Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1763/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Penić Lukač, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Kseniji Somić Kaurić, odvjetnici iz Gline, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj P-33/2024-14 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj P-33/2024-14 od 26. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„UTVRĐUJE SE da je tužitelj vlasnik 742/15059 idealna dijela katastarske čestice br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se tuženiku nalaže da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na dijelu navedene nekretnine, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, te mu se nalaže da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.650,00 eura (točka II. izreke).

3. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno istu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na koju povredu ukazuje tužitelj u žalbi. Pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije ocijenio sve provedene dokaze, obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, dok pojedini navedeni razlozi nemaju uporište u sadržaju spisa i cjelokupnom rezultatu postupka.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik 742/15059 idealna dijela katastarske čestice br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te gospodarske zgrade površine 104 m[2] .

7. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da se sporna nekretnina nalazila u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prednika tužitelja i samog tužitelja, dakle da je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću.

8. Polazeći od utvrđenja da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao na temelju pravnog posla, kupoprodajnog Ugovora sklopljenog **.**.2023. sa ŠC, te da se tuženik od sklapanja kupoprodajnog ugovora nalazi u neposrednom, mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva na navedenoj nekretnini na temelju odredbe članka 119. do 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) prema kojoj je stjecanje prava vlasništva moguće na temelju pravnog posla, zakona, nasljeđivanja i odluke suda ili druge državne vlasti.

9. Zaključak prvostupanjskog suda je nejasan i nerazumljiv, prvostupanjski sud se ne poziva na materijalnopravne odredbe koje uređuje stjecanje prava vlasništva dosjelošću, radi čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Kao osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine tužitelj navodi ostvareni nesmetani i kontinuirani posjed po pravnim prednicima, pa je u postupku od odlučnog značenja bilo raspraviti i utvrditi postojanje pretpostavki za koji zakonodavac kroz navedene pravne osnove predviđa mogućnost stjecanja prava vlasništva.

11. Odredbom članka 159. st. 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavak 3. propisuje da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

12. Dosjelost u stvarnom pravu označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz određeno zakonom propisano vrijeme. Dosjelost pretvara, dakle, faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo čime posjednik stječe na originarni način ono što je do tada posjedovao kao pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Tako se uz činjenicu originarnog stjecanja prava vlasništva kao što je dosjelost vezuju pravni učinci i pretpostavke tog stjecanja te je potrebno utvrditi u konkretnom slučaju da li su takve pretpostavke ispunjene za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću pri čemu valja imati u vidu da takav posjed mora biti samostalan, neprekinut i barem pošten kroz zakonom propisano vrijeme.

13. Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenio iskaze svjedoka i stranaka radi utvrđenja jesu li točne činjenične tvrdnje tužitelja da su prednik tužitelja i tužitelj bili u samostalnom i nesmetanom posjedu sporne nekretnine u zakonom propisanom vremenu, radi čega presuda nema razloga o odlučnim činjenicama vezanim za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, niti su one utvrđene, pa se presuda ne može ispitati.

14. Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je tužitelj vlasnik 742/15059 idealna dijela kat. čest br. 107 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i gospodarske zgrade površine 104 m[2] (ročište od 20. studenog 2024.), dok u činjeničnim navodima tvrdi da je vlasnik 742 m[2] kat. čest. br. [katastarska čestica] koja graniči s tužiteljevom nekretninom kat. čest. [katastarska čestica].

15. Tako postavljen tužbeni zahtjev, u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a nije određen, odnosno nije precizno i pravilno postavljen.

16. S obzirom je pravilno postavljen tužbeni zahtjev procesna pretpostavka za meritorno suđenje, tako postavljen tužbeni zahtjev ne može se materijalno pravno presuditi, odnosno sud ne može niti odbiti niti usvojiti takav zahtjev.

17. Radi navedenog sud je bio dužan primjenom odredbe čl. 109. st. 1. i 2. i čl. 106., u vezi s čl. 186. st. 1. ZPP pozvati tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva na način da isti bude postavljen precizno, pravilno i potpuno, te upozoriti tužitelja na posljedice iz članka 109. st. 4. ZPP.

18. Kako je predmet spora utvrđenje prava vlasništva na dijelu zemljišnoknjižne čestice koji je fizički (materijalno) odijeljeni dio nekretnine, u tužbenom zahtjevu treba pravilno, potpuno i precizno označiti geometrijski odijeljeni dio zemljišno knjižne čestice na kojoj se traži utvrđenje prava vlasništva. Takav geometrijski odijeljeni dio čestice faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran (tako i VSRH, Rev-1075/12 od 29. siječnja 2014.).

19. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu naprijed iznijeto, ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te će donijeti novu odluku tek nakon što utvrdi jesu li u posjedu spornog dijela čest. br. 107 bili prednici, te kakvoću posjeda i činjenice o kojima ovisi ocjena o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezano uz vrijeme potrebno za stjecanje nekretnine dosjelošću. Pri tome se ukazuje da je potrebno ocijeniti jesu li osnovani navodi tuženika da je tužitelj napustio posjed te da je u posjedu prijepornog dijela nekretnine bila prednica tuženika ŠC i prije nje njeni prednici.

21. Prvostupanjski sud će donijeti novu odluku tek nakon što ocjeni provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP pri čemu je dužan navesti logične i uvjerljive razloge na osnovi kojih dokaza je uzeo utvrđenu i koju činjenicu i zašto, kojem dokazu vjeruje, a kojem ne i zašto, koju tvrdnju prihvaća, a koju ne i zašto, jesu li koji dokazi nevažni i zašto, a zatim će navesti i propise na kojima temelji svoju odluku.

22. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić