Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1105/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Addiko Bank d.d. (raniji naziv tvrtke Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-646/2015 od 24. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-646/2015 od 24. svibnja 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

II O troškovima postupka nastalim u povodu podnesenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Utvrđuje se da u Ugovoru o kreditu broj: [broj kredita] od 10. lipnja 2005. godine sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran od strane javnog bilježnika Mladena Kaluđer iz Županje dana 15. lipnja 2005. godine pod brojem OU 26/05, sklopljenog između tužiteljice KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, i to odredbe čl. 4. koje glase:

"Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknade izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom ugovoru." ne proizvode pravne učinke.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv dijela ove presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u točkama I. i III. izreke tj. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 3.677,50 kuna.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu od 10. lipnja 2005. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te dijela čl. 3. i dijela čl. 3. i čl. 1. Aneksa br 1. ugovora od 5. lipnja 2014. kojim je ugovorena valutna klauzula ne proizvode pravne učinke te zahtjev za isplatu iznosa od 2.378,61 CHF na ime preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope te iznosa od 28.835,34 kuna s osnove valutne klauzule, sve sa zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate.

5. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je Ugovorom o kreditu od 10. lipnja 2005. tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu od 54.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju tuženika (tada Slavonske banke d.d. Osijek) na dan korištenja kredita na rok od 20 godina,

- da je prema odredbi čl. 3. st. 2. Ugovora na odobreni kredit stopa ugovorne kamate 5,25% godišnje, a efektivna kamatna stopa 5,53% godišnje, uz obvezu tužiteljice na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, s tim da prvi anuitet dospijeva 01. kolovoza 2005. godine, a ostali svakog prvog dana u mjesecu u razdoblju korištenja kredita,

- da prema odredbi čl. 4. Ugovora tužiteljica kao korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa tome ugovoru, te stranke čine nespornim da je korisniku kredita uručena otplatna tablica, te je upoznata sa efektivnom kamatnom stopom,

- dana 3. lipnja 2014., a po zahtjevu tužiteljice kao korisnice kredita, sklopljen je Aneks br. I o uvođenju moratorija za navedeni ugovor o kreditu na temelju kojeg je tužiteljici odobren moratorij na otplatu glavnice u razdoblju od 1. svibnja 2014. godine do 01. svibnja 2015. godine, u kojem periodu se ne obračunavaju niti naplaćuju ugovorne kamate, a po isteku moratorija se kamate obračunavaju i plaćaju mjesečno, te su uključene u iznos anuiteta,

- da su stranke 18. ožujka 2016. godine sklopile drugi Aneks ugovora o kreditu a sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te su na temelju izračuna konverzije stanja glavnice kredita učinili nespornim da je iznos glavnice kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine

24.282,91 kn prema srednjem tečaju tuženika,

- da su stranke u čl. 2. st. 2. Aneksa suglasno utvrdile da na dan 30. rujna 2015. godine nema preplate kredita, te da je manjak 1.360,07 EUR u kunskoj protuvrijednosti koji dospijeva na naplatu 30 dana od dana provedbe Aneksa u poslovnim knjigama tuženika.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. sukladno odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) prihvatio tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke.

6.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula sud je pozivajući se na odredbe čl. 1071. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) te čl. 395. st. 1. i 2. ZOO zaključio da ugovaranje kreditne obveze vezane za utvrđeni tečaj tuženika ne predstavljaju povredu odredbe čl. 13. ZOO odnosno zlouporabu prava, pri čemu je sud ocijenio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna i lako razumljiva te da određivanje vrijednosti kreditne obveze prema srednjem tečaju u odnosu na CHF daje dovoljno podataka na temelju kojih se može odrediti vrijednost kreditne obveze.

6.2. Prvostupanjski sud je zahtjev za isplatu odbio uz obrazloženje da je tužiteljica naknadno sklopila s tuženikom Aneks ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju te je na taj način disponirala svojim pravom za isplatu zatraženog iznosa obzirom da predmetni aneks predstavlja ovršnu ispravu.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Žalba tužiteljice je osnovana.

9. Žalba tuženika je osnovana.

10. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u istoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nejasni i proturječni stanju spisa, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Tužiteljica je istaknula tužbene zahtjeve radi utvrđenja da određene odredbe Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 10. lipnja 2005. ne proizvode pravne učinke.

11.1. Odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) su propisane okolnosti kada ugovor nema pravni učinak među strankama (čl. 285. ZOO - prividni ugovor) ili kada neka ugovorna odredba nema pravni učinak prema drugoj ugovornoj strani ili trećim osobama (primjerice čl. 51. st. 2. ZOO - odricanje od navršene zastare nema učinak prema ostalim dužnicima, čl. 265. st. 2. ZOO - nema učinak odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenika ili neko drugo njegovo propuštanje smatrati prihvatom i drugo).

12. Slijedom navedenog, a u okolnostima konkretnog slučaja kada je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne proizvode pravne učinke, pozivajući se u smislu čl. 502.c. ZPP na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2013. donesene u postupku radi kolektivne zaštite prava i interesa, a kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, dakle da se radi o ništetnim ugovornim odredbama, pobijana presuda u dijelu kojim je utvrđeno da te ugovorne odredba ne proizvode pravne učinke ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. U odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da određene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ne proizvode pravne učinke, prvostupanjska presuda također ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je u tom dijelu prvostupanjski sud naveo nejasne razloge, obrazlažući svoju odluku da prilikom sklapanja ugovora u dijelu odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije došlo do zlouporabe prava od strane tuženika.

14. Što se tiče žalbe tužiteljice protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa stečenih na temelju ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci kreditora, a polazeći od nesporne činjenice između stranaka da su tužitelj i tužena 18. ožujka 2016. sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), odlučno je ocijeniti pravne učinke sklapanja tog dodatka ugovoru o kreditu na pravo potrošača da mu kreditor vrati ono što je stečeno na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

15. Prvostupanjski sud je okolnost da je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu ocijenio na način da je time tužiteljica „disponirala svojim pravom na isplatu ovog iznosa obzirom da predmetni aneks predstavlja ovršnu ispravu“.

15.1. Takvim obrazloženjem, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi je izostalo utvrđenje i ocjena pravnih učinaka kao i jasni razlozi u pogledu prava tužiteljice za povrat plaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi u kontekstu odredbi ZID ZPK/15 kojima je određeno da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate i da ti iznosi, pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR, predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu.

15.2. Osim toga, u ovoj parnici je provedeno financijskog vještačenje prema kojem postoji razlika između uplata po izmijenjenim kamatnim stopama i uplata koje bi tužiteljica platila da je kamatna stopa ostala neizmijenjena, dok je u Aneksu Ugovora o kreditu utvrđen manjak na dan 30. lipnja 2015. pa u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji za sada se ne može prihvatiti kao jasan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica „disponirala svojim pravom na isplatu ovog iznosa obzirom da predmetni aneks predstavlja ovršnu ispravu“, zbog čega pobijana presuda u ovom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

16. Kako je slijedom navedenog počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje time da će se sukladno odredbi čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

17. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržana u izreci pobijane presude.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će održati novu glavnu raspravu na kojoj će razmotriti i ocijeniti sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem, osobito imati u vidu da je u postupku radi kolektivne zaštite prava i interesa pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na štetu potrošača, zatim će ocijeniti kakvi su pravni učinci sklopljenog Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 tj. učinci izvršene konverzije u skladu s odredbama tog zakona te je li sklapanjem tog ugovora i izvršenom konverzijom tražbina tužiteljice koja je predmetom ovog postupka prestala. Pri tome valja dodati da odredbama ZID ZPK/15 nije ništa određeno u pogledu zateznih kamata koje tužiteljica također potražuje tužbenim zahtjevom, pa će sud i u tom dijelu ocijeniti ima li tužiteljica pravo na isplatu kamatu na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19c. ZID ZPK/15 imajući u vidu odredbu čl. 1115. ZPP.

18.1. Nakon što postupi kako je navedeno, prvostupanjski sud će pravilnom primjenom materijalnog prava biti u mogućnosti donijeti novu odluku o isplati zatezne kamate kao i troškovima postupka i za svoju odluku dati jasne, potpune i valjane razloge.

19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić