Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2211/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv tuženika IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miranu Maćešiću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1028/2020- 17 od 4. svibnja 2022., u sjednici vijeća 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1028/2020-17 od 4. svibnja 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci kao zgr. 103/1 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci temeljem ove presude upiše kao vlasnik u 1/1 dijela nekretnine zgr. 103/1 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP) uz prijedlog da se drugostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je vlasnik nekretnine koja je predmet spora – zgr. 103/1 i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je vlasništvo stekao dosjelošću, temeljem pravnog posla te temeljem zakona (Zakon o udruženom radu, Zakon o organima unutarnjih poslova, Zakon o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu) kao i temeljem građenja.

6. Iz provedenog postupka proizlazi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci tužitelj upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u 219/250 dijela dok je u 31/250 dijela upisan tuženik kao suvlasnik, da se u naravi radi o policijskoj postaji, da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z- 16883/13 od 9. lipnja 2014. ispravljen zemljišnoknjižni upis u odnosu na predmetnu česticu na način da je brisano pravo vlasništva upisano na ime i vlasništvo AK u 31/250 dijela te istovremeno upisana uknjižba na predmetnoj nekretnini u korist Republike Hrvatske – tužitelja u cijelosti, te da su predloženici IK (tuženik) i RK upućeni da roku od 30 dana nakon primitka rješenja podnesu tužbu za ispravak sukladno čl. 194. st. 3. i čl. 195. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama; da su isti podnijeli tužbu za ispravak te je u parničnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-1789/14 donesena pravomoćna presuda 3. kolovoza 2016. Općinskog suda u Rijeci, a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja IK te naloženo zk. odjelu Općinskog suda u Rijeci izvršiti ispravak – brisanje upisa prava vlasništva u 31/250 dijela u odnosu na predmetnu nekretninu, a u korist tuženika RH uz istovremeni upis navedenog udjela od 31/250 kao društvenog vlasništva te upis preostalog udjela od 219/250 u korist RH, Ministarstvo unutarnjih poslova te otpis nekretnine kčbr. [katastarska čestica] zgr. kao zemljište i štenara uz upis suvlasničkog udjela od 31/250 dijela u korist AK i 219/250 dijela u korist RH, Ministarstvo unutarnjih poslova te upis u listu C na temelju čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, uknjiženo na zemljištu A1 pravo korištenja u korist vlasnika zgrade kao zk. tj. II dok na tom zemljištu postoji zgrada.

7. Također bi iz postupka proizlazilo da se u naravi radi o policijskoj postaji s parkiralištem te da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine više od 50 godina kao i da mu taj posjed i korištenje nekretnine nitko nije osporavao.

8. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine jer sud prvog stupnja smatra da tužitelj nije savjesni posjednik te nekretnine pa da zato nije mogao steći dosjelošću pravo vlasništva, da nije stekao niti temeljem pravnog posla obzirom predmet kupoprodaje, a koja je bila realizirana između ČK i [adresa] nije bilo spornih 31/250 dijela već 97/250 dijela predmetne nekretnine, da tužitelj vlasništvo nije stekao niti temeljem odredbi Zakona o udruženom radu niti Zakona o organima unutarnjih poslova – čl. 131. st. 1. i čl. 137. st. 1. kao i čl. 108. tog Zakona jer tim zakonima nije riješeno pitanje vlasništva nekretnina fizičkih osoba već se istima propisuje to kome pripadaju sredstva za redovnu djelatnost kao i pokretne i nepokretne stvari u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova, da tužitelj se neosnovano poziva i na stjecanje prava vlasništva građenjem jer nije bio savjesni graditelj, da je Zakon o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu procesni zakon i da je po tom Zakonu za uknjižbu prava vlasništva morao postojati neki valjani pravni osnov, a da tužitelj nije dokazao da bi suvlasništvo na 31/250 dijela stekao temeljem pravnog posla odnosno zakona.

9. Osnovano žalitelj ističe da je u postupku propušteno u potpunosti i pravilno utvrditi činjenično stanje te da je stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2. istog članka), a onaj kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3. istog članka).

Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159. ZVDSP (čl. 159. st. 4. ZVDSP).

11. Sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni ili istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2. istog članka).

12. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO). Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO, posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je stavkom 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

13. Sukladno iznesenom potrebno je u prvostupanjskom postupku utvrditi je li tužitelj stekao dosjelošću pravo vlasništva sporne nekretnine odnosno jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici posjedovali predmetnu nekretninu kroz zakonom određeno vrijeme te kakva je bila kvaliteta tog posjeda (u pogledu zakonitosti, istinitosti i poštenja). Pravo na posjed ima ona osoba koja ima objektivno valjani titulus odnosno naslov stjecanja, a posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. Zakonit posjed daje pravo na posjed, a istinit je posjed onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, a neistinit je onaj koji je stečen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljen način. U tom smislu valja reći da to što je tužitelj u ovom predmetu Republika Hrvatska samo po sebi ne dovodi do nesavjesnosti (nepoštenja) tužitelja, a kako pogrešno smatra sud prvog stupnja (obzirom isti smatra da je tužiteljeva zakonska obveza voditi zemljišne knjige pa da se zato ne može pozivati da mu stanje u zemljišnim knjigama nije poznato). U ponovnom postupku valja cijeniti da se radi o policijskoj postaji koja je u dugogodišnjem posjedu tužitelja te također valja ocijeniti tvrdnje tužitelja da ih nitko nije ometao u posjedu istoga te da se u posjedu po svojim prednicima nalazi još od 1891. godine. Pretpostavka poštenja posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova, a nepošteni posjednik je onaj koji mora pretpostavljati (koji zna ili iz okolnosti mora znati) da stvar pripada nekome drugome, a što sve ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

14. Također je u ponovnom postupku potrebno cijeniti navode koje je tužitelj isticao i u prvostupanjskom postupku te ponavlja i u žalbi, a u svezi građevinske dozvole izdane 12. siječnja 1960. Sekretarijatu za unutrašnje poslove Narodnog odbora kotara Rijeka (pravnom predniku tužitelja) kao investitoru, da se radilo o zgradi bivše Osnovne škole Zamet koja je bila dograđena i nadograđena, da se od 1969. godine nekretnina koristila za potrebe za tadašnjeg Općinskog sekretarijata javne sigurnosti, a danas Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Rijeka.

15. U postupku je propušteno u potpunosti raspraviti je li tužitelj stekao pravo vlasništva sporne nekretnine temeljem odredbe čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu tj. jesu li ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u smislu te zakonske odredbe.

16. Također se sudu ukazuje na odredbe Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Službeni list broj 12/65) – čl. 3. kojim je propisano da će se uknjižba nekretnina u društvenom vlasništvu izvršiti na osnovu pravomoćne odluke suda ili drugog nadležnog organa kojom se utvrđuje da je nekretnina prešla u društveno vlasništvo, na osnovu ovjerenog ugovora koji sadrži odredbu da se nekretnina može uknjižiti kao društveno vlasništvo, na osnovu jednostrane ovjerene izjave kojom se vlasnik nekretnina odriče prava vlasništva u korist društvene zajednice te čl. 4. istog Zakona kojom je propisano da će se uknjižba prava korištenja na nekretninu u društvenom vlasništvu izvršiti na osnovu pravomoćne odluke suda ili drugog nadležnog organa kojim se utvrđuje ovo pravo u korist određene pravne osobe kao i na osnovi ovjerenog ugovora kada je zakonom određeno da se to pravo može prenijeti takvim ugovorom, a ako se iz isprave na osnovi koje se uknjižuje nekretnina u društvenom vlasništvu ne može ustanoviti tko je nositelj prava korištenja, uknjižit će se kao nositelj prava korištenja općina na čijem se teritoriju nalazi ta nekretnina.

17. Isto tako je u ponovnom postupku potrebno ispitati tvrdnje tužitelja da je Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova kao pravni sljednik Općine Rijeka imao izvanknjižno pravo korištenja koji se temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pretvorilo u pravo vlasništva, kao i tvrdnje tužitelja koje ističe još u tužbi da se radi o nekretnini koja je nacionalizirana 1958. godine (Z- 506/60).

18. Uz to je potrebno i raspraviti je li tuženik stekao vlasnička prava, a obzirom na svog prednika MK cijeneći pri tome tvrdnje tužitelja da je MK svoja vlasnička ovlaštenja prenio na ČK kupoprodajnim ugovorom, a ovaj prenio u korist opće narodne imovine te za isto primio i naknadu (Z-48/42).

19. Isto tako bi bilo svrsishodno u ponovnom postupku provesti identifikaciju predmetne čestice navedene u tužbenom zahtjevu kao zgr. 103/1 i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u odnosu na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isto tako u ponovnom postupku treba raspraviti je li kč. [katastarska čestica] – kuća stanovanja nacionalizirana tj. jesu li osnovane tvrdnje tužitelja da je kč. [katastarska čestica] tek kasnije pod Z-2370/69 cijepana na nove zgr. 103/1, 103/2 i 103/3 te da je predmeta nekretnina osnovnom Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta 26. prosinca 1958. u cijelosti prenesena u društveno vlasništvo te posljedično je li tužitelj po pravnim prednicima stekao pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, a koje se temeljem odredbi ZVDSP pretvorilo u pravo vlasništva.

20. Stoga će u ponovnom postupku biti potrebno utvrditi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da tužitelj osnovano traži utvrđenje vlasništva predmetne nekretnine.

21. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (čl. 370. i čl. 371. ZPP).

22. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

23. O trošku žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić