Poslovni broj: Us I - 1655/2024-11
Tražilica odluka sudova RH
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja pod 1) CARONTE & TOURIST ISOLE MINORI S.p.A., OIB: 34362346719, Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina Italija i pod 2) C&T MINOR ISLANDS, Đure Šporera 2, OIB: 74774244771, zastupanih po opunomoćeniku Miranu Maćešiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o., Đure Šporera 2, Rijeka, protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Ulica Antofagaste 6, Split, OIB: 27735395987, radi odobravanja reda plovidbe, nakon javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Leonelom Gorgievski, odvjetnicom u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o. Rijeka i opunomoćenice tuženika SĐ, dana 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Agencije za obalni linijski pomorski promet, KLASA: UP/I-342-34/24-01/17, URBROJ: 2963/24 od 31. svibnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
r i je š i o j e
I. Odbija se prijedlog Općine Preko kojim ovaj traži sudjelovanje u ovom sporu u svojstvu zainteresirane osobe.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave ovog pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-342-34/24-01/17, URBROJ: 2963/24 od 31. svibnja 2024. ne odobrava se red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge Zadar (Gaženica) – Preko i obratno.
2. Tužitelji u tužbi, kojom osporavaju zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene ZPLPOPP i prava i prakse EU, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka, iznosi kronologiju upravnog postupka. Prigovara kako je tuženo tijelo postupilo protivno pravnom shvaćanju i primjedbama iz presude suda poslovni broj: Us I-1728/2022. Pozivaju se na odredbu članka 288. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 141. c Ustava RH, u skladu sa kojim su tuženik, lučke uprave i tijela jedinice lokalne samouprave dužne izravno primjenjivati EU Uredbu o kabotaži. Poziva se na odredbu članka 1. EU Uredbe o kabotaži i navodi kako je sloboda pružanja usluga pomorske kabotaže apsolutna ako brod brodara Zajednice ispunjava uvjete za obavljanje kabotaže u državi čiju zastavu vije, a ta sloboda se iznimno može ograničiti uvođenjem sustava prethodnog odobrenja, koje iznimke i procesne pretpostavke za ograničenje definira Priopćenje Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Navodi kako uvođenje sustava prethodnog odobrenja temeljem članka 43. stavka 3., članka 48. i članka 54. stavka 4. ZPLPOP-a predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže. Smatra kako tuženik u ovoj pravnoj stvari mora dokazati da su razlozi zbog kojih je odbijeno dati odobrenje na plovidbeni red tužitelja dopuštene, odnosno da su ispunjene pretpostavke definirane Priopćenjem Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Prigovara kako je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije kritički ispitao očitovanja lučkih uprava i tijela jedinice lokalne samouprave na način da ih je proveo kroz pretpostavke Priopćenja Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži, te nije iznio jasne, logične i uvjerljive razloge zašto smatra da su razlozi uprava točni, objektivni i dopušteni, a na potrebu navedenog obrazloženja upućen je i presudom Upravnog suda u Splitu broj: Us I-1725/2022. Nadalje, navodi kako isključivo pravo nije opravdani razlog za ograničenje slobode pružanja usluge pomorske kabotaže jer je dodijeljeno protivno pravu EU. Tvrdi kako isključivo pravo Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 431 Zadar-Preko nije sadržano u Ugovoru o obavljanju javnog prijevoza na koje se poziva tuženik u osporenom rješenju, niti je isto navedeno u natječajnoj dokumentaciji u postupku javne nabave. Navodi kako je isključivo pravo detaljno razjašnjeno u Priopćenju Komisije u točki 5.5.1., što tuženik zanemaruje. Smatra kako je tuženik imao na raspolaganju manje ograničavajuću mjeru za tužiteljevu slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže – nametanje blage obveze javne usluge, a to je da tužitelj prijevoz na predloženoj liniji obavlja tijekom cijele godine, a kakav je zahtjev i podnio tužitelj, dakle za cijelu godinu, te ne bi ušao na tržište samo u profitabilnim mjesecima i povećao iznos državne potpore koja bi se trebala isplatiti Jadroliniji. Ističe kako bi isključivo pravo brodara Jadrolinije da obavlja prijevoz na državnoj liniji 431 bilo opravdano samo u slučaju nedostatka interesa drugih brodara da obavljaju prijevoz čitave godine i isplativosti linije Zadar- Preko isključivo na vrhuncu sezone. A što proizlazi i iz Dopisa Europske komisije C (2018) 4375 final kojim je odobrena potpora za državnu liniju 431 Preko-Ošljak- Zadar. U konkretnom slučaju, navedene pretpostavke nisu ispunjene, stoga je isključivo pravo S protivno pravu Europske unije-EU Uredbi o kabotaži i pravu na slobodno pružanje usluga pomorske kabotaže. U konkretnom slučaju postoji interes za održavanje linije Zadar-Preko tijekom cijele godine. Dana 7. studenog 2023. tužitelji su podnijeli zahtjev za obavljanje javnog linijskog prijevoza bez obveze javne usluge sukladno čl. 43. st.3. i 48. ZPLPOPP-a, a iz samog zahtjeva je razvidni da je tužitelj spreman obavljati prijevoz tijekom cijele godine, a ne samo tijekom sezone, i to po tržišnom principu i na vlastiti rizik. Pitanje dodjele isključivog prava je pitanje prava i prakse EU jer ono izravno utječe na slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže koju brodarima jamči EU Uredba o kabotaže, tužitelj predlaže da se Sudu EU postave prethodna pitanja i to protivi li se članku 1. EU Uredbe br. 3577/92 o primjeni načina slobode pružanja usluga u pomorskom prometu odbijanje pristupa tržištu pomorske kabotaže brodaru koji podnosi zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge a na kojoj već postoji obveza javne usluge s dodijeljenim isključivim pravom, odnosno je li manje ograničavajuća mjera ta da oba brodara obavljaju blagu obvezu javne usluge na toj liniji, umjesto mjere da se brodaru koji predlaže prijevoz bez obveze javne usluge u cijelosti onemogući pružanje usluge kabotaže. Nadalje, tužitelj tvrdi kako pozivanje na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a pokazuje tuženikovo nerazumijevanje osnovnog propisa kojim se regulira tržište na kojem je isključivi regulator. Ističe kako je razlika između ta dva članka ta što članak 21. ZPLPOPP-a definira i regulira županijske i međužupanijske linije, a članak 22. ZPLPOPP-a definira i regulira lokalne linije, a oba dva članka se nalaze u Poglavlju "Javni linijski prijevoz s obvezom javne usluge". Pri tome navodi kako zahtjev tužitelja za obavljanjem prijevoza na liniji Zadar-Preko je zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a. Ističe kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, što je logično jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Navodi kako nije svrha spriječiti brodara da obavlja liniju bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva. Drži da je osporeno rješenje na zakonu osnovano, razumljivo, te su u istome navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je obrazloženo na kojim materijalnim propisima je zasnovana odluka. U odnosno na tužbene prigovore u bitnom navodi kako očitovanja Lučke uprave Zadar, Županijske lučke uprave Zadar, Grada Zadra i Općine Preko navodi u pobijanom rješenju, ali isto ne temelji na njihovim očitovanjima, iz razloga što smatra da iz druge činjenične i pravne osnove postoji osnov za odbijane zahtjeva i tužitelja. Navodi kako rješenje temelji na isključivu pravu brodara Jadrolinije koji na državnoj trajektnoj liniji Preko-(Ošljak)-Zadar i obratno (linija 431) obavlja uslugu prijevoza na temelju sklopljenog Ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji 431 Preko-(Ošljak)- Zadar/Gaženica i obratno. Dodatno ističe da ZPLOPP Tuženoj nije uopće dao ovlasti u odnosu na očitovanja lučkih uprava koja ne bi bila sukladna praksi ovog suda i pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iz presude UsI-1725/2022. Vezano za tumačenje članka 21. i 22. ZPLPOPP-a smatra kako je intencija zakonodavca prilikom donošenja spomenutih odredbi bilo spriječiti uspostavu linijskog prometa onda kada postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, a što je i logično jer bi se uspostavom nove linije brodaru s obvezom javne usluge smanjio promet putnika i vozila i na taj način poremetio njegov godišnji financijski plan. Poziva na članak 106. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske komisije koja propisuje dodjeljivanje posebnih i isključivih prava, te se poziva na točku 7. Odluke Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji na držanoj trajektnoj liniji 431 Preko-(Ošljak)-Zadar/Gaženica i obratno, URBROJ: 3183- 37-4/18 od 26. studenog 2018. u kojoj je navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji 431 Preko-(Ošljak)-Zadar/Gaženica i obratno", temeljem ugovora o javnoj usluzi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Dana 2. listopada 2024. u spis predmeta zaprimljen je podnesak Općine Preko kojim traži sudjelovanje u sporu u svojstvu zainteresirane osobe. U odnosu na takav zahtjev Općine Preko valja reći kako je odredbom čl. 17. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024) propisano da su stranke u sporu tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba.
Odredbom članka 20. stavka 1. ZUS-a propisano je da zainteresirana osoba je svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. Stavkom 2. istog članka propisano je da zainteresirana osoba je i javnopravno tijelo koje smatra da sudska odluka može imati učinak na prava i pravne interese koje to javnopravno tijelo štiti na temelju zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da će sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke pozvati zainteresiranu osobu da sudjeluje u sporu. Stavkom 4. istog članka propisano je da zainteresirana osoba može se uključiti u spor u svakom trenutku.
Iz sadržaja spis predmeta i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je Općina Preko u svom očitovanju od 7. ožujka 2024., u upravnom postupku, navela da nema interesa za predloženi red plovidbe. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje kako Općina Preko nije zainteresirana osoba u smislu citirane odredbe članka 20. stavka 1. i 2. ZUS-a, pa je odbio njen prijedlog i riješio kao pod točkom I. rješenja.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, koji je uvezan u sudski spis.
6. U sporu je održana rasprava 30. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je tužitelju odbijeno izdavanje odobrenja na red plovidbe na liniji bez obavljanja javne usluge Zadar (Gaženica) – Preko i obratno
9. Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine" broj: 19/22., dalje u tekstu: ZPLPOPP) za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji 10. Prema odredbi članka 43. stavak 1. ZPLPOPP-a linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. Prema stavku 3. istog članka operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava, isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika.
11. Prema odredbi članka 48. ZPLPOPP-a operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge.
12. Člankom 54. stavkom 1. ZPLPOPP-a je propisano da je red plovidbe akt operatora linije odobren u skladu s odredbama toga zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe. Prema stavku 2. istog članka red plovidbe rješenjem odobrava Agencija. Stavkom 3. istog članka je propisano da se rješenjem iz stavka 2. toga članka određuje i redni broj linije prema vrsti prijevoza i značaju pravca sukladno propisu iz članka 8. stavka 3. toga zakona.
13. Odredbom članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a je propisano da je agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja. Prema stavku 5. istog članka ako tijela iz stavka 4.toga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra se da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe.
14. Uredbom o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke ("Narodne novine", broj: 110/04 - dalje Uredba) uređuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati luke kako bi se omogućilo sigurno uplovljavanje, privezivanje, sidrenje i boravak plovnih objekata, kao i zaštita mora od onečišćenja s brodova (članak 1.).
15. Člankom 5. stavak 1. Uredbe je propisano je da svaka novoizgrađena luka, dio luke ili pojedino mjesto pristajanja ili priveza treba prije izrade glavnog projekta, odnosno prije početka korištenja luke, ukoliko glavni projekat nije potreban, mora imati maritimnu studiju prihvaćenu i potvrđenu od nadležne lučke kapetanije. Stavkom 2. istog članka propisano je da maritimna studija treba obuhvaćati najmanje navigacijska i meteorološko-oceanografska obilježja akvatorija, tehničko- tehnološka obilježja obale i plovnih objekata koji će uplovljavati, mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka plovila na mjestu priveza, te postupke u izvanrednim okolnostima. Stavkom 3. istog članka j e propisano da maritimnu studiju iz stavka 1. toga članka moraju izraditi i postojeće luke ili dijelovi luka ako se rekonstruiraju ili se mijenja njihova namjena odnosno vrsta i veličina plovnih objekata koji će uplovljavati ili ako to zahtijeva nadležna lučka kapetanija.
16. Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 72/21. - dalje Pravilnik), u članku 9., određuje da red u luci provodi tijelo koje upravlja lukom (stavak 1.); da je tijelo koje upravlja lukom dužno posebnim aktom propisati red u luci, koji odobrava lučka kapetanija (stavak 2.); da se aktom iz stavka 2. toga članka mora propisati najmanje namjena pojedinog dijela luke, postupak javljanja, načini uplovljavanja, pristajanja, vezivanja, boravka na vezu, premještanja, sidrenja i isplovljavanja plovnih objekata, mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda, te način kontrole nad obavljanjem tih radnji (stavak 3.) i da tijelo koje upravlja lukom dužno na svojim mrežnim stranicama javno objaviti ažurirani akt iz stavka 2. ovoga članka (stavak 4.).
17. Sukladno članku 10. stavku 1. Pravilnika studija sigurnosti plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka u luci i lučkom području kojom se utvrđuju mjere sigurnosti tijekom plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka za pojedine vrste plovnih objekata koje uobičajeno uplovljavaju u luku, mjere zaštite morskog okoliša od onečišćenja s plovnih objekata i mjere u slučaju izvanrednog događaja, izrađuje se za postojeće luke otvorene za javni promet od značaja za Republiku Hrvatsku i luke posebne namjene - industrijske luke i brodogradilišne luke. Ta studija, u skladu s člankom 10. stavkom 3. Pravilnika, treba obuhvaćati najmanje: 1. hidro navigacijska obilježja plovidbenog područja prilaska luci, 2. meteorološka i oceanografska obilježja područja luke, 3. prometno-plovidbena obilježja luke, 4. tehničko-tehnološka obilježja brodova koji uobičajeno pristaju u luku, 5. Tehničko tehnološka obilježja luke, 6. Uvjete i način manevriranja brodova, 7. mjere sigurnosti prilikom plovidbe, sidrenja i boravka na vezu i 8. mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda. Tu studiju odobrava lučka kapetanija (članak 10. stavak 4. Pravilnika).
18. Iz obrazloženja osporenog rješenja, proizlazi kako je tuženik, u skladu s odredbom čl. 54.st.4. ZPLPOPP-a dana 14. veljače 2024. zatražio obrazložena očitovanja nadležnih tijela jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze polazna i odredišna luka kao i očitovanje nadležnih lučkih uprava koje upravljaju polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe. Nadalje, tuženik utvrđuje tko je sve dostavio očitovanja po zaprimljenom dopisu, te se poziva na odredbe članka 54. stavka 1.- 4. i članka 5. točke 17., 18. i 33. ZPLPOPP-a, te utvrđuje kako je Odlukom Upravnog vijeća Agencije o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za obavljanje javnog prijevoza s obvezom javne usluge na državnoj trajektnoj liniji broj 431 Preko-(Ošljak)- Zadar/Gaženica i obratno, Urbroj: 3183-37-4/18 od 26. studenog 2018. narav svih isključivih ili posebnih prava dodijeljenih brodaru, definirana kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji, temeljem ugovora o javnoj usluzi. Na temelju te odluke Agencija i Jadrolinija, društvo za linijski promet putnika i tereta, sklopili su dana 20. prosinca 2018. Ugovor o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom prometu na državnoj liniji 431 Preko-(Ošljak)-Zadar/Gaženica i obratno s time da je istim ugovoreno razdoblje u kojem će brodar obavljati javni prijevoz od 1. siječnja 2019. do najmanje 31. prosinca 2024, uz mogućnost produljenja do 31. prosinca 2028.
19. Tuženik se, nadalje poziva na odredbe članka 5. točke 18., 18. i 33. ZPLPOPP-a, te na Komunikaciju komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) (COM(2014)232 final "Bruxelles, 22.4.2014.") koja u svojoj točki 5.5.1. upravo navodi: isključivo pravo kao opciju države članice; davanje isključivog prava brodaru na liniji javne usluge obično državama članicama omogućuje da postignu najmanji financijski teret za zajednicu, ali ograničava tradicionalnu slobodu poslovanja u sektoru pomorskog prometa; treba uspostaviti pravednu ravnotežu između ta dva načela; u opravdanim slučajevima davanje isključivog prava može se smatrati jedinim odgovarajućim instrumentom za ispunjenje osnovnih potreba za prijevozom, kada se ono daje na ograničeno vremensko razdoblje i na temelju otvorenog, pravednog i ne diskriminirajućeg postupka dodjele ugovora na razini Unije.
20. Tuženik iz navedenoga zaključuje da dodjeljivanje isključivih prava nije zabranjeno unutar pravnog poretka EU kada je proveden javno objavljen otvoreni postupak javne nabave, što je i učinjeno prethodno sklopljenom ugovoru. Nadalje, tuženik zaključuje da s obzirom na postojeću državnu liniju od općeg gospodarskog interesa i njen značaj za normalno funkcioniranje otočnog stanovništva, s obzirom na činjenicu da se predloženim plovidbenim redom obavlja ista vrsta prijevoza i u istim lukama kao na postojećoj državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa, a što je ujedno razlog za nemogućnost uspostavljanja županijskih i međužupanijskih linija temeljem članka 21. stavka 2. ZPLPOPP-a i lokalnih linija temeljem članka 22. ZPLPOPP-a, kao i s obzirom na činjenicu da linija 431 Preko- (Ošljak)-Zadar i obratno predstavlja liniju od općeg gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji, tuženo tijelo utvrđuje kako nije moglo odobriti red plovidbe linije Zadar (Gaženica)- Preko, i obratno bez obveze javne usluge, te je zahtjev tužitelja ocijenilo neosnovanim .
21. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom trajanja postupka i gore navedene zakonske odredbe, ovaj sud zaključuje kako tuženik nije postupio zakonito kada je donio osporeno rješenje.
22. Naime, suprotno navodima i utvrđenjima tuženika, iz dokumentacije za nadmetanje za održavanje državne trajektne linije broj 431 Preko-(Ošljak)- Zadar/Gaženica i obratno i Ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 431 Preko-(Ošljak)-Zadar/Gaženica i obratno, koji prileže spisu, ne može se iščitati isključivo pravo Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 431 Zadar-Preko. U članku 16. spomenutog Ugovora stoji kako brodar (Jadrolinija) može obavljati povremeni prijevoz i javni prijevoz bez obveze javne usluge uz suglasnost Agencije (ovdje tuženika), ukoliko takav prijevoz ne ometa redovno obavljanje linije iz članka 1. Dakle, iz navedenog se može zaključiti kako je predmet Ugovora javni prijevoz sa obveznom javne usluge na što bi se moglo odnositi isključivo pravo koje spominje tuženik, međutim, iz spomenutog članka Ugovora proizlazi kako bi brodar javni prijevoz bez obveze javne usluge mogao obavljati uz suglasnost tuženika, uz navedene uvjete. Ovdje treba napomenuti kako tužitelj traži suglasnost za red plovidbe bez obveze javne usluge, te iz navedenog ne proizlazi isključivo pravo na javni prijevoz bez obveze javne usluge, , slijedom čega Sud za sada ne može pravilnim ocijeniti utvrđenje tuženog tijela o isključivom pravu Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 431 Zadar-Preko.
23. Osim toga, u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 pitanje isključivog prava iznimno je u pomorskoj kabotaži jer u načelu države članice mogu primijeniti manje ograničavajuće mjere da bi zadovoljile potrebe za javnim prijevozom, te se u stavku 5.5.1. Komunikacije komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3577/92 navodi kako se svim operaterima koji obavljaju uslugu na istoj liniji paralelno s operaterom koji ima sklopljen ugovor o obavljanju javne usluge mogu nametnuti blage obveze pružanja javne usluge, i kao primjer se navodi kako se može odrediti uvjet prema kojemu svaki brodar koji ulazi u liniju za koju je na snazi ugovor o obavljanju javne usluge u kojem se nameće cjelogodišnja usluga također mora raditi cijele godine.
24. Nadalje, vezano za pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a u osporenoj odluci, Sud pravilnim ocjenjuje tumačenje tužitelja kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za obavljanjem prijevoza na liniji Zadar-Preko bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a, a koji prijevoz bi obavljao bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, a tuženik nije dostatno obrazložio iz kojeg razloga smatra da bi odobravanje reda plovidbe tužitelju ugrozilo obavljanje linije s obvezom javne usluge 25. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.
26. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, odnosno ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.
27 . Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 142. st.1. i 2., te čl. 147. ZUS-a. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju, te uvećano za 500,00 eura na ime PDV-a, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, pa je odlučeno kao pod točkom II. rješenja.
U Splitu, 28. listopada 2025.
SUTKINJA
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju po opunomoćeniku,
- tuženiku,
- Općini Preko po opunomoćeniku,
- u spis.