Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2991/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tužene Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-903/2019 od 4. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovane žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-903/2019 od 4. ožujka 2024. u pobijanim točkama I i II izreke i kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se pobijana točka III izreke.

II Povodom žalbe tuženika preinačava se ista presuda u točkama IV, V i VIII izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, isplatiti tužitelju NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.603,79 eura/12.083,76 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,05 kuna/0,01 eura od dana 01.07.2006. godine do isplate,

- na iznos od 0,05 kuna/0,01 eura od dana 01.12.2006. godine do isplate,

- na iznos od 0,05 kuna/0,01 eura od dana 01.04.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,04 kuna/0,01 eura od dana 20.06.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,04 kuna/0,01 eura od dana 24.07.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,04 kuna/0,01 eura od dana 21.08.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,04 kuna/0,01 eura od dana 31.10.2007. godine do isplate,

- na iznos od 268,53 kuna/35,64 eura od dana 15.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 275,56 kuna/36,57 eura od dana 14.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 274,29 kuna/36,40 eura od dana 15.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 265,10 kuna/35,18 eura od dana 15.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 268,07 kuna/35,58 eura od dana 13.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 265,37 kuna/35,22 eura od dana 15.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 264,58 kuna/35,12 eura od dana 14.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 264,95 kuna/35,16 eura od dana 15.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 273,23 kuna/36,26 eura od dana 15.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 284,61 kuna/37,77 eura od dana 14.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 270,50 kuna/35,90 eura od dana 15.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 295,65 kuna/39,24 eura od dana 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 572,83 kuna/76,03 eura od dana 20.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 289,97 kuna/38,49 eura od dana 15.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 473,04 kuna/62,78 eura od dana 15.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 464,57 kuna/61,66 eura od dana 15.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 466,99 kuna/61,98 eura od dana 15.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 463,90 kuna/61,57 eura od dana 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 469,09 kuna/62,26 eura od dana 02.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 464,20 kuna/61,61 eura od dana 03.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 464,65 kuna/61,67 eura od dana 07.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 467,83 kuna/62,09 eura od dana 05.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 474,01 kuna/62,91 eura od dana 05.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 479,51 kuna/63,64 eura od dana 04.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 479,49 kuna/63,64 eura od dana 08.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 490,36 kuna/65,08 eura od dana 07.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 497,75 kuna/66,06 eura od dana 12.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 509,93 kuna/67,68 eura od dana 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 508,06 kuna/67,43 eura od dana 28.07.2010. godine do isplate i

- na iznos od 776,83 kuna/103,10 eura od dana 04.11.2010. godine do isplate,

za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana

V. Nalaže se tuženiku Erste&SteierErste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, isplatiti tužitelju NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.362,65 eura/63.008,33 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 75,56 kuna/10,03 eura od dana 14.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,15 kuna/2,54 eura od dana 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 167,52 kuna/22,23 eura od dana 15.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 5,52 kuna/0,73 eura od dana 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 143,45 kuna/19,04 eura od dana 13.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 80,18 kuna/10,64 eura od dana 20.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 130,55 kuna/17,33 eura od dana 15.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 127,41 kuna/16,91 eura od dana 15.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,51 kuna/1,13 eura od dana 21.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 78,79 kuna/10,46 eura od dana 15.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,14 kuna/0,02 eura od dana 23.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,21 kuna/0,56 eura od dana 24.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 94,23 kuna/12,51 eura od dana 15.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,42 kuna/0,59 eura od dana 21.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 79,42 kuna/10,54 eura od dana 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,05 kuna/0,01 eura od dana 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 113,30 kuna/15,04 eura od dana 02.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,10 kuna/0,01 eura od dana 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 82,73 kuna/10,98 eura od dana 03.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 86,39 kuna/11,47 eura od dana 07.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 107,46 kuna/14,26 eura od dana 05.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,02 kuna/0,00 eura od dana 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 148,10 kuna/19,66 eura od dana 05.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,04 kuna/0,01 eura od dana 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 184,08 kuna/24,43 eura od dana 04.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,02 kuna/0,00 eura od dana 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 184,92 kuna/24,54 eura od dana 08.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 255,55 kuna/33,92 eura od dana 07.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,01 kuna/0,00 eura od dana 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 304,41 kuna/40,40 eura od dana 12.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 kuna/0,01 eura od dana 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 360,95 kuna/47,91 eura od dana 24.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 254,30 kuna/33,75 eura od dana 14.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 184,37 kuna/24,47 eura od dana 28.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 342,08 kuna/45,40 eura od dana 02.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 88,46 kuna/11,74 eura od dana 09.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 261,99 kuna/34,77 eura od dana 16.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 652,56 kuna/86,61 eura od dana 18.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 528,75 kuna/70,18 eura od dana 04.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 375,01 kuna/49,77 eura od dana 11.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 327,93 kuna/43,52 eura od dana 31.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 266,88 kuna/35,42 eura od dana 22.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 218,68 kuna/29,02 eura od dana 31.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 343,12 kuna/45,54 eura od dana 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 363,02 kuna/48,18 eura od dana 23.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 336,94 kuna/44,72 eura od dana 02.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 335,85 kuna/44,57 eura od dana 31.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 487,93 kuna/64,76 eura od dana 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 120,50 kuna/15,99 eura od dana 30.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 287,40 kuna/38,14 eura od dana 02.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 336,21 kuna/44,62 eura od dana 31.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.221,33 kuna/162,10 eura od dana 27.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 368,72 kuna/48,94 eura od dana 21.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 506,94 kuna/67,28 eura od dana 31.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 616,38 kuna/81,81 eura od dana 16.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 616,23 kuna/81,79 eura od dana 22.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 822,79 kuna/109,20 eura od dana 15.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 788,03 kuna/104,59 eura od dana 14.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 458,04 kuna/60,79 eura od dana 14.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 422,14 kuna/56,03 eura od dana 23.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 233,51 kuna/30,99 eura od dana 13.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 425,09 kuna/56,42 eura od dana 15.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 498,70 kuna/66,19 eura od dana 13.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 194,69 kuna/25,84 eura od dana 24.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 304,87 kuna/40,46 eura od dana 31.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 43,52 kuna/5,78 eura od dana 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 513,33 kuna/68,13 eura od dana 15.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 406,22 kuna/53,91 eura od dana 21.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 499,29 kuna/66,27 eura od dana 15.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 275,84 kuna/36,61 eura od dana 31.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 498,85 kuna/66,21 eura od dana 13.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 404,23 kuna/53,65 eura od dana 25.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 509,94 kuna/67,68 eura od dana 15.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 328,95 kuna/43,66 eura od dana 31.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 516,23 kuna/68,52 eura od dana 14.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 421,41 kuna/55,93 eura od dana 21.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 502,73 kuna/66,72 eura od dana 13.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 393,34 kuna/52,21 eura od dana 23.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 898,59 kuna/119,26 eura od dana 14.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 749,51 kuna/99,48 eura od dana 14.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 496,41 kuna/65,88 eura od dana 15.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 401,84 kuna/53,33 eura od dana 31.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 507,33 kuna/67,33 eura od dana 14.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 309,64 kuna/41,10 eura od dana 30.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 499,65 kuna/66,31 eura od dana 14.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 412,36 kuna/54,73 eura od dana 31.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 489,23 kuna/64,93 eura od dana 15.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 267,13 kuna/35,45 eura od dana 31.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 479,05 kuna/63,58 eura od dana 14.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 401,43 kuna/53,28 eura od dana 28.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 257,43 kuna/34,17 eura od dana 20.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 452,45 kuna/60,05 eura od dana 31.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 272,29 kuna/36,14 eura od dana 15.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 537,32 kuna/71,31 eura od dana 30.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 243,77 kuna/32,35 eura od dana 14.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 186,31 kuna/24,73 eura od dana 23.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 349,35 kuna/46,37 eura od dana 31.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 242,38 kuna/32,17 eura od dana 13.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 397,10 kuna/52,70 eura od dana 21.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 242,38 kuna/32,17 eura od dana 12.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 648,32 kuna/86,05 eura od dana 22.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 244,78 kuna/32,49 eura od dana 14.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 257,89 kuna/34,23 eura od dana 20.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 186,65 kuna/24,77 eura od dana 31.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 253,04 kuna/33,58 eura od dana 12.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 645,96 kuna/85,73 eura od dana 20.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 258,79 kuna/34,35 eura od dana 14.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 317,05 kuna/42,08 eura od dana 17.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 216,70 kuna/28,76 eura od dana 21.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 160,38 kuna/21,29 eura od dana 31.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 259,68 kuna/34,47 eura od dana 13.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 245,72 kuna/32,61 eura od dana 19.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 23,58 kuna/3,13 eura od dana 20.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 231,82 kuna/30,77 eura od dana 30.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 268,74 kuna/35,67 eura od dana 13.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.249,73 kuna/165,87 eura od dana 19.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 259,48 kuna/34,44 eura od dana 14.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 334,40 kuna/44,38 eura od dana 23.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 689,50 kuna/91,51 eura od dana 24.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 269,81 kuna/35,81 eura od dana 18.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 2.029,31 kuna/269,34 eura od dana 24.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 272,50 kuna/36,17 eura od dana 12.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 557,20 kuna/73,95 eura od dana 20.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.069,47 kuna/141,94 eura od dana 21.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 271,07 kuna/35,98 eura od dana 14.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 776,41 kuna/103,05 eura od dana 28.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.043,42 kuna/138,49 eura od dana 09.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 263,58 kuna/34,98 eura od dana 13.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 342,07 kuna/45,40 eura od dana 16.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.163,06 kuna/154,36 eura od dana 22.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 264,25 kuna/35,07 eura od dana 12.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.158,67 kuna/153,78 eura od dana 23.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 269,73 kuna/35,80 eura od dana 14.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.218,01 kuna/161,66 eura od dana 23.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 993,32 kuna/131,84 eura od dana 13.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 995,14 kuna/132,08 eura od dana 12.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.007,54 kuna/133,72 eura od dana 14.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.035,24 kuna/137,40 eura od dana 12.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.038,25 kuna/137,80 eura od dana 12.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.042,54 kuna/138,37 eura od dana 13.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.040,99 kuna/138,16 eura od dana 12.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.039,65 kuna/137,99 eura od dana 12.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.038,32 kuna/137,81 eura od dana 14.04.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.036,97 kuna/137,63 eura od dana 13.05.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.035,59 kuna/137,45 eura od dana 12.06.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.034,23 kuna/137,27 eura od dana 14.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.032,87 kuna/137,09 eura od dana 12.08.2015. godine do isplate,

- na iznos od 286,35 kuna/38,01 eura od dana 14.09.2015. godine do isplate,

- na iznos od 787,02 kuna/104,46 eura od dana 30.09.2015. godine do isplate,

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se zahtjev tuženika Erste & Steiermärkische Banka d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a za izuzeće sudaca Županijskog suda u Zagrebu kao nedopušten.

II. Ukida se točka VI i VII izreke prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I utvrđuje se ništetnom odredba ugovora o Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 27. travnja 2006. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u točki II. utvrđuje se ništetnom odredba istog Ugovora kojom su glavnica i otplata kredita vezani za valutu švicarski franak. U točki III odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da su predmetni ugovor sklopljen 27. travnja 2006. i sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava kao i aneks br. 1 od 14. siječnja 2016. u cijelosti ništetni i da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila do dana podnošenja tužbe. U točki IV nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.60379 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki V nalaže se je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.362,65 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u točki VI utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta iznesen u prigovoru radi prijeboja do 387,82 eura, u točki VII utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja za utvrđenjem njegova potraživanja spram tužitelju da nije osnovani prigovoru radi prijeboja u iznosu od 2.533,33 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je u točki VIII naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.439,27 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

Rješenjem se dopušta preinaka tužbe.

2. Citiranu presudu u točki III žalbom pobija tužitelj dok tuženik istu presudu pobija u točkama I ,II, IV, V, VI, VII i VIII izreke, oboje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlažu preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno istu preinačiti, uz naknadu troškova postupka.

3. Prije upuštanja u ocjenu zakonitost prvostupanjske odluke žalitelju koji je u žalbi podnio zahtjev za eventualno izuzeće suda valja odgovoriti da je odredbom sadržanom u čl. 73. ZPP-a propisano da stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluju u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti dok prema stavku 2. istog članka točke 1. nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Stavkom 3. te odredbe propisano je da će zahtjeve iz stavka 2. tog članka odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.

4. Kako žalitelj traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom žalbenom postupku uopćeno, na temelju hipotetskih situacija i uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, to takav zahtjev u smislu naprijed citiranih odredbi, nije dopušten pa je stoga takav zahtjev valjalo na temelju članka 73. stavka 3. ZPP rješenjem odbaciti (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 348/2024-2 od 9. listopada 2024.).

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

6. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz stavka IV i V izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

6.1. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) radi čega je pobijana presuda u tom dijelu preinačena temeljem čl. 373 toč.3 ZPP-a kao u izreci.

7. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu br3205931558/06 sa sporazumom o osiguranju i aneksa tog ugovora zaključen između tužitelja i tuženika te zahtjev tužitelja za isplatiti-vraćanje iznosa navedenih u točki IV i V izreke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odnosno utvrđenje postojanja tražbine tuženika prema tužitelju te odluka o prigovoru radi prijeboja koji je tuženik stavio prema tužitelju u iznosim iz točke VI i VII izreke prvostupanjske presude.

8. Prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnost odredbe valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi (toč.I i II izreke), te sudi tužitelju iznosu od 1.603,79 Eur, koliko prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi razlika anuiteta, nastala uslijed promjene kamatne stope tijekom otplate kredita.(toč. IV) i iznosa od 8.362,65 eura s osnova promjene valutne klauzule (toč. V izreke) a odbija utvrđenje da je cijeli ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju kao i sklopljeni aneks ugovora od14. siječnja 2016. ništetan u cijelosti, te također utvrđuje da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelj te da nije osnovan istaknuti prigovor prijeboja (toč. VI i VII).

9. Pobijanim dijelom prvostupanjske odluke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi u cijelosti ništetnim Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju kao i aneks tog ugovora koji su ugovorne strane sklopile temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. br. 102/15).

10. Suprotno navodima žalbe tužitelja ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje su bitni sastojci tog Ugovora nema za posljedicu i ništetnost cijelog Ugovora jer je to suprotno odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

11. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2. članka 324. ZOO).

12. Ugovorom o kreditu se prema odredbi članka 1021. ZOO banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

13. Ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu se ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO (iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita).

14. Naime, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

15. Stoga Ugovor o kreditu, usprkos ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati zbog čega je pravilno prvostupanjska odluka donijeta sukladno materijalnom pravu iz odredbi članka 21. i 22. u svezi s člankom 322. stavkom 1. i člankom 324. stavkom 2. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora kao i pripadajućeg Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje neosnovanim, dok će se o žalbenim navodima kojima tužitelj osporava valjanost zaključka prvostupanjskog suda o ništetnosti sklopljenog aneksa ugovora ovaj sud očitovati u nastavku obrazloženja.

16. Ovakvo tumačenje nadalje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (ČŽ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207) a i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama posl. broj: Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. te Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.

17. U odnosu na pobijanu točku I i II u kojom je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe kojom je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franak kao i odredbu ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke žalba tuženika koji u žalbi osporava takvo utvrđenje ukazuje se neosnovanom

18. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 9010963024 u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak, i u dijelu u kojem je ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika , prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

19. Naime prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

20. Nadalje neosnovani su žalbeni navodi o tome da je u obrazloženju izostalo utvrđenje činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud utvrdio status potrošača nisu osnovani budući da isti utvrđen na temelju sadržaja ugovor o kreditu i iskaza samog tužitelja koji je u postupku saslušan kao stranka i koji je naveo da u vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakav obrt te da su mu jedina primanja bila po osnovu rada radi čega je osnovano prvostupanjski sud utvrdio tužitelju status potrošača u ovom sporu.

20.1. U odnosu na odluku iz toč. IV. izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.603,79 eura i točku V kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.362,65 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. budući da je u postupku nesporna činjenica da je predmetni ugovor izmijenjen sklapanjem dodatka tom ugovoru sukladno odredbama zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.br. 102/15).

21. Naime, nakon što je tužiteljevim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru od 14. siječnja 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

22. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti odluku iz toč. IV i V izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu kao u izreci ove presude.

23. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 14. 1. 2016. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeva obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

24. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

25. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 28. travnja 2006. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 14. siječnja 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 16. 11. 2004. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 2. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene. Također iz tih razloga nije osnovan niti zahtjev tuženika za utvrđenjem postojanja tražbine tuženika prema tužitelju s osnovava potplaćenih i povlaštenih anuiteta ne negativne kamatne stope, te je pravilno odbijen prigovor radi prijeboja kao u točkama VI i VII izreke.

25.1. Iz tih razloga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneks od 14. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

25.2. Obzirom da učinak Aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 14. 6. 2016. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužitelju je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u Aneksu ugovoru o kreditu. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 6. i 7. Aneks ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj Chf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

25.3. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa ugovora kreditu od 6. 4. 2016. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 28. travnja 2006. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

26. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

26.1. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

26.2. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

26.3. U Aneksu ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. Pa je i iz tih razloga neosnovan dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti navedenog aneksa - dodatka.

27. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

27.1. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljevog zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

28. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu aneksa istog imao pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.

28.1. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se tužitelj poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

29. Stoga je u odnosu na odluku iz toč. IV i V izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u točki II izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP.

30. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik pobija odluke iz točaka VI i VII izreke kojima je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja i odbio iznesen prigovor radi prebijanja valja reći da, kako je iz prethodno navedenih razloga utvrđeno da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu isplate novčane tražbine radi čega je prvostupanjska presuda preinačena kao u točki II. ove presude, to nije bilo mjesta odlučivanju o prigovoru tuženika radi prebijanja radi čega je prvostupanjska presuda u točaka VI i VII izreke ukinuta kao u točki II izreke rješenja.

31. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u točki VIII izreke pobijane presude kojom je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.439,27 eura preinačen je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte