Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1423/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici u Puli, protiv prvo tuženika IČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i drugo tuženika BEADINI d.o.o. OIB 69884569670, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po članu uprave GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Šimu Vidulinu, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Poslovni broj P-356/2017-112 od 18. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Poslovni broj P-356/2017-112 od 18. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju fiducijarnog prava, odnosno o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 300.000,00 Eur (tristotisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti, sklopljen između tužiteljice ŠČ kao zajmoprimca i fiducijarnog dužnika te prvotuženika Abusha Beadinia kao zajmodavca i drugotuženika Beadini d.o.o. Rijeka kao fiducijarnog vjerovnika, od 9. srpnja 2013., koji je solemniziran (potvrđen) od strane javnog bilježnika JČ iz [adresa] dana 9. srpnja 2013. pod posl. br. OV-9099/13 i dana 19. kolovoza 2013. pod posl. br. OV- 10940/13 te se utvrđuje da ne postoji obveza tužiteljice da tuženicima vrati iznos od 300.000,00 eura (tristotisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti utvrđena ovim Ugovorom te se zabranjuje tuženicima upotrijebiti ovaj Ugovor kao instrument ostvarenja tražbine tuženika prema tužiteljici sadržane u tome Ugovoru u iznosu od 300.000,00 eura (tristotisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Pula Općinskog suda u Puli-Pola da izvrši uknjižbu brisanja fiducijarnog prava vlasništva upisanog radi osiguranja tražbine prvotuženika IČ prema tužiteljici ŠČ u iznosu od 300.000,00 eura (tristotisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti i ostalih uvjeta iz Ugovora o zajmu sa sporazumom o zasnivanju fiducijarnog prava, odnosno o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, u iznosu od 300.000,00 eura (tristotisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti, sklopljen između tužiteljice ŠČ kao zajmoprimca i fiducijarnog dužnika te prvotuženika Abusha Beadini kao zajmoprimca i drugotuženika Beadini d.o.o. Rijeka, kao fiducijarnog vjerovnika od 9. srpnja 2013. koji je solemniziran (potvrđen) od strane javnog bilježnika JČ iz [adresa] **.**.2013. pod posl. br. OV-9099/13 i 19. kolovoza 2013. pod posl. br. OV-10940/13 na nekretninama opisanima kao k. č. br. [katastarska čestica]/17o. st. ugostiteljska zgrada, dvorište sa 623 m2, k. č. br. [katastarska čestica] o. st. zgrada, dvorište sa 416 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 236 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist drugo tuženika Beadini d.o.o. Rijeka, te da izvrši uknjižbu ranijeg zemljšnoknjižnog stanja na način da kao vlasnika nekretnine upiše tužiteljicu ŠČ, što su tuženici dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava – hipoteke radi osiguranja novčane tražbine, u iznosu od 500.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan isplate, sklopljen između tužiteljice ŠČ kao zajmoprimca i založnog dužnika s prvotuženikom ZČ kao zajmodavcem i založnim vjerovnikom, solemniziran (potvrđen) po javnom bilježniku JČ **.**.2012. pod brojem OV-4056/12

4. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade parnične troškove u roku od 15 dana."

Točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak od 325.468,75 kn/43197,13 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2022. do isplate u roku od 15 dana dok se dio zahtjeva od 182.265,12 kn/ 24.190,74 Eur (razlike do 507.733,87 kn/67387,86 Eur) odbija kao neosnovan.

2. Presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužiteljice, tuženi su podnijeli odgovor u kojem osporavaju osnovanost navoda žalbe i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu sa sporazumom o zasnivanju fiducijarnog prava, uknjižba brisanja fiducijarnog prava vlasništva upisanog radi osiguranja tražbine prvotuženika u iznosu od 300.00,00 Eur, te utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava-hipoteke radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 500.000,00 Eur.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su tužiteljica i tuženik dana 3. travnja 2012. zaključili Ugovor o zajmu (dalje: Ugovor) sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini kojim je suglasno utvrđeno da je toga dana zajmodavac dao, a zajmoprimac primio 500.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB; da je taj zajam tužiteljica, kao primatelj dužna vratiti najkasnije 3. travnja 2013. a u svrhu osiguranja vraćanja zajma ŠČ kao vlasnica nekretnine dozvolila je zasnivanje založnog prava – hipoteke u korist zajmodavca, ovdje tuženika; da su čl. 4. Ugovora, potpisnici upozoreni da se isprava smatra ovršnom ispravom te će javni bilježnik staviti potvrdu ovršnosti temeljem pisanog zahtjeva zajmodavca kao dokaza da postoji dospjelo potraživanje a založna vjerovnica je suglasna da se na nekretnini povrede prisilna ovrha nakon stavljanja potvrde ovršnosti, te su stranke suglasne da se prodaja može izvršiti neposrednom pogodbom (čl. 5. Ugovora) ; da prema ovjeri OV-4056/12 javni bilježnik JČ je potvrdila da je privatnu ispravu ispitala, da odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, da je riječ o javnobilježničkom aktu kojega je pročitala sudionicima, upozorila ih na snagu ovršnog javnobilježničkog akta; da su stranke 9. srpnja 2013. zaključile Ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju fiducijarnog prava, kojim stranke utvrđuju da je zajmoprimac i fiducijarni dužnik (tužiteljica) primila 300.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, da će iznos biti vraćen do 9. srpnja 2015. bez kamata, te kao osiguranje predaje fiducijarnom vjerovniku u vlasništvo nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je u postupku OU-679/2016 i OU-680/2016 javni bilježnik JČ **.**.2016. izdala potvrdu ovršnosti ugovora o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava- hipoteke radi osiguranja novčane tražbine solemniziranog 3. travnja 2012. i ugovora o zajmu sa sporazumom o zasnivanju fiducijarnog prava, odnosno o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine solemniziranog 9. srpnja 2013.; da je u postupku OU-681/2016 povodom zahtjeva tuženika za unovčenje nekretnina putem javnog bilježnika, javni bilježnik JČ dostavom zapisnika 9. studenog 2016. pozvala tužiteljicu da odredi najnižu cijenu, imenuje javnog bilježnika koji će obaviti prodaju što je tužiteljica učinila dopisom od 27. prosinca 2016. ali je provedba osiguranja prodajom nekretnina odgođena rješenjem prvostupanjskog suda Poslovni broj Ovr-2502/2017 od 11. travnja 2017.; da iz iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da prvotuženik pozajmljuje novac, a nije životno logično da bi to činio bez naknade; da iz iskaza javnog bilježnika JČ, proizlazi da, suprotno iskazu svjedoka AČ, novac tužiteljici nije predan u uredu Javnog bilježnika; da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi zaključeni Ugovori bili protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, pa zbog toga ništavi; da je Specijalna punomoć (list 16 spisa), valjana, s obzirom je na njoj ovjeren potpis davatelja ovlaštenja, a nije riječ o pravnom poslu za čiju je valjanost potreban javnobilježnički akt (čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu); da sama činjenica da je Specijalna punomoć izdana na prijevaran način, odnosno da je sin tužiteljice prevario tužiteljicu navodeći joj drugi razlog davanja punomoći, ne može imati posljedicu po prvo tuženika, za kojeg nije dokazano da je imao saznanja na koji načinu je pribavljena predmetne punomoći; da je tužiteljica, pozivajući se na postupanje svojih sinova mogla isticati pobojnost oba ugovora ali su protekli objektivni i subjektivni rokovi za pobijanje.

8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da predmetni Ugovori o zajmu nisu protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, pa zbog toga ništavi. Jednako tako, tijekom postupka nije dokazano da bi se tuženik koristio stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem, lakomislenošću ili zavisnošću tužiteljice da bi za sebe ugovorio nerazmjernu korist. S tim u vezi, prvostupanjski sud zaključuje da sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) predmetni Ugovori nisu ništetni, te odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da tužiteljica nikad ništa nije pozajmila od prvo tuženika, te da nije shvaćala značenje i posljedice predmetnih ugovora; da sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, te se ista nije mogla očitovati o spornim ugovorima; da se u konkretnom slučaju radi o zelenaškim ugovorima, u kojima je iskorišteno teško materijalno stanje sina tužiteljice OČ; da je ugovaranje zajma na način kako je to ugovoreno u ovom slučaju, protivno prisilnim propisima i moralu društva; da sud nije proveo predložene dokaze, saslušanje svjedoka UČ, ĐČ i DČF, nije proveo grafološko vještačenje potpisa tužiteljice na priznanici u iznosu od 235.000,00 Eur, a da za to nije dao nikakvo obrazloženje.

10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

11. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žaliteljica.

12. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Vezano uz žalbeni navod tuženih, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da predmetni Ugovori o zajmu nisu protivni Ustavu, prisilnim propisima niti moralu društva, pa stoga nisu ništetni, u smislu odredbe čl. 322. ZOO.

14. Vezano za žalbene navode kako tužiteljica u trenutku sklapanje predmetnih Ugovora nije shvaćala značenje i posljedice predmetni ugovora, valja navesti kako tijekom postupka nije utvrđeno da ista ne bi bila sposobna za rasuđivanje i shvaćanje posljedica svojih postupaka.

15.1. Prema odredbi čl. 276. st. 1. ZOO za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora. Ova je odredba prisilne (stroge, kogentne) naravi o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske između ostalih i u svojoj odluci Rev-1291/14 od 7. listopada 2014. Poslovna sposobnost je svojstvo osobe vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke. Osoba koja nije sposobna slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju i na taj način štititi svoje interese, odnosno ona koja nije svjesna svojih čina i posljedica ili značenja ugovora, nije sposobna za rasuđivanje, nema poslovnu sposobnost i ne može sklapati pravno valjane ugovore.

15.2. Tužiteljica je u vrijeme sklapanja Ugovora bila punoljetna osoba, nije joj bila oduzeta poslovna sposobnost, prema iskazu javnog bilježnika, JČ, prilikom potpisivanja Ugovora o zajmu bila je u pratnji svog sina i nećaka, te je strankama ugovor pročitala, oni su ga shvatili, te navodi kako ništa nije bilo sporno. Sve ako tužiteljica i nije razumjela hrvatski jezik, uz nju su bili sin i nećak koji govore i albanski i hrvatski jezik, te su joj mogli prevesti ono što joj nije bilo razumljivo, a svjedoka JČ je izjavila da je "bez sumnje, tužiteljica bila upoznata s onim što potpisuje".

15.3. Dakle, u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu, tužiteljica je bila sposobna za rasuđivanje, bila je sposobna shvatiti značenje svojih postupaka pa taj pravni posao nije protivan prisilnoj zakonskoj odredbi iz čl. 276. st. 1. ZOO.

16.1. Nadalje, tijekom postupka nije dokazano da su ispunjene pretpostavke iz čl. 329. st. 1. ZOO, kojim je propisano da je ništav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti.

16.2. Kako je predmet ispitivanja Ugovor o zajmu, a stranke Ugovora su tužiteljica, kao zajmoprimac i tuženi kao zajmodavci, to je valjalo imati u vidu ponašanje prvo tuženika prema tužiteljici-odnosno ima li elemenata zelenaštva, a što, pravilno zaključuje prvostupanjski sud, ne proizlazi iz dokaza u spisu. Naime, nije dokazano da bi sama tužiteljica bila u stanju nužde, a iz iskaza njezinog sina OČ, proizlazi da je tužiteljica dobrovoljno kod javnog bilježnika potpisala hipoteku, znajući za dug od 150.000,00 Eur. Jednako tako, ne može se govoriti o stanju nužde OČ, koji nije stranka Ugovora, a koji je prema vlastitom kazivanju, novac posudio kako bi vratio drug treće osobe, za koju je jamčio, smatrajući da će dug moći vratiti u roku od tri mjeseca.

16.3. Za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

a) objektivna pretpostavka-da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoji očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora,

b) subjektivna pretpostavka-da je oštećenik pristao na očiti nerazmjer zbog nepovoljnih okolnosti koje postoje na njegovoj strani (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost) te

c) subjektivna pretpostavka-da je u vrijeme sklapanja zelenaškog ugovora postojalo kod zelenaša znanje o tim okolnostima i njegova namjera da takvu situaciju iskoristi u svoju korist ili korist određene treće osobe.

16.4. U pogledu nesrazmjera uzajamnih davanja, imajući u vidu vrijednost predmetne nekretnine, za koju sinovi tužiteljice tvrde da vrijedi oko 2.000.000,00 Eur, i iznos zajma, valja reći da sklapanje zelenaškog ugovora pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora, pa tako i očiti nesrazmjer davanja. Tužiteljica je, prema iskazu svjedoka OČ i SČ, sinova tužiteljice, potpisala Ugovor o zajmu od 9. srpnja 2013. uz prijevaru, u pogledu svrhe ugovora (mislila je da daje punomoć kako bi se ŽČ prijavio u [adresa]), a što isključuje mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora, a time ima za posljedicu i neosnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti.

16.5. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2520/2012 od 4. travnja 2017. zauzeto je stajalište da sklapanje zelenaškog ugovora pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora, pa tako i na očiti nerazmjer davanja, kao i da zabluda isključuje mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora.

16.6. Prema tome, sve da je tužiteljica predmetni Ugovor potpisala u zabludi, to znači da ne može, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev te činjenicu da mane volje isključuju mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora, utemeljeno tražiti utvrđenje ništavosti predmetnog pravnog posla.

17.1. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, time da, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, time da prvostupanjska odluka o tužbenom zahtjevu mora biti utemeljena na ocjeni provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a (koji određuje da će sud, prema svom uvjerenju, odlučiti koje činjenice će uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

17.2. U prvostupanjskoj odluci navedeni su razlozi vezani uz interpretaciju sadržaja provedenih dokaza (njihova ocjena) zbog kojih je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, a dokazi predloženi tijekom postupka od strane tužiteljice usmjereni su na utvrđenje činjenica koje ne bi utjecale na zaključak suda o ništetnosti spornih Ugovora o zajmu.

18.1. Vezano za žalbeni navod kako prvostupanjski sud nije saslušao stranke, valja navesti slijedeće: prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 12. studenog 2019. te potom, ponovno rješenjem od 29. lipnja 2021. odredio da će se provesti dokaz saslušanjem stranaka. Tužiteljica niti jednom nije pristupila na ročište za glavnu raspravu.

18.2. Međutim, treba imati na umu da sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP), pa postupanje prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelji odabirom dokaza odlučnim za odluku nisu zadovoljni i smatraju da je već iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih su predložili (a koji nisu izvedeni) istinitim valjalo prihvatiti njihovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu.

18.3. Tužiteljica pogrešno smatra, iako nije pristupila niti na jedno ročište za glavnu raspravu, na koje je uredno pozivana, da je prvostupanjski sud trebao provesti dokaza saslušanjem stranaka, te da time, što taj dokaz nije proveo, počinio bitnu postupovnu povredu. Imajući na umu da odredba članka 219. ZPP propisuje dužnosti stranaka na predlaganje dokaza, a ne suda na njihove izvođenje, promašeni su žalbeni navodi o tome da je zbog toga što nije saslušao stranke sud prvog stupnja povrijedio taj propis.

18.4. Budući da je tužiteljici, omogućeno iskazivanje procesnopravne volje, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 6. ZPP, na koju se žaliteljica neargumentirano, a time i neosnovano poziva. Osim toga, neizvođenje dokaza nije povreda procesnog prava, već eventualno može imati za posljedicu nepravilno utvrđeno činjenično stanje.

19. Sukladno gore navedenom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da predmetni ugovori o zajmu nisu sklopljeni suprotno Zakonu, Ustavu i moralu društva, a niti su zelenaški ugovori. S tim u vezi, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini troškovima koji su odmjereni (čl. 155. ZPP), a i sama tužiteljica odluku o trošku pobija samo kroz tvrdnju da je trebalo usvojiti tužbeni zahtjev i njoj dosuditi trošak.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis