Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1872/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Penić Lukač, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Heleni Kugler, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5219/2022-26 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5219/2022-26 od 14. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji od 8. siječnja 2009. godine zaključen između CP iz [adresa] kao prodavatelja i AP iz [adresa], kao kupca, kojom CP prodaje, a AP kupuje nekretninu označenu kao č. zem [katastarska čestica] pov. 385 m2 u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-[adresa], na kojoj nekretnini su izgrađena dva stambena objekta te kojim ugovorne strane sporazumno utvrđuju kupoprodajnu cijenu u novčanom iznosu od 65.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja kupoprodajne cijene.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 eur (točka II. izreke).

3. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP koja se sastoji u tome da stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Tužitelj je imao mogućnost raspravljanja pred sudom, a okolnost što sud prvog stupnja nije prihvatio sve dokazne prijedloge tužitelja ne znači da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, s obzirom sud, smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Navedena bitna povreda nije počinjena niti time što sud prilikom saslušanja tužitelja nije dozvolio punomoćniku tužitelja postavljanje pitanja koja nisu odlučna za donošenje odluke. U smislu odredbe članka 311. st. 1. ZPP sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze. Stavkom 2. istog članka propisano je da je dužnost suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Prvostupanjski sud je, nakon što je na temelju iskaza tužitelja utvrdio činjenice odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pravilno odustao od izvođenja daljnjih dokaza, jer bi nakon što je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, izvođenje daljnjih dokaza bilo suvišno te bi dovelo do odugovlačenja postupka.

8. Neosnovano žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP. Odredbom članka 338. st. 4. ZPP propisano je da će u obrazloženju presude sud izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

9. Kako iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud presudu sastavio u skladu s citiranom odredbom članka 338. st. 4. ZPP, žalitelj neosnovano smatra da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.

10. Tuženik sadržajno neosnovano upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999, dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999, pročišćeni tekst, 8/1999, ispravak i 14/2002), te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, jer mu je u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze, poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje, pa tako u konačnome i ulaganjem ovog pravnog lijeka, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima upire na to da je pobijana presuda donesena kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka (koja načela strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama), niti je pobijana presuda rezultat zanemarivanja tužitelja.

11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga logično, jasno i uvjerljivo u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim kupoprodajnog ugovora sklopljenog 8. siječnja 2009. između tužitelja kao prodavatelja i tužene kao kupca na temelju kojeg ugovora je tužena stekla pravo vlasništva nekretnine kč. zem. [katastarska čestica] pov. 385 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa].

13. Tužitelj zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji temelji na tvrdnji da se radi o zelenaškom ugovoru.

14. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio:

- da su predmet kupoprodajnog ugovora od 8. siječnja 2009. u naravi dva bungalova, koji su dio hotela ... u [adresa], da se taj hotel sastoji od ukupno pet bungalova, tako da su nakon sporne kupoprodaje tri bungalova ostala i dalje u tužiteljevom vlasništvu, da taj hotel ima ukupno „60, 50, 40 soba'' površine od ukupno 2000 m[2] te da se nalazi na zemljištu od ukupno 8000 m ,

- da je osim tog hotela u [adresa], iznajmljivao nekretnine u [adresa], u [adresa], i to „jedan ogromni poslovni prostor i jedno pet stanova“,

- da je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu jer je predmetnu nekretninu morao prodati ispod cijene, jer je NP bio dužan novac, da je NP upoznao [adresa] 2004., da je tužitelj tada bio u nevolji u pogledu svog materijalnog stanja, a da RP poznaje neke ljude iz sumnjivog miljea, pa da je preko njega, od tih ljudi, 2006. posudio 300.000,00 eura,

- da je u razdoblju od 2010.-2016. tužitelj bio u bijegu od hrvatskog pravosuđa, zato što je „razbio čovjeku ormar“, zbog čega je bio osuđen na zatvorsku kaznu od šest mjeseci, pa da se skrivao u inozemstvu, i to najprije u [adresa], a onda u [adresa], sve dok nije nastupila zastara izvršenja kazne zatvora koja mu je bila izrečena.

15. Polazeći od naprijed navedenih činjenica prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o zelenaškom ugovoru smislu odredbe čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO je propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao i učinio ili se obvezao dati ili učiniti (zelenaški ugovor).

17. Dakle, za ocjenu nekog ugovora zelenaškim kumulativno trebaju biti ispunjeni uvjeti – da postoji očiti nesrazmjer između onoga što zelenaš ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, da je oštećeni ugovaratelj na taj nesrazmjer pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti (koje nepovoljne okolnosti na strani oštećenog moraju biti alternativno ispunjene) te da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno okoristio u svoju korist.

18. Prvostupanjski sud je pravilno, na temelju iskaza samog tužitelja, utvrdio da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nije bio u stanju nužde i teškom materijalnom stanju, s obzirom iz njegova iskaza proizlazi da je tužitelj u to vrijeme bio vlasnik hotela ... u [adresa] koji ima ukupno „60, 50, 40 soba“ površine od ukupno 2000 m[2] , a nalazi se na zemljištu od ukupno 8000 m , te da je iznajmljivao poslovni prostori i pet stanova u [adresa], u [adresa].

19. U odnosu na žalbene navode da je tužitelj nekretninu prodao tuženoj ispod cijene, te da je ugovor sklopio pod pritiskom jer je NP bio dužan 300.000,00 eur, valja odgovoriti da naveden činjenice ne potvrđuju tvrdnje tužitelja da se radi o zelenaškom ugovoru koji je sklopljen u nuždi.

20. Postojanje stanja nužde podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba, da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za nju nepovoljan, zelenaški ugovor. U konkretnom slučaju iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je u trenutku sklapanja ugovora bio vlasnik vrijednih nekretnina, iz čega se može zaključiti da je imao mogućnost podmiriti dug prodajom nekretnina na tržištu. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju na strani tužitelja ne može raditi o osobi koja bi bila nedovoljno iskusna lakomislena ili zavisna. Ovaj sud u cijelosti prihvaća logično obrazloženje prvostupanjskog suda da osoba koja je u stanju i sposobna izbjeći zatvorsku kaznu skrivanjem u inozemstvu dok nije nastupila zastara kaznenog progona, kao što je to prema vlastitom iskazu učinio tužitelj, svakako nije nedovoljno iskusna, lakomislena ili zavisna, da bi za sebe ugovorila korist koja je u očitom nerazmjeru s primljenim.

21. Žalitelj neosnovano u žalbi ponavlja tvrdnju da je sporni ugovor sklopljen pod prijetnjom, te da je ugovor iz tog razloga ništetan. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje ništetnosti Ugovora pozivom na prijetnju, jer je prijetnja razlog za poništenje ugovora (čl. 279. st. 1. ZOO).

22. Tužitelj u žalbi neosnovano pobija prvostupanjsku presudu u bitnom navodeći da prvostupanjski sud presudu nije mogao donijeti isključivo na temelju iskaza tužitelja, te da je trebalo ocijeniti iskaze svjedoka ŠP i JP i izvesti dokaz saslušanjem tužene i svjedoka NP.

23. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća stav prvostupanjskog suda da nije bilo potrebe saslušavati tuženu i ocijeniti iskaze saslušanih svjedoka s obzirom su na temelju iskaza samog tužitelja utvrđene odlučne činjenice i izveden zaključak da tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Neodlučna je žalbena tvrdnja a da je prvostupanjski sud pristran, a što upućuje na žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP. Tužitelj je imao mogućnost do završetka rasprave odnosno do donošenja odluke pred nadležnim sudom sukladno odredbi čl. 73. ZPP podnijeti zahtjev za izuzeće suca, pa kako to nije učinio, to je iznesena paušalna žalbena tvrdnja bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

26. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).

27. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić