Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1003/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ZF OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice SF OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice BF OIB: [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnik GF, odvjetnik u [adresa], protiv 1. tuženika MF OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika mldb. FF OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika mldb. IF OIB: [osobni identifikacijski broj], koje 2. i 3. tuženike zastupa zakonska zastupnica ZFR, a sve tuženike zastupa punomoćnica Jelena Ćurković Gošović, odvjetnica u Splitu, zbog uspostave ranijeg stanja (činidbe), odlučujući o žalbi 1. tužiteljice ZF, 2. tužiteljice SF i 3. tužiteljice BF protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2853/2018-(bez podbroja) od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tužiteljice ZF, 2. tužiteljice SF i 3. tužiteljice BF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2853/2018-(bez podbroja) od 13. prosinca 2024.

II Odbija se zahtjev 1. tužiteljice ZF, 2. tužiteljice SF i 3. tužiteljice BF za naknadu troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev 1. tuženika MF, 2. tuženika mldb FF i 3. tuženika mldb. IF za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. tužiteljice ZF, 2. tužiteljice SF i 3. tužiteljice BF kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2853/2018-(bez podbroja) od 13. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Nalaže se tuženicima solidarno uspostaviti ranije stanje na način da kroz petnaest dana uklone zid od opeka koji je izgrađen sjeverno od stana na III. (trećem) katu, označen br. 4, površine 19,46 m2, koji se stan sastoji od kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, označen u zemljišnim knjigama kao: 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], anagrafske oznake [adresa], upisan u Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Katastarska općina: [katastarska općina], [adresa], suvlasništvo tuženika pod 2. i pod 3. svaki za po ½ dijela prava vlasništva, a koji je izgrađen prema stubištu na trećem katu predmetne zgrade, duljine cca 3 metra, od čega cca 1,5 m zida sa sjeverne strane prema ostalom dijelu stubišta te cca 1,5 m zida sa istočne strane prema zajedničkoj terasi na trećem katu zgrade, zatim da ukloni betonski zid s jugoistočnog dijela zajedničke terase na trećem katu predmetne zgrade, koji se proteže duž južnog dijela zajedničke terase duljine cca 3,70 m, zatim duž istočnog dijela zajedničke terase duljine cca 5,30 m, te zatim dalje duljine cca 3,70 m duž zajedničke terase smjerom istok-zapad sredinom terase do predmetnog stana koji se nalazi na jugozapadnom dijelu zgrade, te da ukloni pvc prozor koji se nalazi na istočnom dijelu terase, jedna pvc vrata koja dijele ograđeni jugoistočni dio terase koji je pripojen predmetnom stanu od ostalog dijela terase, te da ukloni krov od salonita koji je postavljen iznad odrađenog jugoistočnog dijela zajedničke terase te iznad navedenog ograđenog dijela stubišta na trećem katu zgrade, i da preda tužiteljicama suposjed jugoistočnog dijela zajedničke terase zgrade na trećem katu predmetne zgrade u [adresa], u površini od cca 17,21 m2, te da preda tužiteljicama suposjed dijela zajedničkog stubišta na trećem katu predmetne zgrade u površini od cca 2,25 m2, a sve što se nalazi na dijelu nekretnine opisane kao zk.br.č. zgr. [katastarska čestica] (kat.br.čest. zem. [katastarska čestica]), KO [katastarska općina], koji je prijeporni dio predmetne nekretnine u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Vrdoljaka „U Splitu, studeni 2022.godine“ i geodetskoj skici koja je sastavni dio navedenog vještva, označen slovima A, B, C, D, E, F, A i ima površinu od 22,65 m2.

2. Zabranjuje se tuženicima solidarno ubuduće na bilo koji način uznemiravati tužiteljice u izvršenju njihovog prava vlasništva predmetne nekretnine, a posebno onemogućavati pristup tužiteljicama na bilo koji dio stubišta i zajedničke terase na trećem katu stambene zgrade u [adresa].

3. Nalaže se tuženicima da solidarno u roku od petnaest dana plate tužiteljici parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana objave presude pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana".

2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-2853/20180-(bez podbroja) od 13. prosinca 2024. pod točkom I izreke je odlučeno da se ne dopušta subjektivna preinaka učinjena podneskom tužitelja od 24. listopada 2024. susljedno čemu u parnicu ne mogu stupiti ĆF i EF.

U točki II izreke je odlučeno da se dopušta objektivna preinaka učinjena podneskom tužitelja od 24. listopada 2024.

Pod točkom III izreke je naloženo tužiteljima da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.225,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Protiv navedene presude u cijelosti te protiv rješenja pod točkama I i III izreke žale se 1. tužiteljica ZF, 2. tužiteljica SF i 3. tužiteljica BF zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23 - dalje ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. 1.-tuženik MF, 2.-tuženik mldb. FF i 3.-tuženik mldb. IF u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode te predlažu žalbu 1.-3. tužiteljica odbiti kao neosnovanu

5. Žalba je neosnovana.

6. U konkretnom slučaju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok žaliteljice ne ističu da bi bila počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je 1. tuženik MF **.**.1998. kupio, odnosno otkupio, stan na kojem je postojalo stanarsko pravo, i to u površini od 19,46 m2,

- da je tužiteljica ZF stekla svoje pravo vlasništva na stanu površine 58,72 m2 Ugovorom o darovanju sklopljenom dana 21. prosinca 1998., dok je tužiteljica PF vlasništvo stekla Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenim 27. kolovoza 1999., a svi navedeni stanovi nalaze se u zgradi sagrađenoj u Splitu, anagrafske oznake [adresa],

- da su stranke u ovome postupku suvlasnici zgrade u [adresa] koja je sagrađena na naprijed navedenoj adresi u k. o. [katastarska općina] te u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu upisana u z. k. ul [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica] dvor, i čest. zgr. [katastarska čestica] kuća, ukupne površine 230,00 m2, i to kao etažni vlasnici,

- da terasa koja je predmet spora predstavlja zajedničke dijelove zgrade kao i stubište, a na kojima, 1.-3. tužitelji tvrde, da je tuženik proširio svoju stan odnosno izgradio prostorije i pripojio ih svome stanju,

- da je vještak Petar Vrdoljak u svom nalazu i mišljenju naveo da su zemljišno- knjižno i stvarno stanje neusklađeni, dok je sudski vještak za graditeljstvo Mijo Tadinac u svome nalazu i mišljenju potvrdio ono što 1.-3- tuženici tvrde - da je dogradnja predmetnog dijela napravljena u razdoblju oko 1970. jer svojim izgledom, načinom gradnje, tlocrtnoj dispoziciji, položaju u prostoru, izvedenim arhitektonskim detaljima, ugrađenim elementima po strukturi i dispoziciji interijera, jest uobičajeni tip izgradnje obiteljskih stambenih kuća razine opremljenosti od početka 70-ih godina prošlog stoljeća; da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je predmetni dio u izvornom stanju od izgradnje, osim što su zamijenjeni prozori i vrata koji su sada od PVC-a; da zgrada ispunjava bitne zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti, a osim toga nadograđeni dio je starosti oko 50 godina i još uvijek zadovoljava bitne zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti i ne prijeti nikakvo urušavanje ili negativno djelovanje na preostali dio zgrade jer se uostalom radi o malom prostoru, od oko 20,00 m2,

- da je u nalazu i mišljenju vještak Mijo Tadinac kazao da je nadograđeni dio pravomoćno legaliziran, a navedeno je apostrofirao i tuženik koji je dostavio rješenje o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/18-04/246, Urbroja: 2181/01-0302/23-22-14; da je 1. tuženik ustvrdio i dokazao da je još 1989. bio sudionik postupka pred Službom za stanove, tadašnje Skupštine općine Split, iz čijeg zapisnika se jasno dade razaznati (a sastavljen je 21. travnja 1989.) da je tadašnja nositeljica stanarskog prava, majka 1. tuženika prenamijenila zajednički prostor dogradnjom dodatne prostorije, na terasi 1971., a iz priložene skice, na zapisniku vidljivo je da je nadograđena prostorija na terasi predstavljena kao sastavni dio stana,

- da tvrdnje tuženika da je nadogradnjom na zajedničkoj terasi na kojoj i on ima suvlasnička prava, izvršio njegov pravni prednik još 1971., 1.-3. tužiteljice ničim nisu dovele u pitanje pa prvostupanjski sud smatra da je to činjenica koja je istinita, a njezinu istinitost potvrđuje i vještak za graditeljstvo Mijo Tadinac,

slijedom čega prvostupanjski sud ocjenjuje da nema nikakve osnove pružiti 1.- 3. tužiteljicama vlasničku zaštitu na zabranu od uznemiravanja i uspostavu ranijeg stanja jer je 1. tuženik MF svoje pravo suprotstavio tom pravu pozivajući se na činjenicu da je dogradnju, kao posao izvanredne uprave, izvršio na zakonit, istinit i pošten način dozvolom prednika tužitelja koji nikada od 1971. do 2018. (kada je pokrenuta ova tužbu) koji ga u tome nisu spriječili, zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev.

8. Žaliteljice u bitnome ističu da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe čl. 5. i čl. 7. st. 3. ZPP-a.

9. Odredbom čl. 5. st. 1. ZPP-a je propisano da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, dok je u st. 3. istog članka propisano da samo kad je to ovim zakonom određeno sud je ovlašten odlučiti o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni. U odredbi čl. 7. st. 3. ZPP-a je propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

10. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je u podnesku od 24. listopada 2024. (list 151-152 spisa) 2. tužiteljica SF navela kako je nakon podnošenja tužbe prenijela pravo vlasništva stana u [adresa] na svoju djecu ĆF i EF te umjesto SF sada na strani tužitelja označava nove suvlasnike zgrade – ĆF i EF te u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka precizira tužbeni zahtjev.

11. U zapisniku s ročišta održanog dana 19. studenoga 2024. (list 163-164 spisa) je navedeno da se u odnosu na izvršene preinake u podnesku tužitelja od 24. listopada 2024., a zbog izričitog protivljenja tuženih iz podnesak od 8. studenog 2024. donosi rješenje pod točkom I. izreke da se dopušta objektivna preinaka učinjena podneskom od 24. listopada 2024. i to pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a, dok je u točki II. izreke odlučeno da nije dopuštena subjektivna preinaka učinjena podneskom od 24. listopada 2024., susljedno čemu u parnicu ne mogu stupiti ĆF i EF.

Dakle, iz sadržaja zapisnika je jasno vidljivo da je na ročištu održanom dana 19. studenoga 2024. bio nazočan punomoćnik 1.-3. tužiteljica GF, odvjetnik u [adresa], da je prvostupanjski sud naveo da su se 1.-3. tuženici u podnesku od 8. studenoga 2024. protivili objektivnoj i subjektivnoj preinaci tužbe, što znači da je punomoćnik 1.-3. tužiteljica na tom ročištu saznao da su 1. -3. tuženici predali u spis podnesak od 8. studenoga 2024. te je punomoćnik 1. -3. tužiteljica mogao zahtijevati da mu taj podnesak bude uručen, ali je to propustio učiniti.

No, okolnost što je punomoćnik 1.-3. tužiteljica propustio zahtijevati uručenje podneska od 8. studenoga 2024. te ga je preuzeo (tek) dana 23. studenoga 2024., nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, u tom podnesku nije sadržan ni jedan zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučivao u pobijanoj presudi pa da bi (prije odlučivanja) bilo nužno izjašnjavanje 1.-3. tužiteljica. Također uz podnesak nije dostavljen ni jedan dokaz, niti je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na bilo kojoj činjenici koja je (po prvi put) iznesena u tom podnesku, pa da bi bilo neophodno izjašnjavanje 1.-3. tužiteljica u skladu s odredbom čl. 7. st. 3. ZPP-a. U tom podnesku su se 1. -3. tuženici usprotivili subjektivnoj preinaci tužbe na način na mjesto 2. tužiteljice stupe njezini sljednici ĆF i EF, kojima je darovala stan, a s tim protivljenjem je punomoćnik 1. -3. tužiteljica bio upoznat na ročištu održanom dana 19. studenoga 2025. na kojem je prvostupanjski sud odbio subjektivnu preinaku tužbe, pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a.

12. Žaliteljice ističu da je nejasno „zašto sud nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe kada se radi o nužnim suparničarima“.

13. Ovdje treba reći da prema pravnoj doktrini nema nužnog suparničarstva na aktivnoj strani (dr. AF: Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine 1980., stranica 347).

Pored toga, i prema novijoj sudskoj praksi, nužno suparničarstvo postoji samo na pasivnoj strani. Naime, o nužnom suparničarstvu se radi onda kada određeni suparničari tek zajedno čine stranku, kojoj se priznaje procesna legitimacija za vođenje parnice. Pritom su nužn suparničari ujedno i jedinstveni suparničari. Dakle, nužni su oni suparničari koji moraju biti obuhvaćeni parnicom na pasivnoj strani, jer u suprotnom vođenje parnice zbog nedostatka procesne legitimacije nije dopušteno . Nužnog suparničarstva nema na aktivnoj strani. To iz razloga što bi to bilo kontradiktorno načelu dispozicije stranaka, jer stranka koja tuži/zahtjeva mora uvijek biti slobodna u pogledu poduzimanja vlastitih procesnih radnji te sva dispozicijska raspolaganja ona treba raditi samostalno (tako i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4658/2024-2 od 9. prosinca 2024.). Stoga su neosnovani naprijed opisani žalbeni navodi.

14. Nadalje, žaliteljice ističu da prvostupanjski sud nije prihvatio njihov prijedlog za dopunskim vještačenjem i očitovanjem vještaka na njihove prigovore.

15. Iz sadržaja spisa je vidljivo da su 1.-3 tužiteljice u podnesku od 16. rujna 2024. navele da „ukoliko tuženici eventualno osporavaju da se sporna nadogradnja koja je predmet tužbenog zahtjeva nalazi na zajedničkoj terasi te da je ista izgrađena upravo na zajedničkoj terasi zgrade, tada predlažem da se vještaci dodatno očituju, a posebno vještak geodet, je li se predmetna sporna nadogradnja nalazi unutar gabarita stana tuženika (sukladno stanju u zemljišnim knjigama) ili pak prelazi gabarite stana prema stanju u zemljišnim knjigama te se nalazi i izgrađena je upravo na zajedničkoj terasi zgrade?“

16. Dakle, 1.-3. tužiteljice nisu iznijele nikakve prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, već su samo navele da ukoliko 1.-3. tuženici osporavaju da je sporna nadogradnja izvršena na zajedničkoj terasi, da u tom slučaju treba dodatno očitovanje sudskog vještaka.

No, u ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je nadogradnja izvršena na zajedničkoj terasi, što je 1. tuženik MF i naveo u svom odgovoru na tužbu od 26. prosinca 2021. (list 47-48 spisa), a što je i prvostupanjski sud utvrdio u pobijanoj presudi pod točkom 9.1. obrazloženja kada je napisao kako je točna činjenica da je predmet spora terasa koja predstavlja zajedničke dijelove zgrade kao i stubište te da je 1. tuženik MF proširio svoju stan odnosno izgradio prostorije te ih pripojio svome stanu, a za što prvostupanjski sud navodi da je utvrdio uz pomoć vještaka Petra Vrdoljaka i Mije Tadinca.

Iz navedenog jasno proizlazi da 1. -3. tužiteljice nisu imale niti jedan prigovor kojim bi ukazivale na to da u nalazima i mišljenjima vještaka postoje nejasnoće, nedostaci ili proturječnosti, a koje bi prvostupanjski sud trebao otkloniti u smislu odredaba čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a.

17. Stoga u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju sadržajno upiru žaliteljice.

18. U odnosu na žalbene navode da sud nije proveo dokaz saslušanjem 1. -3. tužiteljica, čime sadržajno ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a, valja reći da je sud prvog stupnja na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

Pored toga, odredbom čl. 264. ZPP-a je propisano da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. No, 1.-3. tužiteljice u žalbi zapravo i ne upućuju ni na jednu spornu činjenicu za koju smatraju da je mogla biti utvrđena njihovim saslušanjem. Stoga su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

19. Prvostupanjski sud ocjenjuje da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o tome da su 1.-3. tužiteljice zatražile zaštitu od tuženih i to od uznemiravanja, a koja zaštita od uznemiravanja je propisana odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), prema kojoj ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

U stavku 2. istog članka je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

20. U konkretnom slučaju je pravna prednica 1. tuženika MF, njegova sada pok. majka VF, oduzela dio zajedničke terase i pripojila je stanu u kojem je živjela, pa takav čin (oduzimanje dijela stvari) ne predstavlja uznemiravanje u odnosu na koje bi suvlasnici mogli tražiti da uznemiravanje prestane (tako i odluka Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1151/2018 od 19. rujna 2019.).

21. Odredba čl. 39. st. 1. ZVDSP-a propisuje da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

22. U skladu s odredbom čl. 41. st. 1. ZVDSP-a za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

23. Takvu odredbu sadržavao je i čl. 16. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91).

24. U podnesku od 21. kolovoza 2024. 1.-3. tužiteljice navode da „suvlasnici odnosno zajedničari zajedničke terase tužbenim zahtjevom traže uklanjanje objekta izgrađenog na njihovoj terasi bez suglasnosti njih kao suvlasnika, odnosno zajedničara predmetne zajedničke terase te da to što je taj objekt koji je izgrađen na njihovoj zajedničkoj terasi sada „legaliziran“ ništa ne mijenja na stvari niti mijenja činjenicu da je ta zajednička terasa i dalje zajednička terasa“.

25. Međutim, takvu suglasnost 1.-3. tuženici nisu ni mogli niti trebali tražiti od 1.-3. tužiteljica koje nisu bile suvlasnice zajedničkih dijelova zgrade u [adresa], u vrijeme zatvaranja dijela zajedničke terasa i nadogradnje stana na III katu od 19,46 m2, koji se sastoji od: kuhinje, blagavaonice, kupaonice i hodnika, a koji stan je 1. tužitelj MF kupio od prodavatelja Republike Hrvatske, temeljem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko prvo sklopljenog 24. lipnja 1998. (list 66-68 spisa), pa nedostatak takve suglasnosti 1. -3. tužiteljica, ne može njima dati pravo na vlasničku zaštitu u skladu s odredbom čl. 167. st. 1. ZVDSP-a (tako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda broj Rev 1254/2018-4 od 24. veljače 2021.)

26. Naime, iz Ugovora o darovanju od 21. prosinca 1998. (list 167-168 spisa) vidljivo je da ŠF iz [adresa], daruje svojoj kćerki ZF rođ. ŠF, iz [adresa], stan površine 58,73 m2, sagrađen na kat. čestici [katastarska čestica], z.k. čest. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je iz Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 27. kolovoza 1999. (list 171-173 spisa) vidljivo da je isti sklopljen između prodavatelja Grada Splita i 3. tužiteljice PF, kao kupca, a predmet kupoprodaje je stan u [adresa], I kat, stan br. 2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kat. čestici [katastarska čestica], z.k. čest. br. zgr. 1592/1 k. o. [katastarska općina], te se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika

27. Budući da je pravna prednica 1. tužitelja MF zatvaranje dijela zajedničke terase izvršila 1971. godine, što znači 47 godina prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, očito je da niti ona nije mogla ni trebala tražiti suglasnost za tu činidbu od 1. tužiteljice ZF i 3. tužiteljice BF jer iste nedvojbeno nisu bile vlasnice stanova u predmetnoj zgradi niti suvlasnice zajedničkih dijelova zgrade, tako da nije postojala objektivna mogućnost za traženje njihove suglasnosti. S druge strane, 1. tuženik MF je u odgovoru na tužbu naveo da se 1971. godine tadašnji stanari nisu protivili nadogradnji te da su pomagali u radovima, a navedenu tvrdnju 1.-3. tužiteljice nisu osporile.

28. Točan je žalbeni navod da okolnost da je nadograđeni objekt legaliziran ne mijenja činjenicu da je zajednička terasa i dalje zajednička terasa, ali tužbeni zahtjev nije odbijen zbog činjenice da je sporni objekt legaliziran, već zbog toga što nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje pravne zaštite u skladu s odredbom čl. 167. ZCDSP-a u svezi s čl. 41. st. 1. ZVDSP-a.

29. Što se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva 2. tužiteljice SF, valja reći da je i njezin tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan, a s obzirom da je ona u tijeku prvostupanjskog postupka sklopila Ugovor o darovanju dana 29. ožujka 2022., kojim je daroprimcu ĆF darovala 1/3 stana u [adresa], prizemlje, površine 58,15 m2, u zgradi sagrađenoj čest. zgr. [katastarska čestica] dvor, i čest. zgr. [katastarska čestica] kuća, ukupne površine 230,00 m2, a Ugovorom o darovanju od 22. kolovoza 2022. je darovala 2/3 navedenog stana daroprimateljici HF.

30. Budući da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, to je valjalo odbiti žalbu tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari.

31. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tužitelju, donesena u skladu s odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25), a u odnosu na koju 1. -3. tužiteljice nisu iznijele niti jedan konkretan žalbeni navod.

32. Slijedom svega navedenoga i na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke.

33. Budući da 1.-3. tužiteljice nisu uspjele u žalbenom postupku, to je na temelju 166. st. 1. ZPP-a, odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac