Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5766/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupaju punomoćnici Marinko i Marino Brajko, odvjetnici u Đakovu, S. Radića 9/I, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po Tomislavu Buliću, odvjetniku iz STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P- 474/2023-24 od 25. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-474/2023-24 od 25. studenoga 2024. u pobijanoj točki I, II i IV izreke.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u pobijanoj točki V izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:
„I Utvrđuje se ništetnom odredba toč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog dana 06. studenog 2006.g. između parničnih stranaka, a koja odredba glasi: „sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja“ II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.120,93 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
- iznos od 0,22 € počev od 01.12.2006. godine pa do isplate
- iznos od 0,27 € počev od 01.01.2007. godine pa do isplate
- iznos od 1,94 € počev od 01.05.2008. godine pa do isplate
- iznos od 2,54 € počev od 01.11.2008. godine pa do isplate
- iznos od 4,98 € počev od 01.01.2009. godine pa do isplate
- iznos od 13,45 € počev od 01.03.2009. godine pa do isplate
- iznos od 14,54 € počev od 01.04.2009. godine pa sve do ispate
- iznos od 8,60 € počev od 01.05.2009. godine pa sve do isplate
- iznos od 10,30 € počev od 01.06.2009. godine pa sve do isplate
- iznos od 10,86 € počev od 01.07.2009. godine pa sve do isplate
- iznos od 8,16 € počev od 01.08.2009. godine pa sve do isplate
- iznos od 9,16 € počev od 01.10.2009. godine pa sve do isplate
- iznos od 7,32 € počev od 01.10.2009. godine pa sve do isplate
- iznos od 7,67 € počev od 01.11.2009. godine pa sve do isplate
- iznos od 6,26 € počev od 01.12.2009. godine pa sve do isplate
- iznos od 9,10 € počev od 01.01.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 8,96 € počev od 01.01.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 11,64 € počev od 01.03.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 12,79 € počev od 01.04.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 13,72 € počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 15,54 € počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 18,92 € počev od 01.07.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 21,22 € počev od 01.08.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 24,83 € počev od 01.09.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 26,90 € počev od 01.10.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 29,75 € počev od 01.11.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 28,69 € počev od 01.12.2010. godine pa sve do isplate
- iznos od 30,26 € počev od 01.01.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 37,94 € počev od 01.01.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 37,61 € počev od 01.03.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 37,18 € počev od 01.04.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 41,01 € počev od 01.05.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 36,32 € počev od 01.06.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 40,84 € počev od 01.07.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 48,29 € počev od 01.07.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 59,22 € počev od 01.09.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 66,55 € počev od 01.10.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 52,92 € počev od 01.11.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 48,00 € počev od 01.12.2011. godine pa sve do isplate
- iznos od 48,06 € počev od 01.01.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 51,72 € počev od 01.02.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 55,03 € počev od 01.03.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 55,71 € počev od 01.04.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 54,27 € počev od 01.05.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 54,10 € počev od 01.06.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 55,60 € počev od 01.07.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 55,76 € počev od 01.08.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 54,30 € počev od 01.09.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 53,39 € počev od 01.10.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 50,49 € počev od 01.11.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 54,18 € počev od 01.12.2012. godine pa sve do isplate
- iznos od 54,78 € počev od 01.01.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 54,25 € počev od 01.01.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 48,55 € počev od 01.03.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 51,19 € počev od 01.04.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 51,69 € počev od 01.05.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 54,69 € počev od 01.06.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 48,21 € počev od 01.06.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 48,66 € počev od 01.08.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 49,55 € počev od 01.09.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 49,12 € počev od 01.10.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 50,82 € počev od 01.11.2013. godine pa sve do isplate
- iznos od 52,34 € počev od 01.12.2013. godine pa sve do isplate i to od 1. prosinca 2006. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
III Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 666,25 €.
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.441,28 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
V Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 553,99 €.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, kojom istu pobija u točki I, II i IV izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o troškovima iz točke V izreke navedene presude, zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se odluka o troškovima preinači i tužitelju dosude svi nužni troškovi koje je imao, te troškovi žalbenog postupka.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti onu iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi.
7. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu koji je sklopio sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.
8. Tuženik u žalbi prvenstveno prigovara da tužitelj nema status potrošača, odnosno da navedena, odlučna činjenica nije utvrđena.
9. Tužitelj u tužbi sadržajem tužbe upućuje na svoje svojstvo potrošača (npr. pozivanjem na opće poznatu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 donesenoj u pravnoj stvari tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, presudu Suda EU C-186/16 donesenu u tumačenju Direktive 93/13 i dr.). U odgovoru na tužbu tuženik nije osporavao tužitelju status potrošača, a niti u svojim podnescima, dok iz Izjave djelatnika tuženika EĐ (l. 42-44 spisa) izričito proizlazi da se iz teksta samog ugovora ne može uvijek vidjeli je li sklopljen od strane fizičke osobe kao potrošača ili ga je sklopio obrtnik ili osoba sa samostanom djelatnošću, budući da su imali isti OIB/JMBG.
10. Tuženik u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da tužitelj ima status potrošača, pozivajući se na naziv ugovora (samo ugovor o kreditu a ne potrošački ugovor o kreditu) iako iz izjave na koju se pozvao proizlazi da se isto iz teksta samog ugovora ne može uvijek vidjeti.
11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupovao osobni automobil za privatne svrhe, a ne da bi isti kupovao u poslovne svrhe, što ne proizlazi ni iz jednog dokaza u postupku.
12. Radi toga, budući da je zaključkom donesenim na sjednici predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenog 2023. (SU IV-56/2023) utvrđeno da je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli u Chf teret dokaza statusa potrošača na tužitelju, a ako banka to osporava onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema, te da tuženik osporavajući navedeno svojstvo potrošača nije iznio nikakve prijedloge iako je slijedom navedenog shvaćanja teret dokaza bio na njemu, tuženik svojim žalbenim navodima kojima ističe neosnovane tvrdnje o bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221. ZPP i o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nije doveo u sumnju pravilno činjenično utvrđenje tužiteljevog statusa potrošača.
13. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, dana 6. studenoga 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 22204, na iznos od 16.456,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća svakog mjesečnog anuiteta, na rok od 84 mjeseca, te da se radi o kreditu za kupnju vozila.
14. Ugovor u dijelu Uvjeta ugovora o kreditu, 1. Određivanje pojmova, točka 1.4. navodi: Potrošač – ona osoba koja to svojstvo ima temeljem odredaba u čl. 3. tč.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/03.) Isto tako nema spora tome da je tuženik isti ugovor sklopio kao trgovac tj. osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
15. Odredba članka 81. citiranog Zakona određuje:
"1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku."
15.1. Ugovor je formuliran od strane tuženika, te okolnost što je, kako to tvrdi tuženik, tužitelj mogao izabrati i ugovor u kojem je glavnica kredita bila vezana uz valutu EUR, ne znači da je tuženik sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi.
16. Jedni dokaz koji je tuženik iznio je pisana izjava CĐ iz [adresa], koji je u vrijeme sklapanja ugovora bio zaposlenik tuženika, a u kojoj isti opisuje gdje je radio i koji su bili njegovi radni zadaci, kakve je sve ugovore tuženik nudio potencijalnim klijentima, kakva je bila procedura sklapanja ugovora, zbog protivljenja tuženika nije mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku. Osim toga izjava je suviše općenita, te se ne odnosi na predmetni ugovor o kojem ta osoba evidentno nema neposrednih saznanja.
17. Budući da tužitelju, koji je prosječni potrošač, a što je sud pravilno obrazložio, nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg ugovorne odredbe uz primjenu valutne klauzule u CHF, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu takvih odredaba ugovora, navedenim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO)., te se radi o ništetnoj odredbi u smislu čl. 322. St. 1. ZOO.
18. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, kojem stranke nisu prigovarale.
18.1. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno je kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. studenog 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno:
- 2.120,93 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) pozitivnih tečajnih razlika pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n1' Tabele 1 nalaza, ili
- 2.047,35 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike (-73,58 EUR), pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n1' Tabele 1 nalaza.
19. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom.
19.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
19.2. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).
20. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata, kako je to izraženo u brojnim odlukama do sada u pravno identičnim predmetima, neovisno o tome što je kredit već otplaćen.
21. Neosnovan je i prigovor zastare. Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio:
U konkretnom slučaju ovaj je sud primijenio pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020.:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
Dakle, opći rok zastare iz članka 225. ZOO-a, koji iznosi 5 godina, još uvijek nije protekao, što više nije niti počeo teći jer je tek ovom presudom utvrđena ništetnost zastarnog roka, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.
22. Sud je pravilno odredio tijek zakonskih zateznih kamata od plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa a ne od podnošenja tužbe jer je tuženik koristio nepoštenu ništetnu odredbu prilikom sklapanja ugovora tako da se isti može smatrati nesavjesnim stjecateljem pa je na stečeni novčani iznos po čl. 1115 ZOO-a dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta.
23. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.
24. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.
25. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke o trošku proizlazi, da je sud imao na umu da je tuženik osporavao kako pravnu osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva, to je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 89,17 % dok je tuženik uspio sa 10,83 %, pa je konačni uspjeh tužitelja 78,34 % razmjerno čemu su mu u konačnici pravilno određeni troškovi koje je tuženik dužan platiti.
26. U konkretnom slučaju, kada je tužitelju dosuđen trošak u većem dijelu, dok je njegov zahtjev za naknadu troškova samo djelomično odbijen, ne može se smatrati da bi takva odluka mogla predstavljati znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba.
27. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
