Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5393/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Klara Jandroković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRAHOVAC I PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-669/2024-7 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-669/2024-7 od 26. rujna 2024. u pobijanoj točki I, II, III, IV, V, VI i IX izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužiteljici AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 516,30 eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 9,19 eur od 4. veljače 2009. do isplate, na iznos od 507,12 eur od 25. veljače 2009. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužiteljici AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od

88,33 eur sa zateznom kamatom tekućom

na iznos od 4,38 eur od 04/09/2007. do isplate,

na iznos od 4,35 eur od 04/10/2007. do isplate,

na iznos od 4,35 eur od 08/11/2007. do isplate,

na iznos od 4,39 eur od 05/12/2007. do isplate,

na iznos od 4,33 eur od 07/01/2008. do isplate,

na iznos od 4,33 eur od 05/02/2008. do isplate,

na iznos od 4,37 eur od 05/03/2008. do isplate,

na iznos od 4,37 eur od 03/04/2008. do isplate,

na iznos od 4,45 eur od 06/05/2008. do isplate,

na iznos od 4,51 eur od 06/06/2008. do isplate,

na iznos od 4,56 eur od 04/07/2008. do isplate,

na iznos od 4,43 eur od 06/08/2008. do isplate,

na iznos od 4,40 eur od 03/09/2008. do isplate,

na iznos od 4,44 eur od 06/10/2008. do isplate,

na iznos od 4,36 eur od 06/11/2008. do isplate,

na iznos od 4,38 eur od 10/12/2008. do isplate,

na iznos od 8,63 eur od 07/01/2009. do isplate,

na iznos od 9,34 eur od 04/02/2009. do isplate,

za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7. stavka 7.1. Ugovora o kreditu broj: 763621 sklopljenog između AĆ i Volksbank d.d. dana 6. lipnja 2006. u dijelu koji glasi: “Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 2,00 % (slovima:dvaposto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“

IV Nalaže se Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužiteljici AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 215,15 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2006. do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 12. stavka 12.1. Ugovora o kreditu broj: 763621 sklopljenog između AĆ i Volksbank d.d. dana 6. lipnja 2006. u dijelu koji glasi: "a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora" i to u dijelu koji se odnosi na visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita.“

VI Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužiteljici AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 238,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2009. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 1,18 eur s zateznom kamatom koja teče na iznos od 0,24 eur od 5. rujna 2006. do isplate, na iznos od 0,58 eur od 6. prosinca 2006. do isplate, na iznos od 0,14 eur od 8. siječnja 2007. do isplate, na iznos od 0,22 eur od 6. veljače 2007. do isplate i u dijelu radi isplate zatezne kamate na dosuđeni iznos od 215,15 eur za dan 6. lipnja 2006. VIII Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 12. stavka 12.1. Ugovora o kreditu broj: 763621 sklopljenog između AĆ i Volksbank d.d. dana 6. lipnja 2006. u dijelu preko dosuđenog dijela pod točkom V izreke presude.

IX Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 naknaditi tužiteljici AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26. rujna 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), kojom istu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev prihvaćen kako je prethodno citirano.

6. U predmetnom postupku tužiteljica traži da sud utvrdi ništetnom odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, promjenjivoj kamatnoj stopi te one kojima je predviđena isplata naknade za izvršenu uslugu kreditiranja i naknade za prijevremenu otplatu kredita, te isplatu preplaćenih iznosa po tim osnovama.

7. U postupku je utvrđeno, a između stranaka nije niti sporno:

- da iz ugovora o kreditu broj [broj kredita] proizlazi da je isti zaključen dana 6. lipnja 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika (ranije Volksbank d.d.), kao namjenski kredit (čl.3.), u iznosu od 17.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 6,85 % godišnje (čl.2.1.),

- da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (čl.4.), uz rok otplate 84 mjeseca (čl.5.),

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća (čl.9.),

- da je odredbom članka 7.1. ugovorena “Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 2,00 % (slovima:dvaposto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“, da je odredbom čl. 12.1. ugovorena "Prijevremena otplata kredita": Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora.",

- da su u otplatnoj tablici po kreditu i planu otplate navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

- da je u izračunu prijevremene otplate kredita izračunata naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.796,28 eur što prema fiksnom tečaju konverzije (1 eur=7,53450 kn) iznosi 238,41 eur,

- da iz prometne kartice po kreditu proizlaze iznosi i datumi uplata po predmetnom kreditu, da je dana 7. lipnja 2006. tužiteljici naplaćena naknada u iznosu od 1.621,07 kn što prema fiksnom tečaju konverzije (1 eur=7,53450 kn) iznosi 215,15 eur,

- da je dana 25. veljače 2009. tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.796,28 kn što prema fiksnom tečaju konverzije (1 eur=7,53450 kn) iznosi 238,41 eur,

- da iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren i životan, proizlazi da joj je kredit trebao za kupnju apartmana na [adresa] koji je koristila isključivo za sebe i svoju obitelj, da je u tada Volksbank d.d. (predniku tuženika, što među strankama nije sporno) imala otvoren račun radi čega se odlučila za tu banku te jedini kredit koji su joj u banci ponudili da je bio kredit u CHF, da su joj kredit odobrili nakon dva tjedna, da je banka imala svoja pravila koja je jedino mogla prihvatiti, drugog izbora nije imala, te joj ništa nije posebno objašnjeno kao niti o naknadama,

- da joj je nakon nekog vremena rata kredita počela rasti i da je dobila obavijest od banke da su predvidjeli da će CHF rasti, ali da su dignuli i kamate nakon čega je počeo i franak rasti, pa joj je svaka rata bila veća, bilo zbog povećanja kamate, bilo zbog povećanja tečaja CHF, pa da je zbog rasta rate odlučila taj kredit isplatiti.

8. Neosnovano tuženik, u situaciji kada u postupku nije predložio provođenje niti jednog dokaza osim uvida u dokumentaciju u spisu i saslušanja tužiteljice, a koji su dokazi provedeni, prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Sud je u postupku proveo sve predložene dokaze, pa kada tuženik nije predložio dokaze na okolnost, da bi se o spornim odredbama moglo pregovarati, te da bi tužiteljica bila upoznata sa svim činjenicama o kojima ovisi visina spornih naknada, te rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, ne može osnovano prigovarati činjeničnom stanju na kojem je utemeljena pobijana presuda.

9. Tužiteljica je bila potrošač u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje: ZZP) što nije niti sporno.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se nije pregovaralo o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu, pa tako niti o spornoj odredbi kojom je predviđena isplata naknada koje se naplaćuju prilikom prvog korištenja kredita, odnosno prijevremene otplate, a koje je bila unesena u unaprijed sastavljeni ugovor. Radi toga je osnovan i zaključak da je time tužiteljica kao potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku, a budući da joj nije objašnjeno na što se naknada odnosi, odnosno razlozi ugovaranja te naknade, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

11. Iz sadržaja ugovora o kreditu proizlazi da nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, te prijevremene otplate kredita, a koje naknade su određene paušalno kao postotak od iznosa kredita, te je tuženik nije dokazao, niti uopće tvrdi, da bi plaćeni iznos u konkretnom slučaju bio odraz stvarnih troškova u svezi obrade zahtjeva i administracije kredita, te prijevremene otplate kredita, iz navedenog slijedi da kod sklapanja ugovora o kreditu, a niti kod određivanja i naplate naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita tuženik te troškove nije uopće izračunavao, niti procjenjivao. Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za naknade, koji bi pritom bili razumljivi tužiteljici kao prosječnom potrošaču, proizlazi da naknada za obradu zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita nije bila određena, a niti odrediva, pa tužiteljica nije mogla biti svjesna ekonomskih posljedica koje takve odredbe za nju mogu imati, slijedom čega sud osnovano nalazi utvrđenim da sadržaj takve ugovorne odredbe nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču.

12. S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da bi tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna, s napomenom da tuženik nije dokazao da je imao ikakve troškove zbog obrade zahtjeva i administracije kredita i prijevremene otplate kredita.

13. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji je tužiteljica platila na ime naknade u utuženom iznosu, sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate (čl. 1115. ZOO; čl. 29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da su predmetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu o obvezi plaćanja naknade za obavljanje radnji u vezi administracije kredita i prijevremene otplate ništetne, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

14. Odredbom čl. 322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14.1. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14.2. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje. ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 87. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

15. Odlučno za ocjenu valjanosti postupanja tuženika jest, da li su za njega obradom zahtjeva i administracijom kredita i prijevremenom otplatom kredita nastali posebni troškovi te je li tužiteljica kao potrošač bio obaviještena o načinu utvrđenja visine tih troškova i svojoj obvezi. Naime, sama činjenica da je odredba gramatički jasna, uočljiva i razumljiva ne znači da je ista poštena u smislu prethodno citiranih odredaba ZZP/03.

16. Tuženik nije naveo koji su posebni troškovi za njega nastali a koje je naplatio spornim naknadama, niti koja je konkretna šteta za njega nastala, u visini izgubljene kamate, zbog prijevremene otplate kredita, nego su sporne naknade ugovorene u paušalnom iznosu. Naime, pretpostavka za primjenu čl. 346. ZOO, na koju se tuženik poziva u žalbi, jest dokazivanje nastanka i visine izmakle koristi kao posljedice prijevremene otplate, dok je u konkretnom slučaju naknada za prijevremenu otplatu kredita ugovorena unaprijed i paušalno, pa navedeni kriteriji očito nisu zadovoljeni.

17. Tuženica je sebi ostavila isključivu slobodu određivanja visine predmetnih naknada, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom kao drugom ugovornom stranom, (jer tako proizlazi iz provedenih dokaza) te bez upoznavanja tužiteljice kao potrošača s načinom utvrđivanja visine tih naknada, pa je osnovan zaključak suda prvog stupnja, da se radi o ništetnim odredbama Ugovora.

18. Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C-620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno je:

„1. Čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose.

Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“.

19. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

20. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženici bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatiti takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, niti su klijenti bili obavještavani o uvjetima za dobivanje kredita bez naknade, može se osnovano zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

21. Nadalje, u odnosu na odluku o utvrđenju ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamati, tužiteljica se pozvala na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv, između ostalih, i ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

22. Prednik tuženika bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

23. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženice S. d.d. odlučeno je i o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama banke. Naime, u navedenoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pravomoćno je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na sedam banaka, a u odnosu na osmotuženicu S. d.d. odlučeno je kako u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tako i u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba prema kojima je stopa ugovorene kamate promjenjiva prema odlukama banke.

24. Pri tom nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva. Zato je pravilan zaključak, da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time nišetne u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05).

25. Kod utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud je imao na umu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz te odredbe, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502 C ZPP, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa. U istoj je odredbi propisano, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

26. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., u kojoj navodi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači nije nužno provoditi poseban dokazni postupak jer bi to bilo, s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, neekonomično i previše tegobno za potrošača, te suprotno odredbama ZPP i ZZP. Ustavni sud je u odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrdio da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti proizvoljno. Tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu, na temelju provedenog financijskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga nalazom i mišljenjem stručne i objektivne osobe izrađenog po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužiteljica bila u obvezi platiti bez ništetnih odredbi. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom.

27. U konkretnom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO.

28. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

29. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok.

30. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

31. Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

32. S obzirom na to, da je tek pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženice Sberbank d.d. odlučeno i o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama banke, odnosno da je u navedenoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pravomoćno odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na sedam banaka, a u odnosu na osmotuženicu Sberbank d.d. odlučeno je kako u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tako i u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba prema kojima je stopa ugovorene kamate promjenjiva prema odlukama banke, zastara potraživanja tužiteljice za preplaćeni iznos na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi započela je teći 14. lipnja 2018., slijedom čega potraživanje tužiteljice nije u zastari.

33. Zastarni rok za konkretno potraživanje u dijelu, koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope je istekao 14. lipnja 2023., pa je, u situaciji kada je tužba podnesena 9. lipnja 2023., ista podnesena prije isteka zastarnog roka.

34. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba o naknadama za obradu zahtjeva i administraciju kredita i prijevremenu otplatu kredita, zastara nije nastupila jer je ništetnost tih odredaba utvrđena tek u predmetnom postupku. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva u svakom slučaju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovornih odredaba.

35. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

36. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa).

37. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić