Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2757/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Toniu Vukičeviću, odvjetniku u Splitu, Gorička 6A, protiv tuženika LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Perkoviću, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2A, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 4351/2021-30 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4351/2021-30 od 29. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 4.972,66 EUR (slovima:četiri tisuće devet stotina sedamdeset dva eura šezdeset šest centi), zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate na iznos od 226,03 EUR teku za mjesec:

- ožujak 2020. godine teku od 5. travnja 2020. godine pa do isplate,

- travanj 2020. godine teku od 5. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- svibanj 2020. godine teku od 5. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- lipanj 2020. godine teku od 5. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- srpanj 2020. godine teku od 5. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

- kolovoz 2020. godine teku od 5. rujna 2020. godine pa do isplate,

- rujan 2020. godine teku od 5. listopad 2020. godine pa do isplate,

- listopad 2020. godine teku od 5. studeni 2020. godine pa do isplate,

- studeni 2020. godine teku od 5. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- prosinac 2020. godine teku od 5. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- siječanj 2021. godine teku od 5. veljače 2021. godine pa do isplate,

- veljaču 2021. godine teku od 5. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- ožujak 2021. godine teku od 5. travnja 2021. godine pa do isplate,

- travanj 2021. godine teku od 5. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- svibanj 2021. godine teku od 5. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- lipanj 2021. godine teku od 5. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- srpanj 2021. godine teku od 5. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- kolovoz 2021. godine teku od 5. rujna 2021. godine pa do isplate,

- rujan 2021. godine teku od 5. listopad 2021. godine pa do isplate,

- listopad 2021. godine teku od 5. studeni 2021. godine pa do isplate,

- studeni 2021. godine teku od 5. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- prosinac 2021. godine teku od 5. siječnja 2022. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR (slovima:dvije tisuće dvije stotine pedeset eura), zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja odnosno 29.travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv pobijane presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353., stavak 1. Zakona o parničnog postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14

- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim se protivi žalbenim navodima, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Isto tako, pobijanom odlukom nije učinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika u 1/6 dijela stana u [adresa], i 1/6 dijela kuće u [adresa], da mu tuženik, također suvlasnik tih nekretnina u 5/6 dijela, isplati iznos od ukupno 4.972,66 EUR na ime naknade za upotrebu nekretnina, u razdoblju od ožujka 2020. do prosinca 2021., a koje je tuženik koristio u cijelosti, odnosno za koje je tužitelju onemogućio suposjedovanje.

8. U ovom postupku nije sporno:

- da su tužitelj i tuženik braća,

- da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl.br.O-5394/2018 od 4.veljače 2019. iza smrti pok. oca stranaka KTP njegovim nasljednicima proglašeni tužitelj za 1/6 dijela i majka parničnih stranaka ŽT za 5/6 dijela,

-da je predmet nasljeđivanja, između ostaloga, stan u zgradi anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stan smješten na VII. katu, označen brojem 34, površine 94,01 m2, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, lođe, hodnika, degažmana i balkona, te nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, i čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, površine 46 m2, sve z. u. [broj ZK uloška], k.o. [adresa]

- da je **.**.2019. preminula majka parničnih stranaka ŽT,

- da je majka parničnih stranaka ŽT kao primateljica uzdržavanja sklopila s tuženikom kao davateljem uzdržavanja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 19. ožujka 2019., ovjerenog pod brojem OV-1393/2019 od 19. ožujka 2019.,

- da je primateljica uzdržavanja ŽT predmetnim ugovorom raspolagala s 5/6 suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, odnosno 5/6 suvlasničkog dijela stana u [adresa] i kuće u [adresa],

- da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetnih dviju nekretnina upisani tužitelj 1/6 dijela i tuženik 5/6 dijela.

9. U postupku je bilo sporno, a sporno je i u žalbenom postupku, je li tužitelj u utuženom razdoblju imao ključeve predmetnih nekretnina, je li mogao iste koristiti sukladno svom suvlasničkom dijelu te pripada li tužitelju naknada sukladno površinama nekretnina kako tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom.

10. Sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je između tužitelja i tuženika bio u tijeku parnični postupak pod posl. br. P- 5435/2019, u kojem je tužitelj 17. listopada 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi predaje u suposjed stana i kuće na koje se odnosi i ovaj postupak te radi isplate iznosa od 2.389,01 EUR na ime najamnine za korištenje navedenih nekretnina u razdoblju od lipnja 2019. do veljače 2020.,

- da je presudom posl.br. P-5435/2019 od 19. listopada 2020. prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž-856/2020,

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika, radi prinudne predaje u posjed stana u [adresa] i kuće u K. O. [katastarska općina], a sve na temelju navedene presude te je rješenjem o ovrsi broj Ovr-175/2022 od 6. ožujka 2023. prihvaćen prijedlog ovrhovoditelja, a nakon toga nema daljnjih radnji u predmetu,

- da je sud u postupku osiguranja dokaza na zapisniku posl. br. R1-299/2021 od 7. travnja 2022. izašao na lice mjesta kojom prilikom je utvrđeno da kuća u [adresa] ima tri zasebna objekta sa zasebnim ulazima te je popisano sve što se u tri objekta nalazi,

- da iz Zahtjeva za legalizaciju od 27. lipnja 2018. (list 14. spisa) i snimke izvedenog stanja proizlazi da kuća u [adresa] ima ukupnu površinu od 273,50 m2,

- da stan u [adresa] ima površinu od 94,01 m2, sukladno izvatku iz zemljišne knjige (str. 22. spisa)

- da kuća u [adresa] ima površinu od 46 m2, prema izvatku iz zemljišne knjige (str. 23. spisa), ali da u naravi ima površinu od 273,50 m2,

- da cijena najamnine, prema podacima Porezne uprave, za stan u [adresa] iznosi oko 7,88 EUR po m2, što pomnoženo s površinom predmetnog stana od 94,01 m2, daje 740,80 EUR mjesečne najamnine, ili 123,48 EUR za 1/6 dijela,

- da cijena najamnine za kuću u [adresa] iznosi oko 2,25 EUR po m2, što pomnoženo s površinom predmetne kuće od 273,50 m2, daje 615,37 EUR mjesečne najamnine, ili 102,56 EUR za 1/6 dijela.

- da ukupna mjesečna najamnina za 1/6 dijela stana u [adresa] i kuće u [adresa] iznosi 226,04 EUR

- da je tužitelj suvlasnik stana u [adresa] i kuće u [adresa] za 1/6 dijela, i da se tim nekretninama u utuženom periodu u cijelosti koristio tuženik, suvlasnik za 5/6 dijela.

10.1. Konačno sud utvrđuje da je tužitelj u spomenutim postupcima pokazao svoju volju za suposjedom predmetnih nekretnina, a da je tuženik u utuženom razdoblju, a i prije toga, izbjegavao tužitelju predati ključeve spornih nekretnina, odnosno istom kao suvlasniku omogućiti suposjedovanje. Dakle, da u utuženom razdoblju od ožujka 2020. do prosinca 2021. tužitelj nije bio u suposjedu stana u [adresa] i kuće u [adresa], čiji je suvlasnik za 1/6 dijela, da je tada predmetne nekretnine koristio tuženik, koji je isključio tužitelja od mogućnosti korištenja i to na način da je odbijao tužitelju predati ključeve nekretnina, sve do sredine prosinca 2021., uz napomenu da tuženik nije tužitelju predao sve ključeve kojima bi mogao imati pristup cijeloj kući u [adresa].

11. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održane 1. ožujka 2021. donesen je zaključak prema kojem: „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“ „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

11.1. Prema odredbi članka 164. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno. Odredbom članka 165. stavak 1. ZV-a, propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvari neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Člankom 165. stavak 2. ZV-a je propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana.

11.2. Nadalje, prema odredbi članka 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema članka 18. stavak 4. ZV-a, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

12. Slijedom svega prethodno navedenog, sud utvrđuje tužbenim zahtjev osnovanim te na temelju citiranih odredbi u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev.

13. Prema odredbi čl. 38. st. 1. i 2. ZV-a, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju. Iz citiranog proizlazi da svi suvlasnici imaju pravo koristiti cijelu nekretninu odnosno izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti te da do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio ima koristiti suvlasnik, svaki suvlasnik ovlašten glede cijele nekretnine izvršavati suposjed. To znači da je tužitelj naknadu koristi iz odredbe članka 165. stavka 1. ZV-a s uspjehom mogao zahtijevati da je dokazao da je bez pravnog osnova, izravno ili neizravno, isključen iz suposjeda nekretnine, a što je u predmetnog postupku i dokazao.

14. U žalbi tuženik određeno osporava utvrđeno činjenično stanje te ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka u pogledu sljedećeg.

14.1. Navodi da je tužitelj imao ključ od kuće (u [adresa]), što proizlazi iz iskaza svjedoka ST, koji iskaz sud ne uzima u obzir. Vezano za stan u [adresa] i mogućnosti pristupa, tuženik ističe da je prema iskazu odvjetnika ĐT, žalitelj predao ključeve predmetnog stana s nalogom da ga odvjetnik preda tužitelju na ročištu od 10. srpnja 2020. u postupku broj P-5435/19, što je ovaj odbio, što ukazuje na to da je tužitelj od tada mogao imati pristup predmetnoj nekretnini.

14.2. Nadalje ističe da nije sporno da je kuća u [adresa] površine 273,50 m2, ali da je žalitelj svojim radom i sredstvima nadogradio kuću tako da ukupno 227 m2, predmetne kuće predstavlja isključivo vlasništvo žalitelja stečeno građenjem, osnovom različitom od nasljeđivanja, tako da na tome dijelu kuće tužitelj ne može biti suvlasnik pa stoga za taj dio imati pravo na naknadu, a o čemu je iskazivao tijekom postupka te da 1/6 dijela od 46 m2 (kako je površina nekretnine upisana u zemljišnu knjigu), nije isto što i 1/6 dijela od 273,50 m2.

15. Suprotno žalbenim navodima, iskaz svjedokinje ST sud ne otklanja iz razloga što je ista supruga tuženika već naglašava njezinu zainteresiranost za ishod spora. Sud dalje detaljno obrazlaže kako navedena svjedokinja nema nikakvih bitnih saznanja vezano za predaju ključeva tužitelju u utuženom razdoblju ili prije njega, tako npr. jer nije bila osobno prisutna na ročištu održanom 10. srpnja 2020. (kada je navodno odvjetnik tuženika predavao ključeve tužitelju, a što ne proizlazi iz zapisnika), nadalje da saznanje da bi tužitelj imao ključeve kuće u [adresa] ima od svoje pok. svekrve, majke stranaka, da nije nikada vidjela tužitelja da ulazi u kuću u [adresa], nije joj poznato da neki ključevi tužitelju nedostaju, niti da li je tužitelj naknadno tražio ključeve od strane tuženika. Stoga sud nije posebno ocjenjivao njezin iskaz smatrajući da nema nikakvog utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nadalje, u odnosu na navod da bi odvjetnik ĐT tužitelju predao ključeve stana u [adresa] na ročištu, sud je utvrdio, a što je u skladu s ispravama u spisu, da se na zapisniku tog ročišta, 10. srpnja 2020., nigdje ne spominje da bi tuženik ili njegov punomoćnik pokušao predati ključeve predmetnih nekretnina tužitelju. Tuženik spominje u iskazu u tom postupku (P-5435/2019, str 60.-70. priklopljenog spisa) da će ključeve tužitelju dati nakon okončanja ostavinskog postupka iza majčine smrti, što potvrđuje i svjedok ĐT, dok istovremeno navodi i prijedlog za polaganjem ključeva u sudski polog, koji nikada nije realiziran. Iz svega sud pravilno zaključuje da postoji proturječnost u izjavama tuženika, iz kojih zaključuje da je tuženik u utuženom razdoblju, a i prije toga, izbjegavao tužitelju predati ključeve spornih nekretnina, odnosno istom kao suvlasniku omogućiti suposjedovanje tih nekretnina.

16. U odnosu na navode da je tuženik tužitelja isključio iz suposjedovanja, odnosno da mu nije predao ključeve od kuće te stana, sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te u dijelu pod točkama 21. i 22. obrazloženja prvostupanjske presude cijenio iskaze i dao jasne razloge o navedenom te je u tom dijelu sud pravilno utvrdio činjenično stanje.

17. Tuženik u žalbi nadalje ističe da je sud propustio cijeniti činjenicu da je tuženik svojim radom i sredstvima nadogradio dio kuće u [adresa], da je ukupna stvarna površina kuće 273,50 m2, a koja se razlikuje od površine od 46m2, navedene u zemljišnoknjižnom izvatku te da stoga tužitelju nikako ne bi pripadala naknada u odnosu na tako nadograđenu kuću, u ukupnoj površini od 273,50 m2 odnosno da ukupno 227 m2 predmetne kuće predstavlja isključivo vlasništvo žalitelja stečeno građenjem.

17.1. Međutim, ovaj sud ističe da se radi o isticanju novog činjeničnog prigovora. Prema članku 299. stavak 1. ZPP-a, stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, a prema stavku 2. stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Prema članku 299. stavak 3. ZPP-a, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

17.2. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u utuženom iznosu, s obzirom na površinu kuće od 273,50 m2, a što je upravo tako obrazloženo u činjeničnim navodima tužbe. Tuženik se na tužbu očitovao odgovorom, a u kojem se na takve navode nije osvrnuo, odnosno istome nije određeno prigovarao, Isto tako, navedeno nije isticao niti na pripremnom ročištu, već tek kasnije tijekom postupka. Tako tuženik na ročištu od 27. travnja 2023. (str. 62. -66. spisa) iskazuje da je kuću u [adresa] počeo graditi njegov otac i izgradio prizemlje da je on s ocem već od 1974./1975. počeo graditi i podizati kat, s tim da je tuženik više sudjelovao financijski, a da tužitelj nije sudjelovao ni na koji način.

17.3. S obzirom na to da su navedene činjenice iznesene nakon proteka roka iz članka 299. ZPP-a, jasno je da je tuženik bio prekludiran u iznošenju istih te ih sud prvog stupnja osnovano, u skladu s pravilima parničnog postupka, nije uzimao u obzir. Kako tuženik sada žalbu temelji, među ostalim, upravo na navedenim činjeničnim prigovorima, iste ovaj sud nije posebno cijenio. Ujedno, navod da bi tuženik stekao vlasništvo dijela kuće (koji je naknadno izgradio) na osnovi građenja, predstavlja novi materijalnopravni prigovor koji nije istican tijekom postupka, pa je i u skladu s člankom 352. stavak 2. ZPP-a, isti valjalo otkloniti.

18. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavak 4. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP- a, a tuženik istoj posebno i ne prigovara.

19. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke.

20. S obzirom na to da žalba nije osnovana, primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odbija se zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić