Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2508/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OMH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ismar Avdagić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1385/2023-27 od 2. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1385/2023-27 od 2. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu br. 46515/06 od 22. listopada 2003. između tužiteljice OMH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00 (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita obvezuje se platiti kreditoru, naznačenu naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“.
II Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 7. st. 1., st .2. i st. 3. Ugovora o kreditu br. 114654 od 23. veljače 2011. između tužiteljice OMH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koje glase: „1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,00% (slovima: tri posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.
2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.
3. ....prema aktima kreditora koji uređuju upravljanje kreditima, naknadama i troškovima.“
III Utvrđuju se ništetnim odredba čl. 5. Ugovora o kreditu br. 135304 od 10. listopada 2011. i odredbe čl. 6., st. 1. i 2. Posebnih uvjeta poslovanja između tužiteljice OMH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koje glase:
„članak 5. (Ugovor o kreditu)
Naknade i troškovi vezani za korištenje kredita se naplaćuju sukladno odredbama posebnih uvjeta poslovanja banke i odredbama Odluke o naknadama za usluge banke.“
„članak 6.(Posebni uvjeti poslovanja)
1. Naknada za obradu zahtjeva tražitelja kredita plaća se jednokratno, prije korištenja kredita, odnosno iz iznosa odobrenog. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu za obradu zahtjeva neovisno o korištenju, odnosno iznosu iskroištenog kredita.
2. Naknada za obradu zahtjeva tražitelja kredita kao i ostale naknade, njihova visina i način plaćanja određuju se internim aktima SG-SB.“
IV Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 7. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu br. 198789 od 31. listopada 2013. između tužiteljice OMH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koja glasi: „1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.
2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“.
V Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. toč. 4. Ugovora o kreditu 0000029898 od 19. rujna 2011. između tužiteljice OMH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koja glasi: „3.4. Korisnik kredita obvezuje se podmiriti sve naknade temeljem ovog Ugovora koje uključuju:
- naknada za obradu kredita
- ....
- Navedene naknade se bez obzira na korištenje kredita, izračunavaju i naplaćuju sukladno Odluci o visini naknada za usluge potrošačima, Odluci o visini naknada za usluge platnog prometa potrošačima."
VI Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. toč. 5. Ugovora o kreditu 0000044483 od 17. srpnja 2013. između tužiteljice OMH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koja glasi: „3.5. Korisnik kredita obvezuje se podmiriti sve naknade temeljem ovog Ugovora koje uključuju:
- naknada za obradu kredita
- ....
Navedene naknade se bez obzira na korištenje kredita, izračunavaju i naplaćuju sukladno odluci o visini naknada za usluge potrošačima, Odluci o visini naknada za usluge platnog prometa potrošačima.“
VII Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., da tužiteljici OMH isplati iznos od 2.496,34 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 500,00 EUR od 25.10.2003. do isplate,
- na iznos od 750,00 EUR od 23.02.2011. do isplate,
- na iznos od 150,00 EUR od 20.10.2011. do isplate,
- na iznos od 300,00 EUR od 5.11.2013. do isplate,
- na iznos od 398,17 EUR od 22.09.2011. do isplate,
- na iznos od 398,17 EUR od 18.07.2013. do isplate,
po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VIII Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., nadoknaditi tužiteljici OMH troškove postupka u iznosu 1.734,79 EUR (tisućusedamstotridesetčetiri eura i sedamdesetdevet eurocenti) sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23
- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu od 22. listopada 2003., odredbi čl. 7. st. 1., st. 2. i st. 3. Ugovora o kreditu od 23. veljače 2011., čl. 5. Ugovora o kreditu od 10. listopada 2011., čl. 7. st. 1. i st. 2. Ugovora o kreditu od 31. listopada 2013., čl. 2. toč. 4. Ugovora o kreditu od 19. rujna 2011., čl. 3. toč. 5. Ugovora o kreditu od 17. srpnja 2013., svi ugovori zaključeni između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (odnosno prednika tuženika), a u svezi naknade za obradu kredita.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedenu zakonsku odredbu.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 22. listopada 2003., Ugovor o kreditu 23. veljače 2011., Ugovor o kreditu 10. listopada 2011., Ugovor o kreditu 31. listopada 2013., Ugovor o kreditu 19. rujna 2011., Ugovor o kreditu 17. srpnja 2013. te je u svim ugovorima ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita (tzv. ulazne naknade); da je tužiteljica temeljem takvih ugovornih odredbi plaćala naknade za obradu kredita i to u postotku koji je ugovoren; da tužiteljica ima status potrošača te se radi o potrošačkom ugovoru te da se između stranaka nije pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I., II., III., IV., V. te VI. izreke prvostupanjske presude te utvrdio ništetnim odredbe koje se odnose na naknadu za obradu kredita te ujedno kada je naložio tuženiku tužiteljici platiti iznos od 2.496,34 eura.
9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim navedene odredbe Ugovora o kreditu koje su sporne i kojima je ugovorena naknada za obradu kredita ocijenivši te ugovorne odredbe nepoštenim i posljedično ništetnim sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 i 79/07 – dalje: ZZP) (čl. 81. i čl. 87.) jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o tim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, a tužiteljici nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada te takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a cijeneći pri tome da je tužiteljica platila na ime naknade za korištenje kredita utuženi iznos, a s druge strane tuženik temeljem tih ugovornih odredbi nije imao obvezu prema tužiteljici. Uz to tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.
10. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li, tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu.
11. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.
12. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).
13. Prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
14. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita su nepoštene i time ništetne, pa se može zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
15. Na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.
16. Na žalbene navode valja još reći da suprotno istima predmet ovog spora nije utvrđenje ništetnim (niti isplata u svezi s tim), a u odnosu na ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
17. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.
18. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.
19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Iris Gović Penić
