1                            Poslovni broj Kž-386/2023-4

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

Poslovni broj Kž-386/2023-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Š., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu br. K-288/2022-37 od 25. svibnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. E. Š., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se opt. E. Š. za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, navedenog u izreci presude, za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. E. Š. izriče se uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. E. Š., te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu br. K-288/2022-37 od 25. svibnja 2023. godine opt. E. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

 

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. svibnja 2022. do 13. srpnja 2022. godine.

 

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08), opt. E. Š. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 106,95 EUR/800,00 kn, te iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 462,72 EUR/3.486,36 kn i troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 826,70 EUR/6.228,80 kn, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv te presude žali se opt. E. Š. po branitelju I. K., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda u I., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe ili mu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uvjetuje na rok kušnje od 2(dvije) godine.                                              

 

2.1. U odgovoru na žalbu optuženika, državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrdio, slijedom čega je donio pravilnu i zakonitu odluku. Predlaže žalbu optuženika odbiti u cijelosti i potvrditi pobijanu presudu.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-330/2023 od 19. rujna 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba opt. E. Š. je djelomično osnovana.                               

 

5. Žalitelj (opt. E. Š.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni navedeni su nejasni i proturječni izvedenim dokazima. Suprotno žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

6. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

 

6.1. Nakon pozorne ocjene obrane opt. E. Š. koji poriče počinjenje kaznenog djela, te iskaza ošt. N. Š., svj. R. M., posebno rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja na okolnost eventualne mogućnosti preuveličavanja i konfabulacije ošt. N. Š., podataka TK operatera glede međusobnih telefonskih kontakata opt. E. Š. i ošt. N. Š., analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. E. Š. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

6.2. Iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja razvidno je da je ošt. N. Š. osoba primarno sniženih intelektualnih kapaciteta koju vještak procjenjuje na razini lake mentalne retardacije, sniženog je mentalnog kapaciteta prisjećanja i verbaliziranja vlastitih saznanja, te vještak ne nalazi sekundarne motivacijske faktore, niti preuveličavanja, niti konfabulacije, kao niti sklonost manipulaciji ili tendencije oštećenice za lažno terećenje optuženika.

 

6.3. Pored toga prvostupanjski sud je nepobitno utvrdio da je opt. E. Š. putem mobilnog uređaja uspostavio vezu sa ošt. N. Š. i to u vrijeme kada su se izvršavale izrečene mu mjere opreza zabrane približavanja iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08 i zabrane uspostavljanja bilo kakvog neposrednog ili posrednog kontakta iz čl. 98. st. 2. toč. 5. ZKP/08, u odnosu na ošt. N. Š.

 

6.4. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti.

Za riječi koje je kritične zgode opt. E. Š. uputio ošt. N. Š. "doći ću za dva tjedna doma i onda ću te istući, istući ću te do kraja, ubit ću te", kao i prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su one prikladne i objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod navedene oštećenice, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije od značaja je li optuženik imao ili nije imao namjeru ostvariti izrečene prijetnje, posebno imajući u vidu da je ošt. N. Š. u iskazu verbalizirala strah za život, te da je izvjesno vrijeme prije inkriminiranog događaja bila fizički napadnuta od strane optuženika.

 

6.5. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

 

 

7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. E. Š. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

 

8. Međutim,  osnovane je žalba optuženika  zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je utvrdio na strani optuženika od olakotnih okolnosti kaznenu neosuđivanost, dok je od otegotnih okolnosti našao na strani optuženika da u odnosu na oštećenicu izražava negativne osjećaje. Stoga optuženik osnovano ističe da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti, a precijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, a o kojima je sud dužan voditi računa, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kaznenopravne sankcije za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim. To iz razloga što utvrđena otegotna okolnost nema pretežiti značaj u odnosu na utvrđenu olakotnu okolnost. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, u odnosu na opt. E. Š. prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. E. Š. izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine neko novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

9. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kao pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok se u ostalom dijelu žalba optuženika odbija kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje, kao pod toč. II/ izreke ove presude.

 

 

Osijek, 28. rujna 2023.