Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Povrv-63/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na temelju prijedloga sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, Kraljevina Španjolska, Castelon, Calle Ruiz Zorrilla 1/3, OIB: 06551234371, zastupan po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, broj Ovrv-21274/2023 od 17. siječnja 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Evocash Europe Sociedad Limitada, OIB: 06551234371, iznos od 3.750,00 eura (tritisućesedamstopedeseteura), sa zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2023., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, broj Ovrv-21274/2023 od 17. siječnja 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, uvećan za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.052,70 eura (tisuću pedeset dva eura i sedamdeset centi), sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, 28. prosinca 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) radi naplate iznosa od 3.750,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2023. U prijedlogu za ovrhu tužitelj potražuje troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi. Na temelju navedenog prijedloga za ovrhu, javni bilježnik Tatjana Kovačev iz Osijeka, donijela je 17. siječnja 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 21274/2023.
2. Povodom pravodobno uloženog prigovora tuženika, ranije ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovni broj: Povrv-63/2024-2 od 22. ožujka 2024., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tužitelj tijekom postupka navodi kako je sa tuženikom 17. studenog 2023. sklopio Ugovor o zajmu EC-2023-17125, kojim se tužitelj (zajmodavac) obvezao tuženiku (zajmoprimcu) isplatiti iznos zajma od 3.000,00 eura, umanjen za troškove obrade u iznosu od 30,00 eura, a koji iznos se tuženik obvezao vratiti u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora, s uvećanjem koje se odnosi na fiksnu pristojbu u iznosu od 750,00 eura, a što ukupno čini iznos od 3.750,00 eura. Ističe kako je tuženiku 17. studenoga 2023. isplatio iznos od 3.750,00 eura, te je na taj način ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku. Tužitelj dodaje kako je odredbom čl. 1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisano da se gore navedeni Ugovor o zajmu sklapa posredstvom usluga daljinske komunikacije, a koje uključuju elektroničku i mobilnu komunikacijsku mrežu i infrastrukturu (mobitel, SMS, e-mail, web stranice zajmodavca i sl.), a sve u skladu s važećim zakonskim odredbama, te da je tuženik zaprimanjem Ugovora o zajmu prihvatio i potvrdio iznos koji je dužan vratiti tužitelju. Kao dokaz svojih navoda tužitelj je priložio Ugovor o zajmu EC-2023-17125 od 17. studenoga 2023., platni nalog broj 4579044 od 17. studenoga 2023., izvod otvorenih stavki iz poslovnih knjiga na temelju ugovora EC-2023-17125, otplatni plan, e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika, te Opće uvjete poslovanja. Uz podnesak od 19. rujna 2025. tužitelj je dostavio daljnju materijalnu dokumentaciju i to fotografiju tužene sa osobnom iskaznicom pored lica, presliku osobne iskaznice za tuženu, presliku kartice, platne liste i SMS poruke tužene kojom ista traži isplatu zajma. Zaključno, a kako tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o zajmu, tužitelj predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te obvezati tuženika da naknadi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka.
4. Tuženik se u odgovoru na tužbu (prigovoru protiv rješenja o ovrsi) u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu, ističući prije svega da iz rješenja o ovrsi nije moguće zaključiti na što se odnosi predmetna tražbina, te da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tužiteljevog potraživanja prema tuženiku. Na ročištu održanom 24. rujna 2025. tuženik je ostao kod ranije iznesenih prigovora, te je dodao da tuženik nije primio iznos od 3.750,00 eura, nego iznos od 2.970,00 eura. Prigovorio je potraživanoj pristojbi u iznosu od 750,00 eura, kao nezakonitoj naknadi, s obzirom da navedeni iznos prelazi zakonski maksimum po čl. 3. st.1.t.2. ZPK, te da u tom smislu smatra da se radi o zelenaškom ugovoru u smislu odredbe čl. 329. ZOO.
5. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijedlog za ovrhu (list 1-5 spisa), izvod otvorenih stavki iz poslovnih knjiga na temelju Ugovora EC-2023-17125 (list 8 spisa), Rješenje o ovrsi (list 25 spisa), prigovor ovršenika (list 27-28 spisa), Ugovor o zajmu (list 48-50 spisa), Platni nalog (list 51 spisa), otplatni plan (list 53 spisa), e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika u periodu od 15. studenog 2021. do 6. ožujka 2024. (list 54-116 spisa), Opće uvjete poslovanja (list 117-124 spisa), presliku kartice tekućeg računa za tuženicu (list 132 spisa), presliku osobne iskaznice za tuženicu (list 133-134 spisa), platnu lista za tuženicu (list 135-136 spisa), fotografiju tuženice sa osobnom iskaznicom pored lica (list 137 spisa), tehničku potvrdu o SMS potvrdi isplate (list 138 spisa), kao i u ostalu dokumentaciju u spisu. Sud je odbio tužitelja sa dokaznim prijedlogom za pribavom podataka o vlasniku tekućeg računa na koji je novac isplaćen, kao i pribavom podataka o vlasniku broja mobitela, budući tuženik nije osporio navedene činjenica, a iste je bilo moguće utvrditi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. U ovoj pravnoj stvari sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. Predmet ovog spora je povrat zajma iz Ugovora o zajmu EC-2023-17125.
9. Uvidom u Ugovor o zajmu o zajmu EC-2023-17125 (list 48-50 spisa), sud je utvrdio kako je isti sklopljen 17. studenog 2023. i to posredstvom daljinske komunikacije. Sud je nadalje utvrdio da je navedenim ugovorom tuženik kao zajmoprimac zatražio od tužitelja kao zajmodavca isplatu zajma u iznosu od 3.000,00 eura, te da se tužitelj kao zajmodavac obvezao tuženiku isplatiti iznos od 3.000,00 eura, umanjen za troškove obrade u iznosu od 30,00 eura, a tuženik se obvezao vratiti zajam u iznosu od 3.000,00 eura uz uvećanje u iznosu od 750,00 eura, koji se odnosi na fiksnu pristojbu, odnosno ukupno se obvezao izvršiti povrat zajma u iznosu od 3.750,00 eura, u roku od 30 dana od dana zaključivanja ugovora. Dakle, iz zaključenog ugovora o zajmu i otplatnog plana za EC-2023-17125 (list 53 spisa), sud je utvrdio je tuženik preuzeo obvezu povrata ukupnog iznosa od 3.750,00 eura, s datumom dospijeća 17. prosinca 2023.
10. Uvidom u platni nalog broj 4579044 (list 51 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj kao zajmodavac, dana 17. studenog 2023., izvršio svoju obvezu iz čl. 2. Ugovora o zajmu na način da je tuženoj izvršeno plaćanje iznosa od 2.970,00 eura (iznos zajma umanjen za troškove obrade).
11. Izvršenim uvidom u e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika, u vremenskom periodu od 15. studenog 2021. do 6. ožujka 2024., sud je utvrdio da je tužena sa tužiteljem i ranije, prije zaključivanja ugovora o zajmu iz kojega proizlazi potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari, sa tužiteljem već zaključivala ugovore o zajmu koje je uredno otplaćivala, te je temeljem navedenog sud utvrdio da je tužena u cijelosti bila upoznata sa pravilima i uvjetima poslovanja tužitelja.
12. Nadalje, uvidom u e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika u periodu od 17. studenoga 2023. do 6. ožujka 2024. sud je utvrdio da je tužena 17. studenog 2023. podnijela tužitelju novi zahtjev za zajam, koji je odobren istoga dana, a o čemu je tužena obaviještena također isti dan, te je istoj dostavljena obavijest u kojoj je navedeno da je zajam odobren, a u privitku obavijesti tuženoj je dostavljen i Ugovor o zajmu kao i otplatni plan u kojemu je transparentno navedeno da je iznos odobrenog zajma 3.000,00 eura, iznos troška obrade 30,00 eura, iznos koje će biti isplaćen 2.970,00 eura, te je u konačnici navedeno kako cjelokupni iznos od 3.750,00 eura tužena treba vratiti u roku od 30 dana i to u 1 obroku, od dana kada se zajam isplati. Iz daljnje korespondencije među parničnim strankama sud je utvrdio da je tužitelj, prije roka dospijeća povrata zajma, obavještavao odnosno podsjećao tuženu na datum dospijeća, te je istu pozivao na plaćanje dužnog iznosa i to u nekoliko navrata, uz obavijest da se ista može obratiti tužitelju ukoliko nije u mogućnosti uplatiti ratu u cijelosti, te da postoji mogućnost prolongiranja otplate uz uvjete uplate prolongata u iznosu od 780,00 eura. Uvidom u navedenu dokumentaciju sud je također utvrdio da je tužena e-mailom od 18. prosinca 2023. obavijestila tužitelja da, zbog neočekivanih okolnosti, nije u mogućnosti podmiriti zajam, niti uplatiti prolongat, te je molila odgodu plaćanja cjelokupnog zajma na dva mjeseca. Tužitelj je tuženoj ponudio otplatu zajma najkasnije do 20. prosinca 2023., pa kako tužena nije u navedenom roku izvršila povrat zajma, tužitelj je e-mailom od 20. prosinca 2023. obavijestio tuženu da raskida ugovor o zajmu, te da otvoreno dugovanje iznosi 3.750,00 eura.
13. Odredbom članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje u tekstu: ZOO) propisano je kako se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
14. Sud je utvrdio da predmetni Ugovor o zajmu ima sve potrebne elemente propisane odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o zajmu, odnosno da su navedenom ugovoru kao i u otplatnom planu koji je sastavni dio ugovora, jasno naznačeni iznosi, datumi dospjelosti obveze tuženika, pravne posljedice nepoštivanja ugovora (čl. 4. Ugovora), kao i obveza urednog izvršenja (čl. 3. Ugovora).
15. Sud je uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu nedvojbeno utvrdio da je tužitelj temeljem Ugovora o zajmu u cijelosti ispunio svoju obvezu propisanu odredbom čl. 2. sklopljenog ugovora i to isplatom iznosa od 2.970,00 eura na račun tužene, a što proizlazi iz platnog naloga broj 4579044 (list 51 spisa), a koju činjenicu je u konačnici priznala i tužena putem punomoćnika na ročištu održanom 24. rujna 2024. Nasuprot tome, sud je, uvidom u materijalnu dokumentaciju, utvrdio da tužena kao zajmoprimac nije ispunila svoju obvezu preuzetu ugovorom (čl.3. Ugovora) i utvrđenu otplatnim planom.
16. Kako je iz korespondencije parničnih stranaka, koja prileži spisu, razvidno da je tužena prije sklapanja Ugovora o zajmu bila upoznata sa uvjetima i načinom na koji će morati izvršiti svoju obvezu prema tužitelju (ovo osobito imajući u vidu da je od ranije poslovala sa tužiteljem, sklapala pod istim uvjetima ugovore i vršila povrat zajma), sud je u cijelosti otklonio prigovor tužene da bi sklopljeni ugovor imao obilježja zelenaškog ugovora u smislu odredbe čl. 329. ZOO. Naime, prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO, ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Da bi se ugovor smatrao zelenaškim moraju se, u vrijeme njegova sklapanja, kumulativno ispuniti slijedeći elementi: objektivni elementi na strani oštećenika (stanje nužde ili teške materijalne prilike), kao i subjektivni na strani oštećenika (nedovoljno iskustvo ili njegova lakomislenost odnosno zavisnost od zelenaša). Isto tako se trebaju ispuniti i objektivni elementi na strani zelenaša, da je za sebe ili trećeg ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je oštećeniku dao, te da je znao ili morao znati za stanje nužde i teške materijalne prilike oštećenika, pri čemu je teret dokaza na onome tko se poziva na ništetnost, a to je u ovom slučaju tuženica koja nije dokazala da je Ugovor sklopljen pod okolnostima navedenim u čl. 329. st. 1. ZOO. Nastavno na naprijed navedeno, sud je utvrdio da predmetni Ugovor o zajmu nema elemenata zelenaškog ugovora, te je navedeni prigovor tužene ocijenio neosnovanim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti, odnosno namirenja tražbine tužitelja, a za koju tražbinu je tužitelj dokazao i osnovanost i visinu.
17. Kako je sud temeljem provedenih dokaza na nedvojben način utvrdio da je tužitelj u cijelosti ispoštovao svoju obvezu, dok je tužena nedvojbeno primila iznos zajma naveden u predmetnom ugovoru, ali nije izvršila svoju obvezu povrata, to je sud utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
18. Kako je iz provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da tužena nije izvršila svoje ugovorom preuzete obveze u smislu odredbe čl. 499. stavak 1. a u vezi sa čl. 9. ZOO, sud je utvrdio da je tužena odgovorna za ispunjenje ugovorom preuzete obveze. Nasuprot tome, a kako iz materijalnih dokaza koji prileže spisu proizlazi da je tužitelj poštivao sve ugovorne i zakonske obveze kao i obvezu iz čl. 501. ZOO, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
19. Naime, tužena je u odgovoru na tužbu (prigovoru protiv rješenja o ovrsi), samo paušalno i bez predlaganja konkretnih dokaza, osporila predmetno potraživanje, dok je na ročištu održanom 24. rujna 2025. učinila nespornim da je od tužitelja primila iznos ugovoren odredbom čl. 2. sklopljenog Ugovora o zajmu (iznos zajma umanjen za troškove obrade).
20. Slijedom navedenog, a kako tužena tijekom postupka, u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u tekstu: ZPP) nije dokazala da je podmirila utuženo potraživanje bilo u cijelosti ili djelomično, dok je tužitelj za razliku od tužene dostavio svu relevantnu materijalnu dokumentaciju o neplaćenom dugovanju tužene, to je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je tužena u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos od 3.750,00 eura, te je stoga, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održan na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.750,00 eura, zajedno s zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca, kao dana kada je tuženik došao u zakašnjenje, pa do isplate.
21. U odnosu na troškove postupka potrebno je istaknuti da je Zaključkom broj 3. od 2. lipnja 2017., na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova, navedeno kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je platni nalog ukinut u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, o čemu je odlučeno pod točkom II/ izreke presude.
22. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u tekstu: ZPP). Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kao dio troškova ovršnog postupka tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 eura sukladno Tbr. 11.
1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje u tekstu: Tarife), te trošak plaćenog predujma i ostatka naknade u ukupnom iznosu od 25,00 eura, a sve sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11, 112/12 i 114/12). U odnosu na troškove parničnog postupka, tužitelju je kao opravdan priznat trošak sastava podneska od 3. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura ( Tbr. 11.1. Tarife), podneska od 19. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 8.3. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu od 24. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura Tbr. (9.1. Tarife), a što uvećano za PDV predstavlja parnični trošak u iznosu od 968,75 eura. Tužitelju je kao opravdan priznat i trošak dužnog plaćanja sudske pristojbe na presudu u iznos od 83,95 eura, sukladno Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 37/2023), a što sve zajedno predstavlja ukupni trošak u iznosu od 1.052,70 eura, zbog čega je odlučeno kao u točki III/ izreke. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 151. st. 3.ZPP-a i prethodno spomenutom zaključku te je ista dosuđena od dana donošenja prvostupanjske presude.
U Osijeku, 28. listopada 2025.
Sutkinja: Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
DOSTAVITI:
1. punomoćniku tužitelju
2. punomoćniku tuženika
