gdje su sastavili kupoprodajni ugovor, za kojeg su rekli da porez na promet iznosi oko 20.000,00 kn te da bi taj porez trebalo platiti odmah, nakon čega su ona i tužiteljev otac otišli u Poreznu upravu, a potom u banku, na uplatnici je pisalo ime JD, a stvarnu uplatu je izvršio tužiteljev otac za JD, svrha uplate bila je porez na promet nekretnina i to u iznosu od 15.000,00 kn.

26. Tužitelj u ovom predmetu tražbinu potražuje temeljem izjava o priznanju duga, za koje je nesporno da ih je slobodnom voljom potpisala tuženica. Da bi izjava tuženice o priznanju duga prema tužiteljevom ocu bila pravno valjana, ista mora biti jasna, nedvojbena, bezuvjetna i sadržavati visinu duga. Obje predmetne izjave su jasne, nedvojbene, bezuvjetne i u istima tuženica izričito priznaje dug prema tužiteljevom ocu, a iste sadrže podatke o visini duga i o roku u kojem se tužiteljica obvezala vratiti dug, a to je kod obje izjave 31. prosinca 2016.

27. 1. Tuženica je osporila da bi joj kao fizičkoj osobi tužiteljev otac dao bilo kakav novac te je tvrdila da se radilo o novcu kojeg su društva Agroproteinka d.d. i InterPlod d.o.o., u kojima je tužiteljev otac imao vlasnički udio i bio osoba ovlaštena za zastupanje, isplatile na poslovne račune firmi u vlasništvu tuženice i njezinog supruga (IN TERRA i Agroterra Logistika), a koje novce je ona, prema dogovoru s tužiteljevim ocem, trebala podići s poslovnih računa i dati tužiteljevom ocu u gotovini, uz zadržavanje 10% tih sredstava na ime tzv. provizije. Tuženica je stoga osporila da bi osnova duga bio zajam te je tvrdila da su navedene izjave fiktivne i ništetne jer su protivne Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO). Prema toj zakonskoj odredbi, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Što se tiče navoda tuženice da se radi o fiktivnim (prividnim) izjavama, prema odredbi čl. 285. ZOO-a, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi. Sukladno tome, prividan ugovor (ili izjava kao jednostrani pravni posao) bio bi nepostojeći ugovor ako bi mu nedostajao jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istovjetan ništetnom ugovoru jer kod ništetnih ugovora su formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak, a ugovor koji nije nastao ne može biti ništetan, niti valjan, jer pravno ne postoji i nema učinka među ugovornim stranama.

27. 2. Provedeni dokazi ne ukazuju da bi predmetne izjave o priznanju duga same po sebi bile ništetne, odnosno da bi bile protivne Ustavu, prisilnim propisima ili moralu. Dovođenjem u vezu provedenih personalnih dokaza s ispravama priloženima u spisu sud je utvrdio da se ne radi niti o fiktivnim, odnosno prividnim izjavama jer je tuženica u svom iskazu navela da je prema dogovoru s tužiteljevim ocem bila dužna vratiti mu novac koji je, kako to ona tvrdi, bio uplaćen na poslovne račune društava u njezinom vlasništvu i u vlasništvu njezinog supruga s računa društava Agroproteinka d.d. i InterPlod d.o.o. ili pak s dijelom tih novaca podmiriti određene troškove prema uputi tužiteljevog oca. Neovisno o tome je li tuženica primila predmetne novčane iznose na zakonit način (temeljem ugovora o zajmu) ili nezakonito (na način koji je opisala, radi „pranja“ novca u spomenutih pravnih osoba), u svakom su slučaju izjave o priznanju duga izdane u skladu s voljom i dogovorom između nje i tužiteljevog oca, kako bi tužiteljev otac imao dokaz o postojanju i visini njezinog duga za slučaj da ona s tim novcima postupi protivno njihovom dogovoru.

27. 3. Međutim, ostaje i dalje sporno te otvoreno pitanje temelji li se tužiteljeva tražbina na nezakonitim aktivnostima svih ranije spomenutih sudionika (tužiteljevog oca, tuženice, njezinog supruga te njihovih pravnih osoba), što bi utjecalo na osnovanost iste, kao i pitanje je li tuženica svoje obveze temeljem predmetnih izjava o priznanju duga ispunila tužiteljevom ocu ili ne.

28. 1. Tužitelj tužbeni zahtjev dokazuje pisanim ispravama, odnosno predmetnim izjavama o priznanju duga, dok tuženica svoje tvrdnje dokazuje personalnim dokazima (svojim iskazom i iskazom svog supruga), koje povezuje s ostalim ispravama u spisu, kako bi objasnila svoje tvrdnje i prirodu odnosa s tužiteljevim ocem.

28. 2. Kronološki tijek izdavanja isprava, sklapanja pravnih poslova te sadržaj istih u određenom dijelu potvrđuju navode tuženice.

28. 3. Tuženica je prvu izjavu o priznanju duga u iznosu od 532.000,00 kn (70.000,00 eura), koja se nalazi u spisu, potpisala 30. lipnja 2015., a u istoj je izjavila da stavlja izvan snage izjavu o priznanju duga od 300.000,00 kn, koju je tužiteljevom ocu predala 22. travnja 2015. Potom je 7. kolovoza 2015. svekrva tužiteljice VD potpisala ugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodala tužiteljevom ocu za 300.000,00 kn, a radi se o nekretnini koja se s katastarsk im oznakama spominje i u izjavi od 30. lipnja 2015. i prodajom koje bi tužiteljica vratila dug tužiteljevom ocu, odnosno dozvolila mu upis založnog prava radi osiguranja njegove tražbine. Tužiteljev otac se temeljem tog kupoprodajnog ugovora upisao kao vlasnik navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi 10. kolovoza 2015. Zatim je 1. prosinca 2015. tuženica potpisala izjavu o priznanju duga u iznosu od 80.000,00 kn, dok je tužiteljev otac šest mjeseci kasnije (1. lipnja 2016.) potpisao ugovor o kupoprodaji nekretnine, koju je prethodno, odnosno prije nepune godine dana kupio od svekrve tužiteljice, a ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 1. lipnja 2016. prodao je istu suprugu tuženice po istoj cijeni. Suprug tuženice se upisao kao vlasnik nekretnine temeljem tog ugovora 6. lipnja 2016., a 25. kolovoza 2016. tužiteljev otac je podnio prigovor protiv rješenja o uknjižbi prava vlasništva za korist supruga tuženice, da bi dva mjeseca kasnije (25. listopada 2016.) potpisao izjavu da povlači prigovor i da dopušta uknjižbu prava vlasništva u korist supruga tuženice. Nešto više od tri mjeseca nakon toga ŽD je potpisao izjavu da nema nikakvih tražbina prema društvima Agroproteinka d.d., InterPlod d.o.o. i prema tužiteljevom ocu.

28. 4. Takav kronološki slijed događaja i sadržaj spomenutih izjava i ugovora ne isključuje mogućnost da su oba ugovora o kupoprodaji čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ugovor od 7. kolovoza 2015. i ugovor od 1. lipnja 2016.) bila prividna te da je ugovor o kupoprodaji od 7. kolovoza 2015. prema stvarnoj volji tužiteljevog oca i tuženice, simulirao ugovor o osiguranju tražbine tužiteljevog oca zasnivanjem založnog prava na nekretnini (i to tražbine koja se spominje u izjavi o priznanju duga od 30. lipnja 2015., u kojoj se ujedno tuženica obvezala tu nekretninu dati u zalog), ali kako se nije radilo o nekretnini tuženice, u to je morala biti uključena njezina svekrva VD, kao vlasnica iste. Ugovor o kupoprodaji od 1. lipnja 2016., kojim je tužiteljev otac istu nekretninu prodao suprugu tuženice, moguće je simulirao brisovno očitovanje tužiteljevog oca jer je njegova tražbina, radi osiguranja koje se upisao kao vlasnik nekretnine, u međuvremenu podmirena u nekom dijelu, ali očito su postojali još neki neriješeni odnosi budući je on podnio prigovor protiv rješenja o uknjižb i prava vlasništva za korist JD, od kojeg je nakon dva mjeseca odustao, dok je tri mjeseca nakon toga ŽD potvrdio da niti on nema nikakvih tražbina prema tužiteljevom ocu i prema društvima u kojima je tužitelj imao udjele i upravljačka prava.

29. 1. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da su postojali poslovni odnosi između društva Agroproteinka d.d. i IN TERRA d.o.o. te da je društvo Agroproteinka d.d. društvu IN TERRA d.o.o. u razdoblju od 2012. do 2016. isplat ilo negdje oko 1.400.000,00 kn, ali je izjavio da mu nije poznato za koju robu i usluge su te isplate izvršene jer je to dogovarao njegov otac koji je bio prokurist i koji je svoj odnos s tuženicom držao vrlo diskretnim.

29. 2. Iz svega navedenog može se sa sigurnošću zaključiti da su društva tužiteljevog oca i društva tuženice te njezinog supruga bila u poslovnom odnosu u razdoblju od nekoliko godina, odnosno od 2011. pa negdje do 2017. ili 2018. Sporno je bilo odvijao li se taj poslovni odnos u skladu sa zakonom, ili se temeljio na nezakonitim radnjama, koje bi se mogle okvalificirati i radnjama s elementima kaznenog djela, s time da je pri tome ključno je su li računi temeljem kojih su vršene isplate na račune društava tuženice i njegovog supruga bili istiniti i izdani za stvarno obavljene usluge i robu, ili neistiniti te izdani u svrhu izvlačenja novca iz društava Agroproteinka d.d. i InterPlod d.o.o., kako to tvrdi tuženica s namjerom dokazivanja da su predmetne tužiteljeve tražbine prema njoj neosnovane. Tužitelj svoje navode o postojanju i visini tražbina dokazuje prvenstveno pisanim ispravama, dok tuženica svoje tvrdnje dokazuje vlastitim iskazom te iskazom svog supruga, s time da su oboje zainteresirani za ishod ovog spora. Osim njih dvoje, o tome je neposredna saznanja imao tužiteljev otac kojeg više nema, a za tužitelja tuženica nije dokazala da bi o tome imao neposredna i potpuna saznanja jer nije dostavila u spis ugovor iz 2011., kojeg je prema njezinom iskazu potpisao tužitelj osobno, a niti je detaljnije opisala što je taj navodni ugovor sadržavao. Izvod iz sudskog registra potvrđuje tvrdnju tužitelja da je prokurist društva Agroproteinka d.d. u razdoblju sporne poslovne suradnje bio njegov otac ŽDS (tužitelj je prestao biti član uprave 2. kolovoza 2011., a njegov otac je bio član uprave i prokurist do 2. listopada 2018.) U društvu InterPlod d.o.o. tužiteljev otac je također bio direktor društva sve do 22. listopada 2018., dok tužitelj u tom društvu nije imao upravljačku ulogu.

29. 3. Tuženica je imala mogućnost svoje tvrdnje pokušati dokazati materijalnim dokazima, odnosno dostaviti knjigovodstvenu dokumentaciju ili tražiti od suda pribavu iste za društva Agroproteinku d.d., InterPlod d.o.o., IN TERRA d.o.o. i Agroterra Logistica d.o.o. te provođenje knjigovodstvenog vještačenja, kojim dokazima bi se moglo utvrditi koje su račune društva tuženice i njezinog supruga ispostavile društvima tužiteljevog oca, kada su i u kojem iznosu ti računi plaćani, je li, kada i u kojem iznosu tuženica podizala novce sa računa svoje pravne osobe i pravne osobe svog supruga, koje iznose je zadržavala na tim računima, odnosno je li podizala 90% isplaćenih iznosa, a 10% zadržavala kao „proviziju“, kao što je to tvrdila tijekom postupka. Tuženica nije predložila izvođenje tih dokaza, a parnični sud nije ovlašten dokaze izvoditi po službenoj dužnosti, već samo po prijedlogu stranaka u postupku.

30. 1. Vezano uz tvrdnju tuženice da tužitelj nije dostavio izvornike predmetnih izjava o priznanju duga, već samo preslike istih, iz čega zaključuje da je njegov otac izvornike tih isprava uništio, ističe se da je sa sigurnošću utvrđena autentičnost isprava jer su preslike istih u spisu istovjetne izvornicima koje je nakon ovjere potpisa zadržao javni bilježnik, a tuženica priznaje činjenicu da je iste potpisala slobodnom voljom. Kada bi tužiteljev otac uništio izvornike isprava, tužitelj ne bi mogao doći niti do preslike istih, osim ako njegov otac iz nekog razloga nije izradio i preslike tih isprava, što bi moglo ukazivati na činjenicu da njegove tražbine nisu bile namirene i da si je ostavio preslike isprava kao dokaz o postojanju tražbine.

30. 2. Prilikom analize iskaza tuženice i njezinog supruga utvrđena je nelogičnost u tome što je, prema potvrdi Financijske agencije, račun društva IN TERRA d.o.o, koje je bilo u vlasništvu tuženice, blokiran krajem 2013., nakon čega tuženica nije više mogla raspolagati sa sredstvima na računu tog društva, pa tako niti podizati novac kojeg su u korist tog društva uplatila društva tužiteljevog oca, kako je to tvrdila tijekom postupka.

30. 3. Nelogično je također koji bi tuženica imala interes godinama održavati odnos s tužiteljevim ocem, koji bi se sastojao u tome da se na njezin račun uplaćuju iznosi, od kojih ona zadržava 10%, a 90% podiže s računa i predaje tužiteljevom ocu, kad tih 10% „provizije“ nije dovoljno niti za podmirenje poreza na dobit društva, a naročito ne PDV-a, ako je društvo bilo obveznik plaćanja PDV-a, što je i moralo biti ako su prihodi istoga iznosili toliko koliko tuženica tvrdi. Ako se oko 97% poslovanja društva IN TERRA d.o.o. odvijalo s društvima tužiteljevog oca i ako je tuženica zadržavala svega 10% novaca koje su ta društva uplaćivala na račun njezine pravne osobe, njezina pravna osoba, pa tako niti ona, nisu mogli imati nikakvu materijalnu korist od toga. Naprotiv, ako su točne tvrdnje tuženice, ona je svjesno nanosila štetu svojoj pravnoj osobi i Republici Hrvatskoj kao vjerovniku po osnovi poreza, dok za sebe nije mogla ostvariti nikakvu materijalnu korist, osim ako postoje neki drugi razlozi i motivi zbog kojih je održavala takvu navodnu poslovnu suradnju, a o kojima nije govorila tijekom ovog postupka.

31. 1. Kako je nakon svih provedenih dokaza ostalo dvojbeno temelji li se tužiteljeva tražbina na valjanim pravnim poslovima sklopljenima između njegovog prednika i tuženice ili na nezakonitim radnjama koje je opisala tuženica, sud je primijenio pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 219. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP).

31. 2. Uzimajući u obzir da tužitelj postojanje svoje tražbine prema tuženici dokazuje materijalnim dokazima i to pisanim izjavama o priznanju duga te rješenjem o naknadno pronađenoj imovini iza pok. oca, a da tuženica svoje tvrdnje dokazuje personalnim dokazima u vidu svog iskaza i iskaza svog supruga (a oboje su zainteresirani za ishod ovog spora), koje doduše dovodi u vezu s kronologijom i sadržajem pisanih izjava i ugovora, ali nije predložila materijalne dokaze u vidu pribave knjigovodstvene dokumentacije i knjigovodstvenog vještačenja koji bi mogli njezinim tvrdnjama dati veću težinu te uzimajući u obzir činjenicu da ne postoji pisana isprava tužiteljevog oca o podmirenju njezinog duga neovisno o tome na čemu se isti temeljio, sud je ocijenio da je tužitelj s većom sigurnošću dokazao postojanje i visinu tražbina koje su predmet tužbenog zahtjeva.

32. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a kako su prema izjavama o priznanju duga tražbine dospjele na naplatu 31. prosinca 2016., tuženici je naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata od prvog slijedećeg dana, odnosno od 1. siječnja 2017.

33. 1. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., u vezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) te je tuženici, koja je izgubila parnicu, naloženo da tužitelju naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

33. 2. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku temeljem odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.), kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u visini od 607 bodova,

- za sastav podnesaka od 6. travnja 2022. i 24. kolovoza 2022. po tbr. 8./1. u visini od 607 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 9. svibnja 2022., 2. lipnja 2022., 12. rujna 2022. i 17. rujna 2025. po tbr. 9. t. 1. u visini od 607 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 4249 bodova ili 8.498,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 2.124,50 EUR, što ukupno iznosi 10.622,00 EUR.

33. 3. Navedenom iznosu dodani su troškovi s osnova plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku presudu, kao i troškovi postupka osiguranja dokaza sukladno rješenju poslovni broj R1-1/2022-5 od 18. siječnja 2022. u iznosu od 536,70 EUR, pa ukupni tužiteljevi troškovi iznose 11.822,82 EUR.

34. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana presuđenja pa do isplate.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 28. listopada 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Mamić Grgić Vinter d.o.o., Zagreb, Banjavčićeva 22

2. Odvjetnik Ivica Didak, Zagreb, Fallerovo šetalište 22