Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3553/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Antoneli Jolić Zubčić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Antoniju Ščulcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-414/2022-45 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-414/2022-45 od 7. svibnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 495,03 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.481,56 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. srpanj 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 2.177,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.136,26 eura (preko iznosa od 4.481,56 eura do 10.617,82 eura), te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.“

2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP). Tuženik ne osporava svoju odgovornost za predmetni štetni događaj, međutim osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade, smatrajući da je tužitelju šteta nadoknađena u cijelosti isplatom nespornog iznosa u mirnom postupku za naknadu štete. Dakle, sporna je visina pravične novčane naknade. Nadalje, tuženik smatra kako je prvostupanjski sud sudio prema ranijem Zakonu o obveznim odnosima, tj. uzimao je u obzir fizičke bolove, strah, naruženje, smanjenje opće životne aktivnosti, a to su osnove za prosuđivanje neimovinske štete iz ranijeg, sada nevažećeg Zakona o obveznim odnosima. Tuženik smatra da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir cjelokupnu težinu povrede prava osobnosti, ali i okolnosti konkretnog slučaja, a što je u skladu sa novim Zakonom o obveznim odnosima. Tuženik ostaje kod prigovora zastare potraživanja. Smatra da je odluka o troškovima nezakonita jer je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen u cijelosti, a radi čega je tuženiku trebao biti usvojen zahtjev za naknadu parničnog troška. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 495,03 EUR, i to: 312,50 EUR za trošak sastava žalbe te 182,53 EUR za trošak sudske pristojbe.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.617,82 EUR (80.000,00 kn), a koji iznos se odnosi na cjelokupnu neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege, a koja cjelokupna šteta je nastala kada je osiguranik tuženika UG, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na motorno vozilo, registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

5.1. Prvostupanjski sud je ocijenio zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 4.481,56 EUR, a neosnovan u iznosu od 6.136,26 EUR.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. U žalbenom postupku nije sporna odgovornost tuženika, tj. odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Nije sporno da je tužitelj doprinio štetnom događaju u omjeru od 15%, budući da nije bio vezan sigurnosnim pojasom tijekom nastanka štetnog događaja, a kako su to parnične stranke suglasno utvrdile u podnesku od 26. ožujka 2024. (list 134 spisa). Također nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju, u mirnom postupku za naknadu štete, iznos od 4.570,94 EUR.

9. U žalbenom postupku je sporna visina pravične novčane naknade, tj. tuženik smatra da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada. Također je sporno je li zastarjelo potraživanje tužitelja s osnove pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju.

10. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je, dana 19. svibnja 2019. godine, došlo do prometne nezgode u [adresa], na raskrižju [adresa] i [adresa], a u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika UG i tužitelj EG

- da se prometna nezgoda zbila na način da UG, upravljajući osobnim vozilom marke "Škoda" registracijske oznake [registarska oznaka], nije zaustavio vozilo na znak crvenog svjetla na semaforu, već se nastavio kretati kroz gore navedeno raskrižje, pritom oduzevši prednost prolaska osobnom vozilu marke "Renault" registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj EG, uslijed čega je UG prednjim dijelom vozila udario u prednji lijevi dio vozila tužitelja

- da se protiv UG vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj K-119/2020, radi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu

- da je tužitelj zadobio teške i po život opasne tjelesne ozljede

- da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 15% jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio sljedeće ozljede: natučenje pluća sa razvojem pneumotoraksa i pneumatocele na bazi serijskog prijeloma IV-XII rebra, kontuziju glave s lacerokontuznom ranom vlasišta te životno ugrožavajuću ozljedu, razdor slezene s aktivnim krvarenjem u trbušnu šupljinu

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, podvrgnut hitnom operacijskom liječenju u vidu odstranjenja slezene sa svrhom kontrole abdominalnog krvarenja

- da je liječenje tužitelja završeno 9. srpnja 2019.

- da je kod tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 24%

- da je kod tužitelja vidljiv postoperativni ožiljak medijane laparotomije, koji se nalazi na trbuhu tužitelja i koji predstavlja naruženje srednjeg stupnja, povremeno i jasno vidljivog trećima

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 90 dana

- da tužitelj nije doživio primarni strah u predmetnom štetnom događaju, ali je pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od pet mjeseci

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 210 sati, tj. 3 sata dnevno kroz 60 dana, potom 2 sata dnevno kroz 15 dana

- da tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, više ne radi kao taxi vozač, te se ne bavi ronjenjem na dah (kojim se prije bavio)

- da je tuženik isplatio tužitelju, u mirnom postupku za naknadu štete, iznos od 4.570,94 EUR

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a kojeg sud drugog stupnja u potpunosti prihvaća, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da predmetni štetni događaj predstavlja tešku povredu prava osobnosti tužitelja, tj. tešku povredu tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja. Naime, tužitelj je pretrpio životno ugrožavajuću ozljedu rupture slezene, ali i ozbiljnu ozljedu prsnog koša, tj. prijelom čak 9 rebara s razdorom i obostranom kontuzijom pluća. Radi predmetnog štetnog događaja, podvrgnut je hitnom operacijskom zahvatu u tijeku kojeg mu je odstranjena slezena. Tužitelj je trpio dugotrajne fizičke bolove i strah. Radi operacijskog zahvata na njegovom trbuhu je vidljiv ožiljak, a kojeg treće osobe mogu jasno vidjeti u ljetnim mjesecima.

12. Nadalje, u postupku su utvrđene i određene kvalifikatorne okolnosti slučaja, a koje također utječu na razinu povrede prava osobnosti tužitelja. Naime, tužitelj je radio kao taksi vozač, a više se ne bavi tim poslom, budući da osjeća nelagodu i strah prilikom vožnje. Nadalje, tužitelj se bavio ronjenjem na dah, a navedenu aktivnost više ne može upražnjavati radi posljedica predmetnog štetnog događaja. Navedena aktivnost je pričinjavala zadovoljstvo tužitelju, a nemogućnost bavljenja istom zasigurno nepovoljno utječe na kvalitetu i radost života tužitelja. Također je tužitelj, radi vidljivog ožiljka na trbuhu, prestao posjećivati plaže na kojima se nalazi veći broj ljudi. Sve te okolnosti utječu na kvalitetu života tužitelja, a radi čega trebaju biti razmatrane prilikom određivanja iznosa pravične novčane naknade.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju (bolovi, strah, naruženje, smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 24%), ali i kvalifikatorne okolnosti predmetnog slučaja, prvostupanjski sud je utvrdio novčanu naknadu u pravičnom iznosu od 9.600,00 EUR, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 210 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da naknada za tuđu pomoć i njegu iznosi 1.050,00 EUR, tj. 5,00 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, a takva satnica je primjerena za određivanje iznosa naknade tuđe pomoći i njege.

14. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos cjelokupne štete koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju, tj. iznos od 10.650,00 EUR, a što predstavlja zbroj neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

15. Međutim, budući da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja u omjeru od 15%, tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu neimovinske i imovinske štete, sukladno čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO. Dakle, naknadu od 10.650,00 EUR potrebno je umanjiti za 15%, a što iznosi 9.052,50 EUR.

16. Naposljetku, od razmjerno snižene naknade od 9.052,50 EUR potrebno je oduzeti iznos od 4.570,94 EUR, koji iznos je tuženik platio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete. Dakle, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu iznosa od 4.481,56 EUR, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

17. Radi svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se osporava visina pravične novčane naknade koja je tužitelju dosuđena u predmetnom postupku.

18. Nije osnovan niti žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade, nije primijenio ispravan Zakon o obveznim odnosima. Naime, odredba 1100. ZOO-a nije identična nekadašnjoj odredbi članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), jer su ranije pravne osnove koje su omogućavale oštećeniku pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete (fizičke boli, duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti, strah, naruženost) po novom ZOO-u izgubile to pravno značenje. Međutim, te navedene pravne osnove ipak ne gube svoje značenje u potpunosti te predstavljaju i dalje kriterij (mjerila) prema kojima sudovi, uzimajući u obzir težinu povrede prava osobnosti i okolnost slučaja, određuju visinu pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je promatrao težinu povrede prava osobnosti tužitelja u ukupnosti, sukladno trenutno važećem ZOO-u, dok su fizički bolovi, strah, naruženost i smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja korišteni kao kriterij za određivanje visine pravične novčane naknade.

20. Tuženik i dalje ističe prigovor zastare potraživanja naknade štete.

21. Nije sporno da se predmetni štetni događaj zbio dana 19. svibnja 2019, a da je liječenje tužitelja završeno dana 9. srpnja 2019. U predmetnom postupku je tužba podnesena 8. prosinca 2022., dakle nakon više od tri godine od dana završetka liječenja tužitelja.

22. Tuženik smatra da je istekao zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, a koji članak propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

23. Prvostupanjski sud je takav prigovor otklonio, navodeći da je tuženik u mirnom postupku za naknadu štete isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 4.570,94 EUR , a koja isplata je učinjena dana 26. listopada 2021. čime je prekinuta zastara i zastarni rok od tri godine počeo teći iznova, sukladno čl. 240. ZOO-a. Drugim riječima, prvostupanjski sud smatra da je tuženik, plaćanjem nespornog iznosa naknade štete, priznao cjelokupni dug.

24. Valja istaknuti da tuženik osnovano u žalbi navodi da isplata nespornog iznosa naknade štete, a što predstavlja plaćanje dijela duga, ne znači da je tuženik priznao dug u cijelosti, a radi čega nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 240. ZOO-a.

25. Međutim, ovaj sud drugog stupnja smatra da prigovor zastare tuženika treba promotriti kroz odredbu čl. 231. st. 1. ZOO-a, a ne kroz odredbu čl. 230. st. 1. ZOO.

25.1. Sukladno čl. 231. st. 1. ZOO-a, kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

25.2. Naime, u tijeku postupka nije bilo sporno da se protiv UG, osiguranika tuženika, koji je prouzrokovao predmetni štetni događaj, vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj K-119/2020, radi kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, dalje u tekstu: KZ), izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu s prouzročenjem osobito teške tjelesne ozljede drugoj osobi. Navedeni kazneni postupak je u korelaciji sa predmetnim štetnim događajem.

25.3. Ovdje valja istaknuti da se zastarni rok iz čl. 231. st. 1. ZOO-a ne odnosi samo na UG, koji je počinitelj kaznenog djela i direktni štetnik, već se taj zastarni rok primjenjuje i na tuženika kao osobu koja je odgovorna za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, bez obzira što ta osoba nije počinila predmetno kazneno djelo.

25.4. Za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu s prouzročenjem osobito teške tjelesne ozljede drugoj osobi propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina, sukladno čl. 227. st. 3. KZ-a.

25.5. Sukladno čl. 81. st. 1. KZ-a, kazneni progon zastarijeva nakon 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina.

25.6. Ovaj sud drugog stupnja smatra da vođenje kaznenog postupka prekida tijek zastare naknade štete počinjene kaznenim djelom, ali samo u situaciji kada je kazneni postupak završen pravomoćnom osuđujućom presudom te se u toj situaciji primjenjuje dulji zastarni rok iz čl. 231. st. 1. ZOO-a. Dakle, kako bi se, u konkretnom slučaju, mogao primijeniti dulji zastarni rok iz čl. 231. st. 1. ZOO-a, odlučno je da je UG pravomoćno proglašen krivim za predmetno kazneno djelo, a kojim je nanio štetu tužitelju. Nadalje, prilikom primjene zastarnog roka iz čl. 231. st. 1. ZOO- a, zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom okrivljenik proglašen krivim (osuđujuća presuda), a ne od dana počinjenja kaznenog djela, neovisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, odnosno neovisno o tome je li od strane kaznenog suda upućen na pokretanje parnice u određenom roku i je li u tom roku podnio tužbu (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. studenog 2023., broj Rev 195/2022-2).

25.7. U tijeku prvostupanjskog postupka, kao dokaz je priložena presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. srpnja 2022., poslovni broj K-119/2020-14, a kojom presudom je UG proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu s prouzročenjem osobito teške tjelesne ozljede drugoj osobi te mu se izriče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko UG ne počini novo kazneno djelo u roku od 5 (pet) godina (list 9 – 12 spisa). Međutim, navedenom presudom nije pravomoćno okončan postupak.

25.8. Valja istaknuti da je tužitelj, u tijeku postupka, predlagao priklop predmeta Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-119/2020, međutim, u vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka, predmet se nalazio na Županijskom sudu u Rijeci pod brojem Kž-364/2022 povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, a što proizlazi iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 30. listopada 2023. (list 121 spisa).

25.9. Dakle, u tijeku prvostupanjskog postupka nije utvrđeno je li pravomoćno okončan kazneni postupak protiv UG, i to na način da je donesena osuđujuća presuda, a takva okolnost je od odlučnog značenja za ocjenu tuženikovog prigovora zastare, budući da zastarni rok od 20 godina počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom okrivljenik proglašen krivim (osuđujuća presuda), a eventualna oslobađajuća presuda bi značila da se ne može primijeniti zastarni rok iz čl. 231. st. 1. ZOO-a.

25.10. Koristeći ovlaštenja iz čl. 373a st. 1. toč. 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je, radi pravilne ocjene prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, izvršio uvid u predmet Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-119/2020, putem sustava eSpis, koji sustav omogućava uvid u pravomoćno okončane sudske predmete na svim razinama sudova u Republici Hrvatskoj. Takvo postupanje je sukladno čl. 10. st. 1. ZPP-a prema kojem su sudovi dužni provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, ali i u skladu s načelom materijalne istine i pravilnom primjenom materijalnog prava.

25.11. Uvidom u predmet Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-119/2020, ustanovljeno je da isti pravomoćno okončan osuđujućom presudom Županijskog suda u Rijeci od 20. studenog 2024, poslovni broj: Kž-364/2022-6. Dakle, predmetni kazneni postupak je pravomoćno okončan 20. studenog 2024. i to na način da je donesena osuđujuća presuda.

25.12. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja zaključuje da je UG pravomoćno osuđen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu s prouzročenjem osobito teške tjelesne ozljede drugoj osobi, a tim kaznenim djelom je prouzročio štetu tužitelju. Uzevši u obzir datum pravomoćne osuđujuće odluke (20.11.2024.) te da za predmetno kazneno djelo kazneni progon zastarijeva nakon 20 godina, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

25.13. Dakle, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je zastarni rok, u konkretnom predmetu, 20 godina. Nadalje, zastara naknade štete je bila u prekidu tijekom trajanja kaznenog postupka, a zastara je počela ponovo teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom je okrivljenik proglašen krivim. Iz svih navedenih razloga proizlazi neosnovanost tuženikovog prigovora zastare.

26. Tuženik ne pobija odluku o trošku određenim žalbenim navodima, već samo ističe da je nezakonita jer je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen u cijelosti, radi čega je tužitelj dužan nadoknaditi troškove tuženiku. Međutim, takvi navodi nisu osnovani, budući da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku u pogledu glavne stvari. Dakle, kako su parnične stranke djelomično uspjele u postupku, odluka o troškovima postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

27. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika se ne mogu prihvatiti, a radi čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Dakle, primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić