Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5702/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ksenije Grgić predsjednice vijeća, Jadranke Travaš sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠOU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Savić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice VOU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10621/2021-17 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice VOU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10621/2021-17 od 5. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 EUR-a (sto tisuća eura) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi tekućom od 6. studenoga 2021. pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.919,72 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica u kojoj ne navodi određene žalbene razloge. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 100.000,00 eura koji je tužitelj 19. svibnja 2021. uplatio tuženici, kako bi kupila stan u [adresa] u njegovo ime i račun no što tuženica nije učinila pa tužitelj traži da mu tuženica vrati navedeni iznos.

6. Između stranaka je nesporno da je tužitelj uplatio tuženici, kćerki iznos od 100.000,00 eura 19. svibnja 2021.

7. Sud prvog stupnja je uvidom u e-mail od 5. studenog 2021. utvrdio da je tužitelj putem punomoćnika pozvao tuženicu na povrat iznosa od 123.000,00 eura i iznosa od 60.000,00 eura.

8. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je utuženi iznos novaca tužitelj imao na svojem računu u banci te da je u dogovoru sa suprugom odlučio kupiti nekretninu u Švicarskoj te je tuženici dao nalog da pogleda nekretnine u Švicarskoj radi kupnje manjeg stana za njega i predao joj iznos od 100.000,00 eura.

9. Iz iskaza tuženice proizlazi da je tužitelj htio nešto kupiti u Švicarskoj da ima gdje otići, no tuženica je shvatila da joj je tužitelj predao iznos od 100.000,00 eura kako bi kupila stan za sebe a tužitelj bi tu uvijek mogao doći.

10. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno prihvatio zahtjev tužitelja i naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 eura prema ocjeni ovog suda nepravilno je primijenio materijalno pravo smatrajući da je između stranaka sklopljen ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine„ 35/05, 41/08, 125711, 78/15, 29/18; dalje- ZOO). Ovo iz razloga jer tijekom postupka nije utvrđeno da se tuženica obvezala da će za račun tužitelja kupiti stan obzirom da iz iskaza tuženice proizlazi da je ista smatrala da joj navedeni iznos tužitelj daruje kako bi ona za sebe kupila stan u [adresa].

11. Kako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrdio da je isti uplatio tuženici iznos od 100.000,00 eura kako bi kupila stan u ime i za račun tužitelja dok je tuženica smatrala da joj tužitelj daruje 100.000,00 eura kako bi isti kupila za sebe, što je u konačnici i učinila, to se u konkretnom slučaju radi o nesporazumu u smislu odredbe čl. 282. ZOO-a, pa stoga ugovor o nalogu nije ni nastao

12. Prema odredbi čl. 282. ZOO-a kad ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, tada ugovor ne nastaje.

13. Budući da je tuženica primila od tužitelja iznos od 100.000,00 eura bez pravne osnove, to je dužna vratiti tužitelju ono što je primila, primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a.

14. Neosnovan je žalbeni prigovor da tuženica nije uredno pozvana na glavnu raspravu održanu 23. travnja 2024. obzirom da je ista na ročištu održanom 30. studenog 2023. primila na znanje datum zakazivanja glavne rasprave za 23. travnja 2024. te upozorena da se ista neće posebno pozivati, a iz podneska od 1.ožujka 2024. (list 76 spisa) je razvidno da je tuženica i obavijestila sud o nemogućnosti dolaska na navedenu glavnu raspravu.

15. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. Stoga je valjalo j temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić