Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3799/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu, Braće Radića 6, protiv tuženice KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Martinez Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, Stanka Vraza 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-89/2023-14 od 26. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-89/2023-14 od 26. lipnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 9.432,03 eura / 71.065,61 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2021. do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženica je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 9.432,03 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku je u bitnome utvrdio :

- da su tužiteljica i tuženica dana 29. veljače 2020. sklopile ugovor koji su nazvale Sporazum o prikupljanju sredstava za otkup nekretnine,

- da je predmet otkupa bila nekretnina kčbr. [katastarska čestica] površine 2336 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čl. 1.1. Sporazuma),

- da je ugovorena cijena otkupa bila 95.000,00 eura (čl. 2.1. Sporazuma)

- da se Sporazumom tužiteljica obvezala plaćati mjesečni obrok otkupa u iznosu od 627,00 eura (čl. 2.1. Sporazuma), te da je rok sklapanja Sporazuma za otkup 20 godina ili 240 mjesečnih obroka otkupa počevši od 1. ožujka 2020. do 1. ožujka 2040. (čl. 2.1. Sporazuma),

- da je tužiteljica ispunjavajući svoje obveze iz ugovora tuženici platila iznos od ukupno 71.065,61 kuna odnosno prema sada važećoj valuti iznos od 9.432,03 eura.

7. Gore navedene činjenice između stranaka i nisu sporne, a iste proizlaze i iz materijalnih i personalnih dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je postoji li osnova da tuženica vrati tužiteljici utuženi iznos. U postupku nije sporno da su obveze stranaka iz predmetnog sporazuma prestale na temelju čl. 5.1. Sporazuma kojim je bilo ugovoreno da su ugovorne strane suglasne, da ukoliko dužnik ne plati 2 uzastopna ugovorena obroka otkupa, Sporazum prestaje važiti, ali se isti nastavlja ukoliko dužnik u narednih 15 dana po primljenoj obavijesti podmiri dospjelo dugovanje.

8. Tužiteljica smatra da je predmetnom ugovornom odredbom ugovoren slučaj u kojem se ugovor raskida, pa kako je ugovor raskinut to isti nastaje obveza restitucije, te tužiteljica ima pravo na povrat onog što je u ispunjenju ugovora platila tuženici. Tuženica, s druge strane, smatra da je ugovor prestao isključivo krivnjom tužiteljice, te da ugovorom nije ugovoreno da bi tužiteljica imala pravo na povrat uplaćenih iznosa.

9. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (točka 27. obrazloženja) navodi da je do raskida ugovora došlo krivnjom tužiteljice iz čega proizlazi da sud smatra da je do prestanka obveza stranaka došlo, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) odnosno raskidom ugovora. Međutim, ako je do prestanka obveza stranaka došlo raskidom ugovora nejasno je zašto u tom slučaju tužiteljica ne bi imala pravo na povrat onoga što je da u ispunjenju ugovora, a kako to propisuje odredba čl. 368. st. 2. ZPP i zašto je krivnja tužiteljice za prestanak obveza iz ugovora odnosno raskid ugovora pravno relevantna činjenica.

10. S druge strane, u drugom dijelu obrazloženja pobijane presude (točka 31. obrazloženja) sud prvog stupnja, nakon ponovnog utvrđenja da je do prestanka ugovora došlo krivnjom tužiteljice, navodi da se ugovor ima primijeniti onako kako je ugovoreno i potpisano među strankama. Međutim, ako se ugovor doista treba primijeniti kako je ugovoreno i potpisano među strankama kako to u tom dijelu obrazloženja navodi sud prvog stupnja, tada ne bi postojala osnova da tuženica zadrži uplaćeni iznos jer odredbom čl. 5.1. Sporazuma takvo što nije ugovoreno, a niti je ugovoreno da je za zadržavanje i nevraćanje plaćenih mjesečnih obroka otkupa potrebno da na strani tužiteljice postoji krivnja za raskidom ugovora. Slijedom iznijetog, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da su razlozi koji su navedeni u obrazloženju presude proturječni i nejasni, pa je stoga u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati.

11. U svezi spornog pitanja koji je predmet spora potrebno je navesti da se isti u suštinski svodi na odgovor na pitanje da li prestanak obveza stranaka temeljem čl. 5.1. Sporazuma ima za posljedicu učinak koji za raskid ugovora propisuje odredba čl. 368. ZOO tj. nastanak obveze restitucije odnosno vraćanja onog što je u ispunjenju ugovora dano, ili isti ima za posljedicu koje su propisane za slučaj kada je ugovorni odnos prestao u smislu odredbe čl. 212. ZOO otkazom. Pojednostavljeno rečeno, u postupku je u suštini sporno da li su obveze stranaka prestale raskidom ili otkazom. Pritom je potrebno i napomenuti da trajni ugovorni odnos u načelu, a sukladno čl. 212. st. 2. ZOO prestaje otkazom koji mora biti dostavljen drugoj strani. Međutim, nema nikakve pravne zapreke da stranke, sukladno načelu slobodnog uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO, ugovore da trajni ugovorni odnos prestane na način kako su to ugovorile stranke u ovom postupku u čl. 5.1 Sporazuma tj. da isti prestaje neplaćanjem dvaju uzastopna obroka otkupa.

12. U tom smislu potrebno je navesti da, iako i raskid i otkaz predstavljaju način prestanka obveza radi se o dva različita pravna instituta. Naime, raskid je način prestanka valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen. S druge strane, otkazom se okončava trajni obvezni odnos. ZOO ne sadrži definiciju pojma trajnog obveznog odnosa, ali se u pravnoj teoriji trajni obvezni odnos definira kao obvezni odnos u kojemu je tipična glavna obveza trajna obveza. Trajna obveza je obveza koja za predmet ima trajnu činidbu ili trajno ponavljanje jednokratnih činidbi u određenim vremenskim razmacima pri čemu je trajna činidba radnja koju je dužnik na temelju trajnog obveznog odnosa dužan neprekidno, kontinuirano izvršavati. Tipični ugovori kojima se, u načelu, zasnivaju trajni obvezni odnosi su primjerice, ugovor o zakupu, najmu, leasingu i posudbi, a trajni obvezni odnos je i radni odnos koji se zasniva ugovorom o radu.

13. U odnosu na pravne posljedice raskida i otkaza potrebno je navesti i da raskid može djelovati i pro praeterito i pro futuro, dok otkaz djeluje uvijek pro futuro. Raskidom ugovora, u načelu, nastaje obveza restitucije ili povrata onoga što je primljeno na ime ispunjenja (čl. 368. ZOO), što kod otkaza nije slučaj. Naime, otkazom ugovora obveze stranaka prestaju pro futuro, što znači da u slučaju prestanka ugovora otkazom, u načelu, ako što nije drugačije ugovoreno. ne nastaje obveza restitucije tj. vraćanja onoga što je do trenutka otkaza u ispunjenju obveza dano. Dakle, ako bi se utvrdilo da su odredba čl. 5.1. Sporazuma regulira prestanak obveza stranaka raskidom ugovora tada se kao učinak raskida primjenjuje odredba čl. 368. ZOO. Međutim, ako bi se utvrdilo da odredba čl. 5.1. Sporazuma regulira prestanak obveza stranaka otkazom ugovora koji je uzrokovan neplaćanjem dvaju uzastopna obroka otkupa tada ne bi postojala obveza restitucije tj. tuženica ne bi bila u obvezi vratiti tužiteljici iznose koji joj je tužiteljica platila u ispunjenju predmetnog ugovora.

14. U tom smislu potrebno je i navesti da odredba čl. 5.1. Sporazuma, prema ocjeni ovog suda, predstavlja spornu odredbu koju svaka od stranaka u postupku tumači na drugačiji način, pa je stoga u razrješenju spora između stranaka bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 319. ZOO, na što osnovano u žalbi ukazuje tužiteljica. U slučaju ako bi se utvrdilo da je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili da je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana tada je potrebno primijeniti i odredbu čl. 320. ZOO koja odredba sadrži specijalna interpretativna pravila o tumačenju nejasnih odredaba ugovora u posebnim slučajevima. Sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije međutim, utvrđivao zajedničku namjeru ugovaratelja u smislu odredbe čl. 319. ZOO, niti je utvrđivao činjenice o kojima ovisi primjena odredbe čl. 320. ZOO, a niti o tome presuda sadrži razloge. Stoga je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a u tom dijelu je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu pravna shvaćanja ovog suda, otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, te će utvrditi sve činjenice koje su potrebne za primjenu odredbe čl. 319. ZOO, i eventualno, čl. 320. ZOO u koju svrhu, ako ocijeni potrebnim, može stranke i svjedoke dopunski saslušati. U tom smislu utvrditi će da li su obveze stranaka temeljem čl. 5.1. Sporazuma prestale raskidom ili otkazom, te će ovisno o tome donijeti novu odluku koju će, u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP, obrazložiti jasnim, razumljivim i neproturječnim razlozima.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj