Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4592/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja KU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Bojani Tadić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pedišić i partneri iz Zagreba, Nova Ves 17, protiv tuženika ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 70, te umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, odlučujući o žalbama I. i II tužitelja i umješača Republike Hrvatske na strani I. i II. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P- 135/2024-49 od 23. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-135/2024-49 od 23. kolovoza 2024. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka nastalih povodom pravnog lijeka I. i II. tužitelja te umješača Republike Hrvatske ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenom ovrha temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, Posl.broj XX-Ovr-92/06 od 10 .veljače 2006. g. radi ispražnjenja i predaje dijela katastarske čestice [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 3950 m2, a što odgovara dijelu zemljišnoknjižne čestice broj 8404/1 K. O. [katastarska općina] upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

Tuženiku se nalaže da tužiteljima naknadi parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se 1. tužitelju i 2. tužitelju da solidarno u roku od 15 (petnaest) dana naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 191.097,50 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 46.184,73 eur.“

2. Protiv presude žale se I. i II. tužitelji iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka USRH, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se pobijana odluka u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te stavljaju zahtjev za naknadom troška.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i stavlja zahtjev za naknadom troška.

4. Protiv presude žali se umješač Republika Hrvatska na strani I. i II. tužitelja iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da se pobijana odluka u smislu žalbenih navoda preinači te stavlja zahtjev za naknadom troška.

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode umješača na strani tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i stavlja zahtjev za naknadom troška.

6. Žalba I. i II. tužitelja je osnovana.

7. Žalba umješača je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-92/2006 od 6. veljače 2006., na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6386/97 od 2. rujna 2003., radi ispražnjenja i predaje u posjed uklanjanjem montažnog privremenog objekta i svakog materijala s nekretnine dio čk.br. 3716/1, k. o. [katastarska općina], [adresa], u površini cca 3950 m2, što odgovara dijelu zk.č.br. 8404/1 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sve označeno na skici mjerenja crvenom bojom u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Ivana Brknjača od 25. lipnja 2001. koja skica je sastavni dio sudskog spisa, poslovni broj P-6386/97 te je naloženo ovršenicima ČU i KU, ovdje tužiteljima, predati istu česticu u posjed slobodnu od osoba i stvari ovrhovoditelju ĆU, ovdje tuženiku, a koji zahtjev temelje na činjenici upućivanja u parnicu iz razloga propisanog čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ/96 odnosno i iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 10. OZ/96.

9. U žalbenom postupku, sporno je da li su ispunjenje pretpostavke za nedopuštenost ovrhe obzirom na prigovor I. i II. ovršenika ovdje I. i II. tužitelja iz čl. 46. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005 i 67/2008 - dalje u tekstu: OZ).

10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da je ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da pobijana odluka ne sadrži potpune, jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama vezano za postojanje pretpostavki o nedopuštenosti ovrhe, a na koju povredu upiru žalitelji.

11. U ovoj pravnoj stvari Općinski građanski sud u Zagrebu donio je 16. srpnja 2010. prvostupanjsku presudu, poslovni broj P-3599/07 kojom je odbijen predmetni tužbeni zahtjevi protiv koje odluke su žalbu podnijeli tužitelji te je rješenjem ovog suda od 24. studenog 2015., poslovni broj Gž-7599/13-2 ukinuta navedena presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je u nastavku postupka Općinski građanski sudu u Zagrebu, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, donio odluku dana 2. ožujka 2018. kojom je ponovno odbijen predmetni tužbeni zahtjev te je povodom žalbe tužitelja ovaj sud presudom poslovni broj Gž-1267/2019-2 od 26. ožujka 2019. odbio žalbu 1. i 2. tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prethodno opisanu prvostupanjsku presudu.

13. Nadalje, povodom revizije 1. i 2. tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 17. siječnja 2024. rješenje poslovni broj Rev 267/2021-12 kojim je ukinuo prethodno citiranu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te je predmet vraćen prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

Prema stanovištu Vrhovnog suda nejasan je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženiku pripada suvlasnički dio od 5090/32666 dijela zk.č.br. 8404/1, k. o. [katastarska općina], što čini više od spornih 3950 m2, koja su predmet činidbe u ovrsi i da tuženik osnovano zahtjeva predaju u posjed 3095 m2 od ukupno 32666 m2 površine zk.č.br. 8404/1 k. o. [katastarska općina].

Nadalje, iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda proizlazi da drugostupanjska presude ne navodi odgovarajuće razloge u smislu odredbe čl. 46. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 121/05., dalje: OZ) vezano za sadržaj i posljedice rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju.

Jednako tako, prema stanovištu Vrhovnog suda nejasno na temelju kojih odlučnih činjenica su sudovi ocijenili da se ovrha određena spornim rješenjem o ovrsi može provesti na točno određenom, realnom dijelu nekretnine (kako je to pobliže označeno u ovršnoj ispravi na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi) ispražnjenjem i predajom tog dijela u posjed tuženiku kad tuženiku pripada samo suvlasnički dio (u omjeru 5090/32666), odnosno suposjed cijele nekretnine.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da je predmet spora zahtjev 1. i 2. tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-92/2006 od 6. veljače 2006., na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6386/97 od 2. rujna 2003.,

- da je na temelju navedene presuda ovrha određena radi ispražnjenja i predaje u posjed uklanjanjem montažnog privremenog objekta i svakog materijala s nekretnine dio čk.br. 3716/1, k. o. [katastarska općina], [adresa], u površini cca 3950 m2, što odgovara dijelu zk.č.br. 8404/1 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sve označeno na skici mjerenja crvenom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Ivana Brknjača od 25. lipnja 2001. koja skica je sastavni dio sudskog spisa, poslovni broj P-6386/97 te je naloženo ovršenicima ovdje tužiteljima, predati istu česticu u posjed slobodnu od osoba i stvari ovrhovoditelju, ovdje tuženiku;

- da je protiv optuženog zemljišnoknjižnog referenta Milivoja Vrbana vođen kazneni postupak zbog kaznenog dijela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti a koji je pravomoćno i osuđen, dok je protiv ovdje tuženika vođen kazneni postupak, zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti;

- da prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Kž 394/2019- 6 od 12. prosinca 2019. pravomoćno je odbijena optužba protiv ovdje tuženika da bi svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao kaznenim dijelom;

- da kazneni postupak koji je vođen protiv tuženika nema nikakav utjecaj na predmetni i postupak i da je bezpredmetno bilo kakvo pozivanje 1. i 2. tužitelja na ranije nižestupanjske kaznene presude budući je u međuvremenu pravomoćno ocijenjeno da tuženik nije počinio kazneno djelo zbog kojeg se protiv njega vodio kazneni postupak;

- da je relevantno da li tuženik koji je sada suvlasnik predmetne zk.č.br. 8404/1, k. o. [katastarska općina] i to u omjeru od 5090/32666 suvlasničkog dijela, dok je na početku ovog postupka bio samovlasnik predmetne zk.č.br. 8404/1 i ima li pravo tražiti ovrhom ispražnjene i predaju u posjed na točno određenom dijelu predmetne nekretnine kako to proizlazi iz izreke pravomoćne prvostupanjske presude na temelju koje je određena ovrha;

- da je sukladno navedenoj odluci Vrhovnog suda potrebno utvrditi da li u predmetnom slučaju postoji razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz odredbe čl. 46. st. 1. t. 10. OZ-a i to razloga ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.;

- da je u ranijim postupcima utvrđeno da ne postoje drugi razlozi odnosno razlozi iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a

- da je u trenutku donošenja presude na temelju koje je određena ovrha ovdje tuženik bio na temelju sudske odluke na predmetnoj nekretnini uključujući i na zk.č.br. 8404/1 k. o. [katastarska općina], upisan kao samovlasnik, a sada je upisan kao suvlasnik i da može zahtijevati predaju u suposjed;

