Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3431/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-752/2023-9 od 24. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-752/2023-9 od 24. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 6.1. Ugovora o kreditu [broj kredita] od 23. siječnja 2008. zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika, Volksbank d.d., koja glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn, naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“ U toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 424,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2008. do isplate. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 602,31 EUR zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu od 23. siječnja 2008. i to odredbe čl. 6.1. kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, kao i zahtjev za isplatu iznosa te naknade po osnovi ništetne odredbe.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenivši da je navedena ugovorna odredba ništetna, pozivom na odredbu članka 59. i 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), i obvezao tuženika na isplatu iznosa s osnova plaćene naknade sa zateznim kamatama.

9. Žalbenim razlozima tuženika, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je citirana ugovorna odredba ništetna, nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu od 23. siječnja 2008. kojim je odobren i stavljen tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 16.560,14 CHF 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je odredbom toč. 6.1. Ugovora ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno u visini 1,10% od iznosa kredita, odnosno minimalno 500,00 kn, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita, koja je naplaćena u iznosu od 3.201,08 kn (sada 424,86 EUR) dana 28. siječnja 2008.

11. Nije sporno ni da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju vozila i da je tužitelj sklopio ugovor u svojstvu potrošača, a što i proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja.

12. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 23. siječnja 2008. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07 - dalje ZZP/07) koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa.

13. Bez utjecaja je okolnost da se prvostupanjski sud utvrđujući ništetnost ugovorne odredbe pozvao na odredbe ZZP/03, iako se na ugovor o kreditu od 23. siječnja 2008. primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14, dalje ZZP/07) jer je i uz primjenu odredaba ZZP/07 o zahtjevu tužitelja trebalo jednako odlučiti.

14. Iz provedenih dokaza utvrđeno je kako se radilo o Ugovoru o kreditu koji je unaprijed pripremio tuženikov prednik kao trgovac i da je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju pa se to odnosilo i na spornu ugovornu odredbu o naknadi za odobrenje kredita sadržanu u članku 6.1. Ugovora o kreditu.

15. Kad se radi o unaprijed formuliranim odredbama smatra se da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca kako je propisano u čl. 96. st. 2. ZZP/07, a ugovor o kreditu koji daje banka svakako jest takav ugovor pa je tuženik trebao dokazati da se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, što on u ovoj parnici nije dokazao, iako je na njemu teret dokazivanja prema odredbi čl. 96. st. 4. ZZP/07.

16. U postupku je na temelju iskaza tužitelja utvrđeno kako se o navedenoj ugovornoj odredbi o naknadi za odobrenje kredita nije pojedinačno pregovaralo, a prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da se ta odredba smatra nepoštenom jer je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa samim time i ništetnom (čl. 96. st. 1. i čl.102. st. 1. ZZP/07).

17. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, iz odredbe st. 2. istog članka, proizlazi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

18. Za ocjenjivanje je li takva ugovorna odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana nije bitan samo kvantitativan odnos između iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade, već treba ocijeniti i bi li neprihvaćanjem te odredbe tužitelj kao potrošač bio ograničen u ostvarivanju prava na kredit, a iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da se o navedenoj odredbi nije moglo pregovarati i da bez takve ugovorne odredbe o plaćanju te naknade nije bilo moguće sklopiti Ugovor o kreditu te mu je sporni iznos po osnovi naknade za odobrenje zahtjeva i administraciju kredita odmah naplaćen iz odobrenog kredita.

19. Iako je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja naknade i koliko ona iznosi, nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju njezino plaćanje odnosno koje usluge i koji troškovi ulaze u tu naknadu i u kojoj visini, tako da se ne može smatrati da je ta odredba jasna i lako razumljiva i da ne bi bilo dopušteno ocjenjivati je li poštena (čl. 99. ZZP/07).

20. Naime, ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego da su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe.

21. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora tako da su mu kao potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.

22. Tuženik kao trgovac, prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita, ima određene troškove, koji se „pokrivaju“ tom naknadom, a u pitanju su razni operativni troškovi i materijalni troškovi, kao što su troškovi djelatnika banke uključenih u svakoj pojedinoj fazi odobravanja kredita, što uključuje pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu, davanje potrebnih informacija o vrsti kredita, uvjetima kredita, kreditnoj sposobnosti, dokumentaciji koju je potrebno pribaviti, provjera te dokumentacije, kreditne zaduženosti kroz baze podataka, kao što je registar obveza po kreditima i slično, sastavljanje ugovora o kreditu i potrebnih instrumenata osiguranja kredita i slično. Međutim, sama činjenica da je naknada određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakoga pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, Navedeno korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita. Da su zaista ugovorenom naknadom „pokriveni“, plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

23. U vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade. Međutim, tuženik, koji je sastavio predmetnu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

24. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ocijenio kako se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je zbog toga ništetna (čl. 102. st. 1. ZZP/07), a posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je primljeno na temelju ništetne odredbe (čl. 323. st. 1. ZOO), pa je tako pravilno dosuđen iznos od 424,86 EUR plaćen na ime naknade.

25. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade pa do isplate, s obzirom da je utvrđeno da je tuženik kao banka povrijedila interes i prava tužitelja kao potrošača, da je koristio nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije moglo pojedinačno pregovarati, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te je stoga tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe nepošten stjecatelj.

26. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je sukladno čl. 154. st. 1 ZPP odredio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u cijelosti. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen i posljedično tome njemu dosuđen parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga, kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju, uzet iznos koji je priznao prvostupanjski sud.

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci pod toč. I.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166 st. 1. i čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević