Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2394/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Držaić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Dabelić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlaho Mujo, odvjetnik u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pn-76/2018-36 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ŽR kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pn-76/2018-36 od 17. ožujka 2025. pod stavkom II. izreke, te pod stavkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku ŽR naloženo naknaditi tužitelju PR trošak parničnog postupka u iznosu od 1.475,39 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pn- 76/2018-36 od 17. ožujka 2025. pod stavkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku ŽR naloženo naknaditi tužitelju PR trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 905,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja PR za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 905,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pn-76/2018-36 od 17. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.469,80 turskih lira u kunskoj protuvrijednosti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.600,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 1.617,93 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavkom IV. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.380,39 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavcima II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljeđivanja od strane tuženika u štetnom događaju od 18. kolovoza 2009.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-199/10 od 6. travnja 2016. osuđen za nanošenje teške tjelesne ozljede tužitelju u štetnom događaju koji se dogodio 18. kolovoza 2009. u Dubrovniku, na bazenu hotela Libertas Rixos,

- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-199/10 od 6. travnja 2016. proizlazi da je tuženik u nakani da teško tjelesno ozljedi tužitelja najprije istog udario šakom u području ispod lijevog oka, a od kojeg udarca je tužitelj pao na tlo gdje mu je tuženik zadao još najmanje jedan udarac nogom u prsa, a kada se tužitelj ustao i krenuo prema tuženiku, da ga je ovaj još jednom udario šakom u lice, od kojih udaraca je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je tuženik u predmetnom postupku isticao da je tužitelj pridonio šteti svojim postupanjem (da je udario kćerku tuženika nakon čega ga je tuženik odgurnuo rukama, a da je onda tužitelj njega povukao za majicu), na koju okolnost je tuženik predložio saslušati svjedoka VR koji je u predmetnom postupku iskazao da nema neposrednih saznanja o sukobu stranaka jer nije bio prisutan samom sukobu,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Ilije Jurkovića proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio oteklinu nosa i višestruki prijelom nosnih kostiju s manjim pomacima ulomaka, ranu razderotinu iznad gornje vjeđe lijevog oka i krvni podljev oko oba oka – tešku tjelesnu ozljedu, te krvni podljev desne nadlaktice te lijeve natkoljenice, oguljotine kože na lijevom i desnom gležnju te na gornjem kraju lijeve potkoljenice i na desnoj šaci – lake tjelesne ozljede,

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 do 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 3 do 5 dana, te slabog intenziteta i trajnog karaktera u trajanju od 7 do 10 dana,

- da je primarni strah jakog intenziteta trajao koliko i sam događaj ozljeđivanja, dok je sekundarni strah jakog intenziteta trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 2 do 3 dana, te slabog intenziteta oko tjedan dana,

- da je kod tužitelja zastalo smanjenje životne aktivnosti od 3% u vidu lako ograničene prohodnosti nosa uz povremene bolove,

- da operativni zahvat koji je tužitelj obavio u Turskoj nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim događajem, jer je isti obavljen zbog upalnih promjena i polipa sluznice sinusa, a koja stanja su bila prisutna i u vrijeme štetnog događaja.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tjelesni napad u kojem se drugu osobu višestruko udara nikako ne može opravdati činjenica da je napadača, nakon što je već odgurnuo drugu osobu, ta osoba eventualno prethodno povukla za majicu (što tuženik u predmetnom postupku nije ni dokazao), a pogotovo ne napadača koji je inače po struci policajac u mirovini, kao što je tuženik, od kojeg se očekuje razmjernost postupanja i pristupa u situacijama verbalnog sukoba. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu imovinske štete koju isti potražuje u vidu troškova operativnog zahvata u Turskoj, budući da konkretni operativni zahvat nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. U odnosu na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prvostupanjski sud je ocijenio da, uzimajući u obzir opisane ozljede tužitelja, strah i bolove koje je isti pretrpio uslijed ozljeđivanja, vrstu i duljinu trajanja liječenja tužitelja, posljedice koje su ove ozljede ostavile na njegove životne aktivnosti, kao i činjenicu da je tužitelj osoba rođena 1978. godine, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužitelju pripada primjerena pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.600,00 EUR.

10. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

11. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, protivno dokazima koji su provedeni u spisu, utvrdio da ne postoji tužiteljev doprinos nastanku štete, iako je iz provedenih dokaza valjalo zaključiti da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete, pri čemu se tuženik poziva na iskaze svjedoka dane u spisu K- 199/10.

12. Međutim, tuženik je u predmetnom postupku na navedenu okolnost, osim vlastitog iskaza, predložio saslušati isključivo svjedoka VR, iz čijeg iskaza proizlazi da isti nema neposrednih saznanja o sukobu stranaka jer nije bio prisutan samom sukobu. Uzimajući u obzir navedeno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik u predmetnom postupku nije dokazao da bi tužitelj svojim ponašanjem pridonio nastanku štete. Pritom valja istaknuti da se tuženik neosnovano u žalbi poziva na iskaze svjedoka koji su dani u spisu K-199/10, s obzirom da isti nije predložio saslušati navedene svjedoke u predmetnom postupku. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju.

13. Nadalje, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja i lokalitet ozljeđivanja, pretrpljene bolove i strah, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 3%, dob tužitelja (rođen 1978.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 2.600,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1089. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

14. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio koji dio iznosa od 2.600,00 EUR otpada na bolove, koji na strah, a koji na smanjenje životne aktivnosti tužitelja, valja reći da za povredu prava na zdravlje, kao dio prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO-a, sud treba odmjeriti upravo jedan iznos pravične novčane naknade, a ne pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i smanjenje životne aktivnosti, dok u odnosu na godište tužitelja (1978.) valja reći da je isti nastradao kao mlada osoba (2009. je tužitelj imao 31 godinu), zbog čega će, prema redovitom tijeku stvari, u dugom razdoblju trpjeti štetne posljedice zadobivenih ozljeda, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je i dob tužitelja uzeo u obzir prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade.

15. Što se tiče odluke o trošku parničnog postupka, ovdje valja naglasiti da je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u pogledu osnove uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100% (po stavu ovog drugostupanjskog suda radi se o jednoj osnovi - odgovornosti tuženika za štetu koja je tužitelju nastala u štetnom događaju od 18. kolovoza 2009.), dok je u pogledu visine tužitelj uspio u omjeru od 54% (uspio je s iznosom od 2.600,00 EUR, a ukupno je potraživao iznos od 4.778,46 EUR (4.217,93 EUR na ime naknade neimovinske štete, te iznos od 2.469,80 turskih lira u kunskoj protuvrijednosti, pri čemu valja istaknuti da je uvidom u arhivu tečajne liste utvrđeno da je kunska protuvrijednost iznosa od 2.469,80 turskih lira prema prodajnom tečaju na dan 22. prosinca 2017. iznosila 4.223,36 kuna, odnosno 560,53 EUR[1] )). Iz navedenog proizlazi da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 77% (100%+54%=154%, 154%÷2=77%), dok je tuženik u sporu uspio u omjeru od 23%. Kada se uspjeh tužitelja u sporu umanji za uspjeh tuženika u sporu (77%-23%), proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 54%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

16. Tužitelj ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: troška sastava tužbe od 30. kolovoza 2018. (100 bodova), troška zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanima 2. srpnja 2019., 11. srpnja 2022., 23. ožujka 2023., 18. ožujka 2024. i 5. veljače 2025. (po 100 bodova), te troška zastupanja na ročištima održanima 9. prosinca 2022. i 25. rujna 2024. na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima (po 50 bodova), dakle 700 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.400,00 EUR, koji iznos uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 350,00 EUR, daje iznos od 1.750,00 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1, Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

17. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu, budući da u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da je iste zaista i platio.

18. S obzirom da je tužitelj u sporu uspio u konačnom omjeru od 54%, isti sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 945,00 EUR, čemu valja pribrojiti trošak provedenog medicinskog vještačenja u cijelosti, odnosno u ukupnom iznosu od 530,39 EUR, koji je bio neophodan kako bi se utvrdila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

19. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 1.475,39 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 905,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate.

20. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove oduke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Držaić