- da je u tuženikovom zahtjevu za predajom u posjed sadržan i zahtjev za predajom u suposjed i da to što zahtijeva predaju u posjed ne čini predmetnu ovrhu nedopuštenom;

- da je sada ovdje tuženik upisan kao suvlasnik kojem pripada idealni dio predmetne nekretnine i to u omjeru od 5090/32666 dijela, dok preostali suvlasnički dio od 27576/32666 dijela pripada umješaču na strani tužitelja Republici Hrvatskoj;

- da neovisno o tome što se suvlasnica predmetne nekretnine Republika Hrvatska nije pridružila zahtjevu tuženika za predajom predmetne nekretnine u suposjed i za njezinim ispražnjenjem, pravo je tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine da zahtjeva predaju u suposjed te nekretnine, odnosno i predaju u suposjed točno određenog dijela te nekretnine;

- da prigovor umješača da zbog nesklada između katastarskog (stvarnog) i zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini tužitelji imaju pravni interes da se utvrdi realni dio nekretnine za koji oni tvrde da na tom dijelu predmetne nekretnine imaju takva prava koja sprječavaju ovrhu nije osnovan jer prema odredbi čl. 11. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19., 128/22. i 155/23.), a koja odredba je bila sadržana i u ranije važećem Zakonu o zemljišnim knjigama iz 1996. ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi dok ne budu promijenjeni prema odredbi st. 4. ovog članka.

- da prava tužitelja koja bi sprečavala ovrhu ne proizlaze iz aktualnog zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini iz kojeg proizlazi kako su suvlasnici predmetne nekretnine pa tako i predmetne zk.č.br. 8404/1, k. o. [katastarska općina] tuženik u omjeru od 5090/32666 dijela i Republika Hrvatska u omjeru od 27576/32666 dijela;

- da okolnost da umješač Republika Hrvatska nije dala suglasnost za predaju nije odlučna obzirom da tuženik kao suvlasnik zahtjeva predaju u suposjed točno određenog dijela predmetne nekretnine i to u površini koja je manja od njegovog suvlasničkog dijela.

15. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio nisu ispunjeni uvjeti niti za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 46. st. 1. toč 10. OZ-a i da tuženik kao suvlasnik predmetne nekretnine ima pravo tražiti provedbu predmetne ovrhe, a čije proglašenje nedopuštenom zahtijevaju tužitelji te odlučio na navedeni način.

16. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog za sada suda nije pravilan, te I. i II. tužitelji i umješač osnovano osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Prvenstveno, iz stanja spisa proizlazi da je na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6386/97 od 2. rujna 2003., određena ovrha radi ispražnjenja i predaje u posjed uklanjanjem montažnog privremenog objekta i svakog materijala s nekretnine dio čk.br. 3716/1, k. o. [katastarska općina], [adresa], u površini cca 3950 m2, što odgovara dijelu zk.č.br. 8404/1 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sve označeno na skici mjerenja crvenom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Ivana Brknjača od 25. lipnja 2001. koja skica je sastavni dio sudskog spisa, poslovni broj P-6386/97 te je naloženo ovršenicima , ovdje tužiteljima, predati istu česticu u posjed slobodnu od osoba i stvari ovrhovoditelju ovdje tuženiku.

Dakle, navedenom odlukom ovršenicima je naloženo uklanjanje montažnog objekta i materijala te predaja naprijed navedene i opisane čestice u posjed ovrhovoditelju slobodnu od osoba i stvari, a ne u suposjed.

18. Obzirom na navedeno, time je predmetni postupak pokrenut radi nedopuštenosti ovrhe na temelju pravomoćne i ovršne presude te polazeći od izreke navedene ovršne isprave kojom je sud vezan, a kojom ovršnom ispravom je naložena predaja u posjed, a ne suposjed kao i da je ovršni postupak strogo formalan postupak, to nije dopušteno intervenirati u ovršnu ispravu, dakle prvostupanjski sud je vezan sadržajem ovršne isprave, pa je iz navedenih razloga pogrešan pravni pristup i zaključak prvostupanjskog suda da je u ovršnoj ispravi sadržan i zahtjev za predajom u suposjed.

19. Jednako tako, iz stanja spisa kako to i navodi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nakon donošenja revizijske odluke bilo je potrebno utvrditi da li je predmetna ovrha nedopuštena iz razloga propisanog iz čl. 46. st. 1. toč. 10. OZ/96 odnosno ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije moga istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske nagode ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

21. S time u vezi prvostupanjskom sudu se ukazuje da sukladno čl. 48. st. 5. u vezi s čl. 51. st 3. OZ/96 ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu.

Dakle, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može biti samo utemeljena na razlozima koji su istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi povodom koje su ovršenici upućeni u parnicu ( tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1901/17 od 17. rujna 2019. i Rev-3745/18 od 6. rujna 2022.)

22. Pored navedenog, okolnost što je u međuvremenu kao suvlasnik upisana Republika Hrvatska nije pravno odlučno u ovom postupku za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva jer ovršenici nisu zbog toga razloga upućeni u parnicu niti se može uzeti u obzir u okviru odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

23. U odnosu na žalbene navode ukazuje se da iz navoda žalbe protiv rješenja o ovrsi proizlaze tvrdnje ovršenika, ovdje tužitelja da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik upisan kao vlasnik bez valjane i podobne isprave odnosno pravomoćne i ovršne presude P-3473/94 od 21. rujna 1994. i da nikada nije bio nositelj prava upravljanja korištenja i raspolaganja zemljišta kat. čest. br. [katastarska čestica] i da nije vlasnik izgrađenih objekata (u naravi obit. kuće, bolnica, klesarske radione i dr. ) te da su u posjedu sporne nekretnine dugi niz godina i da su u tijeku postupci radi utvrđivanja prava vlasništva, dakle ovdje tužitelja protiv tuženika.

24. Nadalje, iz obrazloženja rješenja o upućivanju u parnicu poslovni broj Ovr-92/06 proizlazi da ovšenici u žalbi navode da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika jer je ovršna isprava bez pravnog učinka te se isti upućuju u parnicu iz čl. 46. st. 2. toč. 9. OZ-a odnosno kako to navodi prvostupanjski sud i iz razloga 46. st. 2. toč. 7. i 10. OZ-a.

25. Također, iz činjeničnih navoda predmetne tužbe radi nedopuštenosti ovrhe proizlazi da su tužitelj u posjedu i da su vanknjižni vlasnici dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 3950 m2, a što odgovara dijelu zk. čest. 8404/1 k. o. [katastarska općina], radi čega su pokrenuli postupke protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva i da je u tijeku veći broj parnica pa tako navode postupke poslovni broj P- 3503/06, P-3504/06 i P-1241/06.

26. Prema odredbi čl. 166 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“, broj: 81/2015 -pročišćeni tekst i 94/2017- dalje u tekstu: ZV) propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili slabijem pravnom temelju.

Stavkom 2. navedenog članka propisano je da će predmnjevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojeg prednika ili može samo sumnjivoga ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

27. Dakle, iz stanja spisa te iznesenih žalbenih navoda proizlazi tvrdnje tužitelja da posjednici i izvanknjižni vlasnici određenog realnog dijela predmetne nekretnine odnosno predmnjevani vlasnici i da imaju takva prava koja sprečavaju ovrhu.

28. Nadalje, u odnosu na žalbene navode žalitelja kojima se pozivaju na obrazloženja pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1645/2015 od 13. ožujka 2020. i utvrđenja suda u navedenom postupka, valja reći da svojstvo pravomoćnosti stječe izreka presude, a ne i obrazloženja.

29. Jednako tako, sukladno čl. 12. ZPP-a u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan je za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

30. Obzirom na sve naprijed navedeno, a kako pobijana odluka ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati vezano za tvrdnje tužitelja da su predmnjevani vlasnici te da imaju takva prava koja sprečavaju ovrhu te s tim u vezi postojanja razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 10. OZ/96, a sve u vezi čl. 51. st. 3. i čl. 48. st. 5. OZ/96, to je ostvarena bitna povreda postupak iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

31. U ovom predmetu prvostupanjska je presuda jednom već bila ukinuta, a u čl. 366. a ZPP-a propisana je zabrana ukidanja presude dva puta.

32. No, ovaj sud kao drugostupanjski smatra da je svrsishodno prvostupanjsku presudu ukinuti po drugi put kako ne bi došlo bi do povrede prava stranaka na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava RH kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona, koji, dakle, ima prednost u primjeni spram ZPP-a.

33. Pravo na pošteno suđenje skup je postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka. Ono ima tako važno mjesto u demokratskom društvu da ne može biti nikakvog opravdanja za restriktivno tumačenje tih jamstava (v. odluku Ustavnog suda br. U-III-3538/2017 od 18. travnja 2019., www. usud. hr). Dakle, pravo na pošteno suđenje mora uključivati i mogućnost sudova da postupovnim jamstvima (uvijek) provedu pravičan postupak.

Pri tome treba imati u vidu da pravo na pošteno suđenje ima više aspekata time da oni koji su važni za ovaj spor jesu pravo na pristup sudu i pravo na kontradiktoran postupak.

Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda.

Ovaj sud smatra da bi pravo na "rješavanje" spora zabranom (ponovnog) ukidanja presude bilo povrijeđeno jer bi takvim neukidanjem prvostupanjske presude bila narušena sama bit prava na sud.

34. Nadalje, bilo bi povrijeđeno pravo stranaka na provođenje kontradiktornog postupka.

35. Naime, s obzirom na prirodu povreda odredaba parničnog postupka koju je prvostupanjski sud učinio kao i opseg pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a do kojega je došlo zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda o primjeni materijalnog prava, potrebno je provesti novu glavnu raspravu i provesti dokaze predložene od strane tužitelja i dati obrazloženje o svemu što je odlučno za ocjenu postojanja predmnjevanog vlasništva tužitelja.

36. U takvim okolnostima, a radi ostvarivanja prava na pristup sudu i provođenja kontradiktornog postupka, svrsishodno je provesti novu glavnu raspravu kako bi stranke imale priliku u potpunosti te uz potpunu primjenu relevantnih procesnih odredbi raspraviti sva sporna pravna pitanja i utvrditi sve pravno relevantne činjenice koje je potrebno utvrditi za pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda kako je to prethodno već obrazloženo.

37. Prema stanovištu ovog suda inzistiranje na primjeni čl. 366. a ZPP-a u opisanim okolnostima predstavljalo bi i pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka te bi nerazumna i posebno stroga primjena proceduralnog pravila neopravdano ograničila tužiteljev pristup sudu.

38. Stoga, sukladno čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti I i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je odlučeno kao u stavku I izreke ove odluke.

39. Obzirom da je neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

40. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u stavku II izreke ove odluke.

41. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu postupka u naprijed izloženom smislu te dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama vezano za postojanje pretpostavki za nedopuštenost predmetne ovrhe iz čl. 46. st. 1. toč. 10. OZ-a, a sve u vezi čl. 51. st. 3. OZ/96 te raspraviti žalbene navode i utvrditi stanje predmeta radi utvrđenja prava vlasništva koji su se vodili između stranaka i postupiti sukladno rješenju i uputi Vrhovnog suda poslovni broj Rev 267/2021 od 17. siječnja 2024. te će tek će tada biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